Poslovni broj: Usž-2136/20-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda, Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja N. C., O., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., kojeg zastupa M. F., pomoćnica ministra, radi odobravanja besplatne pravne pomoći, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-882/19-11 od 24. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-882/19-11 od 24. prosinca 2019.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-701-03/18-01/164, URBROJ: 514-05-01- 01-02/3-19-04 od 17. rujna 2019. i rješenja Ureda državne uprave u O. – b. županiji, Službe za zajedničke poslove, KLASA: UP/I-701-03/18-01/197, URBROJ: 2158-05-02/1-18-6 od 30. srpnja 2018., kao i zahtjev za naknadu štete.
Protiv označne presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS).
Tužitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud netočno i pogrešno primijenio pravni propis na temelju kojeg se rješava stvar (nije primijenio i nepravilno primijenio odredbe ZUS- a koje su utjecale na donošenje zakonite i pravilne presude), kao i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u sporu. Navodi da je prvostupanjski sud odlučujuću činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno nije utvrdio i da je na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te da nije primijenio odredbe materijalnog prava koje je trebalo primijeniti, a ako je primjenjivao takve odredbe nije ih pravilno primijenio. Smatra da je bilo osnove da mu se odobri zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P- 6654/2014 radi isplate, radi čega konačno predlaže da se njegova žalba uvaži te poništi presuda Upravnog suda u Osijeku, a njemu odobri zahtjev za korištenje pravne pomoći u vidu zastupanja i oslobađanja od plaćanja troškova navedenog sudskog postupka.
Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na razloge iznesene u obrazloženju rješenja koje je bilo predmet ocjene zakonitosti u upravnom sporu i predlaže odbiti žalbu. Žalba nije osnovana.
Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a).
Tako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj rješenjem prvostupanjskog tijela od 30. srpnja 2018. odbijen sa zahtjevom za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka u parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-6654/2014, dok mu je odobrena sekundarna pravna pomoć u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u naprijed navedenom parničnom postupku u visini od 100% iznosa pristojbe i određeno je da oslobođenje vrijedi od 27. veljače 2017.
Po ocjeni ovoga suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako su utvrđene u postupku pa zbog toga prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje s kojim je ovaj sud u cijelosti suglasan.
Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je u upravnom postupku utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za odobravanje sekundarne pravne pomoći tužitelju primjenom odredbe članka 13. stavak 2. točke f. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, jer se sekundarna pravna pomoć u vidu zastupanja u sudskom postupku te oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka odobrava u radno-pravnim, stvarno-pravnim i obiteljsko-pravnim sudskim postupcima, dakle radi zaštite, odnosno ostvarivanja prava koja u najvećoj mjeri utječu na životne okolnosti korisnika sekundarne pravne pomoći. Postupak koji tužitelj vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu je postupak iz područja obveznog prava za koji člankom 13. stavkom 2. točkama a. do e. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći nije izrekom predviđeno odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu zastupanja u sudskom postupku i oslobođenja o plaćanja troškova sudskog postupka, a vođenje konkretnog spora ne upućuju na okolnosti koje bi opravdale financijsku intervenciju države kod snošenja troškova sekundarne pravne pomoći.
Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 10. veljače 2021.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
