REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1111/2018

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe TD S. d.o.o. L. iz L. i B. B. kao odgovorne osobe zbog prekršaja iz članka 62. stavka 1. točke 4. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:168/03, 31/10 i 139/10), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe TD S. d.o.o. L. i B. B. kao odgovorne osobe, podnesenoj po branitelju M. B. odvjetniku iz L. protiv presude Prekršajnog suda u Puli broj:4 PpJ-1109/17 od 28. veljače 2018., na sjednici vijeća održanoj 9. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe TD S. d.o.o. L. i okrivljene odgovorne osobe B. B., preinačuje se prvostupanjska presuda u točki 2. izreke pobijane presude na način; da se na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljena pravna osoba TD S. d.o.o. L. iz L. i okrivljena odgovorna osoba B. B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

što je inspekcijskim nadzorom dana 27. srpnja 2017. u 09,00 sati u poslovnom prostoru TD S. d.o.o. L., R. x, utvrđeno da su dana 23. srpnja 2017. u 19,40 sati u N. V., pružali uslugu prijenosa novca za potrebe tvrtke A.-p. d.o.o. P., te je tom prilikom prijenos novca obavljao zaštitar D. V., djelatnik pravne osobe, sam, bez teklića, kojom prilikom je izvršeno kazneno djelo „razbojništvo“, čime su počinili prekršaj iz članka 62. stavka 1. točke 4. u svezi stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti.

II. Prihvaća se žalba okrivljene pravne osobe TD S. d.o.o. L. i okrivljenog B. B. kao odgovorne osobe, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela u točki 1. izreke pobijane presude na način; da su okrivljenici za prekršaj činjenično opisan u točki 1. izreke pobijane presude počinili prekršaj iz članka 96. stavka 1. točke 26. u svezi st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:16/20), te se na temelju tog propisa uz primjenu odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi TD S. d.o.o. L. izriče novčana kazna u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna, a drugookrivljenom B. B. kao odgovornoj osobi izriče novčana kazna od 500,00 (petsto) kuna, koju kaznu su obvezni platiti u roku šezdeset dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona prvookrivljena pravna osoba TD S. d.o.o. L. i drugookrivljeni B. B. kao odgovorna osoba obvezni su naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 (dvjesto) kuna svaki u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima pravna osoba TD S. d.o.o. L. i okrivljeni B. B. kao odgovorna osoba, da su na način činjenično opisan u točki 1. i točki 2. izreke prvostupanjske presude počinili prekršaj iz članka 62. stavka 1. točke 4. u svezi članka 3. Zakona o privatnoj zaštiti, za koje prekršaje im je utvrđena novčana kazna primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona i to okrivljenoj pravnoj osobi je utvrđena novčana kazna od po 8.000,00 kuna za svaki prekršaj, a okrivljenom B. B. kao odgovornoj osobi je utvrđena novčana kazna od po 1.000,00 kuna za svaki prekršaj, te im je na temelju odredbe članka 39. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna pravnoj osobi u iznosu od 16.000,00 kuna, a odgovornoj osobi u iznosu od 2.000,00 kuna, koju kaznu su obvezni platiti u roku šezdeset dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da su novčanu kaznu platili u cijelosti sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

Nadalje, okrivljena pravna i odgovorna osoba su obvezane na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 200,00 kuna na temelju odredbe članka 138., 139. i 140. Prekršajnog zakona.

Protiv te presude okrivljena pravna osoba TD S. d.o.o. L. i okrivljeni B. B. kao odgovorna osoba su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu i to za prekršaj činjenično opisan pod točkom 1. zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, a za prekršaj činjenično opisan pod točkom 2. presuda se pobija u cijelosti. Žalitelj navodi u odnosu na prekršajnopravnu sankciju za prekršaj činjenično opisan u točki 1. izreke da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti i to jasno priznanje prekršaja, da prekršajem nisu nastupile nikakve štetne posljedice, a posebno činjenicu da je okrivljena pravna osoba sklopila predstečajnu nagodbu i da je njezino poslovanje izrazito teško. Predlažu da se u konkretnom slučaju primijeni odredba članka 38. Prekršajnog zakona i da ih se oslobodi od kazne, a u odnosu na prekršaj činjenično opisan pod točkom 2. žalba se podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelji u bitnom ističu da su tijekom postupka tvrdili da je o pravilnosti njihovog postupanja potrebno odlučivati uz primjenu odredbi Zakona o zaštiti novčarskih institucija, radi se o posebnom propisu u odnosu na Zakon o privatnoj zaštiti, te da se isti prema toj odredbi članka 5. stavak 1. točka 8. odnosi na prijevoz novca pravnih osoba koji obavljaju mjenjačke poslove, a prema točki 14. i na prijevoz novca pravnih osoba koje obavljaju novčarsko poslovanje gotovim novcem. Žalitelj navodi da su uslugu prijenosa novca obavljali onako kako je to propisano posebnim propisom Zakonom o zaštiti novčarskih institucija, pa da nisu počinili prekršaj iz točke 2. izreke pobijane presude.

