Posl. broj: Ref 51P: P-3847/2020-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

Dračevac bb 21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Irmi Dujić u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB …, K. …, 21000 S. zastupane po punomoćniku odvj.

T. B., protiv tuženika 1. S. Š., OIB 90659162925, P. Ž. …a, 21000 S.; 2. D. Š., OIB ….,

P.Ž. ..d, 21000 S., oboje

zastupanih po punomoćnici odvj. I. M.; 3. I. M., OIB …,

M. U. …, 21000 S. zastupanog po punomoćniku odvj. B.V., radi pobijanja,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. siječnja 2021. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 09. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

I. U odnosu na tuženike pod 1. i 2. prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" I. Utvrđuje se da, izjava o ustupu naslijeđenog dijela, tuženika ad l. S. Š.u korist tužene ad 2. D. Š., izjavljena dana 24, kolovoza 2016. god. u ostavinskom postupku vođenom od strane N. K., javnog bilježnika u S., pod poslovnim brojem O - 639/16, (UPP/OS-54/16-8), gubi pravni učinak prema tužiteljici u dijelu i opsegu u kojem je potrebno za ispunjenje i potpuno namirenje tužiteljičinog potraživanja prema tuženiku ad. l. S. Š.u iznosu od 45.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri (3) postotna poena, a koja teče od 21.04.2016.god. pa do isplate."

II. U odnosu na tuženike pod 1. i 2. odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" I. Utvrđuje se da Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 08. ožujka 2017, zaključen između tužene ad. 2. D.Š. i tuženika ad.3. I. M., ovjeren dana 08. ožujka 2017.g. kod javnog bilježnika Z.M.-Š. iz S., pod posl. br. OV-2798/17, gubi pravni učinak prema tužiteljici u dijelu i opsegu u kojem je potrebno za ispunjenje i potpuno namirenje tužiteljičinog potraživanja prema tuženiku ad. l. S. Š. u iznosu od 45.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa

Posl. broj: Ref 51P: P-3847/2020-5

zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri (3) postotna poena, a koja teče od 21.04.2016.god. pa do isplate, te su tužena ad.2. D. Š., i tuženik ad.3. I.M., dužni trpjeti da se tužiteljica za ovo svoje potraživanje namiri prodajom na javnoj dražbi slijedećih nekretnina:

- 2. suvlasnički dio: 1/6 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2)

1. dijela čest. zem. 1620/5, -u naravi zapadni stan na mansardi, označen brojem 6. u površini od 106,72 m2, u dva nivoa, a sastoji se u donjem dijelu (parter) od blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, WC-a, balkona i lođe, a na gornjem dijelu (galerija) od stubišta, predsoblja, dvije sobe, kupatila i lođe.

III. U odnosu na tuženika pod 3. odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da, izjava o ustupu naslijeđenog dijela, tuženika ad l. S.Š.u korist tužene ad 2. D. Š., izjavljena dana 24, kolovoza 2016. god. u ostavinskom

postupku vođenom od strane N. K., javnog bilježnika u S., pod poslovnim brojem O - 639/16, (UPP/OS-54/16-8), kao i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 08. ožujka 2017, zaključen između tužene ad. 2. D. Š. i tuženika ad.3. I. M.,

ovjeren dana 08. ožujka 2017.g. kod javnog bilježnika Z. M.-Št. iz S., pod posl. br. OV-2798/17, gube pravni učinak prema tužiteljici u dijelu i opsegu u kojem je potrebno za ispunjenje i potpuno namirenje tužiteljičinog potraživanja prema tuženiku ad. l. S.Š. u

iznosu od 45.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri (3) postotna poena, a koja teče od 21.04.2016.god. pa do isplate, te su tužena ad.2. D. Š., i tuženik ad.3. I.M., dužni trpjeti da se tužiteljica za ovo svoje potraživanje namiri prodajom na javnoj dražbi slijedećih nekretnina:

- 2. suvlasnički dio: 1/6 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2)

1. dijela čest. zem. 1620/5, -u naravi zapadni stan na mansardi, označen brojem 6. u površini od 106,72 m2, u dva nivoa, a sastoji se u donjem dijelu (parter) od blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, WC-a, balkona i lođe, a na gornjem dijelu (galerija) od stubišta, predsoblja, dvije sobe, kupatila i lođe.

II. Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri (3) postotna poena, a koja teče od dana presuđenja pa do isplate."

IV. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku pod 3. parnični trošak u iznosu od 53.125,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na ovaj iznos od 09. veljače 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

V. Tuženici pod 1. i 2. te tužiteljica sami snose svoje troškove.

Posl. broj: Ref 51P: P-3847/2020-5

Obrazloženje

Kod Općinskog suda u Splitu dana 31. siječnja 2018. zaprimljena je tužba u kojoj tužiteljica M. B. navodi kako je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu br. P -2068/16 od 17. siječnja 2017. tuženik ad 1. u obvezi isplatili tražbinu tužiteljice u iznosu od 45.000,00 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a ovaj postupak da je tužiteljica pokrenula tužbom od dana 21. travnja 2016. i to nakon što je sa tuženikom ad 1. sačinila Sporazum kojim su definirali dugovanje tuženika ad. 1. prema tužiteljici, a koji tuženik ad 1. nije ispoštovao. Tužiteljica navodi kako je o ovome dugu obavijestila tuženu pod 2. te bila na razgovoru u stanu tužene pod 2., ali da joj je tada tužena pod 2. kazala da joj ne može ništa pomoći jer da su ovo dugovi njezinoga sina. Dalje navodi kako je u ostavinskom postupku iza pok. V. Š., umrlog 01. veljače 2016., koji se vodio pod posl.br. O-639/16, javnobilježnički broj: UPP/OS-54/16-8, kod javnog bilježnika N. K . u S. utvrđeno da su njegovi zakonski nasljednici tuženici i A.Š. kao i što predstavlja ostavinsku imovinu, ali da su tuženi ad 1. i 2. sračunato, kod nespornog saznanja o dugovanju tuženika ad1. naspram tužiteljice, izjavom o prihvaćanju nasljedstva i ustupom tuženika ad 1. tuženoj ad 2. prouzrokovali da je tužena ad 2. rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-639/16, iza pok. V. Š., naslijedila u cijelosti i 1/3

nasljednog dijela koji je trebao naslijediti tuženik ad1. S. Š.. Nakon ustupa nasljednog dijela od strane tuženika ad1. u korist tužene ad.2., dana 08. ožujka 2017., tužena ad.2. da je kao prodavatelj sklopila sa tuženikom ad.3. I. M. kao kupcem,

Ugovor o kupoprodaji nekretnine, ovjeren istog dana, kod javnog bilježnika Z. M.- Š. iz S. pod posl. br. OV-2798/17, kojim Ugovorom je otuđila/prodala nekretninu označenu kao 2. suvlasnički dio: 1/6 etažno vlasništvo (E-2), 1. dijela čest. zem. 1620/5, upisane u Z.U. 15802, poduložak 15802/1B (u naravi zapadni stan na mansardi, označen brojem 6. u površini od 106,72 m2, u dva nivoa, a sastoji se u donjem dijelu (parter) od blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, WC-a, balkona i lođe, a na gornjem dijelu (galerija) od stubišta, predsoblja, dvije sobe, kupatila i lođe) tuženiku ad 3. za kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate, premda tužiteljica smatra da je realna i stvarna vrijednost predmetnog stana koji se nalazi u predjelu Ž. u S., minimalno u iznosu od 2.200,00 do 2.400,00 eura po 1m2, odnosno tužiteljica smatra da bi minimalna ukupna vrijednost stana u površini od 107,00 m2 bila u iznosu od 235.000,00 eura u protuvrijednosti kuna. Zbog navedenoga tužiteljica smatra da se radi o fiktivnoj prodaji jer da je u zemljišnim knjigama i danas upisana tužena ad.2., a u korist tuženika ad.3. da je izvršena samo predbilježba prava vlasništva pod posl. br. Z-9659/17, što da je očigledno sračunato učinjeno, jer su tuženici ad.1. i ad.2. očekivali kako će tužiteljica ustati ovakvom tužbom. Obzirom na kupoprodajnu cijenu za koju je otuđena nekretnina, koja je daleko ispod realne cijene na tržištu nekretnina za to područje i sam položaj i lokaciju stana tužiteljica smatra da je jasno i nedvojbeno da je i tuženik ad.3. znao za postojanje potraživanja tužiteljice i pristao na zaključenje predmetnog ugovora sa tuženom ad.2., vjerojatno uz nagradu, a sve s ciljem da se osujeti naplata potraživanja tužiteljice naspram tuženiku ad.l., koji je za sve navedeno sigurno znao i sve organizirao. Tužiteljica navodi kako su tuženici ad.1. i ad.2. , a nakon toga i tužena ad.2. i tuženik ad.3. uz znanje i sudjelovanje tuženika ad 1., postupajući dogovorno na naprijed opisani način, postupili očigledno i isključivo s ciljem da tuženik ad 1. izbjegne i osujeti naplata tražbine tužiteljice, radi čega smatra da su primjenjive odredbe čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05,41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) kojima je regulirano pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika. Zbog navedenoga tužiteljica kao vjerovnik dospjele tražbine predmetnom tužbom pobija navedene pravne radnje tuženika ad.1. kao njenog dužnika, a

