Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž R-752/2020-

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Denis Pancirov Parcen, u pravnoj stvari tužitelja S. R. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa Odvjetničko društvo R. i K., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-740/2016-27 od 12. ožujka 2020., dana 09. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-740/2016-27 od 12. ožujka 2020. u pobijanom dijelu u točkama I., II. i III. njene izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Prvostupanjskom pobijanom presudom točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene razlike plaće i dodataka na plaću iznos od 25.503,19 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečno iznosa pa do isplate i u visini kako je to utvrđeno točkom I. izreke u roku od 8 dana.

Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 3.163,14 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate u visini kako je to određeno točkom II. izreke u roku od 8 dana.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati parnični trošak u iznosu od 13.812,50 kn sa zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2020. do isplate po stopi 6,11% godišnje, a u slučaju promjene zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena u roku od 8 dana.

Točkom IV. izreke tužitelj je odbijen za preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržani u dosuđenim bruto iznosima plaće odnosno naknade za godišnji odmor. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u točkama I., II. i III. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke suda o troškovima postupka, predlaže da se pobijana presuda preinači tako da se odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu drugog stupnja.

U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj poriče navode žalbe i predlaže iste odbiti kao neosnovane.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe kod tužene za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor naknade plaće za manje isplaćenu plaću i to s osnova ostvarenog prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanom za razdoblje od kolovoza 2011. do 30. travnja 2014.

Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio:

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji je odbijen kao neosnovan;

- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem Zapovjedništva u Karlovcu;

- da je tužitelj u spornom razdoblju kao djelatna vojna osoba obavljao službene

poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, subotom i nedjeljom;

- da je vještak knjigovodstvene struke izradio svoj nalaz i mišljenje te je utvrdio da je tužitelju za prekovremeni rad subotom i nedjeljom trebalo isplatiti ukupan iznos od 25.503,19 kn, a za neiskorišteni godišnji odmor iznos od 3.163,14 kn. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za razdoblje od rujna 2011. do 25. lipnja 2013. temeljem odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02 i 76/07) i članka 96. stavka 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09) kojom je bio propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i rad u stražarskoj službi. Stupanjem na snagu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 73/13, 75/15 i 50/16 – u daljnjem tekstu: ZSOS/13), 26. lipnja 2013. potraživanje tužitelja s osnova prekovremenog rada, rada subotom i nedjeljom prihvaća temeljem odredbe članka 136., 139., 153. i 155. ZSOS/13 temeljem Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14) i Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 33/14).

Prvostupanjski sud je utvrdio da na temelju dostavljene dokumentacije nije mogao utvrditi po kojoj osnovi je tužitelj koristio slobodne dane. Naime, s obzirom da tuženik za utuženo razdoblje nije precizno označio po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani, a iz podataka dostavljenih u spis je vidljivo da se isti koriste i po osnovi odmora stražarskog osiguranja, ali i ostalih razloga koji nisu eksplicite određeni (navedeni), vještak za razdoblje do lipnja 2014. prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama 7. i 8. Odluke, tako da za dežurstvo u unutarnjoj službi obračunava jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće, a u slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava višednevni odmor u omjeru 3:1. Ovi slobodni dani se potom ne koriste za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po ovim vidovima se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Za razdoblje od 01. lipnja 2014. prema Odluci o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14) vještak ne obračunava tužitelju prekovremeni rad već je napravio preraspodjelu radnog vremena prema točkama XV.-XX. Odluke: za pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili u drugom mjestu rada prema posebnom rasporedu, ostvaruje pravo na jedan slobodan dan; za svaki neradni dan jedan slobodan dan; za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima DVO ostvaruje pravo na jedan slobodan dan svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe, za dežurstvo koje se obavlja u neprekidnom trajanju od 24 sata, oslobađa se svih obveza u pravilu slijedeći radni dan; a svakih pet dana straže, ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a svaki neradni dan, jedan slobodan dan.

