REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Pž-5225/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. H.E., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko- zagorske, Postaje prometne policije Krapina od 2. listopada 2020., broj: 511-17-11/05-3-72- 1/2020, u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okr. H.E. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog. II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. H.E. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. H.E. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju tri mjeseca.

Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenica, osobno, pravodobno je podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

Prigovor nije osnovan.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

Okrivljenica u prigovoru navodi da je prekršaj počinila prvi puta, bez ikakve namjere, već sasvim slučajno, da se iskreno kaje zbog počinjenog prekršaja, da prima minimalnu plaću, da joj je mogućnost upravljanja motornim vozilom B kategorije važna zbog prijevoza na posao i s posla te da do sada nije osuđivana.

Međutim, u odnosu na visinu izrečene novčane kazne, po ocjeni ovog suda, okrivljenica u prigovoru ne ističe ni jednu okolnost koja bi imala značaj naročito olakotne okolnosti i koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Okolnost lošeg imovnog stanja, okrivljenica nije potkrijepila odgovarajućim dokazima, a što je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, bila dužna učiniti, dok u odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se također ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka pa je okolnost neosuđivanosti očekivana okolnost kod svakog građanina i ne može predstavljati naročito izraženu olakotnu okolnost. Za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom, zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja, prije svega, blažu vrstu kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole za obavljanje poslovnih obaveza, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere. Pritom je svakako potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. H.E. nije učinila pa iz tog razloga ovaj sud navode prigovora nije mogao cijeniti.

Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle dosita vrlo blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenica nesposobna za rad, a ni da bi bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. veljače 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Postaji prometne policije Krapina u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.