Posl. broj: Ref 51P: P-3847/2020-5

slijedom toga i radnje tužene ad.2. sa tuženikom ad.3., te predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

U odgovoru na tužbu od 04. ožujka 2019. godine tuženik pod 3. I. M. se u cijelosti usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te je predložio istu odbiti i obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen kao pod točkom I. tuženik ad 3, u pretežitom dijelu, je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije te naveo da ukoliko bi tuženik ad.3. i bio pasivno legitimirana stranka da je ovakav tužbeni zahtjevu u smislu odredaba ZOO-a neosnovan. Naveo je kako iz povijesnog dijela tužbe proizlazi da tužiteljica stvarnog spora sa tuženikom ad.3 nema već da je u sporu isključivo sa tuženicima ad.1 i ad.2. Odnos tužiteljice i tuženika ad.1 i ad.2 . da tuženiku ad.3., sve do zaprimanja predmetne tužbe, nije bio poznat. Tuženik ad.3 navodi kako je on pošteni stjecatelj predmetne nekretnine koju je stekao temeljem naplatnog pravnog posla pa da stoga tužiteljica nema osnove pobijati takav pravni posao, odnosno smatra da ga ne može pobijati uspješno. Također je naveo kako tužiteljica svoje potraživanje naspram tuženika ad.1 i ad.2 može naplatiti i iz nekretnina oznake kao čest.zem.4727/109 k.o. O. čija vrijednost prelazi, višestruko, vrijednost tužiteljičine tražbine.

U odgovoru na tužbu od 08. ožujka 2019. godine tuženici ad 1. i ad 2. su također porekli navode tužbe i predložili da tužbeni zahtjev bude odbijen uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška. Naveli su kako je nesporno da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, posl. br. P-2068/16 od 17. siječnja 2017. tuženik ad. 1. dužan isplatiti tužiteljici iznos od 45.000,00 Eur-a u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Međutim, navodi tužiteljice da je tužena ad. 2. znala za dugove tuženika ad. 1. te da je ista postupala sračunato kao i da je fiktivno prodala tuženiku ad. 3. stan koji je opisan u predmetnoj tužbi da su u cijelosti neistiniti i neosnovani. Naveli su kako je tužena ad. 2. osoba starije životne dobi i narušenog zdravstvenog stanja, a da je tuženik ad. 1. ustupio istoj svoj nasljedni dio iza smrti pok. V. Š.. iz razloga kako mogla prodajom stana osigurati sebi sredstva za život. Navedeno je kako je tuženik ad. 1. svoj nasljedni dio ustupio tuženoj ad. 2. i prije nego što je donesena presuda br. P-2068/16 od 17. siječnja 2017. U vrijeme kada je vođen sudski postupak i kada je donesene presuda kojom je tuženik ad 1. obvezan platiti tužiteljici novčani iznos tužena ad 2. da je imala operativne zahvate, bila hospitalizirana radi čega ovi tuženici drže da su neživotni i nelogični navodi tužiteljice da je ista raspravljala sa tuženom ad 2. o dugovanjima njezinoga sina, a sama tužena ad 2. je navela kako ona niti ne poznaje tužiteljicu te da za navedene dugove nije znala. U odnosu na navode tužbe da bi se radilo o fiktivnoj prodaji stana tuženi navode kako je iz zemljišne knjige razvidno da je stan uknjižen na ime tuženika ad 3., a da je iz prometa računa tužene ad 2. vidljivo da je tuženik ad 3. istoj isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 740.640,39 kuna, a za koji iznos tuženici ad 1. i 2. smatraju da predstavlja stvarnu i realnu vrijednost stana. Navode kako je tuženik ad 3. u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, a da u zemljišnim knjigama na predmetnom stanu nije postojala nikakva zabilježba vezano za potraživanje tužiteljice te tuženik ad. 3. za to potraživanje nije znao.

