1

                                                                    Broj: Ppž-7835/2022

                              

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.P., zbog prekršaja iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 15. siječnja 2022., broj: 511-12-36/05-1-17-1/2022, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.              U povodu prigovora okr. M.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenica djelom za koje je proglašena krivom, činjenično opisanim u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinila prekršaj iz čl. 199. st. 7.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji joj se, na temelju čl. 199. st. 7. istog Zakona, izriče novčana kazna 660,00 eura (šesto šezdeset eura), koju je dužna platiti u roku 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne. 

 

II.               Odbija se kao neosnovan prigovor okr. M.P. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

III.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 18/118. i 114/22.) okr. M.P. obvezna je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 15,00 eura (petnaest eura), u roku 8 dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

              1.                Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. M.P. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne,  izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju dva mjeseca, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.

             

2.                Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.P. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.                S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.                 Prigovor nije osnovan.             

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prekršajni nalog.

 

6.              Međutim, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenice, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

6.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. M.P., budući da joj je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

 

6.2.              Za prekršaj iz čl. 199. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenica proglašena krivom, bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 199. st. 7. „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna od 660,00 do 1990,00 eura.

 

6.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

6.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 15. siječnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. ) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenicu, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

7.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora kojim okrivljenica moli da joj se ublaži novčana kazna. 

 

7.1.              Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenica priznaje prekršaj i izražava kajanje, navodi da je po struci dentalni tehničar trenutno na neplaćenom stažu i pohađa usavršavanje na 5. godini u njenoj srednjoj školi te moli da joj se umanji izrečena novčana kazna.

 

7.2.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

7.3.                Prvenstveno, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica je bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. M.P. nije učinila, pa su navodi prigovora o lošoj financijskoj situaciji koja bi bila razlogom ublažavanja novčane kazne, u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja. Nadalje, okolnosti koje se ističu prigovorom, priznanje prekršaja i svijest o počinjenom niti same za sebe niti u svojoj ukupnosti ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne od propisane i našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u propisanom posebnom minimumu za počinjeni  prekršaj od strane prvostupanjskog tijela.

 

7.4.               Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanom prekršajnom nalogu, pri čemu je prvostupanjsko tijelo okrivljenici izreklo minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. M.P. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom i izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.

             

8.               Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere okrivljenica navodi da joj je vozačka dozvola potrebna za staž i usavršavanje koji iziskuju dolaske minimalno 5 puta u različitim terminima, koji se kose sa voznim redom autobusa.

 

8.1.               Međutim, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenice, vožnja pod utjecajem alkohola pri koncentraciji alkohola od 1,17 g/kg predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, po ocjeni ovog suda, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Neophodnost korištenja automobila zbog obaveza staža i usavršavanja (koje okrivljenica nije ni dokazala) ne utječe na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere, a po ocjeni ovog suda, razlog je više da okrivljenica u prometu postupa u skladu s propisima.

 

9.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

10.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice. 

 

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207 (t. I.) i čl. 205. ( t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 27. veljače 2024.

 

 

             

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.