REPUBLIKA HRVATSKA
Pn-273/15
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz D., OIB:… zastupan po pun. S. Š. odvj. u S., protiv tuženika I. A. iz D., OIB: … zastupan po pun. M. P. odvj. u
I., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 23. prosinca 2020. god., u prisustvu tužitelja sa pun. S. Š. odvj. u S., i zamj. pun. tuženika B. G. odvj. vjež. u S., dana 05. veljače 2021. godine,
p r e s u d i o j e :
I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iz osnova naknade neimovinske štete, iznos od 8.030,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 18. studenog 2016. god., pa do isplate.
U odnosu na više zatraženi iznos od 14.980,00 kn i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iz osnova naknade imovinske štete, iznos od 583,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 05. veljače 2021. god., pa do isplate.
U odnosu na više zatraženi iznos od 1.387,00 kn i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen. III Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 07. veljače 2013. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi navodi da se je dana 18.01. 2012.god., oko 15,00 sati na parkingu ispred kuće na adresi D., dogodio fizički napad na način da je tuženik
udario tužitelja dok je ispred svoje kuće čistio lopatom blato, šljunak i sl., sve što je nanijela voda (lopatom ubacivao isto u sić). Tuženik ga je udario šakom u prsište, pri čemu je tužitelj izgubivši ravnotežu pao preko lanca, udario zatiljnim dijelom glave o betonsku podlogu, kao i udario lijevom rukom u pod. Navedenu ozljedu (udarac) tuženik je nanio tužitelju, bez da ga je ovaj ičim izazvao, i to kao što je navedeno, dok je obavljao radove ispred svoje kuće.
Navodi da se je odmah javio u KBC S., Hitni kirurški prijem, pri čemu mu je evidentirana ozljeda natučenja glave, istegnuće vratnih mišića, natučenje lijevog ručnog zgloba, natučenje desnog prsišta, te mu je postavljena imobilicazija Schantzovim ovratnikom, propisani analgetici i mirovanje. Nadalje je bio na kontroli dana 20.01.2012.god., u KBC S., Odjel za neurokirurgiju, gdje je utvrđeno da ima glavobolje, mučnine, kao i da je nastupila dislokacija vratnog kralješka, ponovo mu je propisano mirovanje, Voltaren, te kontrola za desetak dana.
S obzirom na navedenu ozljedu, tužitelj trpi posljedice u vidu glavobolja, vrtoglavice, također je napet, tjeskoban, razdražljiv, te su nastupile i nesanice, a sve kao posljedica stresa. Nakon provedenog liječenja mu je propisana i fizikalna terapija, te je istu uredno i proveo u Domu zdravlja, Splitsko-dalmatinske županije, Ispostava O.. Radi svega je kod tužitelja zaostao strah, smetnje kod spavanja, isti je napet, anksiozan, potrebna mu je pomoć psihijatra, kao i uzimanje tableta za smirivanje.
Slijedom navedenog, razvidno je da je pravni osnov nesporan, da je isključivi krivac za ovaj fizički napad, te štetu koja mu je nanesena, upravo tuženik, te da za isto postoji uredna medicinska dokumentacija, svjedoci, te je sačinjena zabilješka od strane Ministarstva unutarnjih poslova, P.U. Splitsko-dalmatinska, P.P. O..
Ova povreda se odražava kod tužitelja pretrpljenim sadašnjim i budućim strahovima, anksioznosti, doživljenim poniženjima u svezi ove nezgode, poremećaju sna, sniženom pragu za frustraciju, slabijem raspoloženju, potrebi za uzimanjem analgetika i anksiolitika koji mu oštećuju zdravlje, kao i izbjegavajućem ponašanju u svakodnevnom životu, koji ga dodatno opterećuju. Bila mu je potrebna tuđa njega i pomoć, te je imao i troškove liječenja i prijevoza radi liječenja, kao što su odlasci na kontrole u bolnicu, preglede, snimanje i slično. Tužitelj također ističe da se je obratio tuženiku mirnim putem sa zahtjevom od 04.09.2012.godine.
Tužitelj nadalje navodi da potražuje štetu kako slijedi: Povreda prava osobnosti na tjelesno zdravlje, na ime smanjenja životne aktivnosti iznos od 3.000,00 kn, na ime fizičke boli iznos od 4.000,00 kn. Povreda prava osobnosti na duševno zdravlje na ime povrede duševnog integriteta iznos od 4.000,00 kn, te na ime straha iznos od 4.000,00 kn, odnosno sveukupno na ime neimovinske štete iznos od 15.000,00 kn.
Na ime imovinske štete potražuje za tuđu njegu i pomoć iznos od 500,00 kn, te na ime troškova liječenja i prijevoza radi liječenja iznos od 500,00 kn, odnosno sveukupno na ime imovinske štete iznos od 1.000,00 kn.
Slijedom navedenog tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će obvezati tuženika da mu na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00 kn, te na ime naknade imovinske štete iznos od 1.000,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 04. rujna 2012. god., pa do isplate.
U odgovoru na tužbu od 27. ožujka 2013.god., tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da su neosnovani navodi tužbe po kojima bi tuženik udario tužitelja šakom u prsište, pri čemu da bi tužitelj pao i udario zatiljnim dijelom glave o betonsku podlogu. Posebno je neosnovan navod kako bi se radilo o ničim izazvanom napadu tuženika. U konkretnom slučaju se radilo o napadu tužitelja na tuženika, a tuženik je postupio isključivo kako bi od sebe otklonio neposrednu opasnost. Naime, tužitelj je predmetne prilike nasrnuo lopatom na tuženika, a tuženik je postupajući isključivo kako bi od sebe otklonio neposrednu opasnost (napad koji traje), odgurnuo tužitelja od sebe, ali ga nije udario šakom. Tužitelj je nakon odgurivanja sjeo na pod, ali nije udario glavom o beton kako se to navodi u tužbi.
Tuženik navodi da je dakle, od tužitelja napadnut sredstvom podobnim za zadavanje teških tjelesnih ozljeda, i samo je izbjegavao napad, pa se tužba ukazuje neosnovanom. Ovdje se ne radi samo o suodgovornosti tužitelja za događaj, jer je s obzirom na sredstvo napada i njegov intenzitet, u protupravnosti isključivo tužitelj, dok je tuženik postupao u nužnoj obrani koja je zakonski institut koji dopušta otklanjanje neposredne opasnosti primjenom istog ili manjeg intenziteta obrane od napada. Tužitelj je osoba koja je uzrokovala konflikt i s drugim susjedima, a napad na tuženika je samo jedan od nemilih događaja koje je inicirao tužitelj
S obzirom na navedeno, tužba je bez pravnog osnova, ali opreza radi spori i visinu tužbenog zahtjeva budući da ista nije potkrijepljena adekvatnom medicinskom dokumentacijom
Tužitelj u iskazu od 02. ožujka 2017. god., navodi da je par dana prije spornog događaja padala kiša koja je nanijela otpadni materijal na metalni poklopac šahte njegovog vodomijerila, koji se nalazi na ulici. I kako se radilo o dosta materijala, on je tog dana izašao s kantom i lopatom s namjerom da pokupi taj materijal, a radilo se o 1-2 kante materijala (blato, pržina, lišće i dr.). Kad je napunio prvu kantu otprilike do pola, iz svoje kuće koja je položena na udsaljenosti od 7-8 m otprilike, istrčao je tuženik psujući i vičući, a sve je to radio bez ikakva povoda i razloga. On ga je umirivao, a tada je u rukama imao kantu, i to u desnoj ruci, i lopatu u lijevoj ruci, a inače je dešnjak. Zašto je baš imao kantu i lopatu u rukama, jer je imao namjeru premjestiti se na drugo mjesto, naime očistiti kompletan prostor oko šahte. Međutim, i pored njegovog umirivanja, tuženik dolazi do njega, traži od njega da mu da kantu koju je držao u ruci, i on se od straha povlači unatrag s posebnom napomenom da je lopatu držao na način da mu je drška bila u lijevoj ruci, a donji dio ispod pazuha u razini trbuha, a to je sve pridržavao laktom. U tom njegovom povlačenju tuženik mu je uspio istrgnuti kantu u kojoj je bio otpad, on je i dalje u ruci držao lopatu na način kako je već opisao. Međutim, kako je došao do lanca, a koja fotografija je priložena u prekršajnom spisu, a koji lanac mu je bio u razini koljena, tuženik ga desnom šakom udara u prsa od kojeg udarca on pada leđima na beton, udara rukom, zatiljkom i leđima. Osjeća nesvijest 2-3 minute, tuženik je i dalje tu, nakon čega odlazi u kuću, prije ulaska zove policiju koja je došla nakon otprilike 30 minuta.