Na ročištu održanome dana 22. ožujka 2019. tužiteljica je navela kako je nekretnina u k.o. Omišalj prodana pa je u odnosu na istu povukla prijedlog za privremenu mjeru i ispustila istu iz tužbenog zahtjeva tako da sada tužbeni zahtjev glasi kako je navedeno u izreci te je označila vrijednost predmeta spora u iznosu od 45.000,00 Eur protuvrijednosti u kunama. Tužiteljica je ostala kod navoda iz tužbe te navela dodatno kako ima saznanja da su tuženici ad 1. i ad 3. dobri poznanici i prijatelji, a moguće i u rodbinskom odnosu.

Tuženici ad 1. i 2. negirali su navode tužiteljice glede odnosa tuženika ad 1. i ad 3. i ostali kod navoda iz odgovora na tužbu.

Posl. broj: Ref 51P: P-3847/2020-5

Tuženik ad 3. je naveo kako je tužiteljica mogla svoje potraživanje prijaviti u ostavinskom postupku iza pok. V. Š.. i na taj način spriječiti raspolaganje tuženika ad 1., a što nije učinila te je dodatno naveo kako bi tužiteljica , eventualno, da dokaže da je tužena pod 2. bila upoznata sa dugovanjima tuženika ad 1. prema tužitelju mogla osporavati učinjeni ustup tuženika ad 1. tuženoj ad 2., ali daljnje raspolaganje stečenim nekretninama da ne može osporiti. Također je postavio pitanje postojanja pravnog interesa na strani tužiteljice za ovaj postupak jer je ista povukla tužbu i prijedlog za privremenom mjerom za nekretnine u K.O. O., a tuženik da je nekretninu u K.O. S. stekao temeljem naplatnog pravnog posla. Tuženik ad 3. je osporio navode tužiteljice o navodnom prijateljstvu tuženika ad 1. i ad 3.

Tijekom dokaznog postupka izvedeni su slijedeći dokazi: čitanjem presude zbog ogluhe ovog suda broj P-2068/16, od 17.01.2017., presude Županijskog suda u Karlovcu, posl. broj Gž-382/17-2, od 05.04.2017., rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-639/16, iza pok. V. Š.., priloženih izvadaka iz zk. za Z.U. 2046 k.o. O., Z.U. 15802 k.o. S. ( za različita vremenska razdoblja), ugovora o kupoprodaji nekretnina pohranjenog u zbirci isprava Z-9659/17, otpusnog pisma za tuženu ad 2., prometa tekućeg računa broj 3221141806, dopisa Porezne uprave Ispostave Split od 11.04.2019. i 06.09.2019., spec. nalaza za tuženika ad 1, rješenja Kov-372/2018 od 26.04.2019., pregledom priloženog oglasa, čitanjem e- mail poruka, čitanjem spisa O-639/16 i P-2068/16 i saslušanjem parničnih stranaka. Drugih dokaza stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike pod 1. i 2. je djelomično osnovan dok je u odnosu na tuženika pod 3. u cijelosti neosnovan.

Pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, posl. broj P-2068/16, od 17. siječnja 2017. obvezan je S. Š. isplatiti M. B. iznos od 45.000,00

Eur-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Tužba u ovome predmetu podnijeta je 21. travnja 2016. godine te u istoj tužiteljica navodi kako je S. Š. sa pok. B. I. B., njezinim pravnim prednikom ( sinom),

zaključio dana 9. prosinca 2009. godine "Sporazum" ovjeren kod javne bilježnice Z. M.Š. dana

10. prosinca 2010. godine kojim se tuženik obvezao isplatiti B. I. B. iznos od 50.000,00 Eur-a protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, a najkasnije u roku od godine dana od potpisivanja navedenog sporazuma, a što nije učinio radi čega je tužiteljica dana 21. listopada 2015. godine sa S. Š.ovjerila "Sporazum" kojim se isti obvezao isplatiti iznos od 45.000,00 Eur-a u mjesečnim

ratama, a što da ponovno nije učinio.

Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. V. Š., umrlog dana 1. veljače 2016., posl. broj O-639/16, UPP/OS-54/16-8, od 24. kolovoza 2016. godine, donijetom po javnom bilježniku N. K. u S., proizlazi da je nasljednicom na cjelokupnoj imovini istog proglašena supruga D. Š., a temeljem ustupa njegovih sinova i zakonskih nasljednika prvog nasljednog reda S. Š. i A. Š.. Iz zapisnika ovog predmeta od 24. kolovoza 2016. godine proizlazi da su se nasljednici S. Š. i

A. Š. prihvatili nasljedstva te potom istog ustupili majci D. Š.. U spisu prileži ovjerena potvrda pok. ostavitelja V.Š., ovjerena dana 20. ožujka 2000. godine u kojoj isti navodi kako je D. Š. suvlasnica ½ stana na adresi P. Ž….d, kao

i

stvari koji se nalaze u istome, jer da ovo predstavlja bračnu stečevinu. Spisu također prileže i neovjerene potvrde od 12. studenoga 2000. kojima A. Š. i S. Š.

navode kako su dana 24. ožujka 2000. od roditelja primili naknadu na ime suvlasničkog udjela na nekretninama u S. na adresi P. Ž.

… d, a da se tom potvrdom obvezuju da

Posl. broj: Ref 51P: P-3847/2020-5

će nakon smrti jednog od roditelja sva imovina pripasti drugome. Ovdje se napominje da ove neovjerene potvrde, a u smislu odredbe članka 106. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju ( "Narodne novine" broj: 48/03,163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života ostavitelja može biti valjan samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od suca nadležnog suda ili sastavljenu formi javnobilježničkog akta ili potvrđen po javnom bilježniku. Stoga ove potvrde nisu od značaja za ovaj postupak te iste nisu od utjecaja na držanje nasljednika tijekom ostavinskog postupka jer nisu obvezujuće. Međutim, ovaj sud prihvaća sadržaj ovjerene isprave pok. V. Š. od 20. ožujka 2000. godine u pogledu činjenice da ½ stana u S., P. Ž.

… d predstavlja bračnu stečevinu D.

Š. unatoč činjenici što je ista bila predmetom ostavinskog postupka, a naročito stoga što je držanje ostalih zakonskih nasljednika u pogledu sadržaja iste bilo takvo da nije bilo potrebno poduzimati nikakve postupke i dokazivati sadržaj iste.

Dakle, prije nego li je pok. V. Š. umro tuženik pod 1. S. Š.

ovjerio je dana 21. listopada 2015. godine "Sporazum" kojim se isti obvezao isplatiti iznos od 45.000,00 Eur-a tužiteljici. U trenutku smrti pok. V. Š.. tj. 1. veljače 2016.

S.Š. je po sili Zakona stekao nasljedno pravo i na njega prelazi imovina umrle osobe na koji način postaje njegovo nasljedstvo. Dakle, rješenje o nasljeđivanju je deklaratorno rješenje, osim ako se nasljednici tijekom ostavinskog postupka ne odreknu nasljedstva ili ne ustupe svoj nasljedni dio. Kako je dakle već u trenutku davanja izjave u ostavinskom postupku dana 24. kolovoza 2016. godine S. Š. znao za postojanje tražbine M. B. jer je sa istom ovjerio sporazum od 21. listopada 2015. godine to ovaj sud drži da je davanjem izjave o ustupu nasljednog dijela svjesno poduzeo radnju na štetu vjerovnika M. B., a naročito i stoga što je tuženik pod 1. u iskazu danom sudu naveo kako nema druge imovine iz koje bi mogao vratiti tužiteljici dug. Neosnovani su navodi tuženika da je tužiteljica trebala prijaviti tražbinu u ostavinskom postupku jer to nije tražbina koju bi ista imala prema ostavitelju već je to tražbina koju ima prema jednome od nasljednika. Člankom 66. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05,41/08 i 125/11, dalje u tekstu ZOO) propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Stavkom 3. je propisano da se pod pravnom radnjom razumijeva i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

Člankom 67. stavkom 1. ZOO-a propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, stavkom 2. je propisano da ako je treća osoba dužnikov krvni srodnik u ravnoj liniji da se smatra da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, a stavkom 3. istog članka je propisano da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i da se za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Stavkom 4. je propisano da se odricanje od nasljedstva smatra besplatnim raspolaganjem.

Prema odredbi članka 71. stavka 1. ZOO-a tužba za pobijanje se može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine.

Slijedom naprijed navedenoga, a kako su tuženici pod 1. i 2. srodnici u ravnoj liniji ( sin- majka) to se u smislu odredbe članka 67. stavka 3. ZOO-a smatra da je tuženoj pod 2. moglo

Posl. broj: Ref 51P: P-3847/2020-5

biti poznato da poduzetim radnjama tijekom ostavinskog postupka nanosi štetu tužiteljici kao vjerovniku. Osim golih izjava kojima tuženici pod 1. i 2. opravdavaju motive svoga raspolaganja tijekom ostavinskog postupka druge dokaze ne dostavljaju pa sud drži da njihovi navodi nisu dokazani. Napominje se da odluka nije donijeta pozivom na odredbu stavka 4. članka 67. ZOO-a jer se konkretno tuženik pod 1. nije odrekao nasljednog dijela već se prihvatio nasljedstva i ustupio isto majci i to besplatno, jer potvrde od 12. studenoga 2000. nemaju pravnog učinka kako je naprijed navedeno što znači da je tuženik pod 1. besplatno prepustio u vlasništvo tuženoj pod 2. sve ono što bi imao naslijediti kao zakonski nasljednik iza pok. V. Š. ( osim ½ stana koji predstavlja bračnu stečevinu tj. posebno vlasništvo D. Š.). Zbog navedenoga valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike pod 1. i 2. , dok je u ovome dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 3. jer se na istoga ni ne odnosi.

Nadalje, člankom 69. stavkom 3. ZOO-a propisano je da ako je treći otuđio nekim naplatnim poslom korist pribavljenu raspolaganjem koje se pobija, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja samo ako je ovaj znao da se pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati, a ako je tu korist otuđio besplatnim poslom, tužba se može podnijeti protiv pribavitelja i ako on to nije znao. Konkretno ovo znači da je potrebno utvrditi je li tuženik pod 3. znao da se pribavljanje dijela predmetnog stana od strane tužene pod 2. može pobijati.

Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 8. ožujka 2017. godine kojega su zaključili D. Š.. kao prodavateljica i I. M. kao kupac proizlazi da je premet istog prodaja stana u zgradi anagrafske oznake P. Ž.

… d, označen kao čest. zem. 1620/5, Z.U. 15802, poduložak 15802/1B ( 1/6 etažno vlasništvo ( E-2)) K.O. S., u naravi zapadni stan na mansardi, označen brojem 6. u površini od 106,72 m2, u dva nivoa, a koji se sastoji u donjem dijelu od blagavaonice, kuhinje, dnevnog boravka, wc-a, balkona i lođe, a na gornjem dijelu od stubišta, predsoblja, dvije sobe, kupatila i lođe, za cijenu od 100.000,00 Eura. Ugovor je ovjeren od javnog bilježnika Z. M. – Š. u S., pod

U trenutku pisanja ove odluka kao vlasnik navedenog stana u zemljišnim knjigama upisan je I. M., a iz spisu priloženog izvatka ( l. 20.) proizlazi da je predbilježba prava vlasništva na temelju ovog ugovora o kupoprodaji učinjena dana 16. ožujka 2017. pod brojem Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila kako su tuženici ad 1. i ad 3. dobri poznanici i prijatelji, a moguće i u rodbinskom odnosu, da bi u iskazu danom ovome sudu navela kako je jednom vidjela tuženu pod 2. i jednog visokog gospodina ispred zgrade gdje živi tužena pod 2. te da se potom raspitala i da je od jednog gospodina koji živi u prizemlju te zgrade čula da se radi o I. M.. Imena ovog čovjeka koji joj je to kazao se nije mogla sjetiti.

Osim ovoga je navela da ništa ne zna o odnosima između I. M. i S.

Š., a da je od odvjetnika B. čula da su S. Š. i I. M. prijatelji,

da je S. prodao stan koji vrijedi 300.000,00 eura za 100.000,00 eura jer da se s tim čovjekom poznaje puno godina i da su u rodbinskim odnosima.

