K-584/2019

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ

Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Marisi Matić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Astrid Bajto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene L. R. zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine „ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01,111/03, 190/03 –odluka Ustavnog suda , 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, i 57/11 – u daljnjem tekstu : KZ/97) nakon javno održane rasprave dana 4. veljače 2021. godine u nazočnosti zamjenice ODO u Splitu Nele Kustura, a u izočnosti okrivljene, objavio je i

p r e s u d i o

Temeljem odredbe čl.453. toč. 3. ZKP/08

OKRIVLJENA: L. R., kći pok. S. i Eleonore rođene L., rođ. 13.rujna 1985. god. u Splitu, s prebivalištem na adresi G. mlinica 37, Solin, završena osnovna škola, nezaposlena, neudana, bez djece, državljanka Republike Hrvatske, osuđivana presudom OPćinskog suda u Splitu broj K-1094/2013 od 12. srpnja 2016. godine zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ/97,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

1.) da bi dana 1. veljače 2005.g. u Splitu s unaprijed stvorenom nakanom da ostvare nepripadnu dobit D. D. s društvom K. d.o.o. iz N. G. sklopio

kupoprodajni ugovor za prodaju čestice zemlje 416/1 K.O.S. i č.z. 2039/174,

a 25. veljače 2005.g. i aneks ugovor neistinito im prikazavši da su ga M. D. , M. D. , M. D. i M. D. ovlastili da ih zastupa u

zemljišno-knjižnom postupku prodaje navedenih čestica i priložio kupcima četiri punomoć koje su mu navodno on izdali iako je znao da to nije istina da je navedene punomoći u cilju da iste prikaže vjerodostojnima i htijući ih koristiti kao takve, izradila L. R. nakon čega su kupci povjerovali i kao kupovnu cijenu isplatili 22.000,00 kn što mu je sve za sebe zadržao oštetivši ih za navedeni iznos, dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini

,

2. ) da bi neutvrđenog dana 2004.g. u Splitu zajednički i po prethodnom dogovoru s unaprijed stvorenom nakanom da ostvare znatnu nepripadnu dobit okrivljeni D. D. , B. B. neistinito prikazao da je vlasnik č.z. 1502/2 (kat 1787/2) K.o. S. i s istim sklopio kupoprodajni ugovor da mu svoj suvlasnički dio č.z. prodaje za iznos od 80.000,00 kn nakon čega je L. R. s drugog ovjerenog dokumenta preslikala ovjereni pečat javnog bilježnika I. R. s brojem ovjere 2558/04 od 4. ožujka 2004.g. i fotokopiranjem, dodavanjem i ispuštanjem pojedinih dijelova rješenja o nasljeđivanju broj: O-1206/02 iza smrti pok. B. D. u nakani da isto prikaže vjerodostojnim i htijući ga koristiti kao takvo, izradila rješenje o nasljeđivanju prema kojem je okrivljeni D. D. njegov nasljednik iako su znali da to nije istina i da je nasljednica cjelokupne imovine njegova majka M. D. nakon čega su u ožujku 2005.g. izradili u nakani da isti prikažu vjerodostojnim i htijući ga koristiti kao takvog, Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između M. D. i B. B. koji mu navodno M. D. prodaje svoje suvlasnički dio iste č.z. i na isti ugovor s drugog ovjerenog dokumenta preslikali ovjereni pečat javnog bilježnika P. Ž. s brojem ovjere Ov-4376/05 koji je D. D. potom predao B. B. koji im je povjerovao ina ime kupoprodajne cijene dao tri osobna automobila koja su oni zadržali za sebe oštetivši ga za iznos od cca 130.000,00kuna,

dakle, s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist dovela drugog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i okrivljena je postupala s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi i izradila lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava i istu uporabili kao pravu, a kazneno djelo je počinjeno glede javne isprave . pa da bi time radnjama opisanim pod toč. l.), i 2.). počinila dva kaznena djela i to radnjama opisanim od toč. 1.) i 2.) dva kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprava – opisano i kažnjivo po čl. 311. st. 2. u svezi sa st. l. Kaznenog zakona/97 te radnjom pisanom pod toč. 2.) u stjecaju s kaznenim djelom protiv imovine – prevarom - .opisano i kažnjiva po čl. 224. st. 4. u svezi sa st. l. Kaznenog zakona97 , a sve u svezi sa čl. 60. Kaznenog zakona /97.

