REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Poslovni broj: Pn – 448/17-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Marici Lović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. K., O., Č. Ž. D., O.: …,

zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku u S., protiv tuženika Z.

M., O., Z., S. M., O.: …, zastupanog po

punomoćniku D. S., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 14. prosinca 2020., u prisustvu punomoćnika tužitelja i objavljene 5. veljače 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Z. M., O.:… da u roku od

15 dana isplati tužitelju S. K., O.: … , sa

naslova neimovinske štete iznos od 14.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo u iznosu od 3.500,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan

II. Nalaže se tuženiku Z. M., O.: … da u roku od

15 dana isplati tužitelju S. K., O.: …, sa

naslova imovinske štete iznos od 315,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. veljače 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više traženo u iznosu od 685,00 kn te na ime na ime potraživanja zakonske zatezne kamate za razdoblje od 25. rujna 2017. do 4. veljače 2021. tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Z. M., O.: … da u roku od

15 dana isplati tužitelju S. K., O.: …. na ime

troškova parničnog postupka iznos od 6.531,25 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. veljače 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda 25. rujna 2017. tužitelj navodi da mu je 26. rujna 2014. u U. J.P. u O. pristupio tužitelj oko 17,30 sati te ga udario nekoliko puta šakom u glavu i potom nakon što je tužitelj pao na tlo, pri čemu da je udario glavom u ivičnjak, da je nastavio i dalje ga udarati nogama po tijelu i otvorenim dlanovima po glavi, uslijed čega da je tužitelj zadobio krvarenje u spojnici lijevog oka, krvni podljev gornje vjeđe lijevog oka i razderotinu lijevog oka, što da predstavlja jaku tjelesnu ozljedu. Tužitelj da je podnio i privatnu tužbu protiv tuženika radi kaznenog djela tjelesne ozljede. Liječenje da je okončano te da je tužitelj uslijed ozljeđivanja trpio bolove kao i strah, a ujedno da mu je bila potrebna i tuđa njega i pomoć pa je predložio sudu donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 18.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete, iznosa od 1.000,00 kn na ime naknade imovinske štete, sve sa kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate kao i na naknadu parničnog troška.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da opreza radi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao neosnovane te da predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti te ga obvezati na podmirenje parničnog troška. Nadalje je naveo da ukoliko sud utvrdi zahtjev osnovanim da je isti previsoko postavljen jer da nije utemeljen na dokumentaciji koja je priložena uz tužbu, te da je tuženik svojim ponašanjem koje je prethodilo nastanku štetnog događaja doprinio nastanku štete ali da je spreman isplatiti tužitelju iznos od 9.500,00 kn s time da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom spisa ovog suda posl. br. K-408/18, nalaza stalnog sudskog vještaka A. A. od 28. listopada 2014., te saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.

Stranke su po punomoćnicima popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Među strankama iz ovog postupka sporan je kako osnov tako i visina tužiteljeva potraživanja, te je nadalje valjalo odlučiti i o istaknutom prigovoru suodgovornosti tužitelja nastaloj šteti.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045. st. 1., da je onaj koji drugom prouzroči štetu, dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046., propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO/05 propisano je da se pod pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Odredbama članaka 1085. stavak l. i 4. te članka 1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu naknade imovinske štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje (potpuna naknada).

Odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano je da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

U smislu odredaba članka 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Prema odredbi čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91,

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. K-408/18 proizlazi da je S. K. kao privatni tužitelj podnio 4. prosinca 2014. privatnu tužbu protiv Z.

M. navodeći da ga je dotični 26. rujna 2014. tjelesno ozlijedio te je uz tužbu priložio i nalaz stalnog sudskog vještaka A. A. od 28. listopada 2014. Presudom od 12.

veljače 2019. sud je okrivljenog Z. M. proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda te mu je izrečena novčana kazna u visini od 100 dnevnih iznosa u RH, što da iznosi 5.479,00 kn. U obrazloženju se navodi da je okrivljenik u svojoj obrani naveo da priznaje počinjenje kaznenog djela kako je to opisano u privatnoj tužbi ali da je bio isprovociran zbog uznemiravanja gostiju od strane privatnog tužitelja, da je sa privatnim tužiteljem prethodno došao popričati, međutim da je dotični bio bahat i da ga je vrijeđao, što da je eskaliralo i da je potom reagirao kako je to navedeno. Obojica da se bave istim poslom – prijevozom putnika na relaciji od O. do R. i da se

susreću svakodnevno te da među njima više nema konflikata. Slijedom navedenog da je okrivljeni kriv zbog počinjenja kaznenog djela jer da je isto počinio s izravnom namjerom te da je bio svjestan svojeg čina i posljedica koje mogu nastupiti, a sve s ciljem da privatnog tužitelja tjelesno ozljedi. Presuda je postala pravomoćna 11. travnja 2019.

Pregledom vještva sačinjenog na traženje tužitelja od strane stalnog sudskog vještaka A. A. od 28. listopada 2014. proizlazi da je vještak isto dao nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, a sve na okolnost težine i načina nastanka tjelesnih ozljeda kao i povrede prava osobnosti tužitelja napadom od 26. rujna 2014. godine. Vještak je zaključio da je kritične prigode tužitelj zadobio krvarenje u spojnicu lijevog oka, krvni podljev gornje vjeđe lijevog oka i ranu razderotinu iznad lijevog oka što da predstavlja laku tjelesnu ozljedu koja da je u konkretnom slučaju mogla nastati udarcem stisnutom šakom silom srednje jakog intenziteta. Tužitelj da je osjećao bolove jakog intenziteta jedan do dva dana, srednjeg intenziteta pet do sedam dana, te slabog intenziteta deset do petnaest dana. Strah srednjeg intenziteta i primarnog karaktera da je trajao jedan dan te da je prešao u zabrinutost za ishod liječenja što da ima karakter sekundarnog straha i to koji je trajao u jakom intenzitetu 2 do 4 dana, srednjem intenzitetu 4 do 8 dana, te u slabom intenzitetu 15 do 20 dana. Primarni strah da nije ostavio posljedice, a tuđa pomoć tužitelju da je bila potrebna u prva tri dana po dva sata dnevno, a u druga tri dana po jedan sat dnevno, da kod tužitelja ne postoji trajno smanjenje životnih aktivnosti kao ni naruženost.

U svom stranačkom iskazu tužitelj je naveo da je vlasnik agencije "D.T." u

O., da je riječ o turističkoj agenciji koja se bavi prijevozom turista i da mu je spornog dana, za vrijeme dok je spremao svoja plovila za prijevoz turista, prišao tuženik i da mu je kazao kako mu je dužan nekakav novac s obzirom da mu je preoteo goste, na što da mu je odgovorio da to nije točno te da ne zna o čemu govori. Međutim, tuženik na to da nije obraćao pažnju i da ga je odmah udario šakom u rebra, nakon čega da je tužitelj posrnuo s tim da je imao u rukama nekakve stvari koje je trebao odložiti u agenciji. Potom nakon što se uputio prema svojoj agenciji da je tuženik došao za njim i ponovno ga udario šakom u glavu, a uslijed kojeg udarca da je pao na tlo i udario glavom u ivičnjak, sve opisano da je snimila i kamera. U daljnjem nasrtaju na tužitelja da su tuženika spriječili momci koji su se tu zatekli, da je došla i policija te prva pomoć koja ga je odvezla u S. i da je u bolnici prenoćio. Nadodao je da prije ovog događaja sa tuženikom nije imao nikakve sukobe, da bi se uredno pozdravili i popričali a da je dugo nakon događaja osjećao nelagodu i stres, da tjedan dana nije ni dolazio na posao te da se obratio i psihijatru.

Vrhovni sud R. H. na sjednicama G. odjela održanim 5.

ožujka 2020. te 15. lipnja 2020. zauzeo je sljedeće pravno shvaćanje:

Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda R. H. od 29. studenog 2002. broj

Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 53/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi izraženi u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50 %. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50 %) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj

35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivati će se i na obvezne odnose nastale i nakon 1. siječnja 2006. i stupnja na snagu ZOO-a.

Vrhovni sud R. H. je, pri tome zaključio da se I. O. kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim

P. broj: P. – 448/17-21

stupnjevima suđenja (ubuduće) to jest od dana prihvaćanja na sjednici G. odjela Vrhovnog suda R. H. (15. lipnja 2020.)

Polazeći od svih utvrđenih okolnosti predmetnog slučaja, imajući u vidu da je u kaznenom postupku koji je vođen pred ovim sudom po privatnoj tužbi tužitelja protiv tuženika, sud utvrdio da je okrivljeni Z. M. počinio kazneno djelo protiv života i tijela i da je 26. rujna 2014. tjelesno ozlijedio tužitelja kao i da je pravomoćno oglašen krivim, a kako je ovaj sud u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, za zaključiti je kako je tužitelj dokazao da mu je povrijeđeno pravo osobnosti to jest pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Nadalje je za navesti da tuženik tijekom postupka sudu nije dokazao postojanje suodgovornosti na strani tužitelja i u tom pravcu nije predložio izvođenje nikakvih dokaza a teret dokazivanja ove činjenice leži na tuženiku, pa sud smatra da ne postoji suodgovornost na strani tužitelja.

Nadalje pritom ocjenjujući sve dokaze provedene u postupku, držeći nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. A. vjerodostojnim s obzirom da je vještak isto dao nakon što je pregledao relevantnu medicinsku dokumentaciju, a imajući i u vidu da se tijekom postupka tuženik nije protivio korištenju ovog vještva u dokazne svrhe te je ujedno tužitelju ponudio isplatu iznosa od 9.500,00 kn u svrhu mirnog rješenja spora, sud je isto vještvo koristio radi utvrđivanje okolnosti visine nastale štete.

Imajući u vidu vrstu zadobivene tjelesne ozljede, jačinu i trajanje izazvanih fizičkih boli, duševnih boli zbog privremenog smanjenja životnih aktivnosti i straha i cijeneći značaj i težinu ukupnih posljedica na zdravlje tužitelja u tjelesnoj i duševnoj sferi, te vodeći računa o životnoj dobi tužitelja koji je u vrijeme kada se odigrao sporni događaj imao 36 godina kao i nelagodi odnosno neugodnostima kojima je tužitelj bio podvrgnut, po stavu ovog suda pravična novčana naknada u tim okolnostima bi iznosila 14.500,00 kn,za više traženo u iznosu od 3.500,00 kn zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan.

U odnosu na potraživanje naknade za tuđu njegu i pomoć za navesti je da ista predstavlja nenovčani oblik imovinske štete te kako je sudski vještak mišljenja da je tužitelju bila potrebna tuđa njega sveukupno 9 sati, ovaj sud je mišljenja da bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada upravo u iznosu od 315,00 kn, imajući u vidu uvriježenu sudsku praksu u odnosu na visinu sata tuđe njege i pomoći od 35,00 kn, a pritom cijeneći potrebe tužitelja za takvom vrstom tuđe njege i pomoći pri čemu treba navesti da tužitelj ima pravo na ovaj vid naknade i kada mu se ista pruža besplatno od strane članova obitelji, a svrha i cilj otklanjanja štete je da se oštećenikovo imovno stanje dovede u takvo stanje da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe pomoći koju mu pruža treća osoba.

Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju je valjalo priznati zateznu kamatu od 25.rujna 2017. pa do isplate, dakle od dana podnošenja tužbe s obzirom da je odredbom članka 1103. ZOO-a određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pritom imajući u vidu i odredbu čl. 29. st. 2. ZOO-a. U odnosu na zateznu kamatu na dosuđenu imovinsku štetu, tužitelj je na ime tuđe njege i pomoći istu neosnovano potraživao od dana podnošenja tužbe pa do isplate te je imajući u vidu da je visina štete utvrđena po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke te da je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti to je kamate valjalo dosuditi od presuđenja pa do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1089. st. 2. i u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa je slijedom svega naprijed navedenog valjalo odlučiti kao u točkama I i II. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,

88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju bi valjalo priznati za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročišta od 4. rujna 2019., 31. kolovoza 2020. i 14. prosinca 2020. po 100 bodova, te za sastav podneska od 4. rujna 2019. 25 bodova, te podneska od 20. listopada 2020. 100 bodova, sveukupno 525 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn daje iznos od 5.250,00 kn, kojem iznosu je valjalo nadodati 25% PDV-a pa se dobije iznos od 6.562,50 kn. S obzirom da je tužitelj u postupku uspio sa 90% to mu je valjalo priznati 5.906,25 kn, kojem iznosu je valjalo nadodati 625,00 kn radi zastupanja na ročište od 25. studenog 2019. (500,00 kn + PDV), pa se dobije iznos od 6.531,25 kn. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od po 540,00 kn, pa je tuženika slijedom navedenog valjalo obvezati na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 7.611,25 kn, radi čega je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

U S., 5. veljače 2021.

SUDAC

MARICA LOVIĆ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom primitka presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis