Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 5 Gž-946/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Đerđa, člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. R. d.o.o. OIB: … iz Z.,

2. A. K. OIB: …, 3. T. Č. OIB: …,

4. R. Č., 5. K.a H. i 6. S. T. OIB: …, tužitelji

od 2. do 6. svi iz Z., a svi zastupani po punomoćniku M.

Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika: 1. M. K. OIB: … i 2. M. K. OIB: …, oboje iz Z., i zastupani po punomoćnici N. V., odvjetnici iz Z., radi rušenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude

Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2020. poslovni broj P-4230/2018, u sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužitelja: 1. R. d.o.o., 2. A. K., 3. T. Č.,

R. Č., 5. K. H. i 6. S. T. kao neosnovana te se potvrđuje

presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2020. poslovni broj P- 4230/2018 u točki I. njezine izreke.

2. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana žalba tuženika: 1. M. K. i 2. M. K. te se djelomično preinačuje prvostupanjska presuda u točki II. tako: a) da se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva radi uklanjanja staze od kamenih ploča i b) da su tuženici umjesto u posjed dužni tužiteljima predati u suposjed navedenu površinu u toj točki izreke, dok se u preostalom dijelu u toj točki te u točki III. potvrđuje prvostupanjska presuda, s time da se odbijaju zahtjevi za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: Nalaže se tuženiku M. K. iz Z., OIB: …, da ukloni drvenu gospodarsku

zgradu, koja se nalazi u jugoistočnom dijelu dvorišta odnosno zemljišnoknjižna čestica broj: 5090 k.o. …, ukupne površine 540 m2 te da predmetni prostor dvorišta slobodan od stvari preda u posjed tužiteljima.

II Nalaže se tuženicima M. K. iz Z., Prilaz OIB: …1 i M. K. iz Z., OIB: …, da uklone

drvenu kućicu, drvenu sjenicu, drvene klupe, kao i stazu postavljenu od kamenih ploča, što se sve nalazi u jugoistočnom dijelu dvorišta odnosno zemljišnoknjižna čestica broj: 5090 k.o. …, ukupne površine 540 m2 te da predmetni prostor dvorišta slobodan od stvari preda u posjed tužiteljima, u roku 15 dana.

III Nalaže se solidarno tuženicima: M. K. iz Z., OIB:… i M. K. iz Z., OIB: …, nadoknaditi parnične troškove tužiteljima: R. d.o.o. iz Z., OIB: …, A. K. iz Z., OIB: …,

T. Č. iz Z., , OIB: …, R. Č.iz Z., K. H. iz Z., i S. T. iz Z., iznos od 23.460,65 kuna (slovima:dvadesettritisućečetristošezdesetkunaišezdesetipetlipa) u roku 15 dana."

Protiv odbijajućeg dijela iz točke I gornje presude žalbu su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se u tom dijelu presuda preinači.

Tuženici se pak žale protiv točke II i III izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači.

U odgovoru na žalbu tužitelji su u bitnom osporili žalbene navode tuženika i predložili odbijanje žalbe.

Žalba tužitelja nije osnovana, dok je tuženika djelomično osnovana.

Svoju odluku sud obrazlaže time:

- da je nesporno da su stranke vlasnici posebnih dijelova koje se nalaze u stambenoj zgradi u Z., upisanoj u zk.ul. 4149 k.o. …, z.k.č. br. 5090 po novoj izmjeri čest. broj 2805 k.o. … popisni broj 460, dvorište i vrt u površine 540 m[2] - 150 čhv upisane u poduložak 13184 kao što su i

suvlasnici navedene čestice, što proizlazi iz zajedničkog izvatka iz knjige položenih ugovora te da su tuženici bez suglasnosti drugih suvlasnika, ovdje tužitelja u dvorištu predmetne zgrade na z.k.č.br. 5090 k.o. …, koja je u suvlasništvu tužitelja i tuženih izgradili drvenu kućicu, drvenu sjenicu sa klupama i postavili stazu od kamenih ploča kao pristup istima,

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke M. B. razvidno da je spojnicama točaka obojeno zeleno u površini od 22 m[2] u naravi opločena površina podnih pločica odnosno kocki koja se koristi kao staza u dvorištu, da je spojnicama točaka obojenih plavo na skici u površini od 9 m[2] u naravi površina u korištenju uz dvorišne objekte, da je spojnicama točaka obojenih plavo na skici u površini od 9 m[2] u naravi površina u korištenju uz dvorišne objekte, da je spojnicama točaka obojeno narančastom na skici površine 7 m[2] ,[2] u naravi dvorišna nadstrešnica, spojnicama točaka obojeno narančasto na skici površine 13 m , u naravi dvorišna zgrada, spojnica točaka obojeno narančasto na skici površini od 4 m u naravi dvorišna zgrada, spojnica točaka obojeno narančasto na skici površini od 4 m[2] , u naravi dvorišna zgrada. Svi navedeni dijelovi da se nalaze prema evidenciji katastra na dijelu k.č.br. 2805 k.o. … odnosno zemljišnoknjižne oznake z.k.č.br. 5090 k.o. …, upisane u z.k.ul. 4149.,

