REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 41 Pž-3741/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Gorane Aralice Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. L. d.o.o., 1231 L.- Č., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva S. & P. d.o.o. Z., protiv 1. tuženika Z. N. d.o.o. M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u Z., i 2. tuženika S. d.o.o. S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-453/2017-18 od 19. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-453/2017-18 od 19. travnja 2018. u dijelu točke I. u kojoj je odbijen kao neosnovan zahtjev da tuženik S. d.o.o. S., izda tužitelju valjanu tabularnu izjavu za upis prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. br. 3516 k.o. 316008 S. na k.č. br. 218/2 u A listu opisanu kao zgrada i dvorište površine 598 m2 i to 6. suvlasnički dio: 17/102 etažno vlasništvo (E-6, 2. apartman „6“) u potkrovlju, površine 57,24 m2 koji se sastoji od predprostora, dnevnog boravka, terase, hodnika, kuhinje i blagovaonice, spavaće sobe, kupaonice, spavaće sobe te parkirnog prostora oznake PM6 u površini od 11 m2 kao sporedni dio nekretnine u etažnom elaboratu sve označeno narančastom bojom.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-453/2017-18 od 19. travnja 2018. u dijelu točke I. u kojoj je odbijen kao neosnovan zahtjev da tuženik Z. nekretnine d.o.o. M., izda tužitelju tabularnu ispravu i sudi:

Nalaže se tuženiku Z. nekretnine d.o.o. M., da u roku od 15 dana tužitelju izda valjanu tabularnu izjavu za upis prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. br. 3516 k.o. 316008 S. na k.č. br. 218/2 u A listu opisanu kao zgrada i dvorište površine 598 m2 i to 6. suvlasnički dio: 17/102 etažno vlasništvo (E-6, 2. apartman „6“) u potkrovlju, površine 57,24 m2 koji se sastoji od predprostora, dnevnog boravka, terase, hodnika, kuhinje i blagovaonice, spavaće sobe, kupaonice, spavaće sobe te parkirnog prostora oznake PM6 u površini od 11 m2 kao sporedni dio nekretnine u etažnom elaboratu sve označeno narančastom bojom.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-453/2017-18 od 19. travnja 2018. u točki I. njegove izreke te u točki II. u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku S. d.o.o. u iznosu od 24.687,50 kn.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-453/2017-18 od 19. travnja 2018. u točki II. njegove izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku Z. nekretnine d.o.o. i sudi:

Nalaže se tuženiku Z. nekretnine d.o.o. naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.625,00 kn (četrnaesttisućašestodvadesetpet kuna).

III. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku S. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 4.187,50 kn.

IV. Nalaže se tuženiku Z. nekretnine d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu 11.015,62 kn.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženicima nalaže da izdaju valjanu tabularnu izjavu za upis prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. br. 3516 k.o. 316008 S. na k.č. br. 218/2 u A listu opisanu kao zgrada i dvorište površine 598 m2 i to 6. suvlasnički dio: 17/102 etažno vlasništvo (E-6, 2. apartman „6“) u potkrovlju, površine 57,24 m2 koji se sastoji od predprostora, dnevnog boravka, terase, hodnika, kuhinje i blagovaonice, spavaće sobe, kupaonice, spavaće sobe te parkirnog prostora oznake PM6 u površini od 11 m2 kao sporedni dio nekretnine u etažnom elaboratu sve označeno narančastom bojom (točka 1. izreke). Odlukom iz točke 2. izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Pobijanim rješenjem odbačena je tužba na utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine označene u presudi (točka I. izreke). Odlukom iz točke II. izreke rješenja tužitelju je naloženo naknaditi prvotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 24.062,50 kn i drugotuženiku troškove u iznosu od 24.687,50 kn.

Odluku o trošku prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te na temelju odgovarajućih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 170/15).

Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, tuženik S. d.o.o. S. je od tuženika Z. nekretnine d.o.o. M. kupio spornu nekretninu i dalje je prodao tužitelju. Tuženik Z. nekretnine d.o.o. M. je odbio dati tuženiku S. d.o.o. S. tabularnu ispravu čime je ujedno onemogućio tužitelja da se upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine iako je platio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed nekretnine. Tuženici su pokrenuli ovršne postupke fiktivne prirode kako bi ishodili zabilježbu ovrhe i time onemogućili tužitelja da se uknjiži kao vlasnik. Tužitelj ne može upisati svoje vlasništvo na nekretnini na temelju pravnog posla slijedom čega je od suda zahtijevao da njegovo vlasništvo utvrdi presudom.

