Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-64/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. S. K. O.:…, pod 2. Z. K. O.:… i pod 3. K.

K. O.:…, svih iz O. i svih zastupanih po punomoćniku

V. B., odvjetniku u S., protiv tuženika C. O. d.d. Z.,

O.:…, P. S., zbog naknade štete,

nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. siječnja 2021. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07,

84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u tekstu: ZPP) dana 05. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju S. K. na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iznos od 330.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 01. kolovoza 2015. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Obvezuje se tuženik da plati tužiteljici Z. K. na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iznos od 330.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 01. kolovoza 2015.g. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Obvezuje se tuženik da plati tužiteljici K. K. na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iznos od 330.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. studenog 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 01. kolovoza 2015. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Obvezuje se tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 238.340,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

U svojoj tužbi 26. veljače 2007. tužitelji su naveli da je u teškoj prometnoj nesreći 17. lipnja 2003. bila povrijeđena A. K. koja je supruga S. K., tužitelja pod 1. ali i majka tužiteljica Z. i K. K.. Kao posljedica prometne nesreće nakon dugotrajnog i mukotrpnog liječenja kod A. K. da je nastupio trajni i naročito teški invaliditet u granicama potpunog invaliditeta kako u fizičkom smislu tako pogotovo u psihičkom. Kod iste da je naime, došlo do oštećenja mozga te je utvrđena i ožiljna promjena mozgovine smještene u desnom sljepoočnom režnju zbog čega ima žarišnu epilepsiju sa kompleksnom simptomatologijom i vrlo učestalim napadajima usprkos liječenju. Osim toga A. K. da ima nekontrolirane i neočekivane ispade a čega se naknadno ne sjeća kada prestane epi-napad. Teško joj je oštećen i vid na desnom oku, sluh a i vratna kralježnica tako da ima neurološke ispade, ograničenje u kretnjama rukama i ima oštećenje ulnarnog živca. Zbog svega navedenog tužitelji trpe teške duševne boli a osobito mllj tužiteljice Z. i K. kojima u osjetljivoj dobi koju žive izostaje podrška i pomoć majke. Zbog neimovinske štete i to zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje radi naročito teškog invaliditeta bliske osobe tužitelji su zatražili da im tuženik kao odgovorna osoba isplati iznose od po 220.000,00 kn. Tužitelji su dalje naveli da su to tražili od tuženika i u mirnom postupku, međutim, da tuženik nije htio postupiti po zahtjevu pa su tužiteljici zatražili da sud provede postupak i nakon toga donese presudu kojom će tuženika obvezati na navedenu isplatu kao i na naknadu parničnog troška.

Tužitelji su svoje tužbeno traženje uređivali u podnesku od 16. srpnja 2010. i to prvenstveno iz razloga jer su se od podnošenja tužbe pa do dana sastavljanja podneska promijenile odredbe o zateznoj kamati zbog čega je zahtjev trebalo precizirati, a potom i u podnesku od 24. srpnja 2020. i to zbog Odluke Vrhovnog suda RH o izmjeni orijentacijskih kriterija za dosudu pravične novčane naknade.

U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja obzirom je od štetnog događaja prošlo više od tri godine. Istakao je da nije sporna pasivna legitimacija obzirom da je u tijeku i postupak za naknadu nematerijalne štete upravo A. K. u kojem postupku se utvrđuje visina pretrpljenih posljedica. Tuženik je dodatno naveo da se kod A. K. ne može govoriti o naročito teškom invaliditetu a u prilog ovoj tvrdnji tuženik navodi da je činjenica da A. K. redovito nazočni raspravama u svom postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod brojem IP-1792/04 i prati tijek tog postupka odnosno svoj uspjeh.

Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 24. srpnja 2020. te je istakao prigovor zastare.

Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je 25. ožujka 2011. donio presudu pod poslovnom oznakom i broje IP-448/07 kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te tuženika obvezao i na plaćanje parničnog troška. Tuženik je uložio žalbu pa je Županijski sud u Splitu dana 04. travnja 2013. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem Gžnš-216/11 kojom je prihvatio žalbu tuženika te je preinačio prvostupanjsku odluku odbivši kao neosnovane zahtjeve tužitelja za naknadom štete. Tužitelji su uložili reviziju o kojoj je odlučivao Vrhovni sud RH svojim rješenjem od 05. rujna 2017. pod poslovnom oznakom i brojem Rev-2108/13-3 i to na način da je revizija tužitelja prihvaćena pa je presuda Županijskog suda u Splitu od 04. travnja 2013. ukinuta. Županijski sudu Splitu je potom donio rješenje pod poslovnom oznakom i brojem Gž-1858/2018-2 kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu od 25. ožujka 2011. i predmet vratio na ponovno suđenje.

Općinski sud u Splitu nakon dopune postupka donosi odluku pod poslovnom oznakom i brojem P-4612/18 dana 17. srpnja 2019. kojom prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i obvezuje tuženika na plaćanje naknade štete, kamata i troškova postupka. Pravodobnu i potpunu žalbu podnosi tuženik i o njoj odlučuje Županijski sud u Splitu na način da donosi rješenje pod poslovnom znakom i brojem Gž-2287/2019-2 kojim ukida prvostupanjsku presudu i predmet vraća na ponovno suđenje.

U dokazne svrhe sud je pregledao izvadak iz matice vjenčanih za MP

O. za godinu 1994., pod rednim brojem 7, izvatke iz matice rođenih MP

S. za godine 1994. i 1999., zahtjev za naknadu štete što su ga u mirnom postupku tužitelji uputili tuženiku dana 23. studenog 2006., presudu Općinskog suda u Splitu pod brojem IP- 1792/04 od 03. listopada 2008., rješenje Općinskog suda u Splitu pod brojem IP-1792/04 od 15. prosinca 2008., presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-49/09 od 12. studenog 2009., medicinsku dokumentaciju A. K., uzet je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. P. R. te je saslušan tužitelja pod 1. S. K.. U nastavljenom postupku sud je saslušao još i tužiteljice Z. i K. K. te je uzet nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Č. L. a pregledan je i spis Općinskog suda u Splita IP-1792/04 te zdravstveni karton A. K..

