Poslovni broj Gž Ovr-480/2023-2

             

 

 

 

 

                           

 

              Poslovni broj Gž Ovr-480/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o. iz Z., OIB:…., protiv ovršenice Ž. R. iz Z., OIB: …. zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici iz Z., radi naplate, rješavajući žalbu ovršenice izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5418/2017-111 od 20. listopada 2023., 27. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o     j e

 

I. Prihvaća se žalba ovršenice i preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5418/2017-111 od 20. listopada 2023., te rješava:

 

Odgađa se predmetni postupak ovrhe do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3941/2021.

 

II. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršenici trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.701,25 EUR, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim rješenjem odbijeni su prijedlozi ovršenice za odgodu ovrhe od 5. siječnja 2022. i 12. siječnja 2022.

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenica pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,  25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje OZ), predlažući da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj je u bitnome osporio žalbene navode ovršenice, te predložio odbijanje žalbe kao neosnovane.

 

4. Žalba je osnovana.

 

              5. Iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud 14. srpnja 2017. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-5418/2017 na nekretnini ovršenice, na temelju ovršnih isprava, i to Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 1032/081 od 4. studenog 2008. solemniziranog po javnom bilježniku M. M. iz Z. pod poslovnim brojem OV-28895/2008 od 10. studenog 2008. i Aneksa br. 1. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 1032/081 od 12. rujna 2011. solemniziranog po javnom bilježniku V. P. iz Z. pod poslovnim brojem OV-17600/2011 od 13. rujna 2011., zaključenim između E.&S. bank d.d., kao vjerovnika i F. d.o.o., kao dužnika, V. R., kao protivnika osiguranja i Ž. R., kao potpisnika ugovora, te Ugovora o dugoročnom kreditu zaključenog između E.&S. bank d.d., kao davatelja kredita i F. d.o.o., kao korisnika kredita, kojim je u članku 12. utvrđeno da se isti smatra sastavnim dijelom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 1032/081 od 4. studenog 2008. i njegovih Aneksa. Nadalje, proizlazi da je člankom 6. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju ugovoreno zasnivanje založnog prava, radi osiguranja tražbine vjerovnika, na nekretnini koja je predmet ovog postupka, kao i da je na istoj zabilježeno postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju od 21. lipnja 2001. i Aneks tog ugovora od 1. travnja 2003. zaključenog između založnog dužnika V. R. i ovršenice Ž. R.. Proizlazi i da je zaključkom od 14. srpnja 2017. naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis prava vlasništva ovršenice na predmetnoj nekretnini, a sukladno zahtjevu ovrhovoditelja iz prijedloga za ovrhu, s obzirom da je V. R. preminuo. Proizlazi i da je rješenjem od 31. siječnja 2019. utvrđeno da u predmetni postupak stupa E. M. d.o.o., kao novi ovrhovoditelj, umjesto dosadašnjeg ovrhovoditelja E.&S. bank d.d.

 

              6. Odlučujući o navedenim prijedlozima za odgodu ovrhe prvostupanjski sud utvrđuje da je ovršenica predložila odgoditi predmetni ovršni postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog po njezinoj tužbi od 12. svibnja 2021. radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave. Nadalje, utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine prema kojem postoji jasna obveza ovršnog suda da, po službenoj dužnosti, preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, kao ni stav iz Obavijesti Europske komisije - Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019.), u vezi s praksom Suda Europske unije jer da predmetna ovršna isprava nije potrošački ugovor jer su stranke iz glavnog ugovora dvije pravne osobe – banka kao davatelj kredita i trgovačko društvo, a ne ovršenica kao fizička osoba – potrošač. Također, ističe da je 3. ožujka 2020. doneseno rješenje o dosudi nekretnine, koje rješenje je postalo pravomoćno 26. siječnja 2021., te da primjenom odredbe članka 110. OZ-a ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječe na pravo vlasništva kupca stečenog po odredbama članka 108. OZ-a, slijedom čega da prihvaćanje prijedloga za odgodu ovrhe u ovom stadiju postupka ne bi bio smislen. U konačnici utvrđuje da ovršenik uopće nije naveo u čemu bi se konkretno sastojala nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta koja bi mu nastala provedbom ovrhe, slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a, za odgodu ovrhe.

 

              7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na povrede iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a, a koji se propisi primjenjuju u ovršnom postupku sukladno odredbi članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj sud utvrđuje kako donošenjem pobijanog rješenja niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba tog zakona nije ostvarena.

 

              8. Međutim, navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda ovome sudu nije prihvatljivo.

 

              9. Sud Europske unije je u predmetu C-407/18 (K. c/a A. b. d.d.) analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

 

              10. Nadalje, potrebno je naglasiti da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

 

              11. S tim u vezi valja istaknuti da je Obaviješću Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, isti je obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društava pa nije obuhvaćen područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

 

              12. Stoga, imajući na umu da je u konkretnom slučaju ovrha predložena na temelju ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 1032/081 od 4. studenog 2008. solemniziranog po javnom bilježniku M. M. iz Z. pod poslovnim brojem OV-28895/2008 od 10. studenog 2008. i Aneksa br. 1. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 1032/081 od 12. rujna 2011. solemniziranog po javnom bilježniku V. P. iz Z. pod poslovnim brojem OV-17600/2011 od 13. rujna 2011., zaključenim između E.&S. b. d.d. (prednika ovrhovoditelja), kao vjerovnika i F. d.o.o., kao dužnika, V. R., kao protivnika osiguranja i Ž. R., kao potpisnika ugovora, te Ugovora o dugoročnom kreditu zaključenog između E.&S. bank d.d., kao davatelja kredita i F. d.o.o., kao korisnika kredita, kojim je u članku 12. utvrđeno da se isti smatra sastavnim dijelom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 1032/081 od 4. studenog 2008. i njegovih Aneksa, to u skladu s već citiranim zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 11. ožujka 2022. i Smjernica za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, iako tražbina ovrhovoditelja proizlazi iz ugovora sklopljenog između trgovačkih društava, istim je ovršenica, odnosno prednik ovršenice, kao fizička osoba sklopila ugovor o založnom pravu kao akcesorni ugovor, pa ujedno imajući u vidu da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetne ovršne isprave, egzistira dužnost prvostupanjskog suda da po službenoj dužnosti odgodi ovrhu do odluke o navedenom.             

 

              13. Zbog tih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

 

14. Kako je ovršenica uspjela sa žalbom treba joj priznati naknadu troška za sastav žalbe sa pripadajućim PDV-om, primjenom Tbr. 13. u vezi Tbr. 10. točke 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) u iznosu od 2.701,25 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev ovršenice valjalo odbiti, budući da je zatražen preko iznosa koji bi joj osnovano pripadao.

 

 

U Rijeci, 27. veljače 2024.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.