REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-59/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. O. iz Z., … , OIB: … ,

zastupanog po punomoćniku Š. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženice R. S., B., … , zastupane po Državnom pravobranilaštvu

R. S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2397/2018-24, od 10. siječnja 2020., 4. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana – i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2397/2018-24, od 10. siječnja 2020.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se oglasio nenadležnim, ukinuo je sve provedene radnje te odbacio tužbu od 11. rujna 2018.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio tužitelj navodeći da je podnosi zbog svih žalbenih razloga. U bitnome navodi, kako u predmetnoj pravnoj stvari niti jedan pozitivni propis RH (Ustav, Zakon ...) ne isključuje nadležnost hrvatskih sudova u postupku za izvanugovornu odgovornost za naknadu štete. Ističe, da sud o nadležnosti ne može odlučivati na temelju prakse Međunarodnog suda pravde, koja da nije ni u čemu slična s predmetnim postupkom, a posebice da se odluka o nadležnosti ne može donositi na temelju tumačenja različitih pravnih autora koji ni po čemu nisu bilo kakav obvezujući izvor prava, već suprotno smatra da je pobijano rješenje u suprotnosti s odlukom Međunarodnog suda pravde od 3. veljače 2015. kojom odlukom je jasno navedeno da žrtve imaju pravo na reparaciju, a prvostupanjski sud svojim neosnovanim stavom iz pobijanog rješenja da to onemogućuje.

Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijano rješenje preinači sukladno navodima žalbe, te da prvostupanjski sud nastavi s postupanjem u predmetnoj pravnoj stvari. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13. i 89/14 – dalje u tekstu: ZPP).

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski se sud oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje te je odbacio tužbu od 11. rujna 2018., uz zaključak u bitnome, da u konkretnom slučaju tuženica kao strana država uživa pravo imuniteta u pogledu nadležnosti suda Republike Hrvatske, u skladu s čl. 26. st.1. ZPP-a, pa da ne postoji nadležnost suda u Republici Hrvatskoj za suđenje tuženici u utuženoj stvari, sve uz primjenu odredbe čl. 16. st.3. ZPP-a.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u podnesenoj žalbi, a pazeći i po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnoga prava te na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kada se na njih tako pazi prema odredbi čl. 365. st.2. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je odluka suda prvog stupnja valjana i zakonita te da u donošenju iste nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni one na koje ukazuje tužitelj.

U ovome predmetu, tužitelj zahtjev za naknadu štete temelji na činjeničnim navodima tužbe da je tijekom agresije na R. H. zarobljen i lišen slobode od strane

Oružanih snaga pravnog prednika tuženice R. S. (S. R. J.),

te da je tijekom zatočeništva najprije u V., a potom u KPD S. M. u razdoblju od 18. studenog 1991. do 14. kolovoza 1992. (ukupno 271 dan) bio izložen psihičkom i fizičkom maltretiranju, zastrašivanju, premlaćivanju, izrugivanju, stavljanju u samicu, čime su kršene odredbe Ženevske konvencije o postupanju sa ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949., a uslijed čega mu je uzrokovana neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na slobodu, dostojanstvo, čast i ugled, te imovinska šteta u vidu uništene odjeće, obuće i osobnih stvari.

Odredbom čl. 26. st.1. ZPP-a propisano je da u pogledu nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj za suđenje stranim državama važe pravila međunarodnog prava.

Prvostupanjski sud je pozivom na pravila međunarodnog običajnog prava pravilno zaključio da strana država uživa imunitet od nadležnosti suda u drugoj državi u pogledu postupanja u kojima se javlja kao nositelj javne ovlasti, te da shodno tome i u konkretnom slučaju tuženica kao strana država u skladu s odredbom čl. 26. st.1. ZPP uživa pravo imuniteta u pogledu nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, pa stoga tužitelj neosnovano osporava pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o nepostojanju nadležnosti hrvatskog suda za suđenje u ovom postupku protiv strane države.

Naime, postupanje pravnog prednika tuženice R. S. (S. R.

J.) i njegov odnos spram ratnih zarobljenika lišenih slobode i zatočenih na njezinu teritoriju u S. M. doista ima značaj postupanja države u obavljanju javne vlasti, odnosno kao nositelja suverenosti, pa slijedom toga i u skladu sa odredbom čl. 26. st.1. ZPP-a tuženica kao strana država uživa u ovom postupku pravo imuniteta glede nadležnosti hrvatskog suda.

Posljedično sa time, nisu od odlučnog značaja žalbeni navodi tužitelja kojima postojanje nenadležnosti hrvatskog suda nalazi u tome što su štetne radnje (zarobljavanje i lišenje slobode) djelom počinjene i na području R. H., te što on štetne

posljedice trpi i na području R. H., pa su neosnovane i tvrdnje kako je pobijano rješenje u suprotnosti s odlukom Međunarodnog suda pravde od 3. veljače 2015. prema kojoj žrtve agresije na R. H. imaju pravo na naknadu štete. Navedeno iz razloga, što se pobijanim rješenjem ne isključuje pravo tužitelja da pred za to nadležnim sudom od odgovorne osobe zahtjeva naknadu uzrokovane štete, pa stoga nije povrijeđeno niti njegovo pravo na reparaciju štete kako to navodi u svojoj žalbi.

Naime, pružanje imuniteta stranoj državi u građanskom postupku s legitimnim ciljem poštivanja međunarodnog prava radi promicanja, poštovanja i održavanja dobrih odnosa između država kroz poštivanje suvereniteta druge države i u praksi Europskog suda za ljudska prava nema značaj neopravdanog ograničenja pristupa sudu (slučaj McElhinney protiv Irske, slučaj Fogarty protiv Ujedinjenog Kraljevstva, ...).

Stoga, u situaciji kada nije sporno da između R. H. i R. S.

nema uzajamnosti, odnosno da ni za suđenje R. H. ne postoji nadležnost suda u

R. S., a tuženica nije dala pristanak na nadležnost suda R. H., već se

tome protivila pozivajući se u odgovoru na tužbu na jurisdikcijski imunitet, prvostupanjski je sud povodom prigovora tuženice pravilno i u skladu s odredbom čl. 26. st.1. ZPP-a zaključio kako u konkretnom slučaju ne postoji nadležnost suda u R. H., te je uz pravilnu primjenu odredbe čl.16. st.3. ZPP-a donio pobijano rješenje.

Slijedom iznijetog, temeljem odredbe čl. 380. toč.2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli-Pola 4.veljače 2021.

S u d a c

Igor Rakić

Broj zapisa: eb2f7-106e1

Kontrolni broj: 0ff62-8c102-64d88

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IGOR RAKIĆ, L=PULA, O=ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Puli - Pola potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.