Poslovni broj: Gž R-1100/2020-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužiteljice R. G. iz M., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-615/2018 od 11. rujna 2020., 9. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-615/2018 od 11. rujna 2020., potvrđuje u odbijajućem dijelu točke I. izreke za iznos od 685,56 kn s kamatama, te u točki II. izreke u odnosu na odbiće zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 7.185,62 kn s kamatama i odbiće zahtjeva tuženika za naknadom parničnog troška.
Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se točka II. izreke citirane presude u odnosu na odbiće zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška za iznos od 7.185,62 kn s kamatama i sudi:
Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.185,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. rujna 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće ukupan iznos od 2.504,76 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, dok je u preostalom dijelu za iznos od 685,56 kn tužbeni zahtjev odbijen, pobliže navedeno točkom I. izreke citirane presude.
Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Protiv citirane presude žale se obje stranke.
Tužiteljica presudu pobija u njezinom odbijajućem dijelu točke I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbi čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj: 79/19), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu, preinači podredno ukine.
Tuženik pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke citirane presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Žalba tužiteljice je djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku, dok žalba tuženika nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice djelatnice Područnog carinskog ureda S., na radnom mjestu carinika, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od 20. ožujka 2013. do 5. travnja 2018.
Radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.
Sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
S tim u svezi, ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.
Žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije pak dopušten. U ovoj žalbenoj fazi postupka citirana prvostupanjska presuda pravomoćna je u dosuđujućem dijelu točke I. izreke za iznos od 2.504,76 kn bruto s kamatama, dok je sporan zahtjev za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 685,56 kn s kamatama.
Odbijajući navedeni dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.
Polazeći od utvrđenja temeljenog na nalazu i mišljenju vještaka za knjigovodstvo i financije, da razlika plaće u utuženom razdoblju s osnove neplaćenih prekovremenih sati iznosi 2.504,76 kn bruto, pravilno je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici navedeni novčani iznos, dok je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 685,56 kn. Naime, vještačenje je izvršeno na temelju evidencija o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaće za svaki mjesec. Prekovremeni rad utvrđen je kao razlika između ostvarenih radnih sati tužiteljice koji proizlazi iz evidencije radnog vremena i redovnog mjesečnog fonda radnih sati, koji je dobiven na način da se broj dana u mjesecu pomnoži sa osam sati, pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Ostvareni višak sati u mjesecu tretiran je kao prekovremeni rad, a manjak sati plaćen kao nadopuna satnice, što je razvidno u obračunskim ispravama.
Dakle, vještačenje je izvršeno za svaki mjesec ne osvrćući se na rezultate prethodnog mjeseca (višak/manjak sati), kako je to navedeno u tabelarnom prikazu na stranicama 18, 19 i 20 izviješća o vještačenju.
Stoga žalbeni navodi tužiteljice o suprotnom, kao i da bi vještak u nalazu i mišljenju izvršio prijeboj prekovremenih sati (višak/manjak sati), nisu osnovani.
Međutim, sud prvog stupnja je pogrešnom primjenom odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a (očitom greškom navodi čl. 154. st. 1. ZPP-a), odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Tužiteljica je u ovom postupku zahtijevala isplatu iznosa od 3.190,32 kn, a kako joj je dosuđen iznos od 2.504,76 kn, to je uspjela sa 78,5 % svoga zahtjeva, dok je tuženik uspio u omjeru od 21,5 %.
Neosnovano tuženik ističe da tužiteljica nije uspjela u sporu, jer da je tuženik u očitovanju na zahtjev za mirno rješenje spora naveo da tužbeni zahtjev smatra djelomično osnovanim do iznosa od 2.298,70 kn. Naime, tuženik tijekom postupka nije priznao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.298,70 kn, niti je tužiteljici dostavio ponudu nagodbe u navedenom iznosu, radi čega je, s obzirom na spornu visinu potraživanja, bilo potrebno izvesti dokaz financijskim vještačenjem.
Na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14 i 118/14 - dalje Tarifa) tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i sastav tužbe po 50 bodova prema Tbr. 7.1. Tarife, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 14. prosinca 2018., 17. lipnja 2019., 30. rujna 2019. i 3. srpnja 2020. za svaki po 50 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištima održanima 3. prosinca 2018., 18. veljače 2019., 9. srpnja 2019., 17. listopada 2019. i 8. srpnja 2020., 50 bodova za svako prema Tbr. 9.t.1. Tarife. Stoga priznati trošak za zastupanje uz vrijednost boda u iznosu od 10,00 kn sukladno Tbr. 50. Tarife te pripadajući PDV sukladno Tbr. 42. Tarife iznosi ukupno 7.500,00 kn (6.000,00 kn + PDV u iznosu od 1.500,00 kn).
Prema uspjehu u sporu od 78,5 % tužiteljici je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznato 5.887,50 kn, dok je trošak financijskog vještačenja u iznosu od 2.400,00 kn priznat u cijelosti, kao potreban za vođenje parnice s obzirom da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je tužiteljici na ime troškova postupka priznat ukupan iznos od 8.287,50 kn.
Tuženiku je priznat trošak zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu 50 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife, zastupanja na ročištima održanim 3. prosinca 2018., 18. veljače 2019., 9. srpnja 2019., 17. listopada 2019., 27. siječnja 2020. i 8. srpnja 2020., 50 bodova za svako prema Tbr. 9.1. Tarife, dok je za pristup na ročište određeno za 1. lipnja 2020. tuženiku priznato 12,5 bodova prema Tbr. 9.5. Tarife. Tuženiku je priznat i trošak sastava obrazloženih podnesaka od 30. studenoga 2018., 15. travnja 2019. i 6. prosinca 2019., za svaki po 50 bodova prema Tbr 8.1. Tarife. Dakle, priznati trošak za zastupanje uz vrijednost boda u iznosu od 10,00 kn sukladno Tbr. 50. Tarife iznosi ukupno 5.125,00 kn. Prema uspjehu u sporu od 21,5 % tuženiku je za zastupanje priznato 1.101,88 kn. Slijedom navedenog, nakon prebijanja dosuđenih troškova tužiteljice i tuženika (8.287,50 – 1.101,88 kn), proizlazi da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 7.185,62 kn.
Stoga je odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke potvrđena u dijelu kojim tuženiku nije priznat parnični trošak, te u dijelu kojim tužiteljici nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 7.185,62 kn, a djelomično preinačena i tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.185,62 kn.
Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka budući da u istom nije uspio.
Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U preostalom dijelu (dosuđujući dio točke I. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 9. veljače 2021.
Sutkinja
Dubravka Butković Brljačić, v.r.