Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-120/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz N., OIB: ... zastupan po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika C. n. s. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici V. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i p. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-85/15-84 od 9. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 16. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-85/15-84 od 9. srpnja 2020.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 14.07.2015. godine, te se nalaže tuženiku C. n. s. d.o.o., Z. da vrati tužitelja na radno mjesto "Tornjaš na bušenju-pomoćnik vođe smjene na bušenju", te da nadoknadi tužitelju troškove postupka, sve u roku od 8 dana“.
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.225,00 kn, u roku 8 dana."
Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlaže da se povodom žalbe preinači presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdi da je nedopuštena odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 14. srpnja 2015. te da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto Tornjaš na bušenju – pomoćnik vođe smjene na bušenju, te nadoknadi tužitelju trošak postupka uvećan za troškove žalbe sve u roku od 8 dana.
U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik poriče navode žalbe i predlaže iste odbiti kao neosnovanu, te predlaže da mu sud dosudi troškove odgovora na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za:
a) za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovana skrivenim ponašanjem radnika od 14. srpnja 2015.,
b) vraćanje tužitelja na radno mjesto Tornjaš na bušenju – pomoćnik vođe smjene na bušenju.
Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu budući da presuda sadrži jasne, valjane i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.
Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
Tužitelj u žalbi daje svoje viđenje spora na način da preocjenjuje izvedene dokaze suprotstavljajući svoju ocjenu sudskoj ocjeni (članak 8. ZPP-a) i time upućuje na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđene činjeničnog stanja. Međutim, time što utvrđene činjenice i provedene dokaze sud nije tumačio u skladu s stavom žalitelja nije učinjena bitna povreda odredbi ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
Uostalom, sud ima pravo na slobodnu ocjenu provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a ) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima time što žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sud na temelju provedenih dokaza nije mogao odbiti tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u konkretnoj pravnoj stvari. Tako je utvrdio:
- da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 165959-2 od 1. veljače 2015. za poslove radnog mjesta Tornjaš, dok je poslove radnog mjesta pomoćnik vođe smjene na bušenje obavljao temeljem Dodatka navedenom Ugovoru o radu broj: 165959-2 od 1. veljače 2015. za razdoblje od 1. veljače 2015. do 31. ožujka 2015.,
- da iz opisa radnog mjesta Tornjaš na bušenju proizlazi da je svrha tog radnog mjesta obavljanje poslova na gornjoj platformi tornja prilikom izvođenja manevra crijevnim alatom te izrada i kontrola bušotinskih fluida, dok prema opisu radnog mjesta pomoćnik vođe smjene na bušenju pomaže vođi smjene u rukovođenju posadom i operacijama u smjeni za izvođenje procesa izrade kanala bušotine na naftnim i plinskim poljima,
- da je tuženik tužitelju otkazao Ugovor o radu Odlukom o otkazu Ugovora o radu ustanovljenom skrivljenim ponašanjem radnika 14. srpnja 2015.,
- da je tužitelj zatražio zaštitu svojih prava kod poslodavca, te da tuženik na isto nije odgovorio nakon čega je tužitelj zatražio sudsku zaštitu,
- da je prije donošenja Odluke o otkazu Ugovora o radu tužitelju pružena mogućnost obrane,
- da je razlog otkazu skrivljeno ponašanje tužitelja, a Odluka donesena temeljem odredbe članka 115. stavka 1. alineja 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje u tekstu: ZR) te članka 32. stavka 1. točke 3. Pravilnika o radu tuženika od 1. veljače 2015.,
- da se kao razlog otkaza navodi otuđenje dizel goriva – nafte,
- da je tuženik donio Odluku o otkazu Ugovora o radu nakon primitka Izvješća PU KK, PP K. od 16. travnja 2015. i nakon provedene detaljne istrage,
- da izvješće PU KK, PP K. sadrži izravnu optužbu T. Š. i M. Š. da su od radnika C. d.o.o., među ostalim i tužitelja tijekom 2014., i 2015. kupovali dizel gorivo pri čemu je T. Š. kupio oko 6.000 litara dizela,
- da u Odluci i otkazu nije navedeno da je tužitelj dana 6. ožujka 2015. otuđio dizel gorivo – naftu, već da je tog dana policijska ophodnja zatekla treće osobe T. i M. Š., kako prevoze 3 metalne bačve zapremnine svaka po 200 litara ispunjene dizel gorivom – naftom, s tim da je prethodno već Z. P. prevezao jednu plavu PVC bačvu zapremine 200 litara koje su istog dana vraćene rukovoditelju odjela za bušačke operacije zaposlenom pri tuženiku, o čemu su izdane potvrde i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 78,80-82, 84-84 spisa) i zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (list 83 spisa) koji su privremeno oduzeti,
