REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 555/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice „C. o.“ d.d. Z., OIB: ..., protiv tuženika M. B. iz V. L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., radi ukidanja rente, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-504/2018-2 od 9. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-247/2015-14 od 24. travnja 2018., u sjednici održanoj 9. veljače 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-504/2018-2 od 9. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj Pn-247/2015-14 od 24. travnja 2018., pozivom na odredbu čl. 385. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).
Odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. U pobijanoj odluci drugostupanjski sud je zaključio da u konkretnom predmetu koji se vodio radi ukidanja rente koja se tuženiku isplaćivala prema pravomoćnim presudama ne postoji povreda prava vlasništva tuženika od strane tužiteljice u smislu odredbe čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99 i 14/02, dalje: Konvencije) odnosno u smislu odredbe čl. 1. Protokola br. Konvencije jer tužiteljica kao osiguratelj odgovara za štetu samo do visine osigurane svote u vrijeme štetnog događaja.
U odnosu na prva četiri postavljena pitanja tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. U peto postavljenom pitanju tuženik polazi od drugačije činjenične i pravne pretpostavke nego je to u konkretnom slučaju s obzirom da se u ovom predmetu ne radi o situaciji da se novim sudskim pravomoćnim odlukama ukida vlasništvo tuženika koje je stekao ranijim pravomoćnim sudskim odlukama te se stoga ne može primijeniti niti shvaćanje o legitimnim očekivanjima stranaka u odluci Europskog suda za ljudska prava (zahtjev br. 679/11 „Solomun protiv RH“) na koju se poziva tuženik.
Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. i 4. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP riješio kao u izreci.
Zagreb, 9. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
