REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 658/2020-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. A. V. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama opt. A. V. i opt. L. K., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2020., broj K-29/2020., u sjednici održanoj 4. veljače 2021., u prisutnosti u javnom dijelu opt. A. V. i njegovog branitelja, odvjetnika V. S., te opt. L. K.,

p r e s u d i o  j e :

I. U povodu žalbi opt. A. V. i opt. L. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi, te se na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11. i čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) utvrđuje da iznos 7.541,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju su opt. A. V. i opt. L. K. ostvarili kaznenim djelom iz čl. 230. st. 2. KZ/11., opisanim pod toč. 3) izreke prvostupanjske presude, te se utvrđuje da je navedeni iznos postao imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže opt. A. V. i opt. L. K., uplatiti 3.770,50 kuna, svaki u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

II. Prihvaća se žalba opt. L. K., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. L. K., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, na temelju te zakonske odredbe, uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine.

U izrečenu kaznu zatvora, na temelju čl. 54. KZ/11., opt. L. K. se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. listopada 2019. pa nadalje.

III. Odbija se žalba opt. A. V. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

I Kž 658/2020-10

Obrazloženje

Pobijanom presudom su opt. A. V., opt. L. K., opt. I. Š., opt. D. S. i opt. D. B. proglašeni krivima zbog više kaznenih djela. Opt. A. V. i opt. I. Š. su proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11., opisanog u toč. 1) izreke pobijane presude. Zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11., opisanog pod toč. 2) izreke pobijane presude, proglašeni su krivima opt. A. V. i opt. D. S. Opt. A. V. i opt. L. K. su proglašeni krivima zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11., opisanog pod toč. 3) izreke pobijane presude. Zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11., opisanog pod toč. 4) izreke pobijane presude, proglašeni su krivima opt. A. V. i opt. D. B.

Opt. A. V. je, za kazneno djelo pod toč. 1) izreke, na temelju čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Za kazneno djelo pod toč. 2) izreke, na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11., za kaznena djela pod toč. 3) i 4) izreke, utvrđena je kazna zatvora u trajanju tri godine za svako kazneno djelo. Primjenom čl. 51. KZ/11., opt. A. V. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci. Na temelju čl. 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 2. listopada 2019. pa nadalje. Na temelju čl. 69. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja se izvršava u okviru zatvorskog sustava. Sigurnosna mjera traje do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine, s time da će sudac izvršenja obustaviti izvršenje ove mjere ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena.

Opt. L. K. je, na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11., za kazneno djelo pod toč. 3) izreke, osuđena na kaznu zatvora u trajanju tri godine. Na temelju čl. 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 2. listopada 2019. pa nadalje. Opt. L. K. je, na temelju čl. 69. KZ/11., izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja se izvršava u okviru zatvorskog sustava. Sigurnosna mjera traje do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine, s time da će sudac izvršenja obustaviti izvršenje ove mjere ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena.

Opt. I. Š. je, na temelju čl. 230. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11., uz primjenu čl. 48. i 49. st. 1. toč. 4. KZ/11., za kazneno djelo iz toč. 1) izreke, osuđena na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. U izrečenu kaznu zatvora, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 10. do 15. listopada 2019. Na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11., izrečena kazna zatvora je zamijenjena radom za opće dobro, tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Na temelju čl. 55. st. 6. i 7. KZ/11. optuženici su dana upozorenja u pogledu izvršavanja rada za opće dobro. Opt. I. Š. je, na temelju čl. 69. KZ/11., izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja se izvršava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a traje do prestanka rada za opće dobro.

Opt. D. S. je, na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11., za kazneno djelo iz toč. 2. izreke, osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju članka 69. KZ/11. izrečena mu je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja se izvršava u okviru zatvorskog sustava, a traje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

I Kž 658/2020-10

Opt. D. B., na temelju čl. 105. st. 1. i 4. uz primjenu čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM), za kazneno djelo iz toč. 4) izreke, pridržano je izricanje kazne maloljetničkog zatvora, koji može biti naknadno izrečen, ako optuženik u vremenu provjeravanja pet godina počini novo kazneno djelo, a u kojem slučaju će mu u maloljetnički zatvor biti uračunato vrijeme uhićenja od 21. do 30. listopada 2019.