- da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi da je upravo T. Š. tijekom kriminalističkog istraživanja u razgovoru sa djelatnicima PP K. izjavio kako je točno neutvrđenog dana 2014. kao treća osoba upoznao tužitelja, te da je od istoga tijekom 2014. i 2015. kupovao otuđeno dizel gorivo – naftu, to je potvrdio i M. Š., a naftu je kupovao na način da bi ga tužitelj nazvao na mobitel te mu ponudio određenu količinu nafte, da je dogovor obično bio da su se našli na lokalnim cestama u blizini mjesta Gola te da bi mu tužitelj iz svog osobnog automobila marke Mazda ili Toyota crne boje prebacio kanistre u njegov osobni automobil,
- da istinitost tvrdnji iz izvješća proizlazi iz uvida u službene zabilješke o obavijesnom razgovoru od 6. ožujka 2015. kao materijalnim dokazima u spisu, te suglasnom dijelu iskaza svjedoka B. i N. policajaca koji su sačinili službene bilješke upravo na temelju izjava kako su u službenoj zabilješci navedene, odnosno navedeno je upravo što su saslušavani iskazali,
- da su nakon saslušanja braće Š. policajci izvršili i uvid u mobitel svjedoka T. Š., fotografirali i sačinili potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, te utvrđeno da je T. Š. imao memoriran broj mobitela tužitelja koji broj je potvrdio tijekom saslušanja kao stranke u ovom predmetu i sam tužitelj i to kao L. D. s porukama tužitelja,
- da iz nalaza i mišljenja Zavoda za ispitivanje kvalitete Zavod nije imao mogućnosti usporediti analizirano gorivo sa gorivom tuženika na bušotini National M-402, a zaključak vještva jest jedino da je "ispitane značajke kakvoće uzoraka goriva odgovaraju zahtjevima norme za dizelska goriva (HRN EN 590:2014) i zahtjevima Uredbe o kvaliteti tekućih naftnih goriva", te da nije moguće utvrditi prisutnosti inhibitora korozije INKOLIN GCI-40.
Što se tiče žalbenog navoda tužitelja kako inhibitor korozije nesumnjivo je trebao biti u gorivu koje se nalazilo u spremnicima tuženika za istaći je da je tuženik dostavio uzorak inhibitora po traženju vještaka a što je navedeno i u dijelu nalaza i mišljenja vještaka Zavoda za ispitivanje goriva, međutim s obzirom na činjenicu da inhibitor korozije nije konstantno prisutan i dodavan u spremnicima s gorivom logično je da nalazom vještaka bilo moguće ustanoviti da u gorivu nije nađen aditiv korozije, međutim to samo znači da se gorivo otuđivalo u razdoblju kada taj aditiv nije dodan.
Pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja o tome što je bio zaključak vještačenja – da ispitane značajke kakvoće uzoraka goriva odgovaraju zahtjevima norme za dizelska goriva i zahtjevima Uredbe o kvaliteti tekućih naftnih goriva, te da nije moguće utvrditi prisutnost inhibitora korozije INKOLIN GCI-40, a vještakinja na ročištu je pojasnila "da bi se potvrdila sukladnost između nečega s nečim morate imati podatke o jednim i o drugim, a oni su imali podatke samo uzete iz bačve" jer nije bilo moguće analizirati uzorke goriva iz postrojenja 2014. i 2015.
I prema utvrđenju ovog suda tuženik je imao opravdan razlog za otkaz Ugovora o radu, koji je dopušten. Naime tužitelj je počinio tešku povredu iz radnog odnosa – otuđenje imovine te je tuženik osnovano primjenom odredbe članka 115. stavak 1. ZR-a donio spornu Odluku, dakle Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanim skrivenim ponašanjem radnika 14. srpnja 2015.
Ni ovaj sud ne može zanemariti činjenicu da su djelatnici PP K. Zapisnik i Službenu zabilježbu sastavili nakon provođenja kriminalističkog istraživanja te razgovora s osobom (T. Š.) koji je izričito iskazao kako je komunicirao s tužiteljem, da su dogovarali kupnju dizela te da mu je isti dostavio naftu s crnom Mazdom, a što se sve događalo u razdoblju izvođenja radova na bušotini Gola – 10 kada je potrošnja goriva u ne bušećim fazama bila iznimno visoka i kada su pristup dizel gorivu imali svi radnici tuženika pa tako i tužitelj. Dakle tužitelj je opisan od svjedoka kao osoba koja je prodavala dizel goriva a nakon provođenja interne istrage tuženik je osnovano utvrdio kako postoji dovoljno dokaza koji upućuju na zaključak da je tužitelj sudjelovao u otuđenju goriva. Nakon što je otkriven način na koji se otuđivalo gorivo, u idućem vremenskom razdoblju se takva potrošnja goriva vidno smanjila jer nakon otkazivanja afere oduzimanja goriva i provođenja interne istrage kod tuženika potrošnja goriva se drastično smanjila.
Prema tome i ovaj sud je utvrdio uvjerenja da je T. Š. kupovao dizel gorivo – naftu upravo od tužitelja , kao i da je tužitelj sa svog mjesta rada otuđivao dizel gorivo – naftu kako bi ostvario imovinsku korist na štetu tuženika.
Kako žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u pitanje pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja to je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana a prvostupanjska presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 16. veljače 2021.
Predsjednica vijeća:
Andrea Boras Ivanišević, v. r.