- da iz rješenja o izvedenom stanju od 7. ožujka 2014. proizlazi da se ozakonjuje nezakonita stambena zgrada i pomoćna zgrada - spremište izgrađeno na k.č.br. 2805 k.o., te slijedećih prostornih pokazatelja

pomoćna zgrada - spremište je drvena zgrada ugrađena na južnoj i istočnoj međi, dimenzije cca 150 x 2,00 m, visine cca 2,60 jednostrešan blago nakošen krov, vrste etaža prizemlje (točka I izreke - list 102-105 spisa) te da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 18. lipnja 2014. (list 135-138 spisa) odbijena žalba 3. tužitelja T. Č., čime je rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno. Iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjel za katastar od 2. listopada 2012. proizlazi da su građevine evidentirane na skici nove izmjere k.o. … na k.č.br. 2805 prije 15. veljače 1968. i da je sastavni dio navedenog uvjerenja, izvod iz katastarskog plana i izvadak iz posjedovnog stanja, iz kojih je vidljivo koje su građevine legalno građene prije 15. veljače 1968., a takvo stanje je bilo u trenutku evidentiranja i upisa u očevidnike i knjige što je također vidljivo iz preslike katastarskog plana od 18. kolovoza 2008.,

- da iz članka 1. st. 3. kupoprodajnog ugovora od 14. veljače 2005. sklopljen između I. Š. kao prodavatelja i M. K. kao kupca je utvrđeno da je tuženik M.

K. kupio ostavu za alat u dvorištu (list 25 spisa),

- da je iz iskaza svjedoka I. Š. razvidno da je tuženiku M. K. prodao stan od pokojnog ujaka V. Š. te da mu je predao vrtnu kućicu zvanu alatnicu u posjed. Kada se svjedoku pokazala skica na listu 129-130 spisa isti je objasnio da je alatnica obojena narančasto te da je između bio golubarnik obojen zelen te u ćošku da je bio zatvoreni golubarnik, a to je sve posjedovao njegov ujak. Put na skici je obojen zelenom bojom, a proteže se od glavne zgrade do kućica i do nekadašnje limarske radionice. Svjedok je predao ključeve M. K. jer je svaki taj prostor imao vrata s lokotom. Godine 1998.-1999. je skinuo žičanu ogradu koja je bila između alatnice i zatvorenog golubarnika te kada je on predao pomoćne objekte M. K. nije bilo žičane ograde između objekata,

dok je stan prodao i predao objekte K. 2005.,

- da na temelju provedenog očevida, geodetskog vještačenja i saslušanja svjedoka I. Š. zaključuje da je drvena kućica i sjenica u biti nekadašnji golubarnik, a drvena gospodarska zgrada u jugoistočnom dijelu dvorišta je alatnica odnosno vrtna kućica, dok je tuženica M. K. kupila od Republike Hrvatske poslovni prostor od 16,20 m[2] , a što bi predstavljalo limarsku radionicu,

- da je prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje ZVDSP) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. propisano da se stjecanje, promjene i pravni učinci te prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U konkretnom slučaju radi se o staroj više stambenoj zgradi u Z. kada se stjecanje prava suvlasništva (odnosno prava vlasništva na posebnom dijelu zgrade) u pogledu svih stranaka nastupilo prije stupanja na snagu ZVDSP-a, treba imati u vidu i odredbe ranijeg Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade („Službeni list SFRJ broj 43/65 i 57/65 - dalje: ZVDZ), a osobito odredbu čl. 5. tog Zakona koja je propisivala da na zajedničkim dijelovima više stambene zgrade koji služi zgradi kao cjelini, svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja te takvi zajednički dijelovi predstavljaju nedjeljivo vlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova. Dvorište je zajednički dio zgrade jer po svojoj namjeni nužno služi zgradi kao cjelini, ali se vlasnici posebnih dijelova zgrade i suvlasnici nekretnine mogu sporazumjeti da dio dvorišta ostane u vlasništvu jednog od etažnog vlasnika i da služi njegovim potrebama, ako sporazuma nema onda suvlasnicima pripada pravo na sudsku zaštitu zajedničkog dijela zgrade (dvorišta) od neosnovanog uznemirivanja, ovdje na način da od tuženika zahtijevaju da uklone drvene kućice i dvorište dovedu u prvobitno stanje kakvo je bilo ranije, jer zajedničkim dijelovima isključivi vlasnik ili svi suvlasnici zajedno mogu promijeniti njihovu namjenu i uporabu. Iz navedenog proizlazi da suvlasnici nemaju pravo svaki za sebe, a bez suglasnosti većine suvlasnika (glasovi se računaju po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika) odlučiti koji će dio suvlasničke stvari koristiti u naravi i samostalno mijenjati i svrhu za koju će se suvlasnička stvar koristiti u buduće. Ranije, prema odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje - ZOVO) suvlasnik je imao pravo stvar posjedovati i njome se koristiti zajedno s ostalim suvlasnicima razmjerno svojem dijelu, ne povređujući pravo ostalih suvlasnika odnosno, a sada prema odredbi čl. 38. st. 1. ZVDSP-a prema kojoj ako nije li što drugo određeno svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Pri tome valja navesti da način korištenja suvlasničke stvari tako da svaki suvlasnik koristi u naravi određeni dio nekretnine koja je u suvlasništvu može biti rezultat sporazuma suvlasnika (čl. 42. ZVDSP- a) ili pak odluke suda kojom uređuje način korištenja suvlasničke stvari. Tužiteljima, kao suvlasnicima pripada pravo da tu cijelu nekretninu posjeduje i njome se koriste zajedno sa tuženicima kao drugim suvlasnicima, a svaki razmjerno svojem suvlasničkom dijelu, s tim da pri tome ne povređuju prava ostalih suvlasnika. Unutar takva prava suvlasnici se mogu sporazumijevati da suvlasničku stvar koriste tako da svaki od suvlasnika koristi određeni fizički dio predmetne stvari ili da jedan od suvlasnika sam posjeduje i koristi cijelu stvar ili pak da posjeduje i koristi u određenom vremenskom trajanju,

- da je iz podataka katastra te provedenog očevida uz geodeta M. B. razvidno da se u dvorištu nalazi alatnica tzv. vrtna kućica, a za koju je ključ imao sada pok. V. Š. (razvidno iz iskaza svjedoka I. Š.) utvrđeno je da su se suvlasnici sporazumjeli glede načina korištenja stvari (čl. 42. ZVDSP-a) tako da alatnicu posjeduje i koristi prednik tuženika V. Š.. Iz kupoprodajnog ugovora od 14. veljače 2005. je razvidno da je I. Š. prodao M. K. ostavu za alat (čl. 1. st. 3. kupoprodajnog ugovora), a nasljednik I. Š. (iza pok. V. Š.) je predao

posjed tuženiku M. K. tako da M. K. ima pravnu osnovu za posjedovanje i korištenje alatnice (koju u tužbenom zahtjevu tužitelji navode kao drvenu gospodarsku zgradu) te je odbijen tuženi zahtjev tužitelja u tom dijelu kao neosnovan,

- da su tuženici bez valjane pravne osnove izgradili drvenu kućicu, drvenu sjenicu, drvene klupe kao i stazu postavljenu od kamenih ploča te tuženici nisu dokazali valjani pravni osnovu za stjecanje prava vlasništva nad istim, niti su dobili suglasnost od ostalih suvlasnika da grade na zajedničkom dijelu nekretnine, a koji dio nekretnine odnosno dvorišta i vrt je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom predmetne zgrade, a koja zgrada nije etažirana odnosno suvlasnici nisu sačinili međuvlasnički ugovor o uspostavi posebnog dijela nekretnine niti su dokazali da su podnijeli prijedlog za povezivanje knjige položenih ugovora sa zemljišnom knjigom te je stoga prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kao u točci II kao osnovan i naloženo je tuženicima da predaju u posjed iste nekretnine tužiteljima na temelju čl. 161. i čl. 162. ZVDSP-a.

Po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije ostvarila niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/1389/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onu iz točke 11. na koju ukazuju tužitelji jer presuda nema proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa ni u pogledu dokazne građe, o čemu će još biti riječi.

Isto tako, suprotno njihovoj žalbi, sud prvog stupnja je postupio po uputi ovog suda iz ukidne odluke tako što je u smislu čl. 377. st. 2. ZPP-a detaljno doslušao svjedoka I. S. te mu predočio skicu lica mjesta (list spisa 130) i pozvao da se što određenije očituje o mjestu na kojem se ranije nalazila vrtna kuća i golubarnik njegovog ujaka pok. V. S. u odnosu na ostale ucrtane stare pomoćne objekte i u odnosu na nove sporne objekte pa je činjenično stanje glede spornih objekata na dvorištu dovoljno razjašnjeno za donošenje zakonite i pravilne odluke.