Na temelju čl. 158. ZKP/08., u odnosu na kazneno djelo iz toč. 2) izreke pobijane presude, ošt. Gradskoj ljekarni Z. je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 1.035,32 kuna, te je naloženo opt. A. V. i opt. D. S. solidarno platiti taj iznos u roku od 15 (petnaest) dana od dostave pravomoćne sudske odluke.

U odnosu na kazneno djelo iz toč. 4) izreke pobijane presude, na temelju čl. 158. ZKP/08., ošt. Pekarskom obrtu D. je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 12.000,00 kuna, te je naloženo opt. A. V. i opt. D. B. solidarno platiti taj iznos u roku od 15 (petnaest) dana od dostave pravomoćne sudske odluke. Za ostatak imovinskopravnog zahtjeva je oštećenik upućen u parnicu.

U odnosu na kazneno djelo iz toč. 3) izreke pobijane presude, na temelju čl. 77. KZ/11., u vezi s čl. 560. ZKP/08., utvrđeno je da iznos 7.541,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju su opt. A. V. i opt. L. K. ostvarili kaznenim djelom iz čl. 230. st. 2. KZ/11., te da je taj iznos postao imovina Republike Hrvatske, pa je naloženo opt. A. V. i opt. L. K. solidarno uplatiti iznos 7.541,00 kuna u korist držanog proračuna, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Primjenom čl. 148. st. 6. ZKP/08. svi optuženici su oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08., te nagrada i nužnih izdataka branitelja postavljenih po službenoj dužnosti.

Protiv ove presude žalbe su podnijeli opt. A. V. i opt. L. K.

Opt. A. V. žalbu je podnio po branitelju V. S., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, te opt. A. V. izreći blažu kaznu.

Opt. L. K. žali se po branitelju I. S., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i opt. L. K. izreći blažu kaznu.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Na temelju čl. 475. st. 2. ZKP/08., o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su opt. A. V. i njegov branitelj V. S., te opt. L. K. i njen branitelj I. S., jer su to zahtijevali, te Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske. Sjednici je prisustvovao branitelj opt. A. V., odvjetnik V. S., a nazočnost opt. A. V. i opt. L. K. je bila osigurana putem uređaja za prijenos slike i zvuka na daljinu. Kako nije pristupio zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, niti branitelj opt. L. K., odvjetnik I. S., iako su prema potvrdi o obavljenoj dostavi

I Kž 658/2020-10

uredno obaviješteni, to je u skladu s čl. 475. st. 4. ZKP/08. sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

Žalba opt. A. V. je neosnovana, a žalba opt. L. K. je osnovana.

Nije u pravu opt. A. V. kada tvrdi da je optuženiku izrečena prestroga kazna.

Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenih djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Nasuprot tvrdnji opt. A. V., prvostupanjski sud je, pravilno, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci, pri čemu je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje kazne. Prvostupanjski sud je, olakotnim, cijenio optuženikovo priznanje počinjenja svih kaznenih djela, čime je optuženik, očito, pridonio lakšem utvrđivanju relevantnih činjenica, dok je otegotnom cijenio njegovu raniju osuđivanost, zbog istovrsnih kaznenih djela.

Nije u pravu opt. A. V. da je prvostupanjski sud precijenio značaj prijašnje osuđivanosti optuženika. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi kako je u razdoblju od 2005. do 2019. optuženik u devet navrata proglašen krivim zbog kaznenih djela razbojništva, razbojništva u pokušaju, krađa, teških krađa i teških krađa u pokušaju. Vidljivo je kako se radi o specifičnom obrascu kriminalnog ponašanja optuženika. Ovakva upornost optuženika u protuzakonitom postupanju, ne zaslužuje honoriranje blažim kažnjavanjem. Pored toga, optuženiku su za sva kaznena djela u stjecaju utvrđene kazne u zakonom propisanom minimalnom trajanju.

Opt. A. V. nije u pravu da je sud trebao utvrditi blažu kaznu za kazneno djelo iz toč. 1) izreke pobijane presude. Fakultativnost blažeg kažnjavanja pokušaja kaznenog djela, sukladno čl. 34. st. 2. KZ/11., ne obvezuje sud. Primjerena blagost pravilno se odražava u utvrđenoj pojedinačnoj kazni zatvora u trajanju jedne godine, koja predstavlja krajnju donju granicu propisane kazne za to kazneno djelo.

Imajući u vidu utvrđeni stupanj krivnje optuženika i pobude zbog kojih je počinio ova, brojna, kaznena djela razbojništva, na štetu različitih oštećenika, u svega tjedan dana, optuženikova smanjena ubrojivost nema značaj naročito olakotne okolnosti, koja bi utjecala na odmjeravanje blažih kazni od utvrđenih za svako kazneno djelo koja je optuženik počinio. Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu "životne okolnosti" optuženika, koji je kaznena djela počinio zbog svoje ovisnosti, uslijed koje je bio smanjeno ubrojiv. Ova okolnost adekvatno se reflektirala u izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog

I Kž 658/2020-10

liječenja od ovisnosti, kojom će se otkloniti uzroci koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11.), svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11.), te pravilima o stjecaju kaznenih djela (čl. 51. KZ/11.), jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju četiri godine i deset mjeseci izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže opt. A. V., nije osnovano. Nasuprot tomu, u pravu je opt. L. K. kada tvrdi da je, u konkretnom slučaju, primjereno izreći blažu sankciju od one koja je izrečena prvostupanjskom presudom.

Odlučujući o vrsti i mjeri kazne, prvostupanjski sud je optuženici, olakotnim, cijenio priznanje počinjenog kaznenog djela, te smanjenu ubrojivost u vrijeme izvršenja djela.

Međutim, ove olakotne okolnosti sud je propustio promatrati u kontekstu dosadašnje kaznene neosuđivanosti optuženice. Prvostupanjski sud je, pravilno, imao u vidu neodgovoran životni stil optuženice, ali je podcijenio značaj okolnosti da ovakav način života optuženicu, do sada, ipak nije doveo do činjenja kaznenih djela.

Optuženica je svojim priznanjem olakšala utvrđivanje odlučnih činjenica i doprinijela efikasnosti postupka, a obilježja kaznenog djela pod toč. 3) izreke pobijane presude, koje je ova optuženica počinila s opt. A. V., ne premašuju okolnosti koje su uobičajeno svojstvene kaznenom djelu razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11.

Sve utvrđene olakotne okolnosti, koje u svom zbiru predstavljaju naročite olakotne okolnosti, nedovoljno se reflektiraju u izrečenoj duljini trajanja kazne zatvora na koju je optuženica osuđena. Kako nisu utvrđene otegotne okolnosti, trebalo je, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne iz čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11., izreći kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma propisanog za ovo kazneno djelo. Procijenjeno je optimalnim optuženicu osuditi na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počiniteljice.

Upravo ovako odmjerena kazna zatvora predstavlja onu mjeru kazne kojom će se polučiti svrha kažnjavanja prema čl. 41. KZ/11., te optimalno ispuniti zahtjevi kako generalne, tako i specijalne prevencije, a izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti otkloniti okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela.

Stoga je, prihvaćanjem žalbe opt. L. K., prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o kazni.

Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbi opt. A. V. i opt. L. K., a po službenoj dužnosti, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., Vrhovni sud Republike

I Kž 658/2020-10

Hrvatske utvrdio je povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08., zbog čega je trebalo pobijanu presudu preinačiti u odluci o oduzimanju imovinske koristi.

Naime, iz odredaba čl. 77. KZ/11. proizlazi da se imovinska korist oduzima od osobe koja ju je stekla i u visini u kojoj je ostvarena. Plaćanje iznosa oduzete imovinske koristi, kad ju je steklo više osoba, nije moguće naložiti svima njima kao solidarnu obvezu (što je moguće kod odluke o imovinskopravnom zahtjevu, o kojem se odlučuje prema pravilima parničnog postupka).

Iz činjeničnog opisa kaznenog djela pod toč. 3) izreke, proizlazi kako su opt. A. V. i opt. L. K., postupali zajedno i s ciljem zajedničkog prisvajanja protupravno stečenog novca, koji su, očito, među sobom podijelili. Stoga je trebalo, primjenom čl. 77. st. 1. KZ/11. i čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08., opt. A. V. obvezati na uplatu iznosa 3.770,50 kuna, te opt. L. K. naložiti uplatu iznosa 3.770,50 kuna, što za svakoga predstavlja po polovicu iznosa ukupno pribavljene imovinske koristi.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476 st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti neke druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, naravno osim one o kojoj je već bilo riječi i koja je sanirana ovom presudom.

Slijedom izloženog, primjenom odredbe čl. 486. st. 1. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude pod toč. I., II. i III., a na temelju čl. 482. ZKP/08., kao pod toč. IV. izreke ove presude.

Zagreb, 4. veljače 2021.

Predsjednica vijeća:

Ileana Vinja, v.r.