REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž- 91/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Drage Klasnića kao predsjednika vijeća, te Nediljka Bobana i Koraljke Bašić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničarke,u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.B., kojeg brani Ž.L., odvjetnik iz S., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br : 67/2008, , 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20) te članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira(NN br: 5/90, 30/90, 47/90, 26/94), odlučujući o žalbi okrivljenika M.B., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 13. listopada 2020. godine, broj: 41. Pp P – 807/2020 - 15, u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenika M.B. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13- nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 ( petsto) kuna, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljenik M.B. i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 11.3300,00 (jedanaest tisuća tristo trideset ) kuna, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

U izrečenu novčanu kaznu, okrivljeniku je uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju od dana 28. siječnja 2020. godine u 16,00 sati do dana 29. siječnja 2020. godine u 12. sati kao dva dana zatvora, odnosno kao 600,00 (šesto) kuna novčane kazne, tako da okrivljenik ima još za platiti 10.730,00 ( deset tisuća sedamsto trideset) kuna.

Istom presudom okrivljenik je upozoren ukoliko u zadanom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 ( tri ) mjeseca.

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tri stotine) kuna.

Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajno pravnim sankcijama te u osnovi navodi da se ne zna na temelju čega je sud utvrdio da bi okrivljenik na naročito drzak način narušavao javni red i mir i da bi naočigled drugih građana vikao oštećeniku T.B. jer da sud nije saslušavao u svojstvu svjedoka nijednog drugog građana. U odnosu na djelo prekršaja pod točkom a) da okrivljenika nije u prometu zaustavila policija te da je osnovana obrana okrivljenika da je alkohona pića popio kod kuće.

Podnositelj žalbe predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba nije osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud), na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Uvidom u stanje spisa, vidljivo je da je prvostupanjski sud u iscrpnom postupku ispitao okrivljenika, a u dokaznom postupku kao svjedoka je ispitao T.B., te djelatnika policije M.L. i uvidom u pisane dokaze, pa je na osnovi cjelokupnog postupka, uzimajući u obzir obranu okrivljenika i izvedene dokaze, te iste uspoređujući, kako obranu okrivljenika sa pojedinim dokazom, tako ih međusobno uspoređujući, pravilno donio odluku o krivnji okrivljenika a iz razloga koje navodi u obrazloženju pobijane presude i koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka T.B. i M.L., a koji su u suglasju sa drugim dokazima a na koje iskaze okrivljenik i nije imao primjedbi iako je tvrdio da nije kriv, tako da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio krivnju okrivljenika, a ovaj sud radi nepotrebnog ponavljanja upućuje u potpunosti na obrazloženje prvostupanjskog suda.

Žalbeni navodi da predmetne zgode nije bilo prisutnih građana i da okrivljenik ne bi počinio djelo prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajnima protiv javnog reda i mira, nisu od osnove, budući je okrivljenik nedvojbeno počinio djelo prekršaja na javnom mjestu, a gdje jesu prisutni drugi građani ili postoji mogućnost da budu prisutni ( prometnica kojom voze automobili), pa se ta činjenica ne treba utvrđivati u postupku da bi se utvrdilo ovo djelo prekršaja koje je konačno dokazano iskazom svjedoka Tina Bajte a na koji iskaz okrivljenik prema zapisniku nije imao primjedbi.

Konačno, iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu je utvrđena koncentracija alkohola u organizmu okrivljenika, a iz iskaza drugih svjedoka proizlazi da je okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju te da ne stoji njegova tvrdnja da bi se u alkoholizirano stanje doveo kasnije a ne da je upravljao vozilom u alkoholiziranom stanju za vrijeme vožnje, pa se tvrdnja okrivljenika da se kasnije doveo u alkoholizirano stanje pravilno isključuje od strane prvostupanjskog suda, a ovaj sud navedenu tvrdnju smatra pokušajem da se izbjegne prekršajna odgovornost.

U odnosu na izrečenu novčanu kaznu, vidljivo je da je okrivljeniku izrečena novčana kazna nije stroga te je prvostupanjski sud vodio računa o svim elementima da kazna bude viša ili niža, te je vijeće ovog suda mišljenja da će se upravo novčanom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja i da će se okrivljenik kloniti činjenja prekršaja ovakve vrste.

Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, povodom žalbe okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere okrivljeniku da ne upravlja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 ( tri ) mjeseca nije stroga.

Navedeno ponašanje okrivljenika iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. veljače 2021.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester

Drago Klasnić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravka za: spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.