Temeljem odredbe čl. 149. st. l. ZKP/08 trošak postupka pada na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K- do-792/2007 od 21. rujna 2009.g. protiv okrivljenih D. D. i L. R. zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 4. i dr. Kaznenog zakona /97.

Sud je u smislu čl. 30. st. 1. u svezi s čl. 29. Zakona o kaznenom postupku/08 rješenjem dana 16. listopada 2013.g. razdvojio postupak u odnosu na okrivljenu L. R. koja je tijekom trajanja ovog postupka prema mišljenju vještaka ista bila raspravno nesposobna, dok je postupak u odnosu na okrivljenika D. D. pravomoćno okončan pod oznakom K.-2300/09 dok se postupak za L. R. nastavio voditi pod oznakom K-42/14.

U ovom, ponovljenom postupku (K-42/2014) sud je ponovo naložio vještačenje okrivljene po stalnoj sudskoj vještakinji J. Š., psihijatrici koja je u pisanom nalazu i mišljenju od 4. veljače 2015. godine navela da je okrivljena L. R. raspravno sposobna iako smatra da okrivljena ima karakteristike teškog poremećaja ličnosti.

Nadalje, prema okrivljenoj donesena je presuda broj K-42/2014 od 4. prosinca 2018.g. koja je povodom žalbe okrivljenice, ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kž- 401/2019-6 te je predmet vraćen na ponovno suđenje.

Sud je raspravu dana 4. veljače 2021. godine u smislu čl. 404. st. 5. ZKP/08 proveo u izočnosti uredno pozvane okrivljene L. R. (obaviještena), a postupak se vodi za kaznena djela za koje se može izreći kazna zatvora u trajanju do pet godina, ista je ranije ispitana i očitovala se osnovanosti optužbe.

Pročitano je očitovanje okrivljene o krivnji sa rasprave od 22. siječnja 2016. godine kada je ista navela da se ne smatra krivom te će svoju obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

Tijekom dokaznog postupka, sud je pročitao iskaz sudskog vještaka dr. M. M. , M. D. M., I. L., M. D. kao i vještvo dr. J. Š., čita se i pregledava punomoć I. L. ovjeren pod brojem OV -1067/07od 13. ožujka 2007.g., preslika krivotvorene punomoći I. L., ugor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između I. L. i T. P. od 3. kolovoza 2005.g. , kupoprodaji ugovor između D. D. i društva K. d.o.o. od 1. veljače 2005.g., aneks istog ugovora od 25. veljače 2005.g. , aneks istog ugovora od 9. ožujka 2005.g., punomoć M. D. dane D. D. od 25. veljače 2005.g. , suglasnost od 31. siječnja 2005.g. punomoć M. D. dana D. D. od 16. lipnja 2004.g., rješenje o nasljeđivanju broj: o-1206/02krivotvoreno rješenje o nasljeđivanju broj: 1206/02 , rješenje Z -5240/05-NG, ugovor o kupoprodaji nekretnina između D. D. B. B. od 4. ožujka 2004.g., U. o kupoprodaji nekretnina i između M. D. i B. B. od 7. ožujka 2005.g., rješenje Z -3499/05-NG, ugovor o kupoprodaji nekretnina između M. D. i M. M. od 15. listopada 2004.g. ugovor o kupoprodaji nekretnina između M. D. i M. M. od 15.istopada

2004.g. , punomoć D. D. od 29. siječnja 2004.g., punomoć M. D. od 25. ožujka 2004. g. , rješenje Z-10510/05-IBu, aneks ugovor o kupoprodaji nekretnina između M. M. i M. D..Čita se izvadak iz KE za okrivljenu iz kojeg proizlazi da je L. R. osuđivana.

Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao obranu okrivljene koju je ista dala na raspravi od 26. listopada 2016.g. i 4. prosinca 2018. godine kada je navela da su joj poznati navodi iz optužnog akta u kojem su se D. D. i ona zajedno teretili za kaznena djela i to za kaznena djela prijevare i krivotvorenje isprava. Kaznenim djelom opisanim pod toč. l) teretilo bi ju se da bi izradila krivotvorene punomoći za M. D., M. D., M.

D. i M. D. temeljem kojih su onih tobože ovlastili D. D. da proda određenu zemlju što je Duje i učinio, kupci su mu povjerovali te je on tu zemlju prodao. Također da joj je poznato da je D. prodavao još neke zemlje koje nisu u njegovom vlasništvu kao i da se nju tereti da je krivotvorila odnosno izradila rješenje o nasljeđivanju broj O-1206/02 iza smrti pok. B. D. prema kojem je D. D. bio njegov nasljednik iako da su D. i ona znali da to nije istina, već da je nasljednica cjelokupne imovine D. majka M. D.. Nadalje, da su u ožujku 2005. god. izradili Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između M. D. i B. B. kojim M. D. prodaje B. B. svoj

suvlasnički dio određene čestice zemlje i na isti ugovor s drugog ovjerenog dokumenta preslikali ovjereni pečat javnog bilježnika P. Ž. s brojem ovjere Ov-4376/05 koji je D. D. potom predao B. B., isti povjerova da je Ugovor pravi i na ime kupoprodajne cijene dao tri osobna automobila koja su ona i D. zadržali za sebe. Poznato joj je i da je D. protiv kojeg se ovaj postupak već vodio u cijelosti priznao navode optužnice, opisao na koji način je ona sudjelovala u tome kao i koju je materijalnu korist dobila, međutim to ne odgovara istini.

Naime ona da za ove događaje zna jer je u to vrijeme bila djevojka D. D. međutim, nije istina da bih ona izrađivala krivotvorene isprave ili D. na bilo koji način pomagala u izradi istih. Poznato joj je da je on u tu svrhu koristio jednu tiskaru u K. koja se nalazi blizu mora ali ne zna točno gdje, ne zna kako se tiskara zove, niti joj je poznato ime čovjeka s kojim se D. dogovarao. Zna samo da je blizu tiskare jedan veliki hotel na moru kojem ne zna ime kao i da je taj njoj nepoznati čovjek poslije tražio D. jer mu je on ostao dužan neke novce.

Međutim, kategorički tvrdi da ona sa ovim događajima nije imala nikakve veze.

Nakon ovako provedenog postupka i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud smatra da nije dokazano da bi okrivljena L. R. počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret optužnim aktom zbog čega ju je sud oslobodio od optužbe na način kako je to i navedeno u izreci presude.

Naime, najviši dokazni standard ZKP/08 traži za osuđujuću presudu. Presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da bi okrivljenik/a počinio kazneno djelo za koje je optužen i to ako utvrdi da se izvan razborite sumnje može utvrdit okrivljenikova krivnja. To ujedno znači da je za osudu u kaznenom postupku potrebno da sud na temelju izvedenih dokaza nedvojbenim utvrdi da je okrivljeni počinio kazneno djelo za koje je optužen s tim da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu koja dovodi u pitanje osudu. Stoga za donošenje osuđujuće presude tijekom postupka moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao D. D. u svojstvu svjedoka na raspravi dana 23. listopada 2018.g. te B. B. na raspravi dana 4. prosinca 2018.g.