Predlažu da se žalba prihvati, da se prvostupanjska presuda preinači na način da se okrivljenike oslobodi od kazne u pogledu od prekršaja pod točkom 1. izreke, a da ih se oslobodi od optužbe u pogledu prekršaja pod točkom 2. izreke.

Žalba je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, te po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

Pritome je ovaj Sud utvrdio da je nakon donošenja prvostupanjske presude donesen novi Zakon o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:16/20), a člankom 3. stavkom 2. Prekršajnog zakona je propisano, ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmjeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

Nadalje, stavkom 3. citiranog članka je propisano ako se u slučajevima iz stavka 2. ovog članka izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa, pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja. Nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.

Slijedom navedenog u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki 2. izreke pobijane presude ovaj Sud je pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu i na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenu pravnu osobu TD S. d.o.o. L. i okrivljenog B. B. kao odgovornu osobu oslobodio od optužbe za prekršaj činjenično opisan u točki 2. izreke jer je počinjena povreda odredaba prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak nije prekršaj.

Naime, u prekršajnim odredbama novog Zakona o privatnoj zaštiti nije propisan prekršaj obavljanja poslova osiguranja i pratnje novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti bez teklića (članak 6. stavak 3. i članak 40. Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite). Kako je to propisano Zakonom o privatnoj zaštiti (N.N. broj:168/03, 31/10, 139/10) jer je odredbom članka 66. Zakona o privatnoj zaštiti (N.N. 16/20) propisana je zaštita gotovog novca i vrijednosti pri distribuciji koju provode pravne osobe i obrtnici iz članka 65. stavka 1. ovoga Zakona provodi se sukladno odredbi Zakona kojim se uređuje zaštita novčarskih institucija, a kojim se propisuju mjere zaštite prilikom distribucije novca i vrijednosti.

Slijedom navedenog kako postupanje okrivljene pravne i odgovorne osobe činjenično opisano u točki 2. izreke pobijane presude nije više prekršaj propisan Zakonom o privatnoj zaštiti, jer nema pravnog kontinuiteta, odnosno ne može se podvesti pod neki prekršaj iz novog propisa, trebalo je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu primjenom odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona za to djelo prekršaja osloboditi od optužbe.

Nadalje, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki 1. izreke koji je pravno označen u prvostupanjskoj presudi kao prekršaj iz članka 62. stavka 1. točke 4. u svezi stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:68/03, 31/10 i 139/10), ovaj Sud je utvrdio da i u odnosu na ovaj prekršaj treba primijeniti odredbu članka 3. stavak 1. Prekršajnog zakona kojom odredbom, kao što je već naprijed navedeno, je propisano da će se prema počinitelju prekršaja primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a stavak 2. citiranog članka je propisao, da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

Dakle, imajući u vidu da je donesen novi Zakon o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:16/20) koji je blaži za počinitelja u odnosu na propisanu prekršajnopravnu sankciju, pa tako i u odnosu na ovaj prekršaj treba primijeniti blaži zakon, odnosno po službenoj dužnosti preinačena je prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način, da je ovaj Sud prekršaj okrivljene pravne i odgovorne osobe činjenično opisan u točki 1. izreke prvostupanjske presude pravilno pravno označio kao prekršaj iz članka 96. stavka 1. točke 26. u svezi st. 3. Zakona o privatnoj zaštiti (NN 16/2020).

Citiranom zakonskom odredbom je propisano, da će se novčanom kaznom od 10.000,00 – 30.000,00 kuna kazniti pravna osoba ako radni nalozi ne sadrže popis i opis poslova i zaduženja koji proizlaze iz ugovorenih obveza s korisnikom ili ako to nije u skladu s odredbom ovog Zakona (čl. 86. st. 5.), a st. 3. je propisano za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi za poslove privatne zaštite.

Slijedom navedenog citiranom zakonskom odredbom je propisan blaži kazneni okvir kako za pravnu, tako i za odgovornu osobu jer je Zakonom o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj:68/03, 31/10 i 139/10) za taj prekršaj propisana novčana kazna od 40.000,00 do 100.000,00 kuna za pravnu osobu, a za odgovornu osobu je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

U tom smislu ovaj Sud je primijenio blaži propis imajući u vidu da je novi zakon blaži, jer propisuje nižu posebnu najmanju mjeru (posebni minimum) i nižu posebnu najveću mjeru (posebni maksimum) kazne i primjenom odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona okrivljenicima su ublažene novčane kazne znatno ispod zakonom propisanog minimuma imajući u vidu olakotne okolnosti navedene u prvostupanjskoj presudi i navode žalbe. Ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.

Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezani na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna svaki imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka, te da je Rješenjem o određivanjem paušalnog iznosa za troškove žalbenog postupka („Narodne novine“ broj:13/18) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna (toč. 3.).

Zbog navedenih razloga trebalo je u smislu odredbe članka 207. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci ove presude (točka I. i točka II.).

U Zagrebu, 9. veljače 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić v.r.

Mirjana Margetić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.