Pitanje naknade plaće drugačije je određeno Pravilnikom koji se poziva na Zakon o službi u oružanim snagama RH koji je stupio na snagu 06. lipnja 2013. i to člankom 142. je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a radnim vremenom se smatra radno vrijeme određeno u skladu sa odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena, s tim da je Pravilnikom o uvjetu i načinu korištenja godišnjih odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 54/14) propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme odrađeno u skladu s odlukom o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14), a kojom je određeno da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređenih na pet radnih dana od ponedjeljka do petka od 8-16 sati.

Dakle, pravilnicima koji su bili na snazi do lipnja 2016. djelatnoj vojnoj osobi se priznavala naknada za korištenje godišnjeg odmora u visini prosječne plaće koja mu je bila isplaćena u prethodna 3 mjeseca, nakon toga temeljem Pravilnika i Odluke tužene smatra da mu pripada plaća kao da je radio u redovitom radnom vremenu odnosno bez obračunavanja prekovremenog rada te rad nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom. Kako je odredbom članka 7. stavka 3. Zakona o radu propisano da ako je netko pravo iz radnog odnosa različito određeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća ili poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuju se za radnika najpovoljnija prava ako tim zakonom nije drugačije određeno.

Kako zakonom, točnije Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, nije drugačije određeno pitanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora od Zakona o radu, već je to pitanje na drugi način uređeno Pravilnikom, zatim i Odlukom, to se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe pravilnika, niti Odluke, jer su u suprotnosti s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i Zakona o radu. Odredbama Zakona o radu ponovno se naglašava da se isplaćuje plaća u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu, ali najmanje u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad). Na isti način je regulirana i naknada plaće i odredba članka 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) kao i odredba članka 60. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14).

Za razdoblje od 1. lipnja 2014. prema odluci o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 6/14) vještak nije obračunao tužitelju prekovremeni rad već je napravio preraspodjelu

Polazeći od utvrđenja da je tužitelj djelatna vojna osoba u Ministarstvu obrane, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem Zapovjedništva u Karlovcu, da je u tom razdoblju tužitelj obavljao poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotom i nedjeljom, blagdanom i u smjenama proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju ostvario prekovremene sate o čemu tužena nije vodila precizne evidencije, a da mu za taj rad dodaci na plaću nisu isplaćeni, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kojeg je sud prvog stupnja ocijenio stručnim i objektivnim, u kojem obračun prekovremenih sati prema podacima tužitelja o broju odrađenih prekovremenih sati umanjeni su za iskorištene slobodne dane na način kako je to prvostupanjski sud obrazložio, da tužena nije isplatila rad na terenu – za dodatke na plaću u iznosu utvrđenim točkom I. izreke prvostupanjske presude, sud prvog stupnja utvrdio je da je tužitelj ostvario prekovremene sate obavljajući svoje zadatke na terenu, stoga mu pripadaju dodaci za prekovremeni rad sukladno izvješću vještaka prema kojemu je tužitelj konačno specificirao svoj tužbeni zahtjev te posljedično tome, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev.

Identično je prvostupanjski sud postupio i prilikom utvrđenja da tužitelju pripada naknada za pogrešno obračunati godišnji odmora.

Stoga ne stoji žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ispitujući pobijanu presudu po žalbi tuženika glede bitne povrede odredaba parničnog postupka, premda u žalbi ne navodi koje bi to povrede prvostupanjski sud utvrdio, ovaj sud je temeljem odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) utvrdio da prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske odluke nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

O troškovima postupka prvostupanjski sud je pravilno odlučio temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a s obzirom na vrijednost predmeta spora te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14).

Kako žalba tuženika nije osnovana, to je kao takva odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu u točkama I., II. i III. njene izreke.

U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena u točki IV. njene izreke.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer prema utvrđenju ovog suda ta postupovna radnja u ovoj fazi postupka nije bila neophodna.

U Splitu 9. veljače 2021.

Sutkinja:

Denis Pancirov Parcen, v. r.