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Prigovor zastare nije osnovan.

Tužitelji su popisali parnični trošak.

Predmet ovog postupka, zahtjev je tužitelja da im se naknadi neimovinska šteta zbog duševnih bolova što ih trpe zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe odnosno bračnog druga odnosno majke.

Među strankama nije sporna pasivna legitimacija međutim, među strankama je sporno ostvaruju li tužitelji pravo na naknadu ove vrste neimovinske štete a obzirom na stanje njihovog bliskog srodnika, majke odnosno supruge.

Odredbom čl.1101.st.1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 53/91,

73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Nije sporno da je Općinski sud u Splitu dana 03. listopada 2008. donio presudu pod poslovnim brojem IP-1792/04 a kojom je obvezao istog tuženika kao i u ovom postupku da tužiteljici u tom postupku A. K. isplati iznos od 950.000,00 kn na ime naknade nematerijalne štete ali i daljnji iznos od 6.862,00 kn na ime pretrpljene materijalne štete kao i trošak parničnog postupka, za pripadajuće zakonske zatezne kamate, te isto tako nije sporno da je dna 15. prosinca 2008. pod istim brojem Općinski sud u Splitu donio rješenje kojim je ispravio opisanu presudu od 03. listopada 2008. i to baš u obrazloženju na stranici 13. st.2. retku 3. na način daje unio pravilno utvrđeno umanjenje životnih aktivnosti A. K. od 98,5%. Ovu presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu Županijski sud u Splitu je djelomično potvrdio dana 12. studenog 2009. uzimajući kao nesporno utvrđeno da je A. K. nastupilo umanjenje životnih aktivnosti od 98,5% odnosno trajni invaliditet u tom numeričkom iznosu.

Bez obzira na navedeno, a kako je tuženik i dalje tvrdio da A. K. nije toliko teško bolesna, zaključak koji je temeljio na činjenici da je A. K. redovito pristupala na ročišta za glavnu raspravu u parnici pod brojem IP-1792/04, angažiran je za davanje nalaza i mišljenja stalni sudski vještak dr. P. R., neurolog i psihijatar a kako bi kazao je li i u kojem obujmu A. K. osoba koja je teško bolesna a zbog čega i zbog čijeg teškog invaliditeta trpe članovi njezine obitelji.

Dr. P. R. u svom je nalazu i mišljenju a temeljem raspoložive medicinske dokumentacije i utvrđenja iz predmeta IP-1792/04, provedenih vještačenja u tom predmetu, kazao da je konačna ocjena o težini, prirodi i prognozi posljedica zadobivene ozljede mozga u prometnoj nezgodi u štetnom događaju izrazito teško te pogađa većinu moždanih funkcija i sistema kao što su očni, slušni, sustav za ravnotežu i dr. Procjene su konačno glede A. K. utvrđene u razdoblju od sredine 2006. do sredine 2007. kada su vještaci u predmetu pod poslovnim brojem IP-1792/04 dali svoje nalaze i mišljenja. Iz medicinske dokumentacije kao i mišljenja vještaka koji su vještačili u predmetu IP-1792/04 da se dade zaključiti kako se kod A. K. radi o trajnom oštećenju i trajnim posljedicama sa mogućnošću daljnjeg pogoršanja te da je zbog toga A. K. podvrgnuta trajnom životnom medikamentoznom liječenju. Liječenje kod A. K. da nije završeno, ono je stalno i provodit će se doživotno, a to posebno da se odnosi na psihomotornu epilepsiju. Psihička sfera A. K. da je teško i trajno stradala. Opseg i visinu posljedica zaostalih kod A. K. da je bilo moguće utvrditi u razdoblju između 2006. pa do 2007. obzirom da su se u njezinom stanju morali u sudskom postupku izjasniti čak 5 sudskih vještaka od kojih je prvi dao mišljenje 06. rujna 2006. a posljednji 05. srpnja 2007. Posebno upitan na okolnost je li na njegovo mišljenje utječe činjenica da je A. K. prisustvovala raspravama što su se vodile u predmetu Općinskog suda Splitu IP-1792/04, vještak dr. R. je odgovorio kako se ozljede mozga manifestiraju s jedne strane psihičkim promjenama a s druge strane u napadajima koji se javljaju u obliku paroksizama koji imaju svoje trajanje od pola do dvije minute kao i da se ponavljaju. Vanjskim izgledom laik da teško može procijeniti dubinu promjena (npr. laik će teško primijetiti da A. K. uopće ne vidi na desno oko, teško će primijetiti da slabo čuje, da ima smetnje ravnoteže, a što sve ona ima prema medicinskoj dokumentaciji). Dodatno je dr. P. R. kazao da se u cijelosti slaže sa nalazima i mišljenjima što su ih u predmetu Općinskog suda u Splitu IP-1792/04 dali njegove kolege te je kazao da bi i on dao istovjetnu procjenu.

Na ročištu za glavnu raspravu održanu 10. ožujka 2011. saslušan je tužitelj pod 1. S. K., suprug A. K. i otac preostalih tužiteljica koji je u svom iskazu naveo da su djevojčice sada u dobi od 17 odnosno 12 godina, a kad se štetni događaj dogodio starija kći Z. da je ima 12 godina a mlađa K. tek 7 godina. Njihova obiteljska zajednica da broji samo njih četvero, nemaju nikoga na koga bi se mogli osloniti. Od spornog događaja da se isključivo brine ne samo za djecu već i za suprugu A. koja je teško bolesna osoba i zbog koje su se oni morali malo distancirati od svijeta, društveni život gotovo da nemaju. Djeci da je neugodno dovesti prijatelje u kuću zbog čudnog majčinog ponašanja jer im prijatelji spočitavaju kako im majka izgleda kao pijanac. On koji je imao široki krug prijatelja teško da dovede prijatelje u kuću jer se nikada ne zna kakva će biti A. reakcija jer je npr. jedne prilike kad su mu došli prijatelji išetala iz sobe gola. On da se sada samo brine za obitelj dok je društveni život u potpunosti zanemario. Kod A. da nema posebnih pravila u ponašanju po kojima bi se orijentirao tako da naprosto ne zna kako će se ona toga konkretnog dana ponašati. A. da je nekada danima dobro pa kuha i sprema po kući a onda se taj period naprasno prekine. Ako je dan počeo dobro to ne znači da će dobro i završiti. Pokušavao je otići sa A. u O. kod svoje rodbine ali je ona u autu padala u nesvijest. Starija kći da je završila za kuharicu pa je u novije vrijeme ona djelomično preuzela brigu oko ovog segmenta svakodnevnice. A. da često pada u nesvijest te je u nekoliko navrata odlazila na V. kako bi je psihijatri promatrali i 24h dnevno snimali na kameru međutim, liječnici da mu nisu dali preveliku nadu u njezin oporavak. Njegova supruga A. da nigdje ne može otići sama dalje od kuće. On sam da je teški invalid domovinskog rata, uz to da je dijabetičar ali se jednostavno mora držati jakim i zanemariti svoje potrebe obzirom da se zbog djece mora boriti sa svakodnevnicom.

U svom pisanom nalazu i mišljenju sudski je vještak Č. L. napisao kako je u predmetu Općinskog suda u Splitu br. IP-1792/04, koji je pravomoćno okončan, utvrđeno umanjenje životnih aktivnosti kod oštećene A. K., supruge i majke tužitelja, od ukupno 98,5%. Kod A. da su i nakon završenog liječenja ostale trajne posljedice zadobivene povrede koje se manifestiraju u zaostaloj teškoj epilepsiji s učestalim napadajima, poteškoćama u koncentraciji i reproduciranju onoga što govori, problema s pamćenjem jer ne može obavljati niti jedan posao koji je imalo složen intenzitet smetnji će doživotno osjećati. Prema sudskom vještaku dr. Z. K., neuropsihijatru, na glavnoj raspravi Općinskog suda u Splitu od 09 svibnja 2007., evidentno je da je A. K. u trenutku nesreće zadobila potres mozga uz nagnječenje. U nekoliko je navrata radila psihologijsku obradu pri kojoj su evidentirane smetnje po tzv. organskom tipu, odnosno nađene su promjene vezane uz kognitivno spoznajne funkcije. Zaključak je da postoje promjene organske geneze vezano uz prometnu nezgodu, javljanje posttraumatske epilepsije te se mogu shvatiti kao promjene karakternih osobina ličnosti vezanih uz epilepsiju i tzv. organski poremećaj ličnosti vezan uz traumu. Kao posljedica prometne nesreće nakon dugotrajnog i mukotrpnog liječenja kod A. K. nastupio je trajni i naročito teški invaliditet na granicama potpunog invaliditeta. Tako kod A. nije samo došlo do teško narušenog zdravlja na fizičkom planu, već je došlo do teško narušenja zdravlja na psihičkom planu u smislu značajnih promjena u strukturi ličnosti tužiteljice i to kako intelektualnih, tako i karakternih promjena ličnosti po tipu organske cerebralne disfunkcije. Došlo je naime do oštećenja mozga u području tzv. inzule s desne strane, a utvrđena je i ožiljna promjena mozgovine smještene u desnom sljepoočnom režnju pa je kao posljedica tih teških ozljeda mozga kod A. nastupila žarišna epilepsija s kompleksnom simptomatologijom i vrlo učestalim napadima usprkos liječenju. Teške promjene nastupile su u spoznajnim sposobnostima A. K., zapori u misaonom tijeku, te nekontrolirani ispadi u njezinom ponašanju (primjerice: nesvjesno skidanje odjeće do potpune nagosti pred djecom, čega se ona naknadno ne sjeća po prestanku epi napada). Zbog navedenog, A. K. se liječila na O. za psihijatriju K. S. te P.

bolnici „V.“. Isto tako nastupila su i oštećenja vida, sluha, centra za ravnotežu, oštećenje vratne kralježnice s neurološkim ispadima, ograničenost kretnji u rukama, oštećenje ulnarnog živca ...Pored fizičkih, „naoko vidljivih ispada“, trajno je i teško A. K. narušeno i duševno zdravlje te su nastupile promjene u karakternim osobinama ličnosti i promjene u njezinoj osobnosti. Ona ima učestale ispade u ponašanju: skida se naga pred svojom djecom ali i stranim ljudima, ima napadaje agresije nepredviđene i nekontrolirane, učestalo se iskrada iz kuće u bilo koje doba dana i noći, bez znanja obitelji, često puta se ne zna vratiti kući pa je nepoznati ljudi vraćaju kući temeljem osobnih isprava. Njezino duševno stanje se nije popravilo niti nakon provedenog liječenja u P. bolnici „V.“ što je potvrđeno u medicinskoj dokumentaciji i provedenom dokaznom postupku za naknadu štete koji je vodila A. K., te je umirovljena u dobi od 33 godine života zbog posljedica pretrpljene nesreće. Njezine kćerke u vrijeme štetnog događaja imale su 12 odnosno 7 godina, a njihova majka, do tada brižna i nježna, koja im je pružala ljubav, nježnost i potporu u odrastanju, preobrazila se u zastrašujuće biće koje kod njih izaziva sablazan, strah i nesigurnost, te od kojega one bježe. Bile su izvrgnute sramu zbog izrugivanja svojih vršnjaka da imaju „ludu majku“. Njima je nerijetko bila potrebna i pomoć psihologa jer u toj dobi nisu mogle shvatiti preobrazbu ličnosti koja se dogodila njihovoj majci. Zbog svega navedenog tužitelji trpe teške duševne boli, naročito tužiteljice pod 2. i 3. koje su u osjetljivoj životnoj dobi pa im izostaje podrška i pomoć majke čija su ponašanja nepredvidiva, a što im ulijeva dodatnu nesigurnost i strah. Na glavnoj raspravi Općinskog suda u Splitu održanoj 10 ožujka 2011. uzet je iskaz tužitelja pod 1. S. K., rođenog 1965., umirovljenika, nastavio je dalje u svom nalazu vještak dr. L. te je još kazao da pored supruge A. tužitelja pod 1. ima i dvije kćerke (tada) kći Z. od 17 te kći K. od 12 godina. Nitko ne živi u zajednici s njima od bliže obitelji na koga bi se mogli osloniti pa isključivo on brine o teško bolesnoj supruzi i kćerkama. Socijalno su u potpunosti izolirani kako on tako i djeca koja ne mogu dovesti svoje prijatelje kući jer zbog A. čudnog ponašanja misle da im je majka alkoholičarka, a i nikada se ne zna kakva će biti A. reakcija (jednom prigodom za vrijeme posjete njegovih prijatelja A. je naga izašla iz svoje sobe). A. neko vrijeme bude zadovoljavajuće stanje, kuha, sprema po kući, a onda se naprasno taj pozitivni period prekine. Kad bi otputovali kod njegove rodbine u O. kako bi A. bila malo više na zraku, u prirodi, u vozilu bi padala u nesvijest. Starija kći je završila za kuharicu pa je i inače preuzela dobar dio kućanskih poslova. Supruzi je sve gore a to su pokazala i snimanja što su obavljena u par navrata u P. bolnici „V.“ kada se pratilo njezino stanje i ponašanje u trajanju od po 24

sata. Za svoje zdravstveno stanje kazuje da je teški invalid D. rata te zbog postojeće situacije vezane za suprugu a time i kćerke ne osjeća se dobro, boluje i od dijabetesa, ali se trudi boriti kako bi im maksimalno moguće pomogao.

Vrhovni sud RH da upućuje, navodi dalje vještak L., da u ocjeni postojanja pretpostavki iz navedene pravne norme „prosječno shvaćanje o tome što je naročito teški invaliditet“, po prirodi stvari nije i ne može biti mjerodavno za pravilnu ocjenu o postojanju naročito teškog invaliditeta budući se takovo shvaćanje svodi samo na vanjske (vidljive) manifestacije postojećeg invaliditeta jednostrano se ograničio, prije svega, na vidljivu činjenicu samostalnog kretanja A. K., na njezin „naoko“ normalan život, bez da je u jednakoj mjeri ocijenio sve ostale utvrđene okolnosti koje se odnose na postojeće manifestacije trajnog invaliditeta A. K. u svakodnevnom životu njezine uže obitelji (trajni invaliditet od 98,5% i to s pretežito posljedicama u psihičkoj sferi), a što će se tek tada moći ocijeniti jesu li duševni bolovi koje trpe tužitelji takove naravi da opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete.

17 siječnja 2019. na održanom ročištu za glavnu raspravu da su saslušane tužiteljice pod 2. i 3. koje su tom prilikom kazale:

Tužiteljica pod 2. Z. K., rođena 1994., studentica, u vrijeme majčine prometne nesreće imala je 9 godina. Otac je nju i sestru pokušao na neki način pripremiti što će se dešavati kad se majka vrati s liječenja, ali od tada pa ni do danas one nemaju „prevelike koristi“ od majke, kako u kući, kućanskim poslovima, obiteljskom poslu kojim se bave (drže restoran), ....Preuzimajući jedan dio poslova na sebe da bi olakšala ocu, došla je do saznanja da je sebe preopteretila, da je prerano sazrela jer nije imala djetinjstvo kao druga djeca, mladost, školovanje. U svemu tome majka nije sudjelovala mada se otac stalno trudio da je uključi u svakodnevni život. Otac se silno trudio biti ne samo otac već i preuzeti njezinu ulogu, ali je i zaštiti zbog svega što je prolazila zbog svoje bolesti. Sada da shvaća koliko je bilo teško ocu obvezati svoju djecu da se ne idu igrati s ostalom djecom jer trebaju čuvati majku kako ne bi izašla iz kuće ili jer joj je bilo loše. Posebno ih je pogodio majčin pokušaj suicida 2015 godine na samu staru godinu, nakon kojega su majci priskrbili dva puta tjedno privatnog psihijatra koji joj je promijenio dotadašnju terapiju ali usprkos tomu stanje je sve gore.

Tužiteljica pod 3. K. K., rođena 1999., studentica, potvrdila je svjedočenje svoje starije sestre, koja je i preuzela ulogu majke, kupala ju dok je bila mala, rješavala s njom domaće zadaće, o svemu joj se mogla povjeriti, a otac se brinuo o materijalnom stanju. Još kao mala shvatila je da majka ima težak zdravstveni problem. Majka je depresivna, a ponekad ta depresija prijeđe u ljutnji i agresiju. Ona i sestra su se izvještile u pomoći majci kada ima epi napade. Dok je bila još mala došla joj je najbolja prijateljica u posjetu i one su se igrale kad je majka počela vikati. Otac i sestra su pokušavali da ju smire, a potom je sestra rekla njezinoj prijateljici da pođe kući i od tada ni jedna ni druga više nisu primale u posjetu svoje prijatelje, niti su proslavljali svoje rođendane a nisu išle ni na rođendane druge djece. I ona već od 14-e godine pomaže ocu u obavljanju poslova oko djelatnosti kojom se bave i od koje žive (restoran, apartmani-turističko-uslužna djelatnost), a što se tiče majke ona naprosto nije sposobna sudjelovati u tim poslovima. Majci propisanu terapiju daju ili ona ili sestra, jer majka to nije u stanju sama obaviti. Smatra da majka nije sposobna niti pristupiti raspravi na sudu jer da ne bi ni odgovarala na postavljena pitanja.

Vještak dr.L. je stoga zaključio, a glede tužitelj S. K. da se on, u dobi od

38.g., zatekao sa dvoje maloljetne djece i suprugom teškim invalidom ali je nastavio živjeti i skrbiti o njima svima, i pored svojih psihičkih smetnji. Došlo je do velikih promjena u odnosu na život prije traumatskog događaja, pa ne samo da je izgubio potporu supruge u obiteljskom životu dobi, skrbio je i dalje skrbi za suprugu sa značajno narušenim zdravljem, nepredvidivog ponašanja i stalnom potrebe za 24 sata nadzorom. To da je dovelo značajnih redukcija na emocionalnom i socijalnom planu življenja. Sve navedeno ima i kvantitativna i kvalitativna obilježja koja se mogu opisati kao trajna duševna bol, a sve kao posljedica traumatskog događaja iz 2003.g.

Osvrćući se na stanje tužiteljica Z. i K. K. vještak dr. L. je kazao kako je bitno nešto kazati o važnost roditelja za razvoj djeteta. Po učenju J. razvoj fiziološki zdravog djeteta, zapravo dolazi iz okoline u kojoj se nalazi. Tu okolinu čine roditelji, obitelj, učitelji i sl. Najutjecajniji dio te okoline čine majka i otac, tj. njihov svjesni i nesvjesni dio osobnosti. Zbog toga obiteljski problemi nastavljaju živjeti u dijetetu, čak i kada odraste, u obliku inhibicija i konflikata koje dijete (ili sada već odrasla osoba) ne razumije i koji postaju prepreka za daljnju adaptaciju u životu i daljnji psihološki razvoj. Već u djetinjstvu, mogu se primjetiti konflikti koji su rezultat potrebe i težnje djeteta za neovisnošću i roditeljske psihološke konstelacije. Roditeljska psihološka konstelacija je skup psiholoških karakteristika koje djeluju na osobnost djeteta, a direktno su uzrokovane psihologijom roditelja. Ta konstelacija nas određuje čak i kada odrastemo. U neku ruku možemo reći da vanjski faktori malog djeteta postaju unutarnji faktori odraslog čovjeka. Svaki poremećaj u majčinoj osobnosti dovodi do poremećaja kod djeteta. Kasnije u životu, dijete će pokušati da se prilagodi potrebama svijeta pod utjecajem psiholoških problema roditelja i obitelji. Zbog toga obiteljski problemi nastavljaju živjeti u djetetu, čak i kada odraste, u obliku inhibicija i konflikata koje dijete (ili sada već odrasla osoba) ne razumije i koji postaju prepreka za daljnju adaptaciju u životu i daljnji psihološki razvoj. U tom osjetljivom razvojnom dobu kod tužiteljice i pod 2. i pod 3. je izostala podrška majke i u emocionalnom i socijalnom planu, štoviše morale su „pomagati“ u njihovoj obiteljskoj svakodnevnici, a što je dodatno „opteretilo“ same tužiteljice! Sve ovo opisano je dovelo do trajne duševne boli, kao posljedica traumatskog događaja iz 2003.g.

Analizom provedenog dokaznog postupka i kod jasno utvrđene činjenice da je A. K., supruga odnosno majka tužitelja, njihova bliska i najbliža osoba, gotovo pa 100-tni invalid uz primjenu navedene zakonske odredbe a služeći se orijentacijskim kriterijima prihvaćenim od strane Vrhovnog suda R. H. glede utvrđivanja visine pravične

novčane naknade za neimovinsku štetu, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i svakom od tužitelja dosuditi iznos od po 330.000,00 kn. Na isti iznos dosuđena je tužiteljima i zakonska zatezna kamata sukladno njihovom uređenom i preciziranom zahtjevu od 16. srpnja 2010. Kamata je istima trebala biti priznata od dana kada su u mirnom obraćanju tuženiku ovaj vid štete zatražili tj. prema prezentatu tuženika bilo je to 23. studenog 2006. ali su tužitelji tijek kamate označili sa nekoliko dana kasnije ili točnije 26. studenog 2006. pa im je sud sudio u okviru njihovog zahtjeva. Sve potonje sukladno odredbi čl.1103.ZOO-a. Na dosudu upravo navedenih iznosa svakako je utjecalo i svjedočenje tužitelja pod 1. S. K. koji je zorno i detaljno govorio o ponašanju A. K., svoje supruge i majke preostalih tužiteljica a koje ponašanje je rezultirano upravo posljedicama iz doživljenog prometnog udesa, i čiji je iskaz sud prihvatio kao vjerodostojan i logičan. Posebno teško pate maloljetna djeca S. i A. K., tužiteljice pod 2. i 3. koje su suočene sa činjenicom da im majka u svakodnevnom životu ne funkcionira ili bar otežano funkcionira zbog čega pati njihov društveni život. Ispadima u ponašanju A. K. pogođena je cijela obitelj, ali to se ponašanje niti može predvidjeti niti izolirati. To svakako ostavlja i te kakve posljedice na život cijele obitelji. Umjesto da uživaju u svojem djetinjstvu i mladenaštvu tada maloljetne tužiteljice pod 2. i 3. morale su se skrbiti za bolesnu majku i k tome pomagati ocu u obavljanju svakodnevnih poslova i zadataka, što rade i do dana današnjeg. Tužitelj pod 1. pak umjesto da uživa u druženju sa prijateljima i suprugom mora izbjegavati posjete prijatelja te se brinuti za bolesnu ženu ali i popuniti nedostatak njezinog sudjelovanja u odgoju zajedničkih kćeriju.

Valja još napomenuti i to da slijedom utvrđenja proizišlih iz analize provedenog dokaznog postupka nema govora o tome da bi na potraživanja tužitelja nastupila zastara i to iz razloga što je i sam vještak dr. P. R. kazao da su posljedice kod A. K. doživotne,

ona će se doživotno liječiti, a posljedice koje su kod nje nastupile uslijed doživljene prometne nezgode da je bilo moguće utvrditi u razdoblju od 06. rujna 2006. do zaključno 05. srpnja 2007. kada su o tim posljedicama što ih je pretrpjela A. K. vještačili tj. davali svoj nalaz i mišljenje sudski vještaci u predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem IP-1792/04 (riječ je o oftamologu K., neurologu L., ortopedu A.,

otorinolarinologu Š. te psihijatru K.).

Također valja naglasiti da su u svom iskrenom i jasnom svjedočenju i same tužiteljice pod 2. i 3., a koje su u vrijeme ozljeđivanja svoje majke A. K. bile maloljetne, pobliže opisale kako su bile izložene izuzetnom trpljenju duševnih boli upravo zbog majčinog naročito teškog invaliditeta koji je iz ove ozljede po nju preostao. Ništa manje nije od značaja pojašnjenje vještaka dr. L. o duševnim bolima što su ih tužitelji trpjeli uslijed teškog invaliditeta A. K. koji je čak štoviše u posebnom osvrtu kazao od kolikog je značaja sudjelovanje obaju roditelja na odrastanje djece. U tom smislu vještak je kazao kako nas upravo konstelacija odnosa s roditeljima određuje za život tako da vanjski faktori malog djeteta postaju unutarnji faktori odraslog čovjeka. Svaki poremećaj u majčinoj osobnosti, u ovom slučaju u poremećaju osobnosti A. K., doveli su do poremećaja kod djeteta. Šteta je napravljena i ono što je obilježilo život obitelji K. od 2003. pa nadalje ostalo je zauvijek upisano u psihi ali i u fizičkom smislu, svih tužitelja, supruga, teško povrijeđene A. K. i njezine djece. Uostalom, tijekom postupka tužiteljice pod 2. i 3. kada su saslušane, a sada su već postale punoljetne osobe, kazale su da situacija kroz godine nije postala bolja, već dapače ona je sve gora pa je tako njihova majka A. K. 2015. pokušala čak samoubojstvo i to na samo S..

Pri ocjeni prava tužitelja na isplatu pravične novčane naknade zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, svakako na umu valja imati dva temeljna elementa:

1.Utvrđeni postotak invaliditeta ozlijeđene osobe A. K. koji je pravomoćno utvrđen u visini od 98,5% presudom pod brojem IP-1792/04 i

2.Vanjske manifestacije invaliditeta A. K. koje su u tužitelja (supruga i djece) izazivale duševne boli.

Posrednim oštećenicima, a u konkretnom slučaju to su ovdje tužitelji, ne bi se samo iznimno priznavalo pravo na naknadu neimovinske štete u slučaju naročito teškog invaliditeta izravno oštećene osobe. Do njegove primjene dolazi uvijek kada se ispune pretpostavke propisane tom pravnom normom, na što upućuje i odluka Ustavnog suda RH br. U-3- 576/2000 od 24. siječnja 2007. Invaliditet kojeg ima direktno oštećena A. K., doista se ima smatrati naročito teškim invaliditetom, obzirom da narečena svakodnevno koristi čitav niz lijekova koji bi joj trebali omogućiti normalno funkcioniranje. No i pored korištenja takvih lijekova, kako je sam vještak L. kazao, čak 4 lijeka za epilepsiju, A. K. ima epileptične napadaje, ona je disfunkcionalna, ona je osoba koja i pored korištenja lijekova ima suicidalne misli te je čak pokušala i samoubojstvo. Njezin invaliditet ima sve vanjske manifestacije i direktno se odražava na život njezine obitelji, tužitelja – supruga i djece. Oni trpe sve posljedice teškog zdravstvenog stanja A. K., a o čemu su zorno, iskreno i iscrpno, pričali u svojim iskazima.

U sudskoj praksi prihvaćeno je pravno shvaćanje koje je u svojoj odluci izrazio Ustavni sud RH, ranije navedenoj (U-3-576/2000), prema kojem stavu i shvaćanju pri ocjeni postoji li naročito teški invaliditet kao osnova za dosuđenje pravične novčane naknade treba utvrđivati ne samo postotak invaliditeta već i pojavne oblike (vanjske, trajne i stalne manifestacije) kroz koje se taj invaliditet očituje, jer spomenuti elementi tek u svojoj ukupnosti predstavljaju temelj za procjenu pripada li posrednom oštećeniku pravo na pravičnu novčanu naknadu. Osim toga u toj odluci Ustavnog suda RH, Ustavni sud je ocijenio ustavno- pravno neprihvatljivim sudsko tumačenje da naročito teški invaliditet postoji samo ako se invaliditet kreće u granicama potpunog invaliditeta buduću da takav stav nema uporište u pozitivnim pravnim propisima. Osim toga zauzeo je i stajalište da pravo na neimovinsku štetu, u slučaju naročito teškog invaliditeta, nije predviđeno kao iznimka, već do njegove primjene dolazi uvijek kada su ispunjene pretpostavke propisane tom pravnom normom: postojanje naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika i postojanje duševnih bolova određenog intenziteta i trajanja kod posrednih oštećenika, a koji su bolovi u uzročnoj vezi s nastupom teškog invaliditeta izravnog oštećenika.

Na kraju ovog obrazloženja se valja osvrnuti na istaknute prigovore tuženika na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Č. L.. Dakle, ovaj vještak dao je svoj nalaz i mišljenje u prethodnom postupku bez da je imao uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Splitu IP- 1792/04 u kojem spisu se odlučivalo o naknadi štete koju je pretrpjela A. K. i u kojem predmetu je utvrđeno kako su njezine životne aktivnosti umanjene za 98,5% kao i zdravstveni karton A. K.. Kada je sud angažirao vještaka L. u nastavku postupka, dao mu je na uvid cjelokupni spis Općinskog suda u Splitu IP-1792/04 kao i zdravstveni karton direktno oštećene A. K.. Nakon što je pregledao navedene dokaze vještak Č. L.

zaključio je da ostaje u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja od 24. ožujka 2019. Sa nalazom i mišljenjem vještaka L. suglasili su se tužitelji, dok je tuženik imao čitav niz primjedbi i pitanja radi čega je vještak pozvan na usmeno očitovanje koje je da na ročištu za glavnu raspravu 16. listopada 2020. Naime, očitujući se o tome u čemu bi se točno očitovala duševna bol bliskih srodnika u odnosu na tegobe kod A. K., vještak L., kazao je da je u nalazu i mišljenju od 24. ožujka 2019. detaljno opisao važnost roditelja za razvoj djeteta. Tužiteljica pod 2 je u vrijeme majčine prometne nesreće imala 9 godina, pa je u tome smislu u jednoj vunerabilnoj životnoj dobi bila prikraćena u emocionalnoj i socijalnoj podršci majke. Tada mldb. Z. K., morala je preuzeti i druge obveze u kući, za koje se ne može kazati da priliče djetetu od 9 godina. Ponašanje A. K., iz dana u dan, pokazivalo je određene traumatske naznake za okolinu, a posebice njeni pokušaji suicida. Odgovarajući pak kako je moguće da je A. K., unatoč tome radila u restoranu, vještak L. je kazao da u restoranu postoji više razina obavljanja poslova i to od onih najjednostavniji kao što su čišćenje i spremanje, pa nadalje. Odgovarajući pak na upit kako može protumačiti da bi oštećena A. K. dala intervju za S. D. u kojem objašnjava poteškoće koje

je imala s aviokompanijom te kako je uslijed te situacije bila prisiljena unajmiti vozilo rent-a- car i voziti auto iz Z. do S., poradi povratka s estetske operacije koju je imala njena kćer, vještak L. kazao je da ne može ulaziti u natpise iz dnevne štampe niti da ih želi komentirati. Ukoliko bi se navedeno prihvatilo istinitim to bi impliciralo novu obradu kliničkog psihologa pa i novo vještačenje. Nakon navedenog, tuženik je postavio i pitanje o lijekovima koje je direktno oštećena A. K. koristila od događaja pa na ovamo, do novijih dana, slijedom čega je vještak L. temeljem raspoložive dokumentacije bio potaknut da pobroji sve medikamente koje je A. K. koristila kroz dugi niz godina. Tuženik nije glede ovog pitanja postavio daljnji upit iz kojeg bi se moglo razaznati zbog čega ga je zanimalo nabrajanje lijekova koje je A. K. koristila, iako je to bilo očekivano, no sud je iz nabrajanja primijetio da direktno oštećena A. K. kroz sve ove godine koristi razno razne antiepileptike, lijekove za bolove, lijekove za spavanje, lijekove za opuštanje, odnosno terapija je stalno prisutna, što znači da njoj nije bolje, da je njezino zdravstveno stanje konstanta. A. K., dakle, koristi ponekad čak i po 4 različite vrste lijekova protiv epilepsije, ona očito trpi od nesanice jer pije lijekove za spavanje, a trpi i boli jer stalno pije lijekove za ublažavanje boli. A. K. je u depresiji jer pije lijekove protiv depresije. A.

K. je pokušala i suicid i to u vrijeme kada se tradicionalno obitelj okuplja radi zajedničkog druženja i provođenja vremena u blagdansko doba B. i proslave N. godine,

tradicionalnog vremena kada se obitelj nalazi na okupu. Sve navedeno također ukazuje na to kakav je život što ga vode tužitelji kao članovi obitelji A. K..

Tuženik problematizira vanjsku manifestaciju invaliditeta A. K. jer kako drugačije obrazložiti prigovor što ga je tuženik uputio vještaku L. postavljajući upit kako objasniti da A. K. radi u restoranu ili da je vozila automobil iz Z. do S.,

u kontinuitetu, od 4 sata. Po mišljenju ovog suda to je potpuno promašeno jer A. K. jednako kao i bilo koji drugi invalid odnosno osoba s invaliditetom, odnosno zdravstvenim problemima, ima pravo pokušati živjeti što je moguće normalnije, životom zdrave osobe. A. K. se očito trudi poboljšati svoje stanje, ona uostalom pije strašno puno lijekova koji bi joj trebali pomoći da živi životom osobe koja nema zdravstvene probleme kao što ih ima ona. Ona pije antidepresive da ne bi bila depresivna. A. K. pije lijekove za bolove kako se od bolova ne bi "savijala", odnosno, kako bi mogla normalno funkcionirati. Ona pije lijekove antiepileptike, ponekad čak i 4 istovremeno, sve kako bi izbjegla epileptični napadaj. A. K. trudi se biti "normalna" osoba, zdrava osoba, ali njoj očito to ne pomaže i tako već dugi niz godina, jer je kontinuitet kod nje lako uočiti i primijetiti kada se u obzir uzmu sve terapije koje su joj propisane i kojih se ona pokušava pridržavati koliko god je to moguće. Posljedice njezinog zdravstvenog stanja i ponašanja trpe ponajprije članovi njezine obitelji, stoga prema motrištu ovog suda, tužitelji itekako zaslužuju da ih se u tome smislu promatra i da im se naknadi pravična naknada za one duševne boli koje trpe od 2003. pa do današnjeg dana.

Kako je vještak Č. L. dao sve odgovore koji su trebali, ovom sudu da donese odluku, o tome da tužitelje pripada pravična naknada to je sud odbio bilo kakvo daljnje provođenje dokaza novim vještačenjima, institucionalnim vještačenjima i sl. Sud je, naime, dužan u što kraćem roku provesti postupak i donijeti odluku sa, što je moguće manje troškova, baš kako ga obvezuje odredba čl. 10 ZPP-a.

Nakon što su tužitelji preinačili svoj tužbeni zahtjev i istoga uskladili s orijentacijskim kriterijima koje je u međuvremenu donio Vrhovni sud RH, a vezano uz parnice naknade štete, istoj preinaci usprotivio se tuženik, no međutim, iz zaključaka sa sjednice GO

Vrhovnog suda RH, jasno se dade razaznati da bi zauzimanje novog pravnog shvaćanja od strane najvišeg suda našeg pravnog poretka trebalo tumačiti kao okolnost koja tužitelju daje za pravo da preinači tužbu, pa čak i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti zahtjev do zaključenja prethodnog postupka.

U naravi se ovdje radi o primjeni odredbe čl. 191 st. 2 ZPP-a koja propisuje da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zasniva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti.

Vezano uz tuženikov prigovor zastare, a nakon protivljenja preinaci tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se nije niti mogao protiviti kako je to upravo i pojašnjeno, valja naglasiti da se trenutak saznanja za štetu ne smatra saznanjem samo o nastanku štete već i saznanje o njenom opsegu i visini. Stoga prigovor tuženika o zastari potraživanja tužitelja nije osnovan. Tužitelji su sa posljedicama koje su zaostale kod A. K. saznali po provođenju vještačenja njezinih povreda kada je konačno i pravomoćno utvrđeno umanjenje njenih životnih aktivnosti.

Konačno, tuženik je u postupku istakao i prigovor limita, navodeći da je prometnu nesreću u kojoj je nastradala A. K. izazvao osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom reg. oznake …, broja police obveznog osiguranja 012903806799. Tuženik je, međutim, zaboravio da je prilikom vršenja očevida na licu mjesta policija navela i utvrdila da je ovo vozilo imalo i prikolicu reg. oznaka … sa brojem police obveznog osiguranja 012903863547. Stoga ne odgovara istini tvrdnja tužene da je limit u konkretnom slučaju iznosio 1.400.000,00 kuna, već je iznosio istovjetan iznos pribrojen navedenom, a za prikolicu koje je ovo vozilo vuklo. Recentna sudska praksa već je zauzela stav da priključno vozile koje vuče motorno vozilo je u funkcionalnoj povezanosti s tim motornim vozilom te djeluje kao njegov sastavni dio, pa kada je šteta prouzročena upotrebom takvog jedinstvenog pogona, nipošto se odgovornost osiguratelja ne može ograničiti do visine osigurane svote samo za dio tog jedinstvenog pogona, već se odgovornost osiguratelja kreće u granicama ugovorenih limita za oba vozila tog pogona (vučno vozilo i prikolica) i njihov zbroj visina je osigurana svota koja je konačno ugovorena uz plaćanje dviju odgovarajućih polica. Zbog navedenog, u konkretnom slučaju, zbroj limita iznosi 2.800.000,00 kuna, pa kako tužena i sama priznaje, da je po predmetnom događaju isplatila 870.000,00 kuna, to znači da kada se toj brojci pribroji utuženi, preinačeni iznos pravične novčane naknade koju tužitelji traže, nikako se ne može raditi o proboju limita jer je do ispunjenja limita ostala još veća količina novca.

Slijedom svega naprijed navedenog te uzimajući u obzir orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete SU-IV-47/2020-5 valjalo je prihvatiti zahtjev tužitelja u cijelosti. Ovo se naravno odnosi kako na glavnicu tako i na zakonske zatezne kamate, kako je to naprijed i navedeno.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. ZPP-a, a tužiteljima koji su bili zastupani po punomoćniku priznat je trošak i to za: sastav zahtjeva u mirovnom postupku za naknadu štete, sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 15. srpnja 2010. te 11. veljače, 06. i 08. svibnja 2019., sastav odgovora na žalbu od 3. rujna 2019. i pristupe te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o meritumu stvari ili su se izvodili dokazi od 04. svibnja i 15. srpnja 2010., 19. siječnja i 10. ožujka 2011., 23. studenog 2018., 17. siječnja, 13. svibnja i 14. lipnja 2019., 16. listopada 2020. te 11. siječnja 2021. - svaka radnja po 660 bodova, sastav tzv. ostalih podneska od 02. siječnja, 25. veljače i 01. listopada 2010. te 14. veljače 2019. kao i za pristup na ročište za objavu presude – svaka radnja po 50 bodova te za pristup i zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 08. lipnja 2010. i 09. rujna 2010. - svaka radnja po 330 bodova, sastav žalbe - 125 bodova, sastav odgovora na žalbu - 660 bodova, sastav revizije kao izvanrednog pravnog lijeka - 1188 bodova kao i pristup ročištu od 4. rujna 2020. koje je odgođeno bez raspravljanja – 165 bodova.

Zbroj ukupnih bodova od 14.268 pomnožen je sa iznosom od 10,00 kn koliko iznosi vrijednost jednoga boda te je dobivenom iznosu pribrojen još i iznos od 20% uvećanja po Tbr.36. Tarife – zastupanje više osoba odnosno iznos od 28.536,00 kn, iznos 25% PDV-a tj. iznos od 42.804,00 kn kao i trošak predujma u gotovu novcu za medicinsko vještačenje u visini od 4.980,00 kn, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u visini od po 4.760,00 kuna, trošak sudske pristojbe na žalbu zbog troška u visini od 300,00 kuna te sudsku pristojbu na reviziju u iznosu od 9.520,00 kuna. Ukupno dobiveni iznos na naprijed opisani način od 238.340,00 kuna predstavlja, dakle, ukupan parnični trošak što će ga tuženik platiti tužiteljima, kao onoj strani koja je u postupku uspjela.

Radi svega naprijed iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U S., 05. veljače 2021.

S U D A C

Dunja Ljubičić v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave ove odluke, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis