Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-24/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Katušić- Jergović, predsjednice vijeća, te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. V. i dr., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Ž. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 14. siječnja 2021. broj K-22/2019, o produljenju istražnog zatvora nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Ž. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon donošenja nepravomoćne presude kojom je optuženi Ž. V. proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, pod točkom I./ izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor optuženom Ž. V. iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom II./ izreke na temelju odredbe članka 98. stavak 5. i 6. u vezi s člankom 123. stavak 1. točka 3., te člankom 131. stavak 3. ZKP/08 produljene su mjere opreza optuženoj M. H. iz članka 98. stavak 2. točka 2. i 6. ZKP/08, koja je proglašena krivom zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, s time da joj je temeljem članka 57. stavak 1. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda, na način će se dio kazne u trajanju od 10 mjeseci izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca samo ukoliko u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. V. po braniteljici, odvjetnici A. Š. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor i optuženika pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamijeni blažim mjerama.
Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.
Žalba nije osnovana.
Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da i nakon donošenja nepravomoćne presude postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08
Iako okrivljenik u uvodnom dijelu žalbe ističe da istu podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, dalje bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ne obrazlaže niti navodi u čemu se one sastoji, već iz sadržaja žalbe proizlazi da se ista podnosi isključivo iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, iz žalbenih navoda je razvidno kako žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da na strani optuženika postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo za koje je nepravomoćno proglašen krivim, te da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika isključivo na temelju prethodne osuđivanosti.
Optuženik gubi iz vida da je nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi članka 1. KZ/11, iz čega je razvidno da je prvostupanjski sud pri donošenju nepravomoćne presude sa stupnjem izvjesnosti utvrdio da je optuženik to djelo počinio, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. ZKP/08.
Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Opasnost da će optuženik puštanjem na slobodu ponoviti kazneno djelo proizlazi iz činjenice višestruke osuđivanost optuženika i to u ukupno dvadeset i sedam navrata, u periodu od 1980. do 2017. zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, te iz činjenice da optuženik nema prihoda i imovine iz koje bi se mogao uzdržavati. Kada se navedeno dovede u vezu s okolnošću da je optuženi Ž. V. ponovno nepravomoćno presuđen zbog kaznenog protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11, to je razvidno da se radi o specijalnom povratniku, kojega niti ranije izrečene kazne, pa i one bezuvjetne, nisu odvratile od činjenja novog kaznenog djela, te stoga i drugostupanjski sud zaključuje da se radi o realno predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela, koju je moguće prevenirati samo produljenjem istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Slijedom svega navedenog, drugostupanjski sud nalazi neosnovanom tvrdnju optuženika istaknutu u žalbi; da prvostupanjski sud pogrešno, kao dovoljni i jedni argument za opasnost od ponavljanja kaznenog djela vidi u činjenici ranije osuđivanosti, već je naprotiv, prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud valjano cijenio da dosadašnje kaznenopravne sankcije izricane kontinuirano u periodu od preko trideset i pet godina, nisu polučile očekivani specijalno-preventivni učinak na okrivljenika i odvratile ga od daljnje kriminalne aktivnosti.
Pored navedenog, imajući u vidu kvalitetu i značaj svih iznesenih okolnosti, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da se svrha istražnog zatvora, u ovom trenutku, ne može ispuniti niti jednom od mjera opreza.
Drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim ponovljeni žalbeni navod optuženog Ž. V. da je produljenjem istražnog zatvora protiv njega, s obzirom na do sada provedeno vrijeme u istražnom zatvoru od 9. svibnja 2019., povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne na koju je osuđen nepravomoćnom presudom i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga, iako je točno da se vrijeme trajanja istražnog zatvora okrivljeniku približilo maksimalnom isteku, odnosno do istog je ostalo još tri mjeseca, imajući na umu ukupnost svih prethodno iznesenih okolnosti na strani okrivljenika drugostupanjski sud ocjenjuje, a u svjetlu citirane odredbe članka 122. stavak 2. ZKP/08 da nije povrijeđeno načelo razmjernosti u konkretnom slučaju.
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. veljače 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