Naime, svjedok D. D. u svom iskazu na raspravi dana 23. listopada 2018.g. navodi da je kaznena djela koja su optužnicom stavljena na teret L. R. ista i počinila i to na način da je zajedno s njim sudjelovala u prijevarnim radnjama što je on u ostalom i priznao , a zbog čega je i osuđen , a kojim kaznenim djelima je pokušao prevariti svoje stričeve i majku kako bi došao do novca koji mu je hitno trebao jer je dugovao određenim kamatarima koji su mu prijetili te je jedini način da se iz tog problema izvuče bio da istima proda zemlju koju je njegova obitelj posjedovala na Č..

Okrivljenu je upoznao na način da su dijelili zajedničku ljubav prema autima te kada je u razgovoru s istom njoj naveo u kakvom je problemu te da u stvarnosti ta zemlja na Č. nije njegova već njegove obitelji te on nema ovlasti prodati je. L. mu je ponudila kako će mu ona izraditi lažne isprave koje god mu trebaju i to u vrlo kratkom roku pa je na taj način on kamatarima prikazao da su ga M. D., M. i M. D. ovlastili da ih zastupa u zemljišno knjižnom postupku prodaje navedenih čestica i to br. 2039/174 i 4166/1 K.O. S. i to na način da je on kupcima priložio 4 punomoći koje su navodno pravi vlasnici izdali iako je znao da to nije istina jer je te punomoći izradila L. R. kao i ovjereni dokument s kojeg je preslikala pečat javnog bilježnika R. s brojem ovjere te fotokopiranjem, dodavanjem i ispuštanjem pojedinih dijelova u rješenju o nasljeđivanju iza smrti njegova pok. oca te je izradila novo rješenje o nasljeđivanju prema kojem bi on bio jedini njegov nasljednik iako je znao da to nije istina već da je nasljednica cjelokupne imovine moja majka , a zatim je izradila i ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između M. D. i B. B. kojim navodno M. D. prodaje svoj suvlasnički dio zemlje i na isti ugovor s drugog ovjerenog dokumenta preslikali ovjereni pečat javnog bilježnika P. Ž. kojeg je on onda predao B. B..

Svjedok je dalje naveo da je da je za ova djela već odgovarao pred sudom te ih u cijelosti priznao i ne negira svoju učin u istima , međutim, izričito tvrdi i ponavlja da u izradi svih ovih krivotvorenih dokumenata on je sudjelovao utoliko što je L. R. predao dokumente koji su joj bili potrebni kako bi mogla iste krivotvoriti, odnosno krivotvoriti punomoći koje su bile potrebne za prodaju djela zemlje, dok on osobno u samom činu krivotvorenja ni na koji način nije sudjelovao jer o tome ni onda ni danas ne zna ništa i nije to sposoban napraviti.

Naveo je da je L. jako dobro znala što radi, on da je opisao svoje probleme s kamatarima te mu je ona ponudila pomoć na način kako je to opisano u optužnom aktu, a za uzvrat je tražila osobno vozilo "Pontijac Firebord" koji je tada vrijedio oko 10 000 Eura. Osobno nikada s L. nije bio u niti jednoj tiskari u K., a L. bi mu u S.

samo donijela dokumente. On da je L. dao rješenje o nasljeđivanju te ostale dokumente koje je imao , a onda je ona to prerađivala i njemu donosila te bi to otišli ovjeriti kod javnog bilježnika s tim da on nije razumio što bi ona napravila i prepravila, a očito je funkcioniralo jer su u tome u par navrata uspjeli dok ih policija nije otkrila.

Ovaj Pontijac kojeg je dao L. R. na ime usluge koju mu je napravila nije nikad bio registriran na njegovo ime iako ima na stotine slika tog vozila ispred kuće te ga je on i vozio međutim nikada ga nije registrirao na svoje ime pa je L. je otišla kod prijašnjeg vlasnika kod gospodina K. u Z. kako bi joj on napravio prijepis vozila.