Njegova kći je došla otprilike oko 15:30 sati, a kako mu i dalje nije bilo dobro, ista ga je odvezla na hitnu pomoć, gdje mu je utvrđena kontuzija prsa i lijeve ruke, hematom na zatiljku, ozljeda vrata i dislokacija vratnog kralješka, a inače je težak 74 kg. On je bio na hitnom prijemu to popodne, i onda je pušten kući na kućnu njegu. Bio je 3 puta kod neurokirurga na kontroli, kod obiteljskog liječnika bio je 20 dana na fizikalnoj terapiji, posjetio je psihijatra i dobio tablete za smirenje, nije koristio bolovanje jer je u mirovini, a nakon ovog štetnog događaja tuženik ga je još jedan put provocirao. Inače sa svim ostalim susjedima je u konkretnim odnosima, jedino nije u nekim baš odnosima s osobom koja ima 2 stana u kući u kojoj i on živi, međutim ta osoba dolazi 1-2 puta godišnje.
On je prilikom odlaska na fizikalnu terapiju koristio autobus s tim da je karta u jednom i drugom smjeru 20,00 kuna, u S. je išao 3 puta, a karta je 21,00 kunu u jednom smjeru, s tim da prilikom pružanja hitne medicinske pomoći mu je stavljen šancov oko vrata, i danas ima posljedice, trnu mu ruke, ima manji radijus okreta glave i vrata. On je i prije imao problema i posjećivao je fizijatra, inače mu je obiteljski liječnik S. G., O..
Na poseban upit da li se može izjasniti kojom rukom je uzeo kantu od njega, navodi da se ne može izjasniti, niti se može izjasniti da li mu je kanta još uvijek bila u ruci kada ga je udario, lopata mu je još uvijek bila ispod pazuha kada je padao na leđa, instinktivno širi ruke i lopata mu pada na lijevu stranu, udaljena od njegovog tijela 1-2 metra, i on je tada ozlijedio lijevu ruku. On je prije ovog ozljeđivanja imao ozljedu na radu, i to zbog pada na ravnu površinu, i to ozljedu vratne kralješnice i koljena, i tada je posjećivao fizikalnog liječnika, a to je bilo otprilike prije ovog ozljeđivanja 5-6 godina., ne može se sjetiti koliko dugo se je liječio. Nakon što mu se predočava dokumentacija liječnika S. M. (str. 15.), navodi da su to vjerojatno datumi kad je odlazio na fizikalnu terapiju, a to je 10 dana. On nije primijetio nikakvu pržinu koja je bila negdje u blizini.
Tuženik u iskazu od 02. ožujka 2017. god., a nakon što mu se predočavaju fotografije koje su priložene u prekršajnom spisu uz žalbu koju je podnio tužitelj, navodi da se sve to događalo na mjestu gdje se sastaje zemljani i asfaltni dio, i to je udaljeno cca. 3-4 m od lanca. Njegova parcela se proteže sve do potoka koji je položen sa zapadne strane, i on je dozvolio susjedima čije su kuće položene iznad njegove kuće da mogu nesmetano prilaziti, a kuća tužitelja položena je preko puta ceste cca. 20 m. Zbog tog zemljanog dijela, prilikom većih oborina skuplja se žalo između zemljanog i asfaltnog dijela, on to stalno održava i vraća na tu zemljanu površinu kako se ne bi javile velike razlike između zemljanog i asfaltnog dijela.
Tog dana primijetio je tužitelja iz svog dnevnog boravka kako stavlja u kantu koju je donio žalo koje se skupilo između tog zemljanog i asfaltnog dijela, a ne na šahti kako je naveo, izašao je iz kuće, tužitelj ga je primijetio, uzeo je punu kantu žala u lijevu ruku i lopatu u desnu ruku, i uputio se prema svojoj kući. Kad je on izašao, tužitelj je njemu bio bočno okrenut, a kad je izašao došao je pred njega, te ga pitao što radi, on mu nije ništa odgovorio, već je bio uzjapuren. On mu je uzeo kantu iz lijeve ruke, a tužitelj je u desnoj ruci i iznad svoje glave, i to negdje po sredini drška držao lopatu. U trenutku kad je on uzeo kantu lijevom rukom, desnom rukom je odgurnuo tužitelja, koji je tada bio vidno uzrujan, pa je on možda očekivao i da će ga udariti tom lopatom. Od tog odgurivanja tužitelj je pao na stražnjicu, odnosno sjeo, a nikakvih udaraca u glavu, vrat i ruku nije bilo, pretpostavlja da je prilikom pada lopatu ispustio. On je samo iskrenuo žalo i kantu ostavio, a tužitelj je otišao svojoj kući, i nije primijetio da je bio u nesvijesti. Možda je te prilike rekao neku ružnu riječ jer je i on bio zatečen radnjom tužitelja, a nije bio u nikakvim dobrim odnosima, ni prije ni poslije s tužiteljem, te misli da tužitelj nije u dobrim odnosima sa osobom koja živi u istoj kući u kojoj i on. Navodi da je tužitelja odgurnuo na način da je raširenu ruku položio na gornji dio prsa i blago ga odgurnuo. Ne može se sjetiti kada je vidio tužitelja nakon spornog događaja, niti da li je nosio šancov ovratnik.
Na ročištu dana 02. ožujka 2017. god., tužitelj navodi kako je činjenica da iz samog kazivanja stranaka, a posebno tuženika, da je on samo gurnuo tužitelja u trenutku dok je ovaj rukama držao kantu i lopatu, te da je pao, a imajući u vidu da je pao na betonsku podlogu, dostatan dokaz na okolnost da je zadobio ozljede koje proizlaze iz medicinske dokumentacije, a koje svjedoče da je isti dan zatražio medicinsku pomoć. Dakle, imamo neprijeporno vezu između odgurivanja i ozljeđivanja, što je potvrdila medicinska dokumentacija.
Tuženik na istom ročištu navodi da osporava postojanje uzročno-posljedične veze između blagog odgurivanja i sjedanja na pod, sa ozljedama za koje tužitelj navodi da ih je zadobio, a posebice sa posljedicama takvog navodnog ozljeđivanja. Osporava navod tužitelja da bi prethodno spornom događaju padala kiša i nanijela smeće na šahtu, a zbog čega i nije bilo potrebe da tužitelj čisti šahtu, već je tužitelj jednostavno posegnuo za tuženikovom imovinom, a na to je ovaj i reagirao. Navodi da će u spis dostaviti podatke o vremenskom prilikama za predmetni dan, kao i dane prije ovog događaja, no ukoliko tužitelj bude osporavao te navode, predlaže sudu zatražiti te podatke od državnog hidrometeorološkog zavoda.
Svjedok J. P. u iskazu od 13. travnja 2017.god., navodi da je tog dana popravljao svoj osobni automobil, te je primijetio njemu poznate osobe tužitelja i tuženika kako se međusobno svađaju, te je čuo kako tuženik pita tužitelja, zašto bez pitanja uzima njegov šljunak, i tada je primijetio da tužitelj u ruci drži lopatu, te je vidio kako je tuženik prišao tužitelju, te ga odgurnuo, uslijed čega je tužitelj pao, po njemu na teatralan način, s tim da po njemu nije bilo nikakvog velikog sukoba, niti bi tužitelj od tog pada zadobio neke specijalne ozljede. Njemu je sve to izgledalo vrlo bezazleno, one je inače u tom susjedstvu živio cca. 6 mjeseci, i nije mu poznat odnos između tužitelja i tuženika.
Nakon što mu se predočavaju fotografije iz prekršajnog spisa, navodi da se ne može očitovati gdje se to točno odvijalo, samo se može izjasniti da je tužitelj imao u ruci lopatu koja je bila u zraku, pa mu je sve to izgledalo kao da tu lopatu ima namjeru upotrijebiti prema tuženiku, jer su se te prilike njih dvojica svađali, ne može se točno izjasniti gdje je te prilike bio sić.
Na raspravnom ročištu dana 24. svibnja 2017. god., tuženik ističe da je iz osobnog zdravstvenog kartona tužitelja vidljivo da su tužitelju u ožujku 2011. god., kao anamneza postavljeni bolovi u vratnoj kralježnici, da je tužitelj koristio tretmane fizikalne rehabilitacije i medicine, pa stoga eventualne poteškoće koje tužitelj problematizira u ovom postupku, sa navodnim štetnim događajem nemaju doticaja, već je u pitanju stanje tužitelja od ranije, odnosno u vremenu koje prethodi štetnom događaju.
