REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 81 Pž-3524/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lidija Tomljenović, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici Iva Kaselj Šabić i drugi, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika SUNČANE TOPLICE d.o.o., OIB 26764685029, Bizovac, Sunčana 39, kojeg zastupaju punomoćnici Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, odvjetnici u Osijeku, radi isplate iznosa od 5.500,00 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-209/2019-11 od 31. srpnja 2020., 12. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-209/2019-11 od 31. srpnja 2020. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.571,88 kn.

r i j e š i o  j e

Djelomično se odbacuje kao nedopuštena tužiteljeva žalba podnesena protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-209/2019-11 od 31. srpnja 2020.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-209/2019-11 od 31. srpnja 2020. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku iznos od 3.750,00 kn (točka II. izreke), te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 400,00 kn (točka III. izreke).

Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) jer je ocijenio da je za štetu na motornom vozilu tužiteljevog osiguranika odgovoran isključivo tužiteljev osiguranik jer je parkirao motorno vozilo na mjestu koje nije dozvoljeno za parkiranje vozila.

Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Istaknuo je da je prvostupanjski sud propustio navesti dio iskaza svjedoka Milana Dumenčića prema kojem tuženik i inače ima problema s gostima zbog parkiranja u parku. Ukoliko se gosti učestalo parkiraju u parku zbog hladovine što je tuženiku bilo poznato, onda to nije okolnost koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti niti izbjeći. Nadalje, nesporno je utvrđeno da ne postoje nikakve barijere koje bi spriječile ulazak osobnih vozila na travnatu površinu niti je pred travnatom površinom postavljen znak zabrane. Tuženik nije dokazao da je parkiralište bilo slobodno. Stoga je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito što su razlozi presude nejasni odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između navedenih razloga presude o sadržaju izvedenih dokaza i samih tih zapisnika. Predložio je preinačiti pobijanu odluku.

Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem se usprotivio tužiteljevim žalbenim navodima, predložio je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku uz naknadu troška odgovora na žalbu.

Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

S obzirom na to da tužitelj nema pravnog interesa žaliti se protiv točke III. izreke pobijane presude kojom je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 400,00 kn, njegova je žalba u tom dijelu odbačena kao nedopuštena (čl. 366. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a).

U predmetnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one na koje tuženik ukazuje u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama za donesenu odluku.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika kao osobe koja je odgovorna za štetu isplatu iznosa od 5.500,00 kn. Tužitelj je svoj zahtjev utemeljio na tvrdnji da je 31. srpnja 2016. na parkirališnom prostoru koji je u vlasništvu tuženika i to na travnatoj površini došlo do štete na osobnom vozilu Mile Vukovca marke Seat Ibiza reg. oznake OS 982 HO na način da je sa drveta vrbe u neposrednoj blizini parkiranog vozila došlo do loma grane koja je tom prilikom pala na parkirano vozilo te ga oštetila. Tužitelj je na osnovu sklopljene police osiguranja broj 802266789 isplatio oštećeniku Mili Vukovcu na ime nastale štete na motornom vozilu iznos od 5.500,00 kn. S obzirom na to da je za nastalu štetu odgovoran tuženik, to tužitelj na temelju odredbe čl. 1063. ZOO-a zahtijeva regresnu isplatu utuženog iznosa.

Tuženik nije osporavao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju ni visinu potraživanja, ali je osporavao osnovu potraživanja navodeći da ne postoji njegova odgovornost za predmetnu štetu, već je za nastanak nastale štete isključivo kriv osiguranik tužitelja.

Prvostupanjski sud je na ocijenio da je tužiteljev osiguranik parkirao vozilo na mjesto koje nije označeno kao mjesto predviđeno za parking automobila, već na travnatu površinu izvan parkirališnog mjesta, uslijed čega je do štete došlo isključivom radnjom oštećenika.

Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi (čl. 1064. ZOO-a).

Odredbom čl. 1067. st. 1. ZOO-a propisano je da se vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a).

Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno zaključio da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak predmetne štete, odnosno da je do štete nastale na motornom vozilu osiguranika tužitelja došlo isključivom radnjom samog osiguranika tužitelja. Naime, kao nesporno je utvrđeno da je osiguranik tužitelja parkirao osobno vozilo na travnatoj površini u vlasništvu tuženika, a koja površina nije označena kao parkirno mjesto niti je predviđena za parkiranje automobila, već je riječ o parku koji služi kao ukras i kojim ne prometuju automobili. Posljedično navedenome, na strani tuženika ne postoji odgovornost za nastalu štetu koja je nastala padom grane, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo ocijenivši, na temelju odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO-a, da tuženik nije odgovoran za nastalu štetu i odbivši tužbeni zahtjev.

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a žalitelj određeno ne pobija pojedine stavke ni po osnovi ni po visini.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena u točkama I. i II. izreke. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (čl. 155. ZPP-a). Stoga je zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen.

Zagreb, 12. veljače 2021.

Sudac

Lidija Tomljenović

Broj zapisa: eb2f7-615c0

Kontrolni broj: 0ae52-306e7-92977

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LIDIJA TOMLJENOVIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.