Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1754/2020-2

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća u pravnoj stvari I. tužiteljice I. J. iz V. G., OIB:… i II. tužitelja Z. F. iz V. B., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku O. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB:…, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1613/18 od 15. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 20201.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovan i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1613/18 od 15. rujna 2020. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom I., II. i V. izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđenom je kako glasi:

"I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., platiti I-tužiteljici I. J. iz V. G., iznos od 112.231,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 4.lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., platiti II-tužitelju Z. F. iz V. B., iznos od 90.400,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 4. lipnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., platiti I-tužiteljici I. J. iz V. G., iznos od 800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana 21. veljače 2018. do isplate, te zakonske zatezne kamate na iznos od 112.231,00 kuna od dana 21. veljače 2018. do dana 4. lipnja 2018., sve u roku od 15 dana."

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z., platiti II-tužitelju Z. F. iz V. B., zakonske zatezne kamate na iznos od 90.400,00 kuna od dana 21.veljače 2018. do dana 4.lipnja 2018., sve u roku od 15 dana."

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 34.022,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude (dana 15.rujna 2020.) do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe II-tužitelja učinjena na ročištu za glavnu raspravu dana 15. srpnja 2020."

Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da se tužbeni zahtjev odbije podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je neosnovana.

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koje od navedenih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpe u slijed smrti bliske osobe – brata.

S obzirom da se tužitelji nisu žalili na dio presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev to je u ovom postupku sporno je li tuženik u obvezi isplatiti svakom od tužitelja neimovinsku štetu u iznosu od po 90.000,00 kn, kao i visina imovinske štete.

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je brat tužitelja pok. J. F. nastradao u prometnoj nezgodi 16. siječnja 2018.,

- da je umro od posljedica prometne nezgode za koju je u omjeru od 80% odgovoran osiguranik tuženika,

-da iz zapisnika od 15. svibnja 2014. proizlazi da je u CZSS pristupio J. F. u pratnji sestre I. J. ovdje tužiteljice I., radi izjave o J. preseljenju, da se njen brat J. F. seli k njoj na Vir, da bi željela da on ostane kod nje živjeti i da će učiniti sve da bude tako jer smatra da ne može živjeti sam i da mu je potrebna pomoć socijalna i pravna,

- da iz rješenja od 10. lipnja 2014. proizlazi da je CZSS, D., podružnica G. P. za korisnika J. F. utvrdila prestanak prava na pomoć za uzdržavanje s danom nastanka promijenjenih okolnosti 15. svibnja 2014. jer da je korisnik prava dao izjavu da seli kod sestre I. J. na V.,

- da iz otpusnog pisma proizlazi da je J. F. od dana 23. siječnja 2017. do 16. travnja 2017. liječen u neuropsihijatrijskoj bolnici P., da je u pismu navedeno da živi sam, da je korisnik naknade pri CZSS, G. P., da je od grada kao beskućnik dobio na korištenje jedan prostor uz staru trgovinu u V. B., i da su ga posjećivali sestra i brat,

- da se J. F. pri HZZ vodio kao nezaposlena osoba od 8. prosinca 2011. do 5. lipnja 2014.,

- da iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je tužiteljica I. od 8. siječnja 1982. pa sve do danas ne živi na adresi ..., a da tužitelj II. od dana 13. studenog 1978. ima prebivalište na adresi ...,

- da iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je pok. J. F. od 7. lipnja 1983. do 24. siječnja 1984. imao prebivalište na adresi u ..., od 31. siječnja 1984. do 20. svibnja 2014. u G. P., V. B., od 20. svibnja 2014. do 6. svibnja 2015., a od 6. svibnja 2015. do 16. siječnja 2018. na adresi G. P., V. B.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja smatra da je I. tužiteljica ostala povezana sa pok. bratom J. F., a koja se očitovala o njezinoj brizi za njega, između ostalog i na način da je povremeno živio u zajedničkom kućanstvu sa I. tužiteljicom i s njezinom obitelji, a i na način da je I. tužiteljica istog posjećivala u njihovoj roditeljskoj kući, davala mu novce, a nakon što se on vratio natrag u njihovu roditeljsku kuću. Tužitelj II. i njegov pok. brat su također bili u emotivnoj vezi i ekonomskoj zajednici budući da su živjeli zajedno u roditeljskoj kući i bavili se poljoprivredom. Prema odredbi članka 1101. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO) u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a stavkom 2. je propisano da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

Trajnija zajednica života je pravni standard o kojem se mora odlučivati od slučaja do slučaja, ali pri tom sud treba voditi računa da životna zajednica treba biti takva u kojoj postoji trajnija emocionalna, ekonomska, odnosno egzistencijalna povezanost. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-250/14 od 2. svibnja 2018. zauzeto je pravno shvaćanje pod kojim pojam trajnije zajednice života je potrebno tumačiti u okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja a bez pukog gramatičkog tumačenja odredbe članka 1101. stavak 2. ZOO-a, odnosno da bi pok. i brat i sestra morali živjeti u istom kućanstvu. Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci navodi da to znači kako trajnija zajednica života ne podrazumijeva nužno i fizičko zajedničko življenje, već se ista gleda u svijetlu pravnog standarda (koji mora postojati sa značajem pretpostavke za dosuđivanje prijeporne naknade) ostvaruje ako između pok. s jedne strane i brata ili sestre s druge strane postoji čvrsta emocionalna povezanost ili bliskost te međusobna upućenost jednih na drugih sa snažnim osjećajem pripadnosti zajednici srodnika kao i snažnim osjećajima potrebe da se viđaju, prate u svakodnevnici, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć.

Dakle, unatoč tome što tužiteljica I. i pok. brat J. F. nisu živjeli na istoj adresi, održavali su emocionalne i sociološke kontakte i bili upućeni jedni na druge, dok je tužitelj II. živio s pok. bratom u roditeljskoj kući, na istoj adresi su imali prebivalište, te su i privređivali za život baveći se poljoprivredom. Pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da nije u konkretnom slučaju ostvarena trajnija zajednica života tužitelja s pok. bratom.

Iako orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade materijalne štete ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, ovaj sud smatra kako je upravo prvostupanjski sud praktično u skladu s orijentacijskim kriterijima i odredi pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe, brata, i to nakon odbitka s odgovornosti u iznosima od po 90.000,00 kn, a sve sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a.

Tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (članak 1045. stavak 1. ZOO-a). Nadalje, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (članak 1092. ZOO-a).

Sukladno citiranim odredbama, te odredbi članka 223. ZPP-a prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici I. s osnove troškova žalobne odjeće dosudio iznos od 1.600,00 kn, a troškove vijenca i cvijeća u iznosu od 2.400,00 kn, za izgradnju nadgrobnog spomenika iznos od 18.431,60 kn, a tužitelju pod II. troškove vijenaca i cvijeća u iznosu 400,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. lipnja 2018. do isplate sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedena uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje ovog postupka.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi presudu u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 11. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.