Stalni sudski vještak za ortopediju i traumatologiju prim.mr.sc. I. B. spec. opće kirurgije i subspec. iz traumatologije, u vještvu od 04. rujna 2017. god., navodi da je dana 18.01.2012. god., tuženik udario tužitelja šakom, pri čemu je tužitelj izgubivši ravnotežu pao preko lanca, te udario glavom (potiljkom) i lijevom rukom u betonirano tlo. Pri čemu je zadobio nagnječenje glave, nategnuće mišića vrata, nagnječenje desnog prsišta i nagnječenje lijevog ručnog zgloba.
Vještak potom navodi sadržaj priložene medicinske dokumentacije, i to Nalaz HKP- KBC S. od 18.01.2012. god., gdje se navode ozljede nagnječenje glave područja potiljka, nategnuće mišića vrata uz vratnu kralježnicu, nagnječenje desnog prsišta i nagnječenje lijevog ručnog zgloba. Događaj rekonstruira u cijelosti. Žali se na bolove u vratu, otežanu pokretljivost, te mučninu. Iz statusa: orijentiran, eupnoičan, glava normalne konfiguracije, vratni mišići nisu bolni ni napeti prilikom palpacie, pokretljivost vrata otežana i ograničena. Neurološki status uredan. Rtg. nalaz u prilogu. Th. imobilizacija Schantzovim ovratnikom. Analgetici i miorelaksansi po potrebi. Mirovanje. Kontrola na neurokiruškoj ambulanti za 3-4 dana. Po potrebi ranije.
U nalazu Ambulante za neurokirurgiju KBC S. od 20.01.2012. god., navedena je anamneza: stanje nakon ozljeda zadobivenih od nepoznate osobe 18.01.2012. godine. Pregledan i obrađen na HKP. Nosi Schantzov okovratnik. Žali se na glavobolje i mučnine. Status: nema neuroloških ispada. Dg. S 13.1 dislokacija vratnog kralješka. Opis dijagnoze: St. post distentionem mm.colli ect. Th. mirovanje, Voltaren 3x1- kontrola za 10 dana.
Na kontrolnom pregledu dana 30.01.2012. god., navedeno: još glavobolje i bolovi u vratu. Mučnine više nema. Dg. kao gore. Th. savjetovano još tjedan dana mirovanje, a nakon toga započeti sa fizikalnom terapijom.
U nalazu DZ Splitsko-dalmatinske županije Fizikalna terapija-D. R.,
Ispostava O. od 10.02.2012. god., navedeno: dolazi na pregled zbog bolova u C segmentu kralježnice. Navedena ozljeda nastala kao posljedica udarca druge osobe. Kretnje u C segmentu umanjene za oko ½ opsega pokreta. Ostali tekst nečitak. Th. fizikalna.
Vještak nadalje navodi da su u priloženom zdravstvenom kartonu pacijenta ordinacije opće medicine S. G. dr. med. O., za razdoblje od 20.08.2007. god.,
do 21.04.2017. god., navedeni pregledi vezani za predmetnu ozljedu: dana 19.01.2012. god., 24.01.2012. god., 03.02.2012. god., S 13.1, dana 13.07.2013. god., M 50 dana 29.09.2014. god., M 54, i dana 05.06.2015. god., M 54.1, dana 09.10.2015. god., M 54.1, dana 13.01.2016. god., M 54.1-fizikalna terapija, dana 18.11.2016. god., M 54.1, Th. fizikalna. EMNG: kronična radikularna lezija C 7 obostrano.
Nadalje vještak navodi i preglede koji su vršeni prije predmetne ozljede, vezani za Dg. M 50, dana 19.09.2008. god., 24.09.2008. god., 10.10.2008. god., 12.02.2010. god., 20.07.2010. god., 19.10.2010. god. (MR.C kralježnice), dana 18.11.2010. god., 25.11.2010. god., 29.11.2010. god., 09.12.2010. god., 09.03.2011. god., 24.03.2011. god., 28.03.2011. god. i 27.04.2011. godine. Pregledi vezani za Dg. M 53 su bili dana 06. 12. 2010. god., dok su pregledi vezani za Dg. M 54.1, bili dana 29.03.2011. god. i 15.04.2011. godine.
Vještak potom navodi dijagnoze, i to MKB 10, M 50. Bolesti cervikalnog diskusa, M 53. cervikokranialni sindrom, M 54.1. radikulopatia, S 13.1. dislokacia vratnog kralješka. Intervertebralni diskusi su elastična tijela umetnuta između kralježaka, a imaju ulogu amortizera.
Dana 30.08.2017.god., izvršio je klinički pregled tužitelja u ambulanti te je utvrdio sljedeći klinički nalaz: Kliničko ispitivanje pokretljivosti vrata: Prednje sagibanje – antefleksija: razmak mentum – iugulum normalno 0 cm. Stražnje sagibanje – retrofleksia: razmak okciput – zid iza ispitanika normalno 0 cm. Izmjereno cca. 3 cm Sagitalna gibljivost – produljenje razmaka od protubrrancije okcipitalis externe do spoinoznog nastavka vertebre prominens kod pokreta iz maksimalne retrofleksije u maximalnu antefleksiju normalno oko 10 cm. Izmjereno cca. 8 cm. Bočno sagibanje. Lateralna safleksija, mjerenje razmaka od mastoidnog nastavka glave do lateralnog kraja akromiona u slučaju ostojanja razmak mora biti obostrano jednak. Izmjereno zaostajanje za ½ razmaka obostrano. Rotacija – obrtanje (0- 90°) moguće samo za 45° pokreta obostrano. Vještak potom zaključuje da postoji umanjena pokretljivost vrata srednjeg stupnja.
U svom mišljenju u odnosu na umanjenje životnih aktivnosti, vještak navodi da je uvidom u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu, te na temelju kliničkog pregleda, utvrdio da je tužitelj dana 18.01.2012. god., zadobio nagnječenje glave u području potiljka, nagnječenje desnog prsišta, nagnječenje lijevog ručnog zgloba, te nategnuće mišića vrata uz vratnu kralježnicu. Anamnestički je doznao da tužitelj danas nema nikakvih smetnji kao posljedica ozljeda glave, desnog prsišta, već samo od strane vrata. Nakon završetka liječenja kod tužitelja je zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 4% (četiri), koje se očituje u umanjenju pokretljivosti vratne kralježnice. Kod utvrđivanja visine postotka uzeo je u obzir, unatoč umanjenoj pokretljivosti vrata srednjeg stupnja, višegodišnje degenerativno oboljenje diskusa vratne kralježnice, što je evidentirano u zdravstvenom kartonu tužitelja počevši od 19.09.2008. godine. Smetnje su mu se intenzivirale nakon ozljede u smislu radikulopatije što je također evidentirano u njegovom zdravstvenom kartonu. Dakle, umanjena pokretljivost vrata je posljedica degerativnog oboljenja diskusa vratne kralježnice, a dijelom posljedica predmetne ozljede tzv. trzajne ozljede vrata. Vezano za umanjenu pokretljivost vrata, tužitelj će imati poteškoća kod gledana sa strane obostrano, te pogleda prema gore u uskom prostoru, kada će se morati odmaknuti korakom prema natrag. Zbog svega rečenog će imati problema kod vožnje automobila, podizanja pogleda na retrovizor, a naročito kod prestrojavanja i uključivanja u promet sa strane.
Vještak navodi da je tužitelj bolove jakog stupnja trpio 1 dan, bolove srednjeg intenziteta je trpio 4 dana, dok je bolove lakog stupnja trpio 30 dana. Navodi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 1 sat dnevno u tijeku nošenja imobilizacije Schantzovog ovratnika od 18.01.2012. god., najvjerojatnije do 30.01.2012. godine.