Tužitelj je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev ocijeni osnovanim, podredno, da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

Među strankama su nesporne sljedeće činjenice:

- da su tužiteljev prednik N. leasing K. i tuženik S. d.o.o. S. 26. lipnja 2011. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine (apartmana) u mjestu K. na otoku K. i Aneks tom ugovoru 19. travnja 2012. u kojem je nekretnina pobliže opisana; - da su tuženik Z. nekretnine d.o.o. M. kao prodavatelj i tuženik S. d.o.o. S. kao kupac 24. siječnja 2012. sklopili Ugovor o kupoprodaji iste te nekretnine; - da je u vrijeme pokretanja ovog postupka kao vlasnik nekretnine upisan tuženik Z. nekretnine d.o.o. M. koji tuženiku Z. nekretnine d.o.o. M. nije izdao tabularnu ispravu;

- da je na predmetnoj nekretnini upisana zabilježba ovrhe koju je tuženik S. d.o.o. S. pokrenuo protiv tuženika Z. nekretnine d.o.o. M..

Među strankama je sporno može li tužitelj od tuženika tražiti da mu izdaju tabularnu ispravu te može li sud presudom utvrditi da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine.

Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je neosnovan tužbeni zahtjev kojim se tuženiku S. d.o.o. nalaže predaja tabularne izjave budući da mu je on tu izjavu dao u Aneksu ugovora od 19. travnja 2012. (iako nije bio vlasnik nekretnine).

Međutim, neosnovan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik Z. nekretnine d.o.o. nije dužan tužitelju izdati tabularnu izjavu. Naime, prema ocjeni ovog suda kada je tuženik S. d.o.o. tužitelju prodao nekretninu, ujedno je prenio i sve ovlasti koje je on mogao postaviti prema svom prodavatelju. Činjenica da tuženik S. d.o.o. nije zahtijevao od svog prodavatelja Z. nekretnine d.o.o. tabularnu izjavu ne može tužitelja dovesti u nepovoljnu situaciju da ne može uknjižiti svoje pravo vlasništva stečeno valjanim pravnim poslom. Drugim riječima, tužitelj ima pravni interes zahtijevati od vlasnika nekretnine koji je uknjižen u zemljišnim knjigama da mu izda tabularnu izjavu. Tuženici nisu osporili činjenicu da je tuženik Z. nekretnine d.o.o. prodao tuženiku S. d.o.o. spornu nekretninu, odnosno iz toga proizlazi pravni slijed između tuženika Z. nekretnine d.o.o. i tužitelja. Zato je, prema ocjeni ovog suda osnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik Z. nekretnine d.o.o. izda tabularnu izjavu te je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena.

U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva da se utvrdi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da ne postoji pravni interes te je pravilno odbacio tužbu.

Tužitelj i drugootuženik su sklopili pravni posao – kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj od drugotuženika kupio spornu nekretninu.

Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene opće pretpostavke propisane Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14)

– a to je sposobnost stvari da bude objekt prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva i valjani pravni temelj stjecanja. Ovisno o načinu i objektu stjecanja (pokretnine ili nekretnine), potrebno je ispuniti i dodatne, posebne pretpostavke. Za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, osim ranije navedenih općih pretpostavki, trebaju biti ispunjene sljedeće posebne pretpostavke:

- vlasništvo prednika – osoba koja otuđuje stvar je njezin vlasnik,

- valjani pravni posao – pravni posao mora biti ugovoren s ciljem stjecanja prava vlasništva, kod nekretnina je važno da ugovor bude sklopljen u pisanom obliku, - odgovarajući način stjecanja – predaja u posjed (pokretnine), uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama (nekretnine).

