REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 155 Povrv-1224/2020-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Kseniji Šimić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Hane Bogović, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici J. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grad Z., Z., OIB:…, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. siječnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 5. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom po javnom bilježniku L. D. iz Z., poslovni broj Ovrv-9284/2019 od 18. studenoga 2019. kojim se tuženiku Gradu Z., Z., OIB:… nalaže isplatiti tužitelju H.-T. d.o.o., Z., OIB: … iznos od 4.101,31 kuna sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 294,64 kuna od 28. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 490,14 kuna od 22. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 635,70 kuna od 24. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 724,33 kuna od 28. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 509,28 kuna od 23. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 499,08 kuna od 24. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 374,33 kuna od 21. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 337,35 kuna od 25. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 80,03 kuna od 23. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 78,33 kuna od 24. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 78,10 kuna od 25. rujna 2019. do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

II Nalaže se tuženiku Gradu Z., Z., OIB:… nadoknaditi tužitelju H.-T. d.o.o., Z., OIB:… trošak parničnog postupka u iznosu od 2.860,00 sa zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

Platnim nalogom sadržanim u rješenju o ovrsi donesenom po javnom bilježniku L. D. iz Z., poslovni broj Ovrv-9284/2019 od 18. studenoga 2019. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.101,31 kuna po osnovi glavnice sa zateznom kamatom tekućom od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate te naknaditi trošak ovršnog postupka iz točke 3. i 4. citiranog ovršnog rješenja zajedno sa zateznom kamatom.

Tuženik je protiv predmetnog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da nije vlasnik ni korisnik predmetne nekretnine te da s tužiteljem nije u ugovornom odnosu. Ujedno osporava vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga te upućuje na nedostatke rješenja o ovrsi. Tuženik je tijekom postupka osporio i visinu tužbenog zahtjeva.

Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-1224/20-2 od 15. travnja 2020. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sljedeće isprave: izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 4. studenoga 2019. (list 3 spisa), račune (list 14-35 spisa), dopise Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada (list 36-38 i list 40 spisa), zaključak gradonačelnika Grada Z. od 13. prosinca 2016. (list 39 spisa), dopise tužitelja (list 41-44 spisa), izvadak iz knjigovodstvene kartice (list 45-46 spisa), cjenik (list 47 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-940/18-11 od 8. lipnja 2018. (list 53-58 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4520/2018-3 od 28. kolovoza 2019. (list 59-62 spisa), Uredbu o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije od 21. kolovoza 2014. (list 76 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-74/2017-2 od 10. siječnja 2019. (list 77-82 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-329/2017-2 od 4. rujna 2018. (list 83-87 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-579/2017-2 od 5. rujna 2018. (list 88-92 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5124/2015-4 od 2. studenoga 2017. (list 93-97 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5436/2018-2 od 23. srpnja 2019. (list 98-102 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5742/2018-2 od 19. kolovoza 2019. (list 103-107 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3155/2017-3 od 3. rujna 2018. (list 112-114 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8017/10-2 od 22. veljače 2011. (list 115-116 spisa), presudu ovog suda poslovni broj P-9488/10 od 13. rujna 2010. (list 117-121 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6750/13-4 od 9. prosinca 2015. (list 122-124 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5583/12-2 od 21. svibnja 2013. (list 126-129 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3444/2014 od 2. lipnja 2015. (list 130-141 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4577/13-4 od 12. travnja 2016. (list 144-147 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8099/14-3 od 21. listopada 2016. (list 147-150 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2631/14-2 od 21. studenoga 2016. (list 151-156 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1652/13-4 od 16. veljače 2016. (list 157-162 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5762/14-2 od 8. ožujka 2017. (list 163-167 spisa).

Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu naknade za isporučenu toplinsku energiju za stambeni prostor na adresi u Z. za razdoblje od listopada 2018. do kolovoza 2019.

Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

Naime, odredbom čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj: 35/14. i 129/15.; dalje: Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

Prema tome, iz navedene odredbe Općih uvjeta proizlazi da obvezu podmirenja naknade za isporučenu toplinsku energiju snosi krajnji kupac, odnosno osoba koja je vlasnik nekretnine.

S obzirom da tuženik osporava svoju pasivnu legitimaciju, u predmetnom je slučaju sporno je li tuženik vlasnik nekretnine na adresi Ulice D. C. 27. Iz dopisa

Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 1. kolovoza 2018. proizlazi da je tuženik vlasnik predmetnog stana, s time da tim dopisom tuženik traži od tužitelja da u svojstvu bespravnog korisnika i obveznika plaćanja naknade evidentira I. B. Da je tuženik vlasnik predmetnog stana proizlazi i iz dopisa Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 5. lipnja 2017. kojim dopisom tuženik traži od tužitelja da evidentira korisnike stanova sukladno popisu koji dostavlja u prilogu, a na kojem popisu se nalazi i predmetni stan, te se poziva na zaključak gradonačelnika Grada Z. od 13. prosinca 2016. kojim je u toč. I. određeno da će tuženik za gradske stanove i poslovne prostore u kojima se nalaze korisnici bez valjane pravne osnove podmirivati novčane tražbine prema tužitelju, ukoliko se tužitelj ne uspije naplatiti od korisnika.

U odnosu na navode tuženika kako se vlasništvo nekretnine dokazuje izvatkom iz zemljišne knjige, valja reći kako navedeno ne znači da tužitelj ne može drugim ispravama dokazati tuženikovo vlasništvo predmetne nekretnine, odnosno tuženikovu građanskopravnu legitimaciju, posebno uzimajući u obzir da se u predmetnom slučaju radi o sporu radi isplate naknade za isporučenu toplinsku energiju, a ne o sporu radi utvrđivanja vlasništva. Određenu činjenicu koju je iznijela tijekom postupka stranka može dokazivati svim raspoloživim dokaznim sredstvima, a ne samo javnim ispravama. Slijedom navedenog, tužitelj tuženikovo vlasništvo nekretnine može dokazivati i drugim dokazima, pa tako i ispravama koje je izdao sam tuženik, odnosno Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada.

S obzirom da tuženik tijekom postupka nije osporio vjerodostojnost navedenih isprava, odnosno nije osporio da je isprave izdao Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, a u tim je ispravama navedeno da je tuženik vlasnik predmetnog stana, to je tužitelj spomenutim ispravama Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada dokazao da je tuženik vlasnik predmetnog stana te time i pasivnu legitimaciju tuženika.

U odnosu na navode tuženika kojima isti osporava postojanje ugovornopravnog odnosa među strankama valja reći kako je Uredbom o dopuni Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 102/2014.) članku 53. Zakona o tržištu toplinske energije dodan članak 6. kojim je propisano da se do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje opskrbljivač toplinske energije koji opskrbljuje kranje kupce toplinskom energijom.

Prema tome, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, tužitelj obavlja djelatnost kupca toplinske energije za sve one krajnje kupce koji nisu sklopili ugovor o potrošnji toplinske energije sve dok isti ne izvrše odabir svog kupca toplinske energije te s njim sklope ugovor. Slijedom navedenog, izostanak ugovora među strankama u predmetnom slučaju ne utječe na postojanje obveznopravnog odnosa među njima te je tuženik kao vlasnik nekretnine u smislu čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta u obvezi plaćati mjesečnu naknadu za isporučenu toplinsku energiju.

U odnosu na navode tuženika kojima isti osporava da je tužitelj u utuženom razdoblju isporučio toplinsku energiju za predmetni prostor, valja reći kako je navedeno utvrđeno uvidom u račune priležeće spisu iz kojih su razvidna mjesečna očitanja i stanja potrošnje za predmetno obračunsko mjesto, kao i obračun svake pojedine mjesečne naknade. Uz navedeno, tuženik je imao mogućnost prigovora na račune ukoliko je smatrao da su isti neosnovano ispostavljeni, što tuženik niti ne tvrdi da je učinio.

Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je temeljem uvida u račune te uvida u izvadak iz poslovnih knjiga iz kojih proizllazi da potraživanje tužitelja iznosi ukupno 4.101,31 kuna i to 294,64 kuna prema računu od 12. studenoga 2018., s datumom dospijeća 27. studenoga 2018., 490,14 kuna prema računu od 6. prosinca 2018., s datumom dospijeća 21. prosinca 2018., 635,70 kuna prema računu od 8. siječnja 2019., s datumom dospijeća 23. siječnja 2019., 724,33 kuna prema računu od 12. veljače 2019., s datumom dospijeća 27. veljače 2019., 509,28 kuna prema računu od 7. ožujka 2019., s datumom dospijeća 22. ožujka 2019., 499,08 kuna prema računu od 8. travnja 2019., s datumom dospijeća 23. travnja 2019., 374,33 kuna prema računu od 5. svibnja 2019., s datumom dospijeća 20. svibnja 2019., 337,35 kuna prema računu od 7. lipnja 2019., s datumom dospijeća 24. lipnja 2019., 80,03 kuna prema računu od 5. srpnja 2019., s datumom dospijeća 22. srpnja 2019., 78,33 kuna prema računu od 8. kolovoza 2019., s datumom dospijeća 23. kolovoza 2019. te 78,10 kuna prema računu od 9. rujna 2019., s datumom dospijeća 24. rujna 2019.

Uvidom u predmetne račune utvrđeno je da su isti sastavljeni sukladno cjeniku koji je bio na snazi u utuženom razdoblju te sukladno odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj: 99/14., 27/15., 124/15.) te važećim iznosima tarifnih stavki. Iz računa je razvidno da je tužitelj uz obračun troškova energije obračunao i naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom u fiksnom iznosu od 7,02 kuna mjesečno te naknadu za djelatnost kupca toplinske energije u fiksnom iznosu od 0,69 kn/m2 mjesečno.

U odnosu na tuženikov prigovor visine tužbenog zahtjeva valja istaknuti da tuženik nije obrazložio koji dio tužbenog zahtjeva smatra spornim niti je dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno koliki dio potraživanja osporava ili koliko bi potraživanje trebalo iznositi, slijedom čega je sud prigovor tuženika glede visine potraživanja utvrdio paušalnim te usmjerenim izbjegavanju plaćanja obveze.

Temeljem uvida u izvadak iz knjigovodstvenog stanja nije utvrđeno da je tuženik podmirio utuženo potraživanje.

U odnosu na navode tuženika kojima osporava vjerodostojnu ispravu – izvadak iz poslovnih knjiga, valja reći kako je uvidom u izvadak utvrđeno da su u istom naznačeni vjerovnik i dužnik te je određen predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze te da, s obzirom da se ne radi o računu već o izvatku iz poslovnih knjiga, ista isprava ne treba sadržavati upozorenje iz čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona. Kako je u svakom slučaju povodom prigovora tuženika rješenje o ovrsi stavljeno van snage i nastavljen je postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga, to eventualni nedostaci u pogledu vjerodostojne isprave, odnosno samog rješenja o ovrsi nemaju utjecaja na predmetni postupak.

Slijedom svega navedenog, tuženiku je na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08. i 125/11., 78/15.; dalje: ZOO) naloženo platiti naknadu za isporučenu uslugu u iznosu od 4.101,31 kuna, kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

Kako tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, to isti na temelju čl. 183. st. 1. u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a duguje tužitelju pored glavnice i iznos zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a („Narodne novine“ broj 78/15.).

O trošku postupka odlučeno je bez razlučivanja troškova ovršnog od troškova parničnog postupka, a s obzirom da je presudom je odlučeno o osnovanosti platnog naloga te da se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) te je isti odmjeren sukladno čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., u daljnjem tekstu: OT).

Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 kuna temeljem Tbr. 11. toč. 1. OT, što uvećano za iznos PDV-a iznosi 625,00 kuna, zatim trošak sastava podnesaka od 1. lipnja 2020. i 3. prosinca 2020. temeljem Tbr. 8. toč. 1. OT u iznosu od 500,00 kuna, što uvećano za iznos PDV-a iznosi 625,00 kuna, zatim trošak pristupa na ročište dana 8. siječnja 2021. temeljem Tbr. 9. toč. 1. OT u iznosu od 500,00 kuna uvećano za iznos PDV-a, u ukupnom iznosu od 625,00 kuna, sve u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kuna te trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,00 kuna, a koji se temelji na odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 8/11. i 114/12.), što sveukupno iznosi 2.860,00 kuna.

Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.860,00 kuna, kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

Sud tužitelju nije priznao trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 30,00 kuna budući da su isti troškovi obuhvaćeni člankom 6. Pravilnika koji propisuje da za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu, izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili prosljeđivanja prijedloga nadležnom sudu radi donošenja odluke i dostavljanja rješenja strankama ovisno o visini postavljenog zahtjeva.

Tijek zatezne kamate na trošak parničnog troška određen je sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona, dok je visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 5. veljače 2021.

Sudac:

Ksenija

Šimić,v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku petnaest (15) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku - uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

2. Tuženiku