Poslovni broj: Usž-3249/20-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J.-g. d.o.o. u stečaju, Z., kojeg zastupa opunomoćenik V. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Z., u predmetu ovrhe komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3955/19 od 5. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2021.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3955/19 od 5. lipnja 2020.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-03/19-12/33, urbroj: 531-09-2-19-2 od 10. listopada 2019. i odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: UP/I-363- 02/19-009/66, urbroj: 251-13-32-1/001-19-2-MV od 3. travnja 2019. Ovim rješenjem određena je ovrha temeljem ovršnog rješenja, klasa: UP/I-363-02/15-08/3394, urbroj: 251-13- 32-1/009-16-14-LI od 29. travnja 2016., temeljem kojeg tužitelj duguje na ime glavnice iznos od 512.293,44 kn i zakonske zatezne kamate od 21. rujna 2016. do isplate i tužitelju je naloženo da podmiri troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,00 kn.
Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je tražbina prema pravnom predniku tužitelja bila dospjela tražbina u trenutku otvaranja stečajnog postupka koji je otvoren rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: St-895/13 od 7. studenog 2014., temeljem rješenja od 29. travnja 2008. i zainteresirana osoba je temeljem tog rješenja mogla prijaviti potraživanje u stečajni postupak nad tužiteljem. Kako je u trenutku otvaranja stečajnog postupka tražbina zainteresirane osobe bila nedvojbeno dospjela, neovisno što se mogla i može smatrati uvjetnom tražbinom ili tražbinom vezanom za raskidni uvjet smatra nejasnim stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je obveza komunalnog doprinosa utvrđena tek 2016. godine, odnosno godinu i pol dana nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, a sve iz razloga što je ova tražbina mogla biti prijavljena u stečajni postupak temeljem rješenja iz 2008. godine koje je poništeno tek 2015. godine. Smatra da prvostupanjski sud zanemaruje okolnost da je Stečajni zakon u konkretnom slučaju lex specialis u odnosu na Zakon o komunalnom gospodarstvu, a propust zainteresirane osobe da prijavi tražbinu u stečajni postupak temeljem rješenja iz 2008. godine ne može imati za posljedicu da se tražbina pretvori u obveze stečajne mase. Navodi da tužitelj nije univerzalni nego singularni pravni sljednik društva J.-g. d.o.o., Z. i predlaže da Sud žalbu uvaži te sukladno odredbama Stečajnog zakona poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu. Žalba nije osnovana.
Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je prvostupanjsko tijelo pravilno i na zakonu osnovano donijelo rješenje o ovrsi kojim se određuje ovrha iznosa komunalnog doprinosa utvrđenog rješenjem prvostupanjskog tijela od 29. travnja 2016. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 142. stavka 7. Općeg poreznog zakona prema kojem se žalbom na rješenje protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave ne može pobijati zakonitost ovršne isprave, a žalba se može izjaviti samo s obzirom na mjesto, vrijeme i način izvršenja i nema odgodni učinak. Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je da je rješenje kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinos postalo izvršno i pravomoćno, a kako je riječ o tražbini koja je utvrđena rješenjem iz 2016. godine, to je ocijenio da zainteresirana osoba nije stečajni vjerovnik u smislu Stečajnog zakona i pozvao se na odredbu članka 98. tog Zakona temeljem koje se zabrana ovrhe ne odnosi na tražbine nastale nakon otvaranja stečajnog postupka. Razlozima na kojima temelji žalbu u ovom upravnom sporu, tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je predmet ovog ovršnog postupka rješenje kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa, a koje rješenje je postalo izvršno dana 13. rujna 2016. Budući da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren rješenjem nadležnog suda od 7. studenog 2014., radi se o tražbini utvrđenoj nakon otvaranja stečajnog postupka, zbog čega se tužitelj neosnovano poziva na odredbe Stečajnog zakona prema kojima bi se radilo o tražbini koju je zainteresirana osoba mogla prijaviti u stečajnom postupku.
Pozivanje tužitelja na rješenje o komunalnom doprinosu iz 2008. godine nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari budući da je riječ o rješenju koje je poništeno rješenjem tuženika, a time su poništene i sve pravne posljedice tog rješenja. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 11. veljače 2021.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović, v.r.