Ove zemlje o kojima se govori bile su povrat duga kojeg je on imao prema kamatarima te da on ne zna ništa o nikakvim autima koje da bi njima tobože dao B. B. već da koliko on zna, sve je išlo kamatarima.

Svjedok je također naveo da ni K. d.o.o. ni B. B. njemu nisu ništa isplatili te defakto dogovor nije bio da bio oni njemu platili za tu zemlju već je on ovim papirima trebao omogućiti M., P., B. da tim zemljama mogu raspolagati kako žele. On

nikakav novac nije dobio na svoje ime jer su te zemlje bile povrat duga kojeg je on imao prema kamatarima te je njegova materijalna korist bila ta da su mu umanjili dug i prestali prijetiti, ali i to ne sasvim pa tako nije točno da bi B. B. njemu i L. R. dao tri osobna automobila koja da su oni zadržali za sebe već je se išlo kamatarima.

Svjedok B. B. u svoj iskazu pred ovim sudom naveo je da poznaje D. D.,

a preko njega i L. R. jer je u to vrijeme živio na Č. kod T. s. iza mjesta

A. gdje ima kuću te je razmišljao o tome da na Č. napravi starački dom pa je bio zainteresiran za svaku prodaju zemlje na Č.. Kada je doznao da D. prodaje 1750 m2 zemlje, on je sa njim stupio u kontakt znajući da to traži te je došao do njega s papirima ovjerenim od javnog bilježnika i pristao na račun kupoprodajne cijene za ovu zemlju uzeti njegovo osobno vozilo Pontiac te mu je on dao još 5.000,00 maraka ali to ne može danas sa sigurnošću tvrditi.

Nakon tri godine kada se želio uknjižiti na tu zemlju, shvatio je da je na istoj uknjižen M. te kada je s tim suočio D. od kojega je u međuvremenu kupio 6005 m 2 zemlje na Č. i to nakon 5 – 6 mjeseci od ove prve kupoprodaje te mu dao dva osobna vozila Jeep i Mustang kabriolet sveukupne vrijednosti od 150 000 DM, on mu je ispričao da ga je M. zv. F. zbog dugova koje je prema njemu imao defakto oteo i vozio u gepeku dok mu nije predao sve dokumente i omogućio mu da se uknjiži na ovu zemlju. Tada je počeo istraživati, a D. mu je i sam priznao da su ovi Ugovori koje je on njemu dao na potpis i kojima je tobože kupio od njega zemlju defakto krivotvorina koju je izradila L. R. te je on onda počeo sve ispitivati, pribavio originalne ugovore, vlasničke listove, ostavinska rješenja nakon smrti njegova pok. djeda, oca i ujaka te shvatio da je prevaren

Istakao je da je ovaj prvi ugovor za kojeg je D. dao Pontijaca na ime cijene za zemlju od 1750 m2 bio uredan ugovor, nije bio krivotvoren, to je jedina parcela koja je defakto bila čista. Naveo je da je L. viđao kako vozi ovog Pontijaca kojeg je on predao D. D..

U oba navrata kad je kupovao zemlju od D. s njim je bila i L. pa zaključuje da su radili zajedno pogotovo što mu je D. ispričao da je L. ta koja je znala krivotvoriti dokumente.

Slijedom iznijetoga, sud neprijepornim nalazi da nema dokaza da bi okrivljena L. R. počinila djela za koja se tereti. Naime, Jedini dokaz koji dovodi okrivljenu u svezu s počinjenjem kaznenog djela jest iskaz svjedoka D. D., a koji je u drugom postupku po identičnom činjeničnom i pravnom osnovu pravomoćno osuđen te iskaz B. B. za kojega D. D. iskazuje da je jedan od kamatara zbog kojih je i počinio djela koja mu se stavljaju na teret te koji u svome