REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 78 Pž-6749/2018-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. M. iz V., F. K. 1, OIB …, koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u O. društvu K. i V., Z., protiv tuženika S. M. A.-A. d.o.o. u stečaju, Z., P. H. 3, OIB …, kojeg zastupa punomoćnica V. T., odvjetnica u Z., P. H. 3, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2046/2017 od 3. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2046/2017 od 3. rujna 2018. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.
Obrazloženje
Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2046/2017 od 3. rujna 2018. usvojen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 13.125,00 kn (točka II. izreke), dok je tužitelj s viškom zahtjeva za naknadu troška odbijen (točka III. izreke). U bitnome prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev, odnosno da je tužiteljica stvarni vlasnik i posjednik nekretnine koja je predmet tužbe, sve temeljem čl. 114., 115. i 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV).
Protiv točaka I. i II. navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio povredu postupka jer smatra kako tužiteljica nije imala pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe, a ona nije bila u pravnom odnosu s tuženikom, pa s njim ne može biti niti u sporu. Smatra kako je tužiteljica, ako doista ima pravo vlasništva, isto mogla upisati u zemljišnoknjižnom postupku, uz dostavu isprava. Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice, jer tuženik i tužiteljica nisu bili u pravnom odnosu, već su to bili prednik tuženika i pravni prednik tužiteljice. Nadalje, ukazuje kako prvostupanjski sud nije utvrdio da li je isplaćena kupoprodajna cijena, a to što tuženik nije pokrenuo postupak radi raskida ugovora zbog neispunjenja nije od utjecaja na pravo tužiteljice. Smatra kako je sud trebao odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom, pa je tako pogrešna i odluka o trošku postupka, a posebno osporava trošak za zastupanje na ročištu 8. lipnja 2017., koje nije održano. Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika. Presuda je donesena uz primjenu odredbi čl. 8. ZPP-a i u svom obrazloženju sadrži sve propisano čl. 338. st. 4. ZPP-a.
U ovom predmetu nije sporno:
- da je tuženik s društvom D. trade d.o.o. sklopio kupoprodajni Ugovor br. 17/97 od 26. ožujka 1997. te dodatak tom Ugovoru od 25. srpnja 2000., niti je sporan sadržaj ugovora i dodatka,
- da je društvo D. trade d.o.o. platilo porez na promet nekretnina,
- da je tužitelj predao nekretninu društvu D. trade d.o.o. kao kupcu i da je o tome sačinjen zapisnik o primopredaji,
- da je društvo D. trade d.o.o. tu istu nekretninu prodalo tužiteljici ugovorom od 27. rujna 1999. i dodatkom Ugovoru od 12. ožujka 2002., niti je sporan sadržaj ugovora i dodatka,
- da je tužiteljica platila porez na promet nekretnina,
- da je tužiteljica u mirnom posjedu nekretnine od 1999. godine,
- da je prijedlog za upis prava vlasništva na nekretnini u korist društva D. trade d.o.o. odbačen rješenjem Općinskog suda u Pagu poslovni broj Z-467/2002 od 19. travnja 2010., jer potpis prodavatelja na ugovoru i Zapisniku o primopredaji nije ovjeren na način propisan zakonom,
- da je prijedlog za upis prava vlasništva na nekretnini u korist tužiteljice odbijen rješenjem Općinskog suda u Pagu poslovni broj Z-468/2002 od 19. travnja 2010., zbog toga što njen prednik D. trade d.o.o. nije upisan kao vlasnik u zemljišne knjige.
U odnosu na žalbeni razlog prema kojemu tužiteljica nije imala pravni interes deklaratornim dijelom tužbenog zahtjeva tražiti da sud utvrdi valjanost pravne osnove za upis prava vlasništva, ovaj sud ukazuje kako o pitanju postojanja pravnog interesa odlučuje prvostupanjski sud. No, valja ukazati kako je u ovom konkretnom slučaju, kada je tužiteljičin prijedlog za upis prava vlasništva odbijen, tužiteljica imala pravni interes tražiti da sud utvrdi valjanost pravne osnove temeljem koje je ona stekla pravo vlasništva, pa je stoga u tom dijelu žalba neosnovana.
Pri tome valja napomenuti kako se taj dio žalbe (postojanje pravnog interesa) odnosi isključivo na jedan dio tužbenog zahtjeva (pitanje valjanosti osnove za upis), ali ne i na dio presude kojim je tuženiku naloženo priznati i trpjeti upis prava vlasništva sporne nekretnine.
Temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev, dok čl. 232. ZPP-a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.
Ovaj sud ukazuje kako je osnovni razlog zbog kojega tuženik osporava vlasništvo tužiteljice taj što smatra kako ona nije dokazala da bi za predmetni apartman bila isplaćena kupoprodajna cijena.
No, tuženik niti ne tvrdi da kupoprodajna cijena nije plaćena, već samo to da on nema dokaza o plaćanju, jer mu je dokumentacija nepotpuna.
Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik predao nekretninu kupcu D. trade d.o.o., a da je čl. 12. Ugovora predviđena mogućnost uskrate predaje ukoliko kupac ne podmiri ukupnu cijenu, porez na promet i ostala davanja, te da tuženik nije dao jednostranu izjavu o raskidu ugovora iz čl. 5. st. 1. Ugovora s društvom D. trade d.o.o., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je tužiteljica dokazala pravni slijed između upisanog vlasnika nekretnine (tuženika) i stvarnog vlasnika (tužiteljice).
Dakle, tužiteljica je stekla nekretninu temeljem odredbe čl. 114. ZV-a, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
Stoga je tuženikova žalba u odnosu na točku I. izreke presude neosnovana, i u to je dijelu presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.
Ročište 8. lipnja 2017., za koje je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak po odredbi Tbr. 9. t. 2. Tarife (procesno ročište) bilo je održano u odsutnosti tuženika, te je na istome utvrđen prekid postupka jer je tuženik brisan iz sudskog registra. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno odlučio o troškovima tog ročišta, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude.
Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi u odnosu na ostale radnje, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.
Slijedom navedenog, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 10. veljače 2021.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
