REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 24 Pž-384/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorane Aralice Martinović, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom GARO d.o.o., OIB 71394717168, Stobreč, Mornarska 25, odlučujući o žalbi vjerovnika HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB 26702280390, protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-250/2020-24 od 17. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba vjerovnika Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Zagreb, Strossmayerov trg 9 kao neosnovana te se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-250/2020-24 od 17. prosinca 2020. u točki I. redni broj 29. u dijelu u kojem je utvrđena tražbina tog vjerovnika u iznosu od 962.878,87 kn, potvrđuje.

Obrazloženje

Rješenjem poslovni broj St-250/2020-24 od 17. prosinca 2020. Trgovački sud u Splitu je u točki I. izreke utvrdio tražbine vjerovnika navedene pod rednim brojevima 1. do 54. U točki II. odbacio je kao nepravodobnu prijavu tražbine vjerovnika Oregon d.o.o., Viškovo, Petrci 27, OIB 17999753418 u iznosu od 30.452,13 kn.

Takvo je rješenje prvostupanjski sud donio na temelju odredbe čl. 42. st. 3., čl. 46. st. 2., 47., 48. i 266. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ), jer su prijavljene tražbine ispitane kako ih je dužnik naveo u svom prijedlogu i kako su ih prijavili vjerovnici, u zakonskom roku od 21 dan računajući od dana dostave rješenja o pokretanju predstečajnog postupka na mrežnim stranicama e -Oglasna ploča suda (čl. 36. SZ-a).

Protiv rješenja žalbu je izjavio vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Zagreb. Rješenje pobija u točci I. izreke u dijelu koja se odnosi na njegovu utvrđenu tražbinu i to u tablici pod brojem 29. u iznosu od 962.878,87 kn, zbog svih žalbenih razloga. Predlaže da ovaj sud ukine rješenje u pobijanom dijelu.

Povjerenica ME u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi rješenje u pobijanom dijelu.

Žalba nije osnovana.

Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u vezi s čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/2015 i 104/2017; dalje: SZ), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Iz spisa proizlazi da je rješenjem suda poslovni broj St-250/2020-7 od 3. rujna 2020. otvoren predstečajni postupak nad dužnikom Garo d.o.o., OIB 71394717168, Stobreč, Mornarska 25, a za povjerenicu predstečajne nagodbe imenovana je ME. Tim rješenjem pozvani su vjerovnici da nadležnoj jedinici Financijske agencije prijave svoje tražbine temeljem odredbe čl. 34. Stečajnog zakona („Narodne novine“ 71/15 i 104/17; dalje: SZ). Postupajući po čl. 43. st. 6. SZ-a, Financijska agencija dostavila je sudu relevantnu dokumentaciju, među kojom i: - prijave tražbina vjerovnika - očitovanje dužnika o prijavljenim tražbinama - očitovanje povjerenika o prijavljenim tražbinama.

Odredbom članka 46. stavka 1SZ-a propisano je kako na ročištu radi ispitivanja tražbina sud ispituje prijavljene tražbine, dok je čl. 47. SZ-a propisano da tražbine prijavljene u propisanom roku se smatraju utvrđenim, ako ih nije osporio dužnik, povjerenik ako je imenovan ili vjerovnik.

Nadalje, čl. 49. st. 1. SZ-a propisano je kako na ročištu radi ispitivanja tražbina sud sastavlja tablicu ispitanih tražbina i tablicu razlučnih prava, a čl. 50. st. 1. SZ-a propisano je kako na temelju tablice ispitanih tražbina sud donosi rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama, uz obveznu naznaku razloga osporavanja.

Na ročištu radi ispitivanja tražbina, održanom 17. prosinca 2020., utvrđeno je da je 5. listopada 2020. FINA na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova objavila tablicu prijavljenih tražbina, iskazavši prijavljene tražbine vjerovnika pored iznosa tražbina koje je za vjerovnike naveo dužnik u prijedlogu za otvaranje predstečajnog postupka.

