REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-1874/2020.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.V., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 137/19, 14/19 i 60/10), odlučujući o žalbi okr. M.V., podnijetoj po braniteljici T.Š., odvjetnici iz Z., protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pp J-898/2019-16 od 15. listopada 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 9. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.V. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj:107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.V. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okr. M.V. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna zbog prekršaja iz članka 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Temeljem odredbe čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona, okr. je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna.

Protiv te odluke okr. M.V. je pravodobno po svojoj braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se prvostupanjska presuda preinači sukladno čl. 207. Prekršajnog zakona.

Žalba nije osnovana.

Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

U odnosu na žalbene navode okr. koji se sadržajno odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, odnosno na nerazumljivost i proturječnost izreke same sebi i razlozima presude, ukazuje se žalitelju da se ne radi o povredama koje bi imale karakter apsolutne bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, već naprotiv, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, isti razlozi nisu u nesuglasju niti s izrekom niti s provedenim dokazima u spisu. Prvostupanjski sud je pravilno u izreci pobijane presude naveo materijalnu odredbu iz čl. 22. st. 1. i kažnjivu odredbu iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te se stoga nikako ne radi o nerazumljivosti izreke. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju prvostupanjske presude obrazlagao pravni kontinuitet između propisa kojim se okrivljenik kažnjava i propisa koji je u međuvremenu stupio na snagu. Dakle, potpuno je jasno o kojem se prekršaju radi, a sud je pravilno obrazložio razloge zbog čega je primijenio propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, stoga nije učinio povredu materijalnog prava iz čl. 196. st. 1. t. 4. Prekršajnog zakona kako to ističe žalitelj u svojoj žalbi.

Također, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. stavka 2. Prekršajnog zakona (relativno bitna povreda), s obzirom da tu povredu sud čini ako u tijeku postupka nepravilno koju odredbu Zakona ili povrijedi na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Međutim, u konkretnom slučaju žalitelj nije obrazložio na koji način je činjenica da je braniteljica svjedokinji postavljala pitanja, utjecalo ili moglo utjecati na presudu, a također, iz stanja spisa ne proizlazi da bi navedena činjenica utjecala ili mogla utjecati na presudu.

Nadalje, nasuprot tvrdnjama žalitelja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno cijenio.

Naime, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, nakon pojedinačne analize obrane okr., te analize iskaza oštećenice i uvida u materijalne dokaze u predmetu spisa na siguran način utvrdio i imao dovoljno osnova za zaključak kako je žalitelj počinio prekršaj iz članka 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud je slobodno cijenio, kao što je cijenio i postajanje relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika.

Stoga su neosnovani navodi žalbe u kojem ističe kako nije imao svijest o počinjenom prekršaju pozivajući se na čl. 30. Prekršajnog zakona. Žalitelj pogrešno smatra kako nije odgovoran za počinjenje prekršaja jer da nije znao da je protiv njega bila izrečena osuđujuća presuda, jer ga isto ne ispričava za počinjenje prekršaja, s obzirom stupanj krivnje za počinjenje ovog prekršaja je nehaj, a ne namjera, kako to pogrešno smatra žalitelj. Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, te dakle kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu.

Nadalje, za počinjene prekršaje iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prvostupanjski sud je izrekao zakonitu i ne prestrogu kaznu, te dakle ovaj Sud ocjenjuje da je izrečena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru kazne tako da su iste dovoljno individualizirana osobi žalitelja, a nisu se stekli uvjeti za preinaku novčane kazne na blažu.

Ovaj Sud je žalitelja obvezao na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna sukladno odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona.

Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („N.N.“,broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnih troškova postupka određena u odnosu na trajanje i složenost žalbenog postupka.

Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 9. veljače 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.