Što se pak tiče primjene materijalnog prava u ukidnoj odluci rečeno je da zakonom nije isključena mogućnost da suvlasnik tužbom zatraži sudsku zaštitu od uznemiravanja ne samo prema trećim osobama, već i prema drugom suvlasniku stvari, ali samo u onim situacijama kada mu drugi suvlasnik onemogućava dogovoreni način obavljanja faktične vlasti na stvari, ili mu na drugi način bitno ograničava dogovorom utvrđeni način obavljanja suvlasničkih ovlaštenja (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2208/14).

Glede izgradnje drvenih kućica na dvorištu i pretpostavki za ostvarenje zatražene sudske zaštite odredbom čl. 167. st. 6. ZVDSP-a propisano je da vlasništvo posebnog dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine, a u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela, no odredbom čl. 73. st. 3. ZVDSP-a propisano je da se vlasništvo posebnoga dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi ili na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina. Kako na nekretnini još uvijek nije uspostavljeno etažno vlasništvo za uspostavu kojeg je sukladno čl. 73. st. 3. ZVDSP-a potrebna i potvrda nadležnog tijela o tome što može činiti samostalnu uporabnu cjelinu proizlazi da nije utvrđeno da li je 2. tuženica mogla valjano 2005. kupiti posebni dio nekretnine i dio dvorišta.

Konačno, prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. propisano je da se stjecanje, promjene i pravni učinci te prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

U konkretnom slučaju radi se o staroj višestambenoj zgradi u centru Zagrebu kada je stjecanje prava suvlasništva (odnosno prava vlasništva na posebnom dijelu zgrade) nastupilo i prije stupanja na snagu ZVDSP-a pa treba imati u vidu odredbe ranijeg ZVDZ-a, a osobito odredbu čl. 5. tog Zakona koja je propisivala da na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini (kao npr. tavan i dr.) svi vlasnici posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja te takvi zajednički dijelovi predstavljaju nedjeljivo vlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova. Dvorište je zajednički dio zgrade jer po svojoj namjeni nužno služi zgradi kao cjelini, ali se vlasnici posebnih dijelova zgrade i suvlasnici nekretnine mogu sporazumjeti da dio dvorišta ostane u vlasništvu jednog od etažnih vlasnika i da služi njegovim potrebama, ako sporazuma nema onda suvlasnicima pripada pravo na sudsku zaštitu zajedničkog dijela zgrade (dvorišta) od neosnovanog uznemiravanja, ovdje na način da od tuženika zahtijevaju da uklone drvene kućice i dvorište dovedu u prvobitno stanje kakvo je bilo ranije, jer zajedničkim dijelovima isključivi vlasnik ili svi suvlasnici zajedno mogu promijeniti njihovu namjenu i uporabu. Iz navedenog proizlazi da suvlasnici nemaju pravo svaki za sebe, a bez suglasnosti većine suvlasnika (glasovi se računaju po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika) odlučiti koji će dio suvlasničke stvari koristiti u naravi i samostalno mijenjati i svrhu za koju će se suvlasnička stvar koristiti u buduće.

Ranije prema odredbi čl. 14. st. 1. ZOVO-a suvlasnik je imao pravo stvar posjedovati i njome se koristiti zajedno s ostalim suvlasnicima razmjerno svojem dijelu, ne povređujući pravo ostalih suvlasnika odnosno, a sada prema odredbi čl. 38. st. 1. ZVDSP-a prema kojoj ako nije li što drugo određeno svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

Pritom valja navesti da način korištenja suvlasničke stvari tako da svaki suvlasnik koristi u naravi određeni dio nekretnine koja je u suvlasništvu može biti rezultat sporazuma suvlasnika (čl. 42. ZVDSP-a) ili pak odluke suda kojom uređuje način korištenja suvlasničke stvari. Tužiteljima, kao suvlasnicima pripada pravo da tu cijelu nekretninu posjeduju i njome se koriste zajedno sa tuženicima kao drugim suvlasnicima, a svaki razmjerno svojem suvlasničkom dijelu, s tim da pri tome ne povređuju prava ostalih suvlasnika. Tako glasi navedeni propis.

