Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kv II-9/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Bjelovaru, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar, kao predsjednice vijeća, te sutkinje Dajane Barberić-Valentić i suca Darka Domšića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Gregora Sakradžije, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. A., zbog kaznenih djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. i dr. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru Kir-31/2021-4 od 28. siječnja 2021., u sjednici vijeća od 11. veljače 2021.,
r i j e š i o j e
Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika M. A. te se preinačuje rješenje suca istrage na način da se određeni istražni zatvor temelji samo na čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (ZKP).
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem sudac istrage Županijskog suda u Bjelovaru odredio je istražni zatvor protiv okrivljenika M. A., na temelju čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP-a, u trajanju od mjesec dana, od dana lišenja slobode 27. siječnja 2021. u 10,10 sati.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju P. M., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se isto preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Žalba je djelomično osnovana.
Vijeće se slaže sa žalbenim navodima o tome da u konkretnom predmetu ne postoji osnov za određivanje istražnog zatvora na temelju čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP-a. Naime, po ocjeni vijeća nema realne opasnosti od toga da bi okrivljenik mogao utjecati na troje oštećenika iz ovog događaja, budući da se radi o osobama na čiju štetu je počinjeno kazneno djelo za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, a te osobe nisu otprije bile u nikakvom odnosu s okrivljenikom, pa ne postoji gotovo nikakva životna vjerojatnost da bi one, zbog utjecaja okrivljenika, svojim iskazima njemu pogodovale. Također ne postoji niti opasnost od utjecaja na svjedoka S., budući da se ovaj svjedok ne poznaje otprije s okrivljenikom, tj., tim više, državni odvjetnik navodi kako je s istim u sukobu, te je posljedica inkriminiranog događaja ozljeđivanje njegovih radnih kolega (dakle, za pretpostaviti je da je on u dobrim odnosima s oštećenicima). U odnosu pak na susjede okrivljenika sudac istrage smatra kako bi isti mogli podleći utjecaju okrivljenika zbog straha, no vijeću se ovakva pretpostavaka čini preopćenitom, jer težište je kod procjene opasnosti od utjecaja na svjedoke na utvrđivanju mogućnosti okrivljenika da utjecajem pridobije svjedoke da svjedoče njemu u korist, što pretpostavlja određeni stupanj povezanosti s tim osobama, što je, po vijeću, isključeno u slučaju kada ti svjedoci, kako je utvrđeno u pobijano rješenju, osjećaju samo strah od okrivljenika. Na sve navedeno nadovezuje se i činjenica da je prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom okrivljenik aktivno iznosio obranu.
Zbog prethodno navedenog vijeće je preinačilo rješenje suca istrage u dijelu osnova na temelju kojih je istražni zatvor određen, tako da se određeni istražni zatvor više ne temelji na čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP-a.
U odnosu na postojanje razloga za produljenje istražnog zatvora na temelju čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a žalba ističe kako je okrivljenik osoba starije životne dobi (71 godina starosti), dosad neosuđivan, narušenog zdravstvenog stanja, ističe se njegovo držanje pred policijom i sudom, spremnost na suradnju i aktivno iznošenje obrane. Ukazuje se i na, po žalbi, nestručnu procjenu suca istrage o tome da bi okrivljenik imao nizak prag tolerancije, budući da takvu ocjenu, po žalbi, može donijeti jedino psihijatrijski vještak, te se napominje kako je bilo potrebno uzeti u obzir da je, po stavu okrivljenika, HEP nezakonito naložio obavljanje radnje isključivanja struje.
Vijeće smatra kako u ovom konkretnom predmetu na strani osobe okrivljenika, i unatoč činjenici što je on do sada neosuđivana osoba, postoje osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja djela. Te okolnosti gotovo u potpunosti proizlaze iz okolnosti počinjenja djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv. Naime, radi se o krajnje neprimjerenoj reakciji okrivljenika na njegov subjektivan osjećaj nepravde kada on zbog određenih neslaganja s HEP-om oko plaćanja računa za distribuciju električne energije odlučuje ugroziti život čak tri osobe koje su obavljale svoj svakodnevni posao. Ovakva situacija, po ocjeni vijeća, svakako daje za pravo sucu istrage da na laički i životan način zaključi da je okrivljenikov prag tolerancije očito bio vrlo nizak kritičnog događaja, za koji zaključak u ovom trenutku svakako nije potrebno provoditi psihijatrijsko vještačenje. Naime, za procjenu postojanja opasnosti od ponavljanja djela također je vrlo bitna činjenica što trojica oštećenika nisu od prije bili ni u kakvoj zavadnji s okrivljenikom, tako da nije isključeno da bi okrivljenik na slobodi, u bilo kakvoj sličnoj konfliktnoj situaciji, zbog niskog praga tolerancije, ponovno nasrnuo na život i tijelo osoba s kojima bi se možda i slučajno našao u kontaktu.
Zbog prethodno navedenog neosnovan je dio žalbe kojim se pobija određivanje istražnog zatvora na temelju čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a.
Prijedlog žalbe da se određeni istražni zatvor zamijeni nabrojenim konkretnim mjerama opreza prvenstveno je bio usmjeren na ostvarenje svrhe istražnog zatvora određenog po čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP-a, no kako je ovim rješenjem odlučeno da se istražni zatvor temelji samo na čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a onda su nabrojeni konkretni prijedlozi postali bespredmetni. U odnosu pak na ostvarenje svrhe istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a, zbog specifičnih okolnosti počinjenja ovog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv (spomenuta opasnost za bilo koju neodređenu osobu s kojom bi okrivljenik došao u kontakt na slobodi), vijeće smatra da istu ne bi ostvarila niti jedna kombinacija od u zakonu predviđenih mjera opreza.
Pobijano rješenje ispitano je i sukladno čl. 494. st. 4. ZKP-a, kojom prilikom nije utvrđeno da bi isto donijelo neovlašteno tijelo, ili da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, tj. da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu okrivljenika.
Zbog navedenog riješeno je kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP-a.
Bjelovar, 11. veljače 2021.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar, v.r.