Nadalje vještak napominje da je umanjenje životnih aktivnosti eventualno utvrđeno od strane vještaka spec. neurologa, potrebno pridodati umanjenju od 4% koje je utvrdio. Stalni sudski vještak za psihijatriju J. Š. dr.med. spec. psihijatar, u vještvu od 23. listopada 2017. god., navodi da se njen nalaz i mišljenje o stanju duševnog zdravlja tužitelja temelji u uvidu u sudski spis i medicinsku dokumentaciju. Iz sudskog spisa saznaje da je dana 18.01.2012. god., tuženik udario tužitelja šakom, pri čemu je tužitelj izgubivši ravnotežu, pao preko lanca, te udario glavom (potiljkom) i lijevom rukom u betonirano tlo, pri čemu je zadobio nagnječenje glave, nategnuće mišića vrata, nagnječenje desnog prsišta, i nagnječenje lijevog ručnog zgloba. Iz medicinske dokumentacije saznaje da su mu postavljene dijagnoze (HKP KBC S. od 18.01.2012. god.), nagnječenje potiljka glave, istegnuće vratnih mišića i dr. Događaj je rekonstruirao u cijelosti, što znači da nije gubio svijest. Tužitelj se javio spec. psihijatru dr. Č. dana 26.01.2012. god., i isti mu je postavio dijagnozu anksiozne reaktivne slike, dao je za umirenje, dijazepam i opisao ga kao tjeskobnog, razdražljivog sa poremećajem sna. Prema zdravstvenom kartonu, dana 13.08.2013.god., tužitelj se je također javio spec. psihijatru, a dana 27.08.2013. god., postavljena mu je dijagnoza anksioznog poremećaja i preporučena psihoterapija. Nakon ovih nalaza, nema nastavka odlazaka spec. psihijatru.
Ovaj vještak je mišljenja da se kod tužitelja radi o lakšim smetnjama, većinom strahovima, koji su u uzročno-posljedičnoj vezi s traumatskim događajem, i koji su bili prolaznog karaktera, što je vidljivo iz postavljene dijagnoze, propisanog lijeka i kontinuiteta (diskontinuirani odlasci liječniku), i duljine trajanja psihijatrijskog tretmana (tri posjeta). Nadalje navodi da je tužitelj u trenutku napada od strane poznate osobe, doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvije minute, jer je bio u strahu za vlastiti život i ozljeđivanje. Na njega se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta još jedan dan, srednjeg intenziteta još četiri dana za vrijeme trpljenja bolova, i strah slabog intenziteta mjesec dana.
Anksiozno stanje, šifra F 41, prema MKB klasifikaciji je prolazni poremećaj koji se je razvio nakon ovog traumatskog događaja, a propisana terapija sastavnom i količinski odgovara blažem poremećaju psihičkog stanja. Tužitelj nije nastavio liječenje, te je za pretpostaviti da mu nije ni bilo potrebno. Zaključno, kod tužitelja osim doživljenih strahova koji su zasebno vrednovani, nije došlo do umanjenja životnih aktivnosti takvog intenziteta ili trajanja da bi došlo do povrede duševnog integriteta.
Tužitelj u podnesku od 02. veljače 2018. god., navodi da nema primjedbi na vještačenje vještaka spec. traumatologa Ivice Bandalović koji se je izjasnio o umanjenju životne aktivnosti, bolova i životnoj njezi. Vještak psihijatrijske struke dr. J. Š. se je izjasnila o strahu. Navela je da nije došlo do umanjenja životnih aktivnosti takvog intenziteta i trajanja, da bi došlo do povrede duševnog integriteta. Mišljenju ovog vještaka prigovara i predlaže da se izvrši dopuna, s tim da joj se prethodno dostavi vještačenje vještaka traumatološke struke i neurološko vještačenje, a koje ona nije imala u vidu kod izrade psihijatrijskog vještačenja.
Na raspravnom ročištu dana 28. prosinca 2018. god., tuženik navodi da prigovara vještvu vještaka dr. I. B. spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije, iz razloga što je u spisu utvrđeno da se tužitelj od ranije liječi od ozljede vratne kralježnice, no ovaj vještak neovisno o navedenom tužitelju priznaje umanjenje životne aktivnosti za 4%. Navodi da i kod većih trauma umanjenje životnih aktivnosti ne prelazi 4-5 %, pa stoga nije jasno u kojem obimu, i na koji način je vještak utvrdio zaostalu posljedicu u odnosu na vratnu kralježnicu koja bi proizlazila iz štetnog događaja, i koji postotak umanjenja životne aktivnosti postoji kod tužitelja sagledavajući cjelokupno stanje u vremenu koje prethodi predmetnom štetnom događaju. Nadalje navodi da se protivi provođenju neurološkog vještačenja, jer nije jasno na koju okolnost bi se taj vještak trebao očitovati u kontekstu navodnih ozljeda.
Stalni sudski vještak prof. dr. sc. I. L. spec. neurolog, u vještvu od 15.srpnja 2018. god., navodi da je tužitelj zadobio ozljede dana 18. siječnja 2012.god., kada je pao na parkingu pred vlastitom kućom, nakon što je udaren šakom u prsište. Pri padu je udario glavom i lijevom rukom u betonsku podlogu.
Ovaj vještak potom navodi sadržaj medicinske dokumentacije priložen u spisu, a koji je već opisan u prethodno provedenom vještvu od strane vještaka prim.mr.sc. I. B. dr. med. spec. opće kirurgije i subspec. iz traumatologije.
Mišljenja je da je prema priloženoj dokumentaciji, tužitelj pri padu zadobio natučenje lubanje, te trzajnu ozljedu vrata. S obzirom na simptomatologiju opisanu u liječničkim nalazima (neurokirurg, neurolog, fizijatar), težina trzajne ozljede vrata može se klasificirati između drugog i trećeg stupnja Kvibečke (Quebec) ljestvice. Naime, u medicinskoj se dokumentaciji opisuju simptomi poput bolova, mišićnih spazama, ograničenja pokretljivosti glave i vrata, no u kasnijem nalazu fizijatra se navode i neki elementi žarišne neurološke simptomatologije (npr. parestezije-tj. neugodne cenzacije trnjenja duž ruku). Mogućnost da se radilo o četvrtom stupnju ljestvice je isključena temeljem medicinske dokumentacije. Naime, nema nikakvih znakova ozljede koštanog i ligamentarnog sustava vratne kralježnice. Natučenje glave nije rezultiralo nekim specifičnim neurološkim posljedicama. Naime, prema priloženoj dokumentaciji nisu bili nazočni nikakvi znakovi mogućeg potresa mozga, a naravno ni neke druge značajnije posljedice u smislu moguće kranio-cerebralne ozljede. Prema dostupnoj dokumentaciji, kao i prema navedenim naknadnim tegobama, druge ozljede (natučenje područja desne strane prsnog koša i natučenje lijevog ručnog zgloba) sa sudsko- medicinskog stanovišta su od minornog značaja.
Ovaj vještak nadalje navodi da je potrebno naglasiti da drugi stupanj trzajne ozljede vrata ne ostavlja nikakve trajne posljedice, dok treći stupanj po definiciji može – ali i ne mora – ostaviti neke trajne posljedice. Kako je posljednji specijalistički liječnički nalaz datiran s 10. veljače 2012. god., dakle nepunih mjesec dana od datuma povređivanja, temeljem tog segmenta dokumentacije nije moguće utvrditi postoje li i trajne posljedice te ozljede, pa shodno tome nije moguće ni odrediti da li postoji smanjenje životnih okolnosti. Međutim, prema zapisima iz preslika zdravstvenog kartona tužitelja, ozljeda u razdoblju između 2013. god., i 2016. god., navode se dijagnoze koje bi mogle biti povezane s predmetnom povredom (tj. s trzajnom ozljedom vrata) – poput dijagnoza radikulopatije, bolesti međukralježničkog diska vratne kralježnice, te dijagnoza cervikobrahialnog sindroma. U tom smislu je moguće da postoje trajne posljedice u smislu bolova u vratu, parestetičnih senzacija i bolova duž ruku. Ukoliko prihvatimo ovo stanovište, trajno umanjenje životnih aktivnosti se može procijeniti na 4% (4 postotka). Natučenje glave, kao i druge ozljede navedene u ishodišnom liječničkom nalazu, pouzdano nisu ostavili nikakvih trajnih zdravstvenih posljedica s neurološkog stanovišta.
Tužitelj je nesporno trpio bolove kao posljedicu ozljeđivanja, što je i medicinski dokumentirano. Bolovi jakog intenziteta (glava, vrat) mogli su potrajati jedan dan, bolovi srednjeg intenziteta tijekom sljedeća dva tjedna, a trajanje bolova lakog intenziteta procjenjuje na slijedeća četiri tjedna. Prema dokumentaciji, tužitelj je i na dalje trpio povremene bolne senzacije, no smatra da je taj dio uključen u procjenu trajnih zdravstvenih posljedica.
U pogledu straha, primarni strah jakog intenziteta se javio u samom trenutku ozljeđivanja kao reakcija na neposrednu ugroženost, a njegovo trajanje procjenjuje na 10 sekundi. Sekundarni strah srednjeg intenziteta je mogao potrajati sljedeća dva dana, i to u vidu straha od mogućih trajnih fizičkih posljedica zbog zadobivenih ozljeda. Sekundarni strah blažeg intenziteta je mogao potrajati tijekom slijedeća tri tjedna. Smatra da trajnih posljedica ovog straha nema.
Tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć tijekom razdoblja korištenja Schantzovog ovratnika, i to u smislu pomoći pri odijevanju i pri održavanju osobne higijene. Kako u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nije navedeno u kojem je trenutku rečeni ovratnik bio uklonjen (postavljen je 18. siječnja 2012. god.), duljinu ovog razdoblja procjenjuje na maksimalno tri tjedna, jer pretpostavlja da ovratnik više nije korišten nakon započinjanja fizikalnog liječenja. Dakle, tijekom tog razdoblja (dva ili maksimalno tri tjedna), tuđa pomoć i njega je bila potrebna u trajanju od približno dva sata dnevno. Tužitelj u podnesku od 15.studenog 2018.god., navodi da nema primjedbi na provedena medicinska vještačenja po vještaku za ortopediju i traumatologiju I. B.,
neurologu I. L., i psihijatru J. Š., a koji vještaci su se izjasnili o ozljedama i posljedicama koje je tužitelj zadobio.
Navodi da se je vještak traumatolog izjasnio da kod njega postoji umanjena pokretljivost vrata srednjeg stupnja, te da je nakon završenog liječenja zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 4%. Također je naveo (str. 4 vještva) da njegovoj procjeni treba pridodati umanjenje koje utvrdi spec. neurolog. Spec. neurolog je procijenio da je zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 4%, a koje se očituje trajnim posljedicama u smislu bolova lu vratu parestetičnih senzacija i bolova duž ruku. Pribrajanjem procjene neurologa procjeni traumatologa, sveukupno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja iznosi 8%.
Vještak neurolog se je izjasnio i o fizičkim bolovima koji su bili jakog intenziteta (glava, vrat) jedan dan, srednjeg intenziteta tijekom slijedeća dva tjedna, te nakon intenziteta slijedeća četiri tjedna. Prilikom dosuđivanja naknade za fizičke boli treba imati u vidu sve nelagodnosti u tijeku liječenja koje je tužitelj trpio, a koje se odnose na rendgenska snimanja, fizikalne terapije, imobilizaciju, odlaske na kontrole i dr.
Vještak psihijatar se je izjasnio o strahu koji je tužitelj doživio i to primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvije minute, na njega se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta još jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana za vrijeme trpljenja bolova, i strah slabog intenziteta mjesec dana.
Tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć tri tjedna po dva sata dnevno. Cijena sata tuđe njege i pomoći se potražuje po 35,00 kn po satu, s kamatom od dana prestanka potrebe za istom, i to od 25. rujna 2012. god., a sukladno recentnoj sudskoj praksi, te potvrdi Doma L., koja se dostavlja u privitku.
Tužitelj nadalje navodi da potražuje troškove liječenja i prijevoza radi liječenja, i to sukladno čl. 223 ZPP-a, s obzirom da nije sačuvao račune, a iz medicinske dokumentacije je razvidno da je imao te troškove.
Slijedom iznesenog, tužitelj navodi da iz osnova neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, i to na ime smanjenja životnih aktivnosti potražuje iznos od 12.000,00 kn, na ime fizičkih bolova i nelagodnosti potražuje iznos od 7.000,00 kn, te na ime pretrpljenog straha potražuje iznos od 4.000,00 kn, dakle ukupno iznos od 23.000,00 kn.
Tužitelj navodi da iz osnova naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege (35,00 kn/sat) potražuje iznos od 1.470,00 kn, te na ime troškova liječenja i prijevoza radi liječenja potražuje iznos od 500,00 kn, dakle ukupno iznos od 1.970,00 kn. Slijedom navedenog, tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, te je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika na ime naknade neimovinske štete, obvezati na isplatu iznosa od 23.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 04. rujna 2012.god., pa do isplate.
Tužitelj na ime naknade imovinske štete potražuje isplatu iznosa od 1.470,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. rujna 2012.god., pa do isplate.
Na raspravnom ročištu održanom dana 15. studenog 2018. god., tuženik navodi da sudski vještak dr. I. L. pod toč. II vještva navodi: "ukoliko prihvatimo ovo stajalište trajnog umanjenja životne aktivnosti može se procijeniti na 4%". Navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, a gdje ističe da ne bi bilo moguće zbrajanja postotka smanjenja životne aktivnosti, jer se radi o jednom smanjenju životne aktivnosti, u koliko je do toga došlo. Tužitelj na istom raspravnom ročištu navodi da je radi svrsishodnosti, a nakon nalaza i mišljenja vještaka, uredio tužbeni zahtjev sukladno važećem ZPP-u, a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, i po kojem je preinaka dozvoljena do zaključenja glavne rasprave, jer je u konkretnom slučaju tužitelj nakon procjene vještaka saznao za visinu štete. Prigovor tuženika koji bi se odnosio na to da se umanjenje životne aktivnosti procijenjeno od vještaka traumatološke i vještaka neurološke struke ne može zbrajati, ne stoji iz razloga jer se radi o različitim slučajevima, i jer to spada u medicinsko pitanje, a ne pravno pitanje, i o čemu su se izjasnili dugogodišnji sudski vještaci.
Na raspravnom ročištu dana 26.studenog 2019.god., tuženik navodi da u kontekstu provedenih dokaza proizlazi da je konkretne prigode postupio sukladno odredbama čl. 1052 i čl. 1053 ZOO-a, a temeljem čega ne bi postojala na njegovoj strani obveza naknade štete ukoliko je tužitelj istu pretrpio. Ističe da su provedena vještva opterećena prigovorima, pa bi stoga po njegovom stavu te prigovore trebalo raspraviti. Nadalje navodi da je prema provedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj fizički napao tuženika, a u kojoj situaciji se je tuženik imao pravo braniti, i zakon mu dopušta obranu, te predviđa takvu situaciju. Ozljede koje tužitelj trpi, nisu takve naravi da bi opravdale dosuđenje pravične novčane naknade, obzirom da su ozljede minimalne, i bez ikakvog utjecaja na tužitelja. Ističe da je na ročištu dana 28. 09. 2019. god., iznio prigovore na vještvo stalnog sudskog vještaka dr. Ivica Bandalović spec. za ortopediju i traumatologiju, a o kojima tijekom postupka nije raspravljeno.
Raspravnim rješenjem od 26. studenog 2019. god., odlučeno je izvesti dokaz dopunom vještva od strane stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju dr. I. B.,
i to na okolnosti iznesenih prigovora na vještvo od strane tuženika na raspravnom ročištu dana 28. veljače 2018. god., te je naloženo tuženiku da u tu svrhu u roku do 15 dana predujmi iznos od 400,00 kn na žiro račun ovog suda.
Na raspravnom ročištu 09. prosinca 2020. god., tuženik navodi da ostaje kod istaknutih prigovora na vještvo sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju dr. I. B.. Nadalje navodi da je upravo tužitelj svojim postupanjem, napadom na tuženika, u znatnoj mjeri doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno šteti koju trpi.
Tužitelj na istom ročištu ističe da su u ovom postupku utvrđeni svi relevantni dokazi iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužitelj napadnut od strane tuženika, obje ruke su mu bile blokirane, dok mu je u jednoj ruci nalazila kanta sa otpadnim materijala, a u drugoj ruci poklopac šahte. Pri tome je dobio udarac u prsa i pao na pod. Ovo posebno proizlazi iz priznanja tuženika koji je naveo da je upravo on tužitelju pristupio, da su tužitelju ruke bile blokirane, da mu je lijevom rukom uzeo kantu i istovremeno ga gurnuo desnom rukom, pri čemu je ovaj pao na pod preko lanca i zadobio ozljede koje su medicinskim postupkom konstatirane, a o čemu su se izjasnili sudski vještaci. Ovakvo stanje proizlazi iz prekršajnog postupka, gdje postoji iskaz umrle svjedokinje Z. R., ovjeren kod javnog bilježnika, da je tužitelj dok je čistio smeće bio napadnut od strane tuženika, da je tuženik vikao na njega i udario ga u prsa, pri čemu je ovaj pao. O ovome su se izjasnili sudski vještaci koji su kod procjene uzeli i ranije stanje tuženika.