Iz podnesene Prijave tražbine u predstečajnom postupku jasno proizlazi kako je vjerovnik Hrvatska banka za obnovu i razvoj prijavio tražbinu u iznosu od 962.878,87 kn po Ugovoru o kreditu broj: IPARD-08/2011 s pripadajućim dodacima koja je osigurana razlučnim pravom, te da se vjerovnik ne odriče prava na odvojeno namirenje i ne pristaje da se odgodi namirenje iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo radi provedbe plana restrukturiranja.

Zakon o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona stupio je na snagu u studenom 2017. te je u čl. 35. SZ-a dodan i stavak 3. koji glasi:

„Na razlučne vjerovnike kao vjerovnike dužnika u predstečajnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se pravila iz čl. 153. ovog zakona.“

Članak 153. SZ-a glasi:

„Vjerovnici s pravom odvojenog namirenja su stečajni vjerovnici ako im je dužnik i osobno odgovoran. Oni imaju pravo na razmjerno namirenje iz stečajne mase samo ako se odreknu odvojenog namirenja i ako se ne uspiju odvojeno namiriti.“

Odgovarajuća primjena odredbe čl. 153. SZ-a u predstečajnom postupku znači da razlučni vjerovnici predstečajnog postupka su istovremeno i njegovi vjerovnici ako im je predstečajni dužnik i osobno odgovoran. Slijedom toga, oni mogu prijaviti svoju tražbinu u predstečajnom postupku iako se nisu odrekli prava na odvojeno namirenje niti su dali pristanak na odgodu namirenja. U njihovo razlučno pravo se ne dira, ono ostaje i „samo“ razlučno pravo nije predmet ispitivanja u predstečajnom postupku sukladno odredbi čl. 46. st. 6. u vezi s odredbom čl. 38. st. 1., 3. i 4. SZ-a.

Dakle, treba razlikovati pravo vjerovnika da prijavi svoju tražbinu prema dužniku i da se ona utvrdi, od njegovog razlučnog prava. Upravo je to i bio cilj uvođenja odredbe čl. 35. st. 3. SZ-a.

Ako razlučni vjerovnik ima pravo da prijavi svoju tražbinu u predstečajnom postupku (kao što to može i u stečajnom postupku) njegova tražbina se utvrđuje. Razlučni vjerovnik može pristati da se njegova tražbina i namiri u manjem iznosu, a u protivnom ona će se namirivati u punom iznosu.

To potvrđuje i odredba čl. 38. st. 4. SZ-a u dijelu u kojemu navodi:

Ako je predstečajnim sporazumom drukčije određeno, za razlučne vjerovnike posebno će se navesti u kojem se dijelu njihova prava smanjuju, na koje se vrijeme odgađa namirenje i koje druge odredbe predstečajnog sporazuma prema njima djeluju.

Znači predstečajnim sporazumom razlučni vjerovnik može pristati da se njegova tražbina smanji i tada će predstečajni sporazum utjecati i na njegovo pravo na namirenje, odnosno razlučno pravo će i dalje ostati ali će on imati manju tražbinu koju će namirivati iz predmeta zaloga. Ako razlučni vjerovnik ne želi umanjiti svoju tražbinu ona će ostati u cijelosti i on će ju namirivati iz založene stvari. Isto tako, ako razlučni vjerovnik misli da tražbinu neće moći namiriti u punom iznosu iz vrijednosti založene stvari, mogao bi pristati u predstečajnom postupku da se njegova tražbina umanji i da se jedan dio namiruje iz ostale imovine dužnika prema postignutom predstečajnom sporazumu.

Zbog svega navedenog, razlučno pravo i dalje nije predmet ispitivanja u predstečajnom postupku, ali to ne ograničava vjerovnika kojemu je dužnik i osobno odgovoran i koji ima različno pravo da prijavi svoju tražbinu i da u postupku odlučuje o njenoj sudbini.

Stoga je valjalo temeljem čl. 380 t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 10. SZ-a žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje u pobijanom dijelu potvrditi.

Zagreb, 4. veljače 2021.

Predsjednica vijeća

Gorana Aralica Martinović