REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 103/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. pok. J. iz K. Š., F. P. M. 20, OIB …, kojega zastupa punomoćnik D. B. odvjetnik u K. S., protiv prvotužene J. G. rođ. Č., F. 12/13, 1170 W., R. A., OIB …, drugotuženika V. G. pok. D., B. 30/22, 1230 W., R. A., OIB … i trećetužene M. G. pok. D., F. 12/13, 1170 W., R. A., OIB …, koje sve zastupa punomoćnik V. D. odvjetnik u O., radi brisanja uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž Zk-488/2017-2 od 20. rujna 2018. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku Stalne službe u Korčuli poslovnog broja P-1202/15 od 11. travnja 2016., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž Zk-488/2017-2 od 20. rujna 2018., a predmet se vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o trošku revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u K. broj: Z-337/12 od 27.02.2012. godine u zk.ul. 208 k.o. O., koje je donijeto temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-441/11, prema kojem z.k. stanju su tuženi upisani kao suvlasnici nekretnina označenih kao čest.zem. 432 i čest.zem. 437 i upisanih u Z.U. 208 k.o. O. svaki za 1/3 dijela, te se nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u K. broj: Z-278/00 od dana 13.04.2000. g. u z.u.208 k.o. O. i koje je donijeto temeljem presude Općinskog suda u K. P.534/99, prema kojem z.k. stanju je prednik tuženih D. G. upisan kao suvlasnik nekretnina označenih kao čest.zem. 432 i čest.zem. 437 i upisanih u Z.U. 208 k.o. O. za 1/2 dijela, te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog sanja, odnosno uz istovremeni upis prava suvlasništva na predmetnim nekretninama u korist prednika tužitelja pok. J. G. pok. A. za 1/2 dijela.

2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u K. broj: Z-337/12 od 27.02.2012. godine u z.k. ul. 445 k.o. O., koje je donijeto temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-441/11, prema kojem z.k. stanju su tuženi upisani kao suvlasnici nekretnine označene kao čest.zem. 435 i upisane u Z.U.445 k.o. O., svaki za 1/3 dijela, te brisanje zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u K. broj: Z-278/00 od dana 13.04.2000.g. u z.u.445 k.o. O. i koje je donijeto temeljem presude Općinskog suda u K. P.534/99, prema kojem z.k. stanju je prednik tuženih d. G. pok. J. upisan kao suvlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 435 upisane u Z.U.445 k.o. O. za 1/2 dijela, te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno uz istovremeni upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist prednika tužitelja pok. J. G. pok. A. za 1/2 dijela.

3. Nalaže se tuženima da tužitelju naknade parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osampostotnih poena."

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn u roku od 15 dana.“.

Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„Djelomično se odbija, kao neosnovana, žalba tužitelja u pobijanom dosuđujućem dijelu iz točke I.1. i I.2. kojima su odbijeni zahtjevi za brisanje zemljišnoknjižnog stanja u ZU 208 i ZU 445 k.o. O. uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te se u tom dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P- 1202/15 od 11. travnja 2016.“.

Drugostupanjski je sud donio i rješenje (koje, doduše nije predmet razmatranja u ovom revizijskom stupnju postupka, ali se, ipak, radi obuhvatnijeg shvaćanja predmeta citira) kojim je odlučeno kako slijedi:

„Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se ukida presuda, u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za upis prava vlasništva u korist prednika tužitelja pok. J. G. pok. A. za ½ dijela iz točaka I.1. i I.2., kao i u dijelu kojim je odlučeno o naknadi parničnog troška iz točke II. izreke presude, pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno ponovni postupak.“.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje u tekstu: ZPP), a koja se u ovom odlučivanju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19 – dalje u tekstu: ZID ZPP/19), podnio tužitelj zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je sudu preinačiti, podredno ukinuti pobijanu odluku. Zahtijevao je trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet ovoga spora, u ovom, revizijskom stupnju postupka, je zahtjev za brisanje dvaju zemljišnoknjižnih upisa prava vlasništva te, slijedom toga, uspostava prijašnjeg stanja, sve kako je navedeno u prvom odlomku ovoga obrazloženja.

Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev odbio uz bitna utvrđenja da tužitelj nikad nije bio nositelj eventualno povrijeđenog zemljišnoknjižnog prava čiji se upis (po brisanju naknadno upisanih prava) traži u korist pravnog prednika tužitelja, pa tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe u smislu odredbe čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/16-dalje: ZZK). Naime, tužitelj je jedan od jedanaest univerzalnih sukcesora oca mu, pok. J. G., koji je (potonji) bio nositelj povrijeđenog knjižnog prava, dok nositelj spornog prava nikad nije bio tužitelj, a, zaključuje prvostupanjski sud, tužitelj nije niti imao valjani pravni osnov za upis, jer u rješenju o nasljeđivanju iza pok. J. G. (a u kojem je tužitelj sudjelovao kao nasljednik) nisu kao ostavina naznačene utužene nekretnine.

