REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 38/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. S., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2020. broj Kv-I-Us-93/2020 (K-Us-3/2020), o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. veljače 2021.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog Ž. S.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Ž. S., zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), između ostalog, određen je istražni zatvor protiv tog optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. S. po branitelju, odvjetniku H. B. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, odnosno da se preinači.
Žalba nije osnovana.
Optuženik u žalbi navodi da u rješenju nisu dovoljno kvalitetno navedeni razlozi u odnosu na okolnost da bi se optuženik krio, odnosno bio u bijegu pa da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.
Time se žalitelj poziva na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u vidu nedostatnosti razloga o odlučnim činjenicama. Međutim,
II Kž 38/2021-4
suprotno ovom žalbenom navodu, razlozi pobijanog rješenja su dostatni u svim njegovim elementima, uključujući i činjenice iz kojih proizlazi zaključak o njegovom bijegu i skrivanju, odnosno o osobitim okolnostima iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. koje su detaljno opisane na trećoj stranici pobijanog rješenja.
Dakle, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju aludira žalba, a razmatranjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti.
Osporavajući činjeničnu pravilnost pobijanog rješenja, žalitelj dalje ističe da je mjera istražnog zatvora neopravdano stroga i da se pretvara u kaznu.
No, podaci u spisu pokazuju drugačije. Naime, optuženiku nije bilo moguće u više pokušanih navrata dostaviti poziv niti na jednu od više adresa s kojima je sud raspolagao. Nisu realizirani ni dovedbeni nalozi, što znači da je sud prije određivanja istražnog zatvora pokušao blažim mjerama (pozivanje iz članka 96. u vezi članka 175. ZKP/08. te dovođenja iz članka 97. stavka 1. točke 3. ZKP/08.) osigurati prisutnost optuženika sukladno članku 95. stavku 1. ZKP/08., ali nije u tome uspio.
Osim toga, iz dopisa policije s lista 2310. spisa proizlazi da su za optuženikom raspisane potrage, tjeralice i objave od strane Općinskog suda u Velikoj Gorici, Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, Općinskog suda u Vukovaru te više policijskih postaja što ukazuje na određeni obrazac optuženikovog ponašanja prema kojem je isti nedostupan tijelima progona.
Povrh svega, isti je prilikom prvog ispitivanja 13. prosinca 2018. u ovom kaznenom predmetu (list 632. spisa) bio upozoren u smislu članka 272. stavka 2. ZKP/08. da je dužan odazvati se svakom pozivu i odmah priopćiti svaku promjenu adrese te je upozoren na posljedice ukoliko ne postupi po toj obvezi.
Budući da je isti bio svjestan da se protiv njega vodi ovaj kazneni postupak i znao je za svoju obvezu odazivanju pozivima, a unatoč tome se krio i postao nedostupan sudu, jedino se mjerom istražnog zatvora (i raspisivanjem tjeralice po kojoj je kasnije uhićen) mogla osigurati njegova nazočnost u ovom postupku. Stoga su njegovi žalbeni prigovori o pretjeranoj strogosti te mjere neosnovani.
Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu optuženog Ž. S. i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. veljače 2021.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