Tužitelj smatra da ima pravo zahtijevati utvrđenje prava vlasništva sudskom odlukom jer se ne može uknjižiti na temelju pravnog posla. Odredbom čl. 114 st. 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Tužitelj, dakle zahtijeva od suda da presudom utvrdi njegovo vlasništvo. Međutim, pravo vlasništva se može steći temeljem odluke suda ili druge nadležne vlasti na primjer u ovršnom postupku, kada sud rješenjem dosuđuje stvar osobi koja je istu kupila na javnoj dražbi, rješenjem o izvlaštenju nekretnine, sudskom odlukom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice i sl. Dakle, sudska odluka ne može zamijeniti volju ugovornih strana iz pravnog posla. Drugim riječima, to su dva različita načina stjecanja vlasništva i jedan ne može nadomjestiti drugi.

Ako tužitelj ima valjanu pravnu osnovu (titulus) za stjecanje prava vlasništva, u tom slučaju može prema prodavatelju istaknuti samo obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave, a ne i zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, jer se bez uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama pravo vlasništva nije moglo ni steći. Drugim riječima, tužitelj nije mogao tužiti tuženika S. d.o.o. S. za nadomjestak tabularne isprave jer mu je taj tuženik predao tabularnu ispravu (iako je ta isprava bez učinka jer izdavatelj nije vlasnik) ali je, kako je već obrazloženo u ovo presudi mogao tužiti tuženika Z. nekretnine d.o.o. M..

U odnosu na troškove parničnog postupka, tužitelj je uspio u odnosu na zahtjev prema tuženiku Z. nekretnine d.o.o. da mu izda tabularnu izjavu, dok je s drugim zahtjevom odbijen. Odnosno, omjer uspjeha u sporu između tužitelja i tuženika je 50:50. Tuženik S. d.o.o. je u cijelosti uspio u sporu i njemu ih je dužan naknaditi tužitelj.

Tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji se odnose na sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1.), podnesaka od 5. listopada 2017. i 30. listopada 2017. (Tbr. 8. t. 1.), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. prosinca 2017. i 6. ožujka 2018. (Tbr. 9. t. 1.), i to za svaku nabrojanu radnju u iznosu od 7.700,00 uz PDV od 25%, trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, svaku u iznosu od 5.000,00 kn, odnosno ukupno tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 58.125,00 kn.

Tuženik Z. nekretnine d.o.o. ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji se odnose na sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1.) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. prosinca 2017. i 6. ožujka 2018. (Tbr. 9. t. 1.) i to za svaku nabrojanu radnju u iznosu od 7.700,00 kn uz PDV od 25%, odnosno ukupno tuženik Z. nekretnine d.o.o. ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 28.875,00 kn.

S obzirom na postignuti uspjeh u sporu od 50%, tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 29.062,50 kn, a tuženik Z. nekretnine d.o.o. u iznosu od 14.437,50 kn. Izvršeno je prebijanje troškova koje su priznate strankama, slijedom čega je tuženik Z. nekretnine d.o.o. dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.625,00 kn. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 22.031,25 kn koji se odnose na trošak sastava žalbe u iznosu od 9.625,00 kn uz PDV od 25% (Tbr. 10. t. 1.) te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 10.000,00 kn. S obzirom na to da je u žalbi uspio u omjeru od 50%, tuženik Z. nekretnine d.o.o. mu je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 11.015,62 kn.

Tuženik S. d.o.o. ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka koji se odnose na sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1.), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. prosinca 2017. i 6. ožujka 2018. (Tbr. 9. t. 1.) i to za svaku nabrojanu radnju u iznosu od 7.700,00 uz PDV od 25% uz PDV od 25%, odnosno ukupno tuženik S. d.o.o. ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 28.875,00 kn. Zato je odluka iz točke II. rješenja kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku S. d.o.o. S. troškove parničnog postupka u iznosu od 24.687,50 kn potvrđena, te je za preostali iznos od 4.187,50 kn tužitelju naloženo u točki III. izreke rješenja naknaditi tuženiku S. d.o.o. troškove parničnog postupka.

Tuženik S. d.o.o. nema pravo na naknadu troška za sastav podneska od 26. veljače 2018. jer se radi o podnesku u kojem tuženik dostavlja dokaz koji je bio dužan dostaviti već u odgovoru na tužbu, odnosno taj podnesak je ovaj sud ocijenio nepotrebnim za vođenje parnice (čl. 155. t. 1. ZPP-a). Nema pravo ni na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu budući da nije naveo njen točan iznos. Sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP stranka je dužna o zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368., čl. 373. i čl. 380. ZPP-a).

Zagreb, 11. veljače 2021.

Predsjednica vijeća

Kamelija Parać, v.r.