Nadalje, prvostupanjski sud izražava pravno shvaćanje da je se, u pogledu upisa prava vlasništva po presudi prvostupanjskog suda poslovnog broja P-534/99 od 17. siječnja 2000. (upis broj Z-278/00), ne radi o neistinitom upisu, jer da je taj upis u zemljišne knjige upisan temeljem upravo te pravomoćne i ovršne presude (kojom se utvrdilo vlasništvo pok. D. G. nad predmetnim nekretninama), a da tužitelj zapravo u ovom postupku pokušava osporiti zakonitost te presude.

U pogledu upisa prvostupanjskog suda poslovnog broja Z-337/2012 od 27. veljače 2012., kojim je upisano pravo vlasništva tuženika nad predmetnim nekretninama, prvostupanjski sud zaključuje da rješenje o uknjižbi u korist prednika tuženih (sada pok.) D. G. nije bilo dostavljeno tužitelju, slijedom čega se zakonski rok za podnošenje brisovne tužbe protiv sadašnjih vlasnika (tuženika) počinje računati od dana kada je bio zatražen upis toga prava, sve sukladno čl. 129. st. 2. ZZK-a, a to je 13. travnja 2020. S obzirom na to da je ovopredmetna tužba podnesena 26. veljače 2015., taj sud zaključuje da je da je protekao trogodišnji rok za podnošenje ovopredmetne tužbe.

Potvrđujući (djelomično) prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud se ograničio na prihvaćanje pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tužitelja na podnošenje tužbe.

Nastavno na tako izraženo pravno shvaćanje tužitelj je u reviziji, kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, postavio sljedeće pravno pitanje:

„Da li je tužitelj kao nasljednik i univerzalni sukcesor osobe koje je bila upisana kao nositelj prava vlasništva u zemljišnim knjigama ovlašten podnijeti brisovnu tužbu kojom traži brisanje upisa sa imena tuženih i upis na ime svoga prednika iako tužitelj nije nikada bio upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, odnosno je li tužitelj ovlašten brisovnom tužbom štititi povrijeđeno knjižno pravo svog prednika?“.

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revident navodi odluke sudova u kojima je izraženo pravno shvaćanje nepodudarno s onim u pobijanoj odluci, pa se tako pozvao na odluke revizijskog suda poslovnih brojeva Rev x 651/2009-2, Rev 50/80, Rev 481/1996 i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012.

Ovaj sud primjećuje nepodudarnosti između pravnog shvaćanja izraženog u pobijanoj odluci sa onim iz odluke ovoga suda poslovnog broja Rev x 651/2009 od 18. studenog 2010., ali i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012. pa ocjenjuje postavljeno pravno pitanje bitnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a reviziju dopuštenom.

Ovaj je sud dalje pristupio ispitivanju pobijane presude samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno, sve sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

Pružajući odgovor na postavljeno pravno pitanje, a u okviru pravnog shvaćanja izraženog u pobijanoj odluci, u pogledu postojanja aktivne legitimacije univerzalnog sukcesora (sveopćeg pravnog sljednika) na podnošenje brisovne tužbe sukladno odredbama čl. 129. ZZK-a, dovoljno je uputiti na gore navedene poredbene odluke u kojima je navedeno:

- „(…) u skladu s općim načelom da univerzalni sukcesor stupa u cijelosti u pravni položaj prednika, ako neko pravo – osim strogo osobnih prava – pripada predniku, tada to pravo pripada i univerzalnom sukcesoru (nasljedniku). U odnosu na brisovnu tužbu takvo pravno shvaćanje revizijskog suda je izraženo u nizu odluka (primjerice Rev-50/80).“ (odluka ovoga suda poslovnog broja Rev x 651/2009 od 18. studenog 2010.),

- (…) Ustavni sud smatra da je nasljednik i prije nego ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ovlašten brisovnom tužbom zahtijevati brisanje nevaljane odnosno neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.“ (ustavnosudska odluka poslovnog broja U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012.).

Iz citiranog, već izraženog pravnog shvaćanja ovog i Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev zbog nedostatka aktivne legitimacije na podnošenje brisovne tužbe, uz obrazloženje kakvo je pružio.

S obzirom na to da se drugostupanjski sud, utemeljujući svoju odluku na gore izraženom pravnom shvaćanju, nije osvrnuo na ostale žalbene navode žalitelja (tužitelja), nije bilo mjesta preinačenju drugostupanjske odluke, nego je, temeljem čl. 395. st. 2. ZPP-a, ovaj sud odlučio ukinuti tu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu (toč. I. izreke).

U ponovljenom će odlučivanju drugostupanjski sud - uvažavajući pravno shvaćanje revizijskog suda izraženog u ovoj odluci, a, također uzimajući u obzir pravno shvaćanje revizijskog suda koje će biti izraženo u odluci koja će se donijeti u eventualnom postupku koji bi mogao uslijediti povodom rješenja ovoga suda poslovnog broja Revd 456/2021 od 16. veljače 2021. kojim je dopuštena revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Gž Zk 72/2020 od 27. listopada 2020. (u slučaju da revizija po tom rješenju bude podnesena) - dalje ocijeniti sve žalbene navode tužitelja i donijeti novu, zakonitu odluku.

Odluka o trošku revizijskog postupka utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke).

Zagreb, 16. veljače 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.