Unutar takva prava suvlasnici se mogu sporazumijevati da suvlasničku stvar koriste tako da svaki od suvlasnika koristi određeni fizički dio predmetne stvari, ili da jedan od suvlasnika sam posjeduje i koristi cijelu stvar ili pak da je posjeduje i koristi u određenom vremenskom trajanju.

Po motrištu ovog suda opravdano je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja da se naloži tuženiku M. K. da ukloni drvenu gospodarsku zgradu, koja se nalazi u jugoistočnom dijelu dvorišta na zemljišnoknjižnoj čestica broj 5090 k.o. … te da predmetni prostor dvorišta slobodan od stvari preda u posjed tužiteljima, jer iz spisa predmeta proizlazi da su na tom dijelu njegovi pravni prednici imali vrtnu kućicu, odnosno alatnicu i golubarnik što je bilo ucrtano i u katastarskim podlogama prije 15. veljače 1968. pa otuda rješenje o izvedenom stanju od 7. ožujka 2014. iz kojeg proizlazi da se ozakonjuje nezakonita stambena zgrada i pomoćna zgrada - spremište izgrađeno na k.č.br. 2805 k.o. …

., (dvorište) sljedeći prostornih pokazatelja pomoćna zgrada -

spremište je drvena zgrada ugrađena na južnoj i istočnoj međi, dimenzije cca 150 x 2,00 m, visine cca 2,60 jednostrešan blago nakošen krov, vrste etaža prizemlje (točka I izreke - list 102-105 spisa) te da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 18. lipnja 2014. odbijena žalba 3. tužitelja T. Č. čime je rješenje o izvedenom stanju postalo pravomoćno.

Iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Odjel za katastar od 2. listopada 2012. proizlazi da su građevine evidentirane na skici nove izmjere k.o. … k.č.br. 2805 prije 15. veljače 1968. i da je sastavni dio navedenog uvjerenja, izvod iz katastarskog plana i izvadak iz posjedovnog stanja, iz kojih je vidljivo koje su građevine legalno građene prije 15. veljače 1968., a takvo stanje je bilo u trenutku evidentiranja i upisa u očevidnike i knjige što je vidljivo i iz preslike katastarskog plana od 18. kolovoza 2008.

Dakle, može se iz dugogodišnjeg ponašanja suvlasnika sa sigurnošću zaključiti da su suvlasnici još prije 15. veljače 1968. postigli barem prešutan, ali svakako valjan obvezujući sporazum, o tome da na tom dijelu zajedničkog dvorišta prednik tuženika sada pak. V. Š. izgradi pomoćne objekte čime su utvrdili način korištenja zajedničkog dvornog mjesta koji prostor je u istim gabaritima tuženik renovirao pa nisu ostvarene zakonske pretpostavke za ostvarenje vlasničkopravne zaštite negatornom tužbom iz čl. 167. st.1. ZVDSP-a (v. primjerice odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3938/1994), s time da tužiteljima glede žalbenih prigovora valja odgovoriti da predmet spora nije bilo utvrđenje da li su tuženici eventualno na derivativan ili originaran način stekli pravo vlasništva na prijeporu.

Međutim, sasvim je drugačija činjenična i pravna situacija sa izgrađenom drvenom kućicom, sjenicom i klupama što se nalazi u jugoistočnom dijelu dvorišta, a koje su tuženici izgradili nakon kupnje stana u ljeto 2005. jer nisu dokazali da bi imali suglasnost većine suvlasnika da izgrade i te objekte tvrdeći u žalbi da ih koriste i tuženici što oni odlučno osporavaju u stranački iskazima argumentirano navodeći da su odmah u srpnju 2005. gradnju prijavili Građevinskoj inspekciji koja nije ništa poduzela povodom njihove prijave od 19. srpnja 2005 pod brojem: 362102/05-01/6639 (list spisa 109) pa je uslijedila tužba.

Što se tiče uklanjanja staze od kamenih ploča koja vodi i do tih spornih drvenih objekata iz iskaza 3. tužitelja (list spisa 121) proizlazi da su tuženici samo renovirali stazu koja tu postoji još od 1980. zbog čega u tom dijelu nije bilo osnovano naložiti uklanjanje staze kao i predaja prostora iz točke II pravorijeka u posjed tužiteljima jer je trebalo dosuditi manje pravo, tj. predaju u suposjed, na koju pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud također pazi i po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Stoga je glede merituma stvari valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. točka 3. ZPP-a, s time da je potvrđena i odluka o trošku s obzirom da su tuženici uspjeli tek u neznatnom dijelu (čl.154. st. 5. ZPP-a) pa su tužitelji i tuženici odbijeni sa zahtjevima za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zadru, 9. veljače 2021.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Katija Hrabrov, v. r.