Raspravnim rješenjem od 09. prosinca 2019.god., tuženiku je udijeljen daljnji rok od 8 dana u svrhu uplate predujma od 400,00 kn, na žiro račun ovog suda, u svrhu pokrića troškova određenog dopunskog medicinskog vještačenja sukladno raspravnom rješenju od 26. studenog 2020 god., uz upozorenje da će u slučaju bezuspješnog proteka udijeljenog roka, sud odustati od izvođenja ovog dokaza, i donijeti odluku temeljem provedenih dokaza. Glavna rasprava je u tu svrhu odgođena na dan 23. prosinca 2020. god., a na kojoj je utvrđeno da tuženik nije predujmio troškove dopunskog medicinskog vještačenja sukladno raspravnom rješenju od 26. studenog 2020. god., a niti je na istom ročištu opravdao neudovoljenje nalogu iz raspravnog rješenja od 26. studenog 2020.godine.
Stranke su zatražile parnični trošak.
U dokazne svrhe sud je pregledao Zahtjev radi naknade štete od 27. srpnja 2012.god., medicinsku dokumentaciju tužitelja, Izjavu Z. R. u vezi napada na Z. B. od 24. svibnja 2012. god., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu P.U. Splitsko-dalmatinska, P.P. O. br. 511-12-30-04 od 18. siječnja 2012. god., Povratnicu-Obavijest o prijamu od 07. rujna 2012. god., Potvrdu o primitku preporučene pošiljke od 04. rujna 2012. god., e-mail od 27. ožujka 2013.god., Presudu Prekršajnog suda u Splitu posl.br. Pp 4 J-768/12 od 20. lipnja 2014. god., spis predmeta Prekršajnog suda u Splitu posl.br. 16 Ppu J-1599/15, Karton pacijenta Ordinacije opće medicine dr. S. G., O., Klimatološke podatke GMP S. M. za
razdoblje od 01.01.-31.01.2012. god., P. vještačenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju J. Š. dr. med. spec. psihijatar od 23. listopada 2017. god., Medicinsko vještvo stalnog sudskog vještaka za ortopediju i traumatologiju prim.mr.sc. I. B. dr. med. spec. opće kirurgije i subspec. iz traumatolgoije od 04. rujna 2017. god., Sudsko – medicinsko vještvo stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. I. L. spec. neurolog od 15. srpnja 2018. god., Obavijest Doma za starije i nemoćne osobe L. S. U..br. 1084/2012 od 17. srpnja 2012. god., Presudu ovog suda posl.br. Pn-421/2017-13 od 19. prosinca 2019. god., Presudu Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž-959/2016-3 od 20. rujna 2018. god., te izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka na ročištu dana 02. ožujka 2017.god., te saslušanjem svjedoka J. P., na raspravnom ročištu 13. travnja 2017. godine.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045 st. 1, da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
Nadalje je u odredbi čl. 1100 st. 1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Pregledom spisa predmeta Prekršajnog suda u Splitu posl.br. 16 Ppu J-1599/15, utvrđeno je da su pravomoćnom presudom posl.br. Pp 4 J-768/12 od 20. lipnja 2014. god., tuženik I. A. i tužitelj Z. B., proglašeni krivima što su dana 18. siječnja 2012. god., oko 14,15 sati, u mjestu D., O. D. R., u…, remetili javni
red i mir na način da su se međusobno svađali, pritom vikali i galamili, da bi jedan drugog vrijeđali raznim pogrdnim riječima, te je tom prilikom okrivljenik pod 2 Z. B. lopatom mahao prema okrivljeniku pod 1 I. A., da bi ga zatim okrivljenik pod 1 I. A. odgurnuo, te je isti pao preko lanca kojim je ograđeno parkiralište, te udario glavom o pod, uslijed čega je zadobio lakše tjelesne ozljede u vidu comtusio, nakon čega su se obojica udaljila s mjesta događaja, dakle na javnom mjestu remetili javni red i mir vikom i odgurivanjem druge osobe. Tuženiku i tužitelju su za počinjeni prekršaj iz čl. 13 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u svezi s čl. 2 st. 10 Zakona o dopunama zakona o izmjenama i dopunama Zakona, kojima su određene novčane kazne za privredne prijestupe i prekršaje, izrečene novčane kazne u iznosima od po 378,00 kn.
Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske posl.br. Jž-601/2014 od 14. listopada 2015. god., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja kao okrivljenika, i potvrđena prvostupanjska presuda posl.br. Pp 4 J-768/12 od 20. lipnja 2014. god., u odnosu na tužitelja kao okrivljenika.
Spisu predmeta Prekršajnog suda u Splitu je priložen Zapisnik o glavnoj raspravi od 29.svibnja 2012.god., sa sadržanom obranom tuženika u svojstvu okrivljenika, u kojoj isti navodi da je dana 18.01.2012. god., oko 14,15 sati, u D. izišao ispred svoje kuće, i vidio tužitelja koji je držeći lopatu u ruci uzimao njegov šoder i stavljao u kantu. Krenuo je prema njemu i kazao mu "luđače to je moje, šta diraš moje", otrgnuo mu je kantu iz ruke, na što je on dizao lopatu, mahao prema njemu s namjerom da ga udari. On ga nije udario šakom u glavu već ga je odgurnuo i on je pao na pod. Nije pao preko lanca. Nadalje navodi da je tužitelj držeći lopatu u ruci, mašući prema njemu, razdrečio oči i govorio je "šta mi možeš, to nije tvoje", a to je završilo tako da ga je gurnuo. Nadalje navodi da se je tužitelj podignuo sam i pozvao djelatnike policije. Za svjedoka predlaže J. P..
Zapisnik o glavnoj raspravi od 29.svibnja 2012.god., sadržava i obranu tužitelja u svojstvu okrivljenika u kojoj isti navodi da je dana 18.01.2012. god., oko 14, 15 sati bio u mjestu D., u…, između brojeva 6 i 13. Navodi da je kuća tuženika ispred njegove kuće, odnosno nasuprot. Ispred njegove kuće mu se nalazi vodomjer, i kada pada kiša nanese razno smeće, dok je on dužan kao građanin to držati čisto, kako bi ljudi zaduženi za očitavanje vodomjera mogli neometano obavljati svoj posao. Iz toga razloga je toga dana utužene prigode sa lopatom i kantom izašao ispred kuće, i odlučio počistiti smeće, žalo, pijesak i sve što je naneseno na putu i vodomjeru. Počeo je raditi, punio je kantu sa smećem, napunio ju je do pola. Odjedanput je istrčao iz kuće tuženik govoreći mu "jesi ti normalan, daj to ovamo", bio je u šoku, nije znao što hoće, izdigao se je, pomaknuo dva koraka unazad, a on je pošao za njim govoreći "daj to ovamo, jesi ti normalan, mater ti jebem", a on je samo govorio "šta ti je I., šta ti je I.", on njega nije vrijeđao. Navodi da se je povlačio unazad, gotovo došao do lanca kojim je ograđeno parkiralište, tuženik ga je udario u predjelu prsa, te je unatrag preko lanca pao na pod i udario je glavom. Nadalje navodi da ga tuženik nije udario šakom u glavu, nego šakom u prsa. Tuženik nije nasrnuo na njega, te se je udaljio. On se je potom podigao i otišao u kuću, te pozvao djelatnike policije koji su došli kod njega kući i obavili sa njim razgovor. Naknadno je potražio liječničku pomoć i konstatirane su mu lakše tjelesne ozljede, za svjedoka predlaže Z. R..
Spisu predmeta Prekršajnog suda u Splitu je priložen i Zapisnik o ispitivanju svjedoka Prekršajnog suda u Korčuli br. IZJ-72/12 od 28. lipnja 2012. god., sa sadržanim iskazom svjedoka J. P., koji navodi da se sjeća zgode od dana 18. siječnja 2012. god. oko 14,15 sati, kada se je nalazio u mjestu D., u … sjedeći u automobilu, te je primijetio osobno mu poznate tuženika i tužitelja, gdje se nešto međusobno svađaju i viču jedan na drugoga. Čuo je gdje u jednom trenutku tuženik govori tužitelju da zašto bez pitanja uzima njegov šljunak da bi tada doista primijetio da tužitelj u ruci drži lopatu, da bi mu onda prišao tuženik i odgurnuo ga, uslijed čega je tužitelj pao, ali na pomalo teatralan način, i onda je to tako sve skupa prestalo. Drugo nema što izjaviti.
Tužitelj je u dokazne svrhe priložio pisanu izjavu pok. Z. R., ovjerenu u potpisu od strane javnog bilježnika R. V. iz O. br. Ov-2839/12 od 24.05.2012.
godine. U izjavi pok. Z. R. navodi da izjavljuje bez ikakve prisile i nagovaranja, da je dana 18. siječnja 2012. god., oko 14,00 sati, izvela svog slabo pokretnog supruga u kolicima ispred svoje kuće u D.. Vidjela je tužitelja kako na putu gdje mu je
vodomjer lopatom čisti put i smeće ubacuje u kantu koju je nosio sa sobom. Bio je udaljen od nje oko 20-30 metara. Tuženik je istrčao iz svoje kuće, počeo vikati na tužitelja, te ga je nakon toga udario u prsa, pri čemu je tužitelj pao. Nakon toga je tužitelj ušao u svoju kuću, a ona je odvezla svog supruga nazad u svoju kuću.