Tuženik pod 1. S. Š. je naveo kako ne poznaje tuženika pod 3., da nije u rodbinskim odnosima s istim, ali da poznaje njegovu sestru F. M. – J. koja da je u priči spomenula kako I. M. traži stan. Ovaj tuženik smatra da je postignuta kupoprodajna cijena za predmetni stan, a s obzirom na karakteristike stana, dobra, iako u spisu prileži potvrda Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu od 6. rujna 2019. godine iz koje proizlazi da bi prosječna cijena stanova položenih u mjesnoj zajednici Ž. za mjesec ožujak 2017. godine iznosila 14.739,22 kuna ( dakle, dosta više).

Tužena pod 2. D. Š. je navela kako do trenutka davanja iskaza sudu,

kojom prigodom je bio prisutan tuženik pod 3. I. M., I. M. nije vidjela.

Posl. broj: Ref 51P: P-3847/2020-5

Tuženik pod 3. I. M. je naveo kako njemu prije zaključenja kupoprodajnog ugovora nisu bili poznati S. i D. Š.. Prije zaključenja kupoprodaje da je u stanu bio sa sestrom koja je nabavila ključ te u stanu tada nije bilo nikoga. Naveo je kako se sa gospođom D. susreo kod javnog bilježnika prilikom zaključenja ugovora. Tuženik je naveo kako njemu nije bila poznata imovinska situacija S. i D. Š..

Iz iskaza parničnih stranaka ne bi proizlazilo da su dokazane tvrdnje tužiteljice o postojanju rodbinsko – prijateljske veze tuženika pod 3. sa ostalim tuženicima, odnosno da je dokazano da je tuženik pod 2. imao više saznanja o imovinskim odnosima tuženika pod 1. i 2. kao i o motivima prodaje stana. Ovo ni ne proizlazi ni iz ostalih spisu priloženih isprava pa slijedom toga nije niti dokazano da je tuženik pod 3. znao da bi se radnje kojima je tužena pod 2. D. Š. stekla predmetni stan mogle pobijati.

Neovisno o navedenome ovaj sud želi naglasiti i da je radnja koju je tuženik pod 1. poduzeo na štetu tužiteljice kao vjerovnika poduzeta dana 24. kolovoza 2016. godine, a da je predmetna tužba podnijeta dana 31. siječnja 2018. godine pa bi u odnosu na tuženika pod 3. glede pobijanja pravnih radnji koje su poduzeli tuženici pod 1. i 2. bila i nepravovremeno podnijeta jer je protekao rok iz članka 71. stavka 1. ZOO, dok nije dokazano potrebno u smislu odredbe članka 69. stavkom 3. ZOO –a da bi se uspješno mogao pobijati Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 8. ožujka 2017. godine u smislu članka 67. stavkom 1. ZOO-a, radi čega se u odnosu na tuženika pod 3. tužbeni zahtjev u cijelosti ukazuje neosnovanim. Odluka o trošku iz točke IV. izreke donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. u vezi sa člankom 155. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99,88/01,117/03, 88/05, 02/07, 84/08,96/08, 123/08,57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP), a prema označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 550.000,00 kuna. Tako je tuženik pod 3. u cijelosti uspio u ovoj parnici pa je istome priznat trošak sastava odgovora na tužbu, zastupanja na 6 ročišta ( 22.3.2019., 29.05.2019., 29.11.2019., 15.01.2020.,11.03.2020. i 18.01.2020.), sastava podneska od 26.08.2019. u iznosu od po 6.250,00 kuna za svaku radnju sukladno Tbr.8.t.1., 9.t.1., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 107/15, dalje u tekstu Tarifa). Pored ovoga tuženiku pod 3. priznat je trošak zastupanja na procesnom ročištu od 18.06.2020. u iznosu od 3.125,00 kuna sukladno Tbr.9.2., 42.i 50. Tarife, a što zbrojeno iznosi 53.125,00 kuna. Sukladno odredbama članka 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj:118/18) tuženiku koji je uspio sporu neće nastati trošak sudske pristojbe radi čega mu isti nije ni odmjeren.

S obzirom da su tužiteljica i tuženici pod 1. i 2. podjednako uspjeli u ovome postupku, pozivom na odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom V. izreke.

U Splitu, 09. veljače 2021. godine.

S u t k i n j a

Irma Dujić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Posl. broj: Ref 51P: P-3847/2020-5

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- punom. tužiteljice

- punom. tuženika pod 1. i 2.

- punom. tuženika pod 3.

spis