REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3644/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G., iz S. M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P. odvjetnik u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1852/2019-3 od 8. srpnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-306/17-29 od 3. listopada 2019., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1852/2019-3 od 8. srpnja 2020. kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-306/17-29 od 3. listopada 2019. u pobijanom dijelu pod točkama 2., 3. i 4. izreke.
U odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, tuženica je predložila isti odbaciti kao nedopušten.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu a posljedično ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Naime, u odnosu na prvo naznačeno pitanje nižestupanjski sudovi nisu izrazili pravno shvaćanje na kojemu bi u konkretnom slučaju bila utemeljena odluka, dok drugo pitanje nije relevantno za rješavanje konkretnog spora jer nižestupanjski sudovi nisu posebno utvrđivali postojanje i „značenje potpisa radnika na evidenciji radnog vremena“ u smislu u smislu postavljenog pitanja niti je o tome izneseno pravno shvaćanje. Treće pitanje, koje polazi od toga da je sud „dužan“ provesti po radniku predložene dokaze u situaciji kad je radnik ustvrdio da evidencija radnog vremena koju vodi poslodavac nije točna, nije važno za rješenje spora obzirom na odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojoj je sud ovlašten odlučivati o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica - pri čemu je sud u konkretnom slučaju obrazložio razloge zbog kojih pojedini dokazni prijedlozi tužitelja nisu prihvaćeni. Četvrto pitanje polazi od činjeničnih tvrdnji tužitelja i njegove ocjene provedenog dokaznog postupka u konkretnom predmetu, radi čega se to pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 9. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.