Tuženik je u dokazne svrhe dostavio e-mail G. P., B.
W., L., Š. (ljeti susjeda stranaka u D.), u kojoj se
ista žali na niz ponašanja tužitelja kao susjeda, uslijed čega između ostalog, zaključuje kako joj nije jasno da li tužitelj ima profesionalnu deformaciju od svog oficirskog života ili uzima sebi pravo da narušava željeni mir u kući u kojoj je ona vlasnica dva stana, te da je vidjela da tužitelj nema osjećaj za ljude i okolinu, i po njenom mišljenju mu je profesionalna pomoć potrebna.
Slijedom svega navedenog, ovaj sud cijeni kako valja primijetiti da su pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Splitu posl.br. Pp 4 J-768/12 od 20. lipnja 2014. god., tuženik i tužitelj proglašeni krivima što su dana 18. siječnja 2012. god., oko 14,15 sati, u mjestu D., O. D. R., u…, remetili javni red i mir na način da su se međusobno
svađali, pritom vikali i galamili, da bi jedan drugog vrijeđali raznim pogrdnim riječima, te je tom prilikom tužitelj lopatom mahao prema tuženiku, da bi ga zatim tuženik odgurnuo, te je isti pao preko lanca kojim je ograđeno parkiralište, te udario glavom o pod, uslijed čega je zadobio lakše tjelesne ozljede u vidu contusio.
Naime, svjedok J. P., koji je očevidac spornog događaja, i koji je na sporne okolnosti saslušan pred ovim sudom, i pred Prekršajnim sudom u Splitu, u svojim iskazima potvrđuje da su se tužitelj i tuženik sporne prigode međusobno svađali, i tada je primijetio da tužitelj u ruci drži lopatu, te je vidio kako je tuženik prišao tužitelju, te ga odgurnuo, uslijed čega je tužitelj pao. Navodi da je tužitelj imao u ruci lopatu koja je bila u zraku, pa mu je sve to izgledalo kao da tu lopatu ima namjeru upotrijebiti prema tuženiku, jer su se te prilike njih dvojica svađali.
Prema tome, nisu točne izjave tužitelja, da bi on kritične prigode samo umirivao tuženika, da mu je tuženik navedene ozljede (udarac) nanio bez da ga je on ičim izazvao, te da je lopatu držao na način da mu je drška bila u lijevoj ruci, a donji dio ispod pazuha u razini trbuha, a to da je sve pridržavao laktom, dok priložena medicinska dokumentacija tužitelja nedvojbeno ukazuje i na netočnost izjava tuženika, da bi kritične prigode samo blago odgurnuo tužitelja, koji da bi potom samo sjeo na pod, a obzirom da je kritične prigode tužitelj između ostalih ozljeda, zadobio i nagnječenje glave područja potiljka, i nagnječenje desnog prsišta.
Priloženu pisanu izjavu pok. Z. R., ovjerenu u potpisu od strane javnog bilježnika R. V. iz O. br. Ov-2839/12 od 24. 05. 2012. god., ovaj sud ne može cijeniti relevantnim dokazom, jer nije vlastoručno sastavljena od strane pok. Z. R., nije sačinjena u javnobilježničkom uredu, a niti je potpisana u javnobilježničkom uredu, a što je razvidno iz sadržaja javnobilježničke ovjere, u kojoj se navodi da je imenovana u nazočnosti javnog bilježnika priznala potpis na ispravi kao svoj.
Ovaj sud stoga cijeni nedvojbeno utvrđenim da se je kritične prigode u početku radilo o verbalnom sukobu između parničnih stranaka, kojim prilikom je tužitelj potom podigao u zrak lopatu koju je držao u ruci, a što je izazvalo reakciju tuženika, koji potom udara tužitelja šakom u prsište, uslijed čega je tužitelj pao na betonsku podlogu i zadobio naprijed navedene tjelesne ozljede. Pri tome je sasvim svejedno da li je tužitelj koji je na opisani način inicirao fizički sukob, podigao lopatu u zrak samo da bi zaplašio tuženika, ili je imao ozbiljnu namjeru sa njom udariti tuženika, dok je tuženik umjesto da se odmakne od tužitelja i na taj način spriječi fizički sukob, izazvan udario tužitelja šakom u prsište, uslijed čaga je tužitelj zadobio predmetne tjelesne ozljede.
U odredbama čl. 192 st.1 i st. 2 ZOO-a, propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu. Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.
Ovaj sud stoga, a vodeći računa o svim okolnostima slučaja u smislu odredbi čl. 192 st. 1 i st. 2 ZOO-a, cijeni da su uzroci ozljeđivanja tužitelja, a time i nastanka predmetne štete, kako u opisanom protupravnom ponašanju tuženika, tako i u protupravnom ponašanju tužitelja, pa stoga i odgovornost za nastale štetne posljedice može biti samo podijeljena, i to na način da je tuženik u konkretnom slučaju svojim protupravnim ponašanjem na opisani način, pridonio nastanku štete u omjeru od 50 %, a tužitelj svojim protupravnim ponašanjem u omjeru od 50%. Radi toga tužitelju u konkretnom slučaju pripada razmjerno smanjena naknada za počinjenu štetu, i to u omjeru od 50 % procijenjene štete.
Tuženik neosnovano prigovara vještvu sudskog vještaka dr. I. B. spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije, navodeći da je u spisu utvrđeno da se tužitelj od ranije liječi od ozljede vratne kralježnice, no ovaj vještak neovisno o navedenom tužitelju priznaje umanjenje životne aktivnosti za 4%, pa da stoga nije jasno u kojem obimu, i na koji način je ovaj vještak utvrdio zaostalu posljedicu u odnosu na vratnu kralježnicu koja bi proizlazila iz štetnog događaja, i koji postotak umanjenja životne aktivnosti postoji kod tužitelja sagledavajući cjelokupno stanje u vremenu koje prethodi predmetnom štetnom događaju.
Naime, ovaj vještak je u svojem vještvu izričito naglasio da je nakon završetka liječenja kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih aktivnosti od 4%, koje se očituje u umanjenju pokretljivosti vratne kralježnice. Kod utvrđivanja visine postotka uzeo je u obzir, unatoč umanjenoj pokretljivosti vrata srednjeg stupnja, i višegodišnje degenerativno oboljenje diskusa vratne kralježnice, što je evidentirano u zdravstvenom kartonu tužitelja počevši od 19.09.2008. godine. Smetnje su mu se intenzivirale nakon ozljede u smislu radikulopatije, što je također evidentirano u njegovom zdravstvenom kartonu. Dakle, umanjena pokretljivost vrata je posljedica degerativnog oboljenja diskusa vratne kralježnice, a dijelom posljedica predmetne ozljede tzv. trzajne ozljede vrata.
Međutim, tuženik osnovano ističe da u konkretnom slučaju nije moguće zbrajanje procijenjenog postotka smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja od strane sudskog vještaka dr. Ivica Bandalović spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije, i sudskog vještaka dr. sc. Ivo Lušić spec. neurolog.
Naime, vještak dr. sc. I. L. spec. neurolog, u svojem vještvu, između ostalog navodi da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi postoje li i trajne posljedice ozljede, pa shodno tome nije moguće ni odrediti da li postoji smanjenje životnih okolnosti. Međutim, prema zapisima iz preslika zdravstvenog kartona tužitelja, ozljeda u razdoblju između 2013. god., i 2016. god., navode se dijagnoze koje bi mogle biti povezane s predmetnom povredom (tj. s trzajnom ozljedom vrata) – poput dijagnoza radikulopatije, bolesti međukralježničkog diska vratne kralježnice, te dijagnoza cervikobrahialnog sindroma. U tom smislu je moguće da postoje trajne posljedice u smislu bolova u vratu, parestetičnih senzacija i bolova duž ruku. Ukoliko prihvatimo ovo stanovište, trajno umanjenje životnih aktivnosti se može procijeniti na 4%
Tužitelj se tijekom ovog postupka, a niti prilikom specijalističkih pregleda tijekom kojih je sačinjena priložena medicinska dokumentacija, a isto tako niti svojem odabranom liječniku obiteljske medicine prilikom pregleda evidentiranih u zdravstvenom kartonu, nije nikada požalio na bolove duž ruku, a niti na bilo kakve smetnje u funkcioniranju ruku. Stoga je jesno da vještak dr. I. B. spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije, i vještak dr. sc. I. L. spec. neurolog, u svojim vještvima suglasno procjenjuju smanjenje životnih aktivnosti tužitelja uslijed ograničene pokretljivosti vratne kralježnice od 4 %, a koje je posljedica štetnog događaja, pa se ove dvije procjene ne mogu zbrajati, već se preklapaju.
Sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka dr. I. B. spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije, i sudskog vještaka dr. sc. I. L. spec. neurolog, koji se preklapaju, a imajući u vidu težinu zadobivenih povreda i sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, naknada u iznosu od 560,00 kn, fizičkih bolova srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana, naknada u iznosu od 4.600,00 kn, te fizičkih bolova blagog intenziteta u trajanju od 28 dana, naknada u iznosu od 2.900,00 kn, odnosno ukupno uslijed svih oblika fizičkih bolova, novčana naknada u iznosu od 8.060,00 kn. Imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnih posljedica u omjeru od 50 %, tužitelju je za ovaj vid neimovinske štete valjalo priznati novčanu naknadu u iznosu od 4.030,00 kn.
Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskih vještaka dr. I. B. spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije, i sudskog vještaka dr. sc. I. L. spec. neurolog, koji se preklapaju, te opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica i životnu dob tužitelja (rođen 08. svibnja 1950. god.), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja uslijed duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 4%, novčana naknada u iznosu od 4.500,00 kn. Imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnih posljedica u omjeru od 50 %, tužitelju je za ovaj vid neimovinske štete valjalo priznati novčanu naknadu u iznosu od 2.250,00 kn.
Cijeneći nalaz i mišljenje sudskih vještaka J. Š. dr.med. spec. psihijatar i dr. sc. I. L. spec. neurolog, koji se preklapaju, o pretrpljenom primarnom i sekundarnom strahu, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja zbog pretrpljenog straha, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, novčana naknada u iznosu od 3.500,00 kn. Imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnih posljedica u omjeru od 50 %, tužitelju je za ovaj vid neimovinske štete valjalo priznati novčanu naknadu u iznosu od 1.750,00 kn.
Slijedom navedenog, tužitelju je iz osnova naknade neimovinske štete na ime pravične naknade za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova, priznata novčana naknada u iznosu od 4.030,00 kn, uslijed duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, novčana naknada u iznosu od 2.250,00 kn, te uslijed pretrpljenog straha, novčana naknada u iznosu od 1.750,00 kn, dakle, novčana naknada u iznosu od ukupno 8.030,00 kn, a sve prema nalazima i mišljenjima ovlaštenih stalnih sudskih vještaka medicinske struke, te imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnih posljedica u omjeru od 50 %.
Tužitelju je prema mišljenju sudskih vještaka dr. I. B. spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije, i sudskog vještaka dr. sc. I. L. spec. neurolog, koji se preklapaju, trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od 21 dan po 2 sata dnevno, a što iznosi ukupno 42 sata.
Tužitelj je u dokazne svrhe priložio u spis Obavijest Doma za starije i nemoćne osobe L. S. U..br. 1084/2012 od 17. srpnja 2012. god., u kojoj se navodi da sat njege i pomoći u kući prema cjeniku Doma L. iznosi 35,00 kn / bez poreza i ostalih davanja prema državi, a radi se o satu nemedicinske pomoći.
Međutim, tužitelj pri tome nema u vidu činjenicu da mu njegu i pomoć nemedicinskog karaktera nisu pružale ovlaštene stručne osobe specijalizirane ustanove kakva ja Dom za starije i nemoćne osobe L. S., već su mu njegu i pomoć pružali ukućani. Stoga je tužitelju priznata naknada na ime troškova tuđe njege i pomoći, prema sadašnjoj cijeni usluge osobe koja pruža njegu i pomoć nemedicinskog karaktera, a koju postupajući po izvansudskim odštetnim zahtjevima, kao i pred ovim sudom, priznaju osiguravatelji, i to u iznosu od 20,00 kn po satu njege i pomoći, pa tako tužitelju za potrebna 42 sata njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 840,00 kn. Imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnih posljedica u omjeru od 50 %, tužitelju je za ovaj vid imovinske štete valjalo priznati novčanu naknadu u iznosu od 420,00 kn.
Tužitelj u iskazu navodi da je prilikom odlaska na fizikalnu terapiju koristio autobus s tim da je karta u jednom i drugom smjeru 20,00 kuna, u S. je išao 3 puta, a karta je 21,00 kunu u jednom smjeru, Nakon što mu se predočava dokumentacija liječnika S. M. (str. 15.), navodi da su to vjerojatno datumi kad je odlazio na fizikalnu terapiju, a to je 10 dana, a isto je utvrđeno i pregledom priloženog Kartona fizikalne terapije mr. sc. Dr. S. M. spec. fizikalne medicine i rehabilitacije.
Osim toga, vještak dr. I. B. spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije,
navodi da su u priloženom zdravstvenom kartonu pacijenta ordinacije opće medicine S. G. dr. med. O., za razdoblje od 20. 08. 2007. god., do 21.04.2017. god.,
navedeni pregledi vezani za predmetnu ozljedu: dana 19.01.2012. god., 24.01.2012. god., 03.02.2012. god., S 13.1, dana 13.07.2013. god., M 50 dana 29.09.2014. god., M 54, i dana 05.06.2015. god., M 54.1, dana 09.10.2015. god., M 54.1, dana 13.01.2016. god., M 54.1- fizikalna terapija, dana 18.11.2016. god., M 54.1, Th. fizikalna. EMNG: kronična radikularna lezija C 7 obostrano.
Prema tome, tužitelju za 10 odlazaka na fizikalnu terapiju pripada naknada u iznosu od 200,00 kn (10 x 20,00 kn), te za 3 odlaska na specijalističke preglede u S., naknada u iznosu od 126,00 kn (3 x 42,00 kn), a što ukupno iznosi 326,00 kn. Imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnih posljedica u omjeru od 50 %, tužitelju je za ovaj vid imovinske štete valjalo priznati novčanu naknadu u iznosu od 163,00 kn.
Kao umirovljenik i zdravstveno osigurana osoba, tužitelj zacijelo nije snosio troškove liječenja uslijed zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, jer bi u tom slučaju, po mišljenju ovog suda tužitelj i sačuvao ispostavljene račune prilikom obavljenih liječničkih pregleda, pa je zahtjev radi naknade imovinske štete na ime troškova liječenja, u cijelosti odbijen kao neosnovan.
Slijedom navedenog, tužitelju je iz osnova naknade imovinske štete na ime troškova tuđe njege i pomoći, priznata novčana naknada u iznosu od 420,00 kn, te na ime troškova prijevoza u svrhu odlazaka na liječničke preglede i fizikalnu terapiju, novčana naknada u iznosu od 163,00 kn, dakle, novčana naknada u iznosu od ukupno 583,00 kn, a sve prema nalazima i mišljenjima ovlaštenih stalnih sudskih vještaka medicinske struke, i priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnih posljedica u omjeru od 50 %.
Tužitelju su na dosuđeni iznos novčane naknade za prouzročenu neimovinsku štetu u visini od ukupno 8.030,00 kn, priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od završetka liječenja dana 18. studenog 2016. god., kada je prema nalazu vještaka dr. I. B. spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije, a nakon uvida u priloženi Zdravstveni karton tužitelja, obavljen posljednji liječnički pregled tužitelja vezan za predmetnu ozljedu, dok su mu na dosuđeni iznos novčane naknade za prouzročenu imovinsku štetu u iznosu od ukupno 583,00 kn, priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate, a obzirom da je naknada za pretrpljenu imovinsku štetu priznata prema sadašnjim cijenama usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera koje priznaju osiguratelji, te sadašnjih cijena autobusnih karata na relaciji D. - O. i D. - S.. U odnosu na više zatraženo za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu, kao i više zatražene zakonske zatezne kamate, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen. Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za zastupanje po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te da je tužiteljica imala veće izdatke od tuženika na ime troškova sudskih pristojbi, kao i izdatke za troškove provedenih medicinskih vještačenja koji su bili neophodni u svrhu donošenja odluke suda. Međutim, obzirom na razmjerno veći uspjeh tuženika u parnici, a imajući u vidu sporni osnov i visinu tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
U Splitu, 05. veljače 2021. godine
S U D A C
Živomir Topić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika
