1

                            Poslovni broj: 2 Povrv-151/23-25

                

         Republika Hrvatska

   Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci                                               Poslovni broj: 2 Povrv-151/23-25

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja B. O. iz S., L. 2., OIB: …, vlasnika obrta E. – S. – o. z. p., t. i u., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku iz V., protiv tuženika F. j.d.o.o. iz G., M. D. ., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku iz S. B., radi isplate, nakon održane glavne, javne i usmene rasprave zaključene 6. veljače 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni M. J., odvjetničke vježbenice u uredu I. K., odvjetnika iz V., i punomoćnika tuženika u zamjeni H. P., odvjetnika iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 27. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I./ Odbija se tužitelj se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom, te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K., poslovni broj Ovrv-3997/2022 od 15. srpnja 2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku F. j.d.o.o. iz G., M. D. ., OIB: …, isplatiti tužitelju . O. iz S., L. 2., OIB: …, vlasnika obrta E. – S. – o. z. p., t. i u., iznos od 1.034,24 eura (slovima: tisuću trideset četiri eura i dvadeset četiri centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 3. rujna 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

 

              II./ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

 

              III./ Nalaže se tužitelju . O. iz S., L. 2., OIB: …, vlasnika obrta E. – S. – o. z. p., t. i u.,, naknaditi tuženiku F. j.d.o.o. iz G., M. D. ., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.072,72 eura (slovima: tisuću sedamdeset dva eura i sedamdeset dva centa) u roku 15 dana.

 

              IV./ Odbija se tuženik sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa u visini od 37,31 eura (slovima: trideset sedam eura i trideset jedan cent) kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

 

              1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Mirodar Kovač je donio rješenje o ovrsi na

temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3997/2022 od 15. srpnja 2022., te je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 1.034,24 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 3. rujna 2021.

 

              2. Tuženik je protiv gore navedenog rješenja pravodobno podnio prigovor povodom kojeg je ovaj sud donio rješenje poslovni broj M5 Povrv-91/2022 od 23. kolovoza 2022., a kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

              2.1. Tuženik u prigovoru navodi da nije bila riječ o naručenoj robi nego robi koju je sin tužitelja dovezao, a tuženik je na njegovo inzistiranje stavio na izlog, te plaćao kako se roba prodavala. Ističe da je ovrhovoditelju plaćeno sve što se prodalo, a da unazad otprilike godinu dana tuženik traži da tužitelj preuzme svoju robu jer je ne može prodati budući za istu nema interesa, te da je tužitelja u nekoliko navrata upozorio da će morati robu premjestiti u skladište jer mu ista zauzima prostor. Uz prigovor prilaže preslike SMS poruka koje je razmjenjivao sa sinom tužitelja.

 

              3. Tužitelj u podnesku od 13. rujna 2022. ističe da tuženik izbjegava plaćanje svoje obveze, te da je iz prepiske tuženika i sina tužitelja jasno da postoji usmeni dogovor po kojem će tuženik robu držati u izlogu i po prodaji plaćati tužitelju. Dalje navodi da je tuženik micanjem robe iz izloga prekršio navedeni dogovo, te onemogućio ispunjenje obveze. Ističe da je tuženik robu držao u izlogu skoro dvije godine, te da je svojevoljno maknuo kao i da je roba, u međuvremenu, izgubila na vrijednosti.

              3.1 Tuženik u podnesku od 3. listopada 2022. ne spori da je postojao usmeni dogovor između tužitelja i tuženika, ali ističe da je riječ o robi koja se nije mogla prodati i smetala mu je. Nadalje, ističe da svu robu koju je prodao uredno platio tužitelju, a robu koji nije mogao prodati, htio je vratiti tužitelju, što je tužitelj odbio. Ističe da se tužitelj nije pridržavao usmenog odgovora.

 

              4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi čitanjem kartice kupca za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. (list 7 spisa), karticu kupca za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. (list 8 spisa), karticu kupca za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. (list 9 spisa), preslike SMS poruka između tuženika i sina tužitelja (list 33-37 spisa), račun br. 47/P3/1 od 13. studenog 2019. (list 44 spisa), dopis Porezne uprave Područni ured V., Ispostava Ž. (list 56-59 spisa). Uz navedeno sud je saslušao tužitelja B. O. kao stranku u postupku, te svjedoka D. O. na zapisniku od 9. veljače 2023.

 

              5. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je donio presudu poslovni broj M5  Povrv-91/22-8 od 16. ožujka 2022. koja presuda je povodom uložene žalbe tuženika ukinuta odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 47 Gž-1970/23-2 od 13. lipnja 2023. 

 

              6. U nastavku postupka sud je pored izvedenih dokaza proveo i dokaz čitanjem potvrde o izvršenom uvidu u podatke porezne uprave od 27. lipnja 2022. (list 12 spisa), potvrde o izvršenom uvidu u podatke porezne uprave od 15. srpnja 2022. (list 23 spisa), te je saslušana zakonska zastupnica tuženika A. Dž. na zapisniku od 6. veljače 2024.

             

              7. Na temelju provedenog postupka, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

 

              8. Između stranaka nije sporno postojanje usmenog dogovora kao ni činjenica postojanja poslovnog odnosa te činjenica da je tužitelj određenu robu isporučio tuženiku.

              8.1 Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi naplate za isporučenu robu.

 

              9. Uvidom u karticu kupca za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. utvrđeno je da je tuženik dugovao tužitelju iznos od 18.532,50 kuna odnosno sada iznos od 2.459,69 eura za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. tuženik je dugovao 7.792,50 kuna / 1.034,24, kao i za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. Uvidom u preslike SMS poruka koje je priložio tuženik utvrđeno je da je postojao usmeni dogovor između tužitelja i tuženika prema kojem tuženik drži robu, te kad istu proda ima obvezu platiti tužitelju. Navedena prepiska datira od 1. rujna 2021. godine. Uvidom u račun br. 47/P3/1 od 13. studenog 2019. utvrđeno je da je tužitelj isporučio tuženiku robu u vrijednosti od 20.432,50 kuna / 2.711,85 eura, te da je dospijeće navedenog računa bilo 13. veljače 2020. Uvidom u dopis Porezne uprave Područnog ureda V., Ispostava Ž. od 9. siječnja 2023. utvrđeno je da je tuženik za račun br. 47/P3/1 od 13. studenog 2019. koristio pravo na odbitak pretporeza na iznos od 20.432,50 kuna / 2.711,85 eura.

 

              10. Iz iskaza svjedoka D. O., vlasnikovog sina, proizlazi da je on dogovarao posao s tuženikom te da je isti glasio da tužitelj daje robu tuženiku bez plaćanja avansa i to robu koju ima na lageru, a da je tuženik drži u izlogu i plaća kako pojedini komad namještaja proda. Svjedok navodi da je u trenutku dogovora s tuženikom, isti tek počeo s radom, te da je tuženiku dobrodošla njegova ponuda budući da nije morao odmah plaćati isporučeni namještaj. Navodi i da je dogovor bio da tuženik proda robu, a tužitelj organizira prijevoz i montažu prodanog namještaja, te da tuženik potom plaća za navedenu robu. U svom iskazu ističe da je tužitelju bilo neprihvatljivo prihvatiti vraćanje robe zbog proteka vremena (ista je kod tuženika stajala preko dvije godine), te da je pojedina roba možda zadobila i oštećenja. Ističe da je tuženiku ponudio plaćanje duga na rate, a da je dug iznosio oko tisuću eura, ali tuženik nije htio platiti sporni iznos. Sjeća se da je zadnja uplata bila negdje u rujnu 2021. za spavaću sobu Bianca, te da je plaćeno oko 4.500,00 kuna.

 

              11. Iz iskaza tužitelja B. O. proizlazi da je njegov sin, D. O. dogovarao posao s tuženikom budući je isti voditelj prodaje u O.. Ističe da je bio upoznat s dogovorom između svog sina i tuženika, te da je znao kad je roba maknuta iz izloga tuženika. Nadalje, navodi da je tada s tuženikom pokušao dogovoriti određenu dinamiku plaćanja duga budući je smatrao da isti nije velik, ali da je tuženik to odbio. Navodi da je za njega povrat robe u tom trenutku bio neprihvatljiv zbog proteka vremena i mogućih oštećenja. Iskazuje da ga tuženik nije naknadno kontaktirao niti mu

je poznato je li od robe išta prodao nakon pokretanja ovog postupka.

 

              12. U nastavku postupka sud je proveo i dokaz saslušanja zakonske zastupnice tuženika, te je na raspravi od 6. veljače 2024. A. Dž. iskazala da je zaposlena kao direktor F. j.d.o.o. sa sjedištem u G. od 2018. Bila je u poslovnoj suradnji sa E. s. koja je inače u vlasništvu B. O., ali sva njena komunikacija bila je s njegovim sinom D. O. U početku se radilo o njegovoj usluzi prijevoza i montaže namještaja koju su radili za F. j.d.o.o., a zatim je D. u F. salonu izložio nešto od vlastite robe kao što je spavaća soba, kuhinja, klub stolovi i sl. Do takve suradnje je došlo jer je D. predložio da doveze svoju robu u salon jer u salonu nisu imali takve vrste robe nego samo tapacirani namještaj. S D. O. se usmeno dogovorila za ovu suradnju, ali robu nije birala niti je za to izdavala kakvu narudžbenicu. Dogovor je bio da će se roba staviti na izlog i da će se plaćati ono što bude prodano, bez bilo kakvog dogovora o vremenskom ograničenju. Nisu razgovarali o tome koliko će dugo roba biti izložena. Koliko se sjeća D. je tu robu dovezao i izložio u salonu 2019. Niti poslije nisu razgovarali do kada će taj namještaj biti u tom salonu, te i dan danas roba koja nije prodana stoji u skladištu salona. Nije više u izlogu jer se nije pokazala prodajnom, te je razgovarala i predložila D. da ovu robu odveze i izloži u svom salonu jer su u tom periodu planirali preuređenje salona i rečeno mu je da će tada sva roba iz izloga biti premještena u skladište. Nije puno toga ostalo od neprodane robe, možda nekih 5 artikala. Sjeća se da su ostala dva radna stola, ali se ne sjeća što je još ostalo. Roba je bila snižena na nabavnu cijenu, bez njihove marže, međutim nakon godinu dana niti po toj cijeni nije se uspjela prodati. D. niti u jednom trenutku nije rekao da neće uzeti robu niti je poricao dogovor nego je samo rekao da ju trenutno nema gdje izložiti. To je bilo nekoliko mjeseci prije preuređenja salona kada je roba maknuta iz salona u skladište i kada mu je to i najavila. Ova roba do danas nije prodana niti je oštećena, a skladište u kojem se nalazi je suho. U ovom skladištu drže i svoju robu tj. njihov namještaj koji prodaju. Nadalje navodi da nisu imali nikakav pismeni dokument već je sve ovo bilo između njih usmeno dogovoreno o čemu ima i sms poruke. Misli da je vrijednost te neprodane robe 1.034,00 eura, koju robu nisu platili jer ju nisu prodali. To nije do sada plaćeno jer je dogovor bio da će robu D. preuzeti i izložiti kada bude imao adekvatan prostor za to. Salon je preuređen u ljeto 2021. Poslije toga nije više bila u komunikaciji s D. O. niti s B. Također navodi da je račun uredno izdan na svu zaprimljenu robu i račun je uredno fakturiran, a roba je jednim dijelom prodana i plaćeno je sve što je prodano. Ostala je neprodana i neplaćena roba u vrijednosti od 1.034,00 eura. Ne zna da li je vraćen višak predporeza ili ne, to zna njihovo knjigovodstvo. Ne spori da je vrijednost robe u tom iznosu od 1.034,24 eura koja je i dalje na njihovom skladištu i tužitelj ju može preuzeti kada god to želi, čak su ponudili da njihovi dostavljači odvezu robu tužitelju gdje god mu to odgovara.

 

              13. Analizom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu, da je postojao usmeni dogovor između stranaka po kojem tužitelj daje tuženiku robu koju tužitelj ima na lageru bez plaćanja avansa i da ju tuženik drži u izlogu, te da ju plati tužitelju nakon što ju proda. Nesporno je da stranke ovim usmenim dogovorom nisu odredili rok prodaje, a samim tim niti rok plaćanja. Ovakav dogovor postojao je do trenutka kada je tuženik maknuo robu s izloga, a prethodno ga je opomenuo da će salon preuređivati, te da će svu robu maknuti u skladište. Isto tako, među parničnim strankama bilo je nesporno da je tužitelj tuženiku predao robu i ispostavio račun na sveukupni iznos u vrijednosti 2.711,85 eura, te da je tijekom vremena tuženik prodao dio robe i tu robu platio, a da je ostala neprodana roba u vrijednosti 1.034,24 eura koji iznos tuženik nije platio i tužitelj ga potražuje u ovom postupku.

              13.1. Naime, iz računa br. 47/P3/1 od 13. studenog 2019. proizlazi da je tužitelj isporučio namještaj tuženiku i to namještaj u vrijednosti 2.711,85 eura, a tuženik je dostavom navedenog računa Poreznoj upravi i korištenjem prava na odbitak pretporeza temeljem istog računa potvrdio primitak navedene robe i istu pristao prodavati u svom salonu. Navedeni usmeni dogovor, tuženik tijekom postupka ne spori. Tuženik ne spori niti činjenicu da je tužitelj isporučio robu kao niti činjenicu da određeni dio robe nije prodan niti plaćen, te čini nespornim visinu neplaćene robe u iznosu od 1.034,24 eura, a što jasno pristječe iz iskaza zakonske zastupnice tuženika A. Dž. s raspravnog zapisnika od 6. veljače 2024.

 

              14. Prema čl. 297. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 63/08 i 134/08, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) ugovor je sklopljen pod uvijetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice.

              14.1. Članak 221.b st. 1. ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Kako je u predmetnom postupku tužitelj za isporučenu robu tuženiku ispostavio račun, koji je tuženik evidentirao u svojem knjigovodstvu i iskoristio pravo na odbitak pretporeza po ispostavljenom računu, to ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao postojanje svoje tražbine, a što tuženik niti ne spori. Naime, sukladno odredbi čl. 221.b st. 1. ZPP-a kada sudu od nadležnog poreznog tijela pristigne obavijest o tome da je tuženik odbio pretporez po računu, smatra se da tužiteljeva tražbina postoji čiju visinu tuženik ne spori no svoju obvezu nije ispunio jer nije ispunjen odgodni uvjet kako to i proistječe zakonskog zastupnika tuženika A. Dž.

              14.2. Prema ocjeni suda stranke su u konkretnom slučaju sklopile ugovor s odgodnim uvjetom i ovim ugovorom nisu ugovorile fiksni rok prodaje robe nego to ovisi o radnji treće osobe koja se odluči kupiti taj namještaj, pa je prema ocjeni suda ovaj uvjet neizvjesan i zato neispunjenje obveze plaćanja roba nema za posljedicu raskid tog ugovora po sili zakona. Ovaj ugovor stranke nisu sporazumno raskinule niti su ga raskinule temeljem sudske odluke, pa je stoga ovakav tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan jer odgodni uvjet još uvijek nije ispunjen budući roba još uvijek nije prodana.

 

              15. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi

troškove vođenja postupka. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastava prigovora na rješenje o ovrsi od 22.07.2022 u iznosu od 75 bodova, trošak sastava neobrazloženog podneska od 05.02.2024. u iznosu od 37,50 bodova, trošak zastupanja na tri ročišta i to od 16.12.2022., 10.02.2023. i 06.02.2024. svako po 75 bodova, trošak žalbe od 24.03.2023. u iznosu od 93,75 boda, odnosno za sve radnje ukupno 431,25 boda što pomnoženo s vrijednošću boda čini iznos od 858,18 eura, a što uz porez na dodanu vrijednost u iznosu od 214,54 eura čini sveukupni trošak u iznosu od 1.072,72 eura.

              15.1. Tuženiku nije priznat trošak u iznosu od 37,31 eura jer mu sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife pripada naknada za trošak sastava redovnog pravnog lijeka tj. žalbe uvećana za 25% koja iznosi 93,75 boda, a ne kako je to tuženik zatražio u iznosu od 112,50 bodova.

 

              16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Vinkovcima, 27. veljače 2024.

 

                                                                                                                                 Sudac

                                                                                                              Snježna Kozina, v.r.

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna strana može podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

 

              DOSTAVITI:

1. Odvjetni V. B., V. – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetnik K. K., S. B. – punomoćnik tuženika