REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4664/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. G. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica A. Lj. K., odvjetnica u S., protiv tuženika G. č. i u. d.o.o. V., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnice E. K.-B. i M. B.-P., odvjetnice u S., i po protutužbi tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-301/19-2 od 27. kolovoza 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-800/17 od 21. prosinca 2018., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da nije dopuštena tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu od 9. listopada 2017. pod brojem 135/17 kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu od 4. rujna 2014. i aneks tom ugovoru od 15. rujna 2016. kao i odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava tužitelja od 2. studenoga 2017. pod brojem 158/17 (točka I. izreke). Utvrđen je prestanak radnog odnosa tužitelja sudskim raskidom ugovora o radu s danom 21. prosinca 2018. (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos u visini tri njegove prosječne bruto plaće zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (IV. izreke).

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-800/17 od 21. prosinca 2018., u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke te sudi:

Odbija se tužbeni i protutužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu radnika J. G., OIB: ..., iz S., od dana 9. listopada 2017. pod brojem 135/17 kojom Odlukom je otkazan Ugovor o radu od 4. rujna 2014. i Aneks istom ugovoru od 15. rujna 2016. kao i odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava tužitelja od dana 2. studenoga 2017. pod brojem 158/17.

II. Utvrđuje se prestanak radnoga odnosa tužitelja sudskim raskidom ugovora o radu tužitelja od 4. rujna 2014. i aneksa istom ugovoru od 15. rujna 2016., za obavljanje poslova vozača specijaliziranog komunalnog vozila, s danom 21. prosinca 2018.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos u visini tri njegove prosječne bruto plaće zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate."

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-800/17 od 21. prosinca 2018., u dijelu pod točkom IV. izreke te sudi:

1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku J. G. iz S., da tuženiku-protutužitelju G. č. i u. d.o.o., V., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana.

2. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku J. G. iz S., da tuženiku-protutužitelju G. č. i u. d.o.o., V., naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn u roku od 8 dana."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) ne navodeći određeno zakonom propisane revizijske razloge. Predlaže prihvatiti reviziju te preinačiti pobijanu odluku u smislu revizijskih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Budući da je drugostupanjska presuda donesena prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 70/19) revizija je dopuštena na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), a ne na temelju odredbe čl. 382.a. ZPP-a.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju zaposlenom na radnom mjestu vozača specijaliziranog komunalnog vozila, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

U revizijskom stadiju postupka sporno je jesu li bile ispunjenje zakonske pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da su nisu ispunjene pretpostavke za redoviti otkaz ugovora o radu iz organizacijskih razloga, a drugostupanjski sud je primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio pošavši pri tome od sljedećih utvrđenja i zaključaka:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača specijaliziranog komunalnog vozila na temelju ugovora o radu od 4. rujna 2014. i aneksa ugovoru od 15. rujna 2016.,

-da je tuženik Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 27. rujna 2017. (dalje: Pravilnik), sukladno utvrđenim potrebama procesa rada, na drugačiji način organizirao radne jedinice, pa je tako pojedina radna mjesta ukinuo, a na pojedinim radnim mjestima je smanjio broj izvršitelja,

-da je na radnom mjestu vozača za koje je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu smanjen broj izvršitelja te je umjesto ranije tri izvršitelja utvrđeno da se navedeni poslovi imaju obavljati s dva izvršitelja,

-da je autonomno pravo poslodavca da proces rada organizira na način za koji smatra da će polučiti najbolje poslovne rezultate, a što uključuje i pravo da pojedina radna mjesta ukine odnosno smanji broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima,

-da je navedeni Pravilnik kojim je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu vozača bio osnova za poslovno uvjetovani otkaz zbog čega je prestala potreba za radom tužitelja,

-da je tuženik kod donošenja odluke o otkazu vodio računa o okolnostima (kriterijima) iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR), a što proizlazi iz dokumentacije tuženika vezane za usporedbu radnika na radnom mjestu vozača specijaliziranog komunalnog vozila.

Tužitelj u reviziji navodi da tuženik nije dokazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužitelja odnosno da ne postoje okolnosti koje bi opravdavale otkaz ugovora o radu, jer da nije smanjen obim poslova te se u prilog toj tvrdnji poziva na iskaz zakonskog zastupnika tuženika. Nadalje navodi da je tuženik u siječnju 2016. zaposlio novog radnika kao vozača mrtvačkih kola, a da je istovremeno ranijeg vozača mrtvačkih kola prebacio na radno mjesto vozača komunalnog vozila, pa smatra da je na taj način sam tuženik stvorio višak vozača. Navodi i da je nakon predmetnog otkaza sklopljen novi ugovor o radu s Dušanom Jelavićem, a ističe i da tuženik nije cijenio činjenicu da je tužitelj u vrijeme donošenja odluke o otkazu imao nezaposlenu izvanbračnu suprugu.

Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a prema odredbi čl. 115. st. 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje teret radnika.

Polazeći od utvrđenja drugostupanjskog suda, a imajući u vidu autonomno pravo tuženika kao poslodavca da organizira proces rada na način koji on ocjenjuje optimalnim, što podrazumijeva i pravo na racionalizaciju radnih mjesta, za ocijeniti je da su se u konkretnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a.

Neosnovane su tvrdnje revidenta da tuženik nije dokazao prestanak potrebe za radom tužitelja, a iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika na koji se tužitelj poziva, jasno proizlazi da nije postojala potreba za troje izvršitelja na radnom mjestu vozača. Ni tvrdnja revidenta da je tuženik početkom 2016. zaposlio vozača mrtvačkih kola, a tadašnjeg vozača mrtvačkih kola prebacio na radno mjesto vozača komunalnog vozila, a u okviru ranije sistematizacije radnih mjesta i više od godinu dana prije predmetnog otkaza, nije od utjecaja na dopuštenost sporne odluke o otkazu. Ne mogu se prihvatiti ni revizijski navodi da tuženik nije vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a. To zato što iz dokumentacije tuženika proizlazi da druga dva vozača imaju kod tuženika duži radni staž od tužitelja, stariji su od tužitelja, a jedan od vozača ima dvoje djece na redovnom školovanju. Prema podacima kojima je tuženik raspolagao, tužitelj nije imao obveze uzdržavanja, a tvrdnje o obvezama uzdržavanja koje tužitelj navodi u reviziji (nezaposlena izvanbračna supruga) nisu isticane u zahtjevu za zaštitu prava. U odnosu na navode revizije valja još dodati da sklapanje novog ugovora o radu s Dušanom Jelavićem, sukladno novoj sistematizaciji radnih mjesta, a nakon donošenja sporne odluke o otkazu, nije od utjecaja na dopuštenost predmetnog otkaza, jer je navedeni radnik na radnom mjestu vozača radio i u okviru ranije sistematizacije radnih mjesta.

Dakle, suprotno tvrdnjama tužitelja, odluka o otkazu ugovora o radu je donesena u skladu s odredbama čl. 115. ZR-a.

Revizijski prigovori činjenične naravi nisu uzeti u razmatranje jer se u smislu odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 16. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.