REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 521/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz P., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku J. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika H.- P. d.o.o. D., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. J., odvjetniku iz O. J. & partneri j.t.d. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-584/2018-2 od 20. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4170/17- 26 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 16. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-584/2018-2 od 20. rujna 2018., na način da se odbija žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4170/17-26 od 27. travnja 2018.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna, u roku od 15. dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužitelj sa tužbenim zahtjevom u kojem je tražio da se obveže tuženik platiti mu 37.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2003. pa do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka, te je tužitelj obvezan platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja preinačena je navedena prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 37.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2003. do isplate po stopi preciznije navedenoj u presudi, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) zbog pravnih pitanja za koje smatra da su važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti žalbu tužitelja, podredno predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na revizije nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dobitka temeljem zaključenog ugovora o igri na sreću sa tuženikom.

U revizijskoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj u konkretnom slučaju uplatio predmetni listić u poslovnici tuženika u K., da se kladio na više događaja, te da je tuženik odbio isplatiti dobitak za hokejašku utakmicu u ruskoj ligi - događaj 943 Himik-Khabarov, dok je sporno je li ništetna odredba čl. 15. st. 3. Pravila igre na sreću klađenje, odnosno je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju dobitak i za predmetni događaj.

U provedenom postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tuženik, kao priređivač igre na sreću, donio Opća pravila klađenja, za koje je pribavljena suglasnost Ministarstva Financija,

- da je uplata izvršena 4.12.2003. u 16.04:07. (kada je već počela navedena utakmica), te da je između ostalog na listiću pod red. br. 9. događaj 943 Himik-Khabarov, označena kombinacija 4,80,

- da je predmetni događaj trebao započeti u četvrtak 4.12.2003. u 16:30. sati, a da je događaj nesporno započeo ranije,

- da ni jedna od stranaka nije imala saznanja o navedenoj činjenici u trenutku uplate kladioničkog listića, odnosno sklapanja ugovora između stranaka, jer je organizator sportskog događaja pomaknuo početak hokejaške utakmice sa predviđenih 16,30 sati na 16 sati, tako da je do uplate došlo nekoliko minuta nakon početka hokejaške utakmice.

Na temelju navedenog prvostupanjski sud smatra da je tuženik osnovano odbio isplatu za predmetni događaj, jer je oklada sukladno čl. 15. st. 3. Pravila igre na sreću klađenje od 8.7.2003. bila ništavna (nevažeća), budući je priređivač primio uplatu nakon započinjanja događaja.

Drugostupanjski sud smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda, te imajući u vidu da tužitelj nije odgovoran za pomicanje početka sportskog događaja, da za pomicanje početka događaja nije znao, da u vrijeme od početka utakmice do izvršene uplate kladioničkog listića tužitelj nije saznao za bilo kakve činjenice o kojima bi ovisio njegov uspjeh u klađenju na konačni rezultat sporne utakmice, smatra da se primjena članka 15. st. 3. Pravila tuženika u odnosu na tužitelja ukazuje nepravičnom i da se tužitelj takvim postupanjem tuženika stavlja u neravnopravan položaj u njihovom međusobnom ugovornom odnosu, te u smislu čl. 296. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO/05) odredbu čl. 15. Pravila tuženika smatra ništetnim u dijelu u kojem je isključena obveza tuženika na isplatu novčanog dobitka tužitelju, a time i ugovor zaključen između stranaka uplatom kladioničkog listića ocjenjuje valjanim u cijelosti, posljedično čemu ocjenjuje osnovanim u cijelosti, tužiteljev zahtjev za isplatu, s obzirom da tuženik u postupku nije osporio visinu istog.

Tuženik u reviziji osporava zakonitost pobijane odluke kroz postavljena pravna pitanja:

1. „Je li sud drugog stupnja pogrešno utvrdio da je nepoštena (i samim time ništetna prema odredbi članka 296. ZOO-a) odredba općih uvjeta (Pravila igre na nesreću klađenje) koja propisuje da je ništetan ugovor po pristupu (kad revizijski ugovor) koji se sklopi nakon nastanka nekih objektivnih okolnosti (u ovom slučaju početka događaja na koji se uplaćuje oklada), ukoliko priređivač igara na sreću ne spriječi sklapanje ugovora po pristupu („blokadom“ uplate oklade u vrijeme sklapanja ugovora), već tu objektivnu okolnost utvrdi, tek naknadno, nakon sklapanja takvog ugovora?

2. Tko je dužan dokazati visinu tužbenog zahtjeva (primjenom pravila tereta dokaza) ako tuženik ospori visinu tužbenog zahtjeva i je li sud drugog stupnja prilikom ispitivanja prvostupanjske presude dužan pravilno utvrditi je li tuženik osporio tužbeni zahtjev te, u slučaju da jest, a prvostupanjski sud nije proveo predložene dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva, mora li u skladu s odredbom članka 370. ZPP-a vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili može zakonito preinačiti presudu ako nisu provedeni nikakvi dokazi na ovu okolnost?ˮ

U odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva se na presudu ovog suda poslovni broj Rev-307/2008 kod 7. siječnja 2010. a u odnosu na drugo pitanje na odluke ovog suda poslovni broj Revr-99/2015-2, Rev-x-567/2015-2 i Revt-30/2011-2, te tvrdi da je pravno shvaćanje izneseno u drugostupanjskoj presudi u suprotnosti sa pravnim shvaćanjima iznesenim u navedenim odlukama revizijskog suda.

Navedeno pitanje koje se odnosi na ništetnost odredbe čl. 15. Pravila tuženika (općih uvjeta) je po shvaćanju ovog revizijskog suda važno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva i za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Naime, prema čl. 2. st. 1. Zakona o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara („Narodne novine“ broj 83/02) igrom na sreću smatra se igra u kojoj se sudionicima pruža mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima ili pravima, pri čemu krajnji ishod igre ovisi o slučaju ili nekom drugom neizvjesnom događaju, dok je čl. 13. Zakona određeno da se uvjeti za priređivanje pojedine lutrijske igre na sreću propisuju pravilima koja za svaku vrstu igre donosi priređivač, a primjenjuju se nakon dobivene suglasnosti Ministarstva financija. Pravila bez suglasnosti suprotna ovom zakonu su ništava.

Prema čl. 3. Pravila igre na sreću klađenje od 8.7.2003. (dalje: Pravila) Pravila su isključivi zakonski i pravni temelj za zaključivanje ugovora o sudjelovanju u igri (ugovor o pristupu), ugovor se zaključuje između priređivača i sudionika (igrača) na osnovi prihvata ponude sadržane u Pravilima po slobodno izraženoj volji sudionika činom uplate listića za klađenje, te Pravila obvezuju ugovorne strane.

Odredbom čl. 15. st. 1. Pravila propisano je da priređivač prestaje s primanjem oklada za pojedine događaje u trenutku, koji je određen na kladioničkoj listi, a u slučaju da priređivač primi uplatu nakon započinjanja ili završetka pojedinog događaja, oklada je za taj događaj ništavna (nevažeća) i obračunava se tečaj 1,0 (st. 3. istog članka), dok je čl. 12. st. 3. Pravila određeno da sudionik ima pravo na isplatu dobitka ako je pravilno prognozirao tip svih događaja na listiću. Za okladu koja je ništavna (nevažeća) obračunava se tečaj 1,0, a u slučaju da su oklade na listiću za sve događaje ništavne, sudionik ima pravo na povrat uplaćenog iznosa.

Mišljenje je i ovoga suda da je u konkretnom slučaju tuženik osnovano odbio isplatu za predmetni događaj, jer je oklada-uplata sukladno čl. 15. st. 3. Pravila igre na sreću klađenje od 8.7.2003. bila ništavna (nevažeća), budući je priređivač primio uplatu nakon započinjanja događaja.

U postupku je nesporno utvrđeno da je uplata spornih listića izvršena nakon početka utakmice za koje su predmetni listići uplaćen. Zakonom o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara, pravilima klađenja koje je donio tuženik, odnosno Pravilima o priređivanju kladioničkih igara nije propisana obveza tuženika, kao priređivača igara na sreću, provjeravati vrijeme početka događaja na koji se kladi, niti o tome obavještavati pojedine sudionike igara na sreću. Zbog toga tuženik u reviziji osnovano ističe da je predmetna oklada sukladno čl. 15. st. 3. Pravila igre na sreću klađenje od 8.7.2003. bila ništavna (nevažeća), budući je priređivač uplatu od tužitelja nesporno zaprimio nakon započinjanja događaja.

Uplatom spornog listića tužitelj je prihvatio tuženikova Opća pravila klađenja pa time i citiranu odredbu čl. 15., prema kojoj, u slučaju da priređivač primi uplatu nakon započinjanja ili završetka pojedinog događaja, oklada je za taj događaj ništavna (nevažeća) i obračunava se tečaj 1,0 (st. 3. istog članka), te su stoga tužiteljeva uplata, primljena nakon stvarnog početka događaja, ništetna.

Neosnovano se drugostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 296. st. 1. i 2. ZOO/05, s obzirom da je predmetni ugovor zaključen 2003., te je trebao primijeniti odredbu čl. 143. zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOO/91), a u smislu koje odredbe su ništave odredbe općih uvjeta koje su protivne samoj svrsi sklopljenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Sud može odbiti primjenu pojedinih odredbi općih uvjeta koje lišavaju drugu stranu prava da stavi prigovore, ili onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, ili koje su inače nepravične ili pretjerano stroge prema njoj.

Međutim, u ovom predmetu nije riječ o odredbama koje bi bile protivne svrsi sklopljenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima niti o odredbama općih uvjeta koje bi lišavale drugu stranu prava da stavi prigovore niti onih na temelju kojih ona gubi prava iz ugovora ili gubi rokove, niti o onima koje bi inače bile nepravične ili pretjerano stroge prema tužitelju.

Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o priređivanju igara na sreću i nagradnih igara igrama na sreću smatraju se igre u kojim se sudionicima pruža mogućnost stjecanja dobitka u novcu, stvarima ili pravima, pri čemu krajnji ishod igre ovisi o slučaju ili nekom drugom neizvjesnom događaju. Osim toga, tužitelj je uplatom prihvatio Pravila igre na sreću, a prema tim Pravilima, u slučaju da priređivač primi uplatu nakon započinjanja ili završetka pojedinog događaja, oklada je za taj događaj ništavna (nevažeća) i obračunava se tečaj 1,0., kako je i postupio tuženik.

Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Nije nepoštena (i samim time ništetna prema odredbi članka 296. ZOO-a) odredba općih uvjeta (Pravila igre na nesreću klađenje) koja propisuje da je ništetan ugovor po pristupu (kad revizijski ugovor) koji se sklopi nakon nastanka nekih objektivnih okolnosti (u ovom slučaju početka događaja na koji se uplaćuje oklada), ukoliko priređivač igara na sreću ne spriječi sklapanje ugovora po pristupu („blokadom“ uplate oklade u vrijeme sklapanja ugovora), već tu objektivnu okolnost utvrdi, tek naknadno, nakon sklapanja takvog ugovora.“

Zbog izloženog ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, reviziju tuženika valjalo preinačiti i odbiti žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude.

Preinačenjem drugostupanjske presude tuženiku je, sukladno odredbama čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novineˮ broj 142/2012, 103/14 i 118/14 – dalje: OT), sukladno vrijednosti predmeta spora (37.000,00 kn) pristupa na 3 ročišta od 3.12.2015., 7.2.2018. i 13.4.2018. od po 1.000,00 kn, (ukupno 3.000,00 kn), PDV na navedeni iznos od 25 % (750,00 kn), odnosno ukupno 3.750,00 kn, te trošak revizijskog postupka i to trošak sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kuna, PDV-a na navedeni iznos od 375,00 kuna odnosno (1.875,00 kuna), dakle ukupne troškove postupka u iznosu od 5.625,00 kuna.

Zagreb, 16. veljače 2021.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.