Poslovni broj: 4 Kž-473/2023-4

 

Poslovni broj: 4 Kž-473/2023-4

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv optuženog I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-19), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-987/2020 od 15. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

 

r i j e š i o j e

 

              U povodu žalbe optuženog I. B., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi I. B. zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 (za napomenuti je kako je u uvodu pobijane presude prvostupanjski sud primijenjeni Kazneni zakon označio koristeći i ZID KZ/11 iz NN 84/21. iako navedeni zakon nije stupio na snagu u vrijeme počinjenja djela, nije blaži za počinitelja, niti je prvostupanjski sud obrazložio primjenu zakona, a stvarno je prema izreci koristio KZ/11-19, zaključno s ZID KZ/11 iz NN 12/19.). Za počinjeno kazneno djelo izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca, a na temelju čl. 56. KZ/11-19 izrečena mu je uvjetna osuda rokom provjeravanja od 1 godine.

 

2.               Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja nije naveo ZID ZKP/08 iz NN 80/22. iako je navedeni zakon stupio na snagu tijekom prvostupanjskog postupka)  optuženi I. B. dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 132,72 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude (nedostaje oznaka vjerovnika, uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske).

 

3.               Protiv navedene presude žali se optuženik po branitelju I. Č., odvjetniku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4.               Državni odvjetnik nije odgovorio na žalbu optuženika.

 

5.               U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

 

6.              Optuženik u žalbi nije zatražio obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne smatra korisnom za razjašnjenje stvari nazočnost stranaka pa stoga iste nisu izviještene o drugostupanjskoj sjednici (čl. 475. st. 1. ZKP/08).

 

7.               Žalba optuženika dala je povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

8.              Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u povodu podnijete žalbe optuženika ustanovljeno je postojanje bitne postupovne povrede u vidu nerazumljivosti izreke pobijane presude i izostanka razloga o odlučnim činjenicama u obrazloženju iste, zbog čega se ista ne može ispitati, u smislu čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Naime, prvostupanjski je sud ispravno u izreci označio Kazneni zakon koji primjenjuje (Kazneni zakon Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.), ali je propustio uvidjeti da je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11-19 zapriječena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Kada je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, trebao je primijeniti odredbe o (sudskom) ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 2. u vezi čl. 49. st. 1. toč. 5. KZ/11-19, koje evidentno nije primijenio, pa je stoga izreka prvostupanjske presude nerazumljiva. Na ovu nerazumljivost nastavlja se i izostanak razloga u pobijanoj odluci o ispunjenju pretpostavki iz čl. 48. st. 2. KZ/11-19 za ublažavanje kazne, jer o tome nema riječi u obrazloženju pobijane presude. Ovakvim postupanjem ostvarena je utvrđena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u oba istaknuta oblika.

 

9.              Žalitelj ističe postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 2 ZKP/08 u vidu teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i to u odnosu na zasnivanje utvrđenja činjeničnog stanja na iskazima svjedoka T. B., M. B., F. B. i N. B., za koje tvrdi da su pribavljeni na nekonfrontirani način. Imenovani svjedoci su redom na raspravi prihvatili "blagodat nesvjedočenja" kao bliski srodnici optuženika, nakon čega je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 431. st. 1. toč. 4. ZKP/08 i pročitao iskaze tih svjedoka s dokaznog ročišta.

 

              U odnosu na pribavljanje tih dokaza na dokaznom ročištu kod suca istrage žalitelj tvrdi da ga je sudac istrage udaljio s ročišta na kojem su ispitivani svjedoci T. B. i M. B. jer je zakašljao, a bilo je vrijeme COVID bolesti, što nije zabilježeno u zapisniku, a da uopće nije bio pozvan na ročište na kojem su se ispitivali svjedoci F. i N. B. Žalitelj smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer se pobijana presuda isključivo zasniva na dokazima koji su pribavljeni nekonfrontirano, a koji su pročitani na raspravi i da nije imao mogućnost postavljati pitanja ovim svjedocima.

 

              Zapisnici o ispitivanju svjedoka T. B. i M. B. ne podržavaju tvrdnju optuženika da je bio prisutan na istima i da ga je sudac istrage udaljio, već naprotiv sadrže oznaku da za okrivljenika nije pristupio nitko, dakle da uopće nije bio prisutan na tim ročištima. Istu konstataciju sadrže i zapisnici o ispitivanju svjedoka F. i N. B., a sva četiri zapisnika ne sadrže utvrđenje o tome da li je žalitelj uredno pozvan na ta ročišta.

 

              Stoga je u ponovljenom postupku, a kako bi se žalitelju moglo argumentirano odgovoriti na ove žalbene navode, potrebno na odgovarajući način (pribavljanjem spisa Kir-d(?)-56/2020 Županijskog suda u Splitu ili na drugi odgovarajući način) utvrditi je li žalitelj bio uredno pozvan na dokazna ročišta od 10. i 17. rujna 2020. na kojima su ispitani svjedoci T., M., F. i N. B.. U skladu s utvrđenjem je li optuženik bio uredno pozvan na ova ročišta pa se svojim nedolaskom prešutno odrekao konfrontacijskog prava, prvostupanjski će sud, ovisno i o izjašnjenju ovih svjedoka o (ne)korištenju "blagodati nesvjedočenja" na ponovljenoj raspravi, odlučiti o primjeni odredbe čl. 431. st. 1. toč. 4. ZKP/08 u korelaciji s odredbama čl. 411. st. 4. i čl. 431. st. 4. ZKP/08.

 

10.              U smislu čl. 487. st. 4. ZKP/08 daje se ocjena žalbenih navoda u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Vodeći računa o razlozima navedenim pod toč. 9. razloga ovog rješenja, prvostupanjski će sud, ako utvrdi da su dokazi – iskazi svjedoka T., M., F. i N. B. pribavljeni povredom žaliteljeva konfrontacijskog prava, sukladno odredbama čl. 411. st. 4. i čl. 431. st. 4. ZKP/08, utvrditi činjenično stanje ocjenjujući da li su pročitani dokazi isključivi dokazi za donošenje osuđujuće presude. Kod toga se valja osvrnuti i na izostanak, u pobijanoj presudi, ocjene obrane žalitelja i dokaza koji podržavaju tu obranu, koji u potpuno drugačiji kontekst stavljaju ono što je izrečeno tijekom inkriminiranog događaja, a uopće je izostala ocjena isprave prema kojoj je optuženik 8. rujna 2020. policiji predao pušku – kalašnjikov i metke u tom kontekstu. Žalitelj se brani na način da je žrtvi rekao da bi vatra na mjestu gdje je ostavio automobil (jer tamo pale korov i pale vatru za roštilj/peku) mogla oštetiti isti, odnosno da će policiji predati pušku i metke koje mu je prodala žrtva i označiti žrtvu kao osobu koja je došla do oružja i streljiva. Navedenu obranu optuženika potvrđuju ispitani svjedoci, supruga i tri sina, a u pobijanoj presudi izostaje ocjena vjerodostojnosti ovih dokaza u kontekstu stvarnog značenja izgovorenog sadržaja optuženika.

 

11.              U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud izvesti sve već izvedene dokaze i donijeti novu i zakonitu presudu, u obrazlaganju koje će otkloniti postojanje bitne postupovne povrede na koju je ukazano ovim rješenjem. Valja ukazati i na nastup učinka zabrane iz čl. 13. ZKP/08 u konkretnom predmetu jer je žalbu protiv prvostupanjske presude podnio samo optuženik, u kontekstu mogućnosti osude optuženika na kaznenu sankciju, ako prvostupanjski sud izrekne osuđujuću presudu.

 

12.               S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je utvrđujući postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

U Varaždinu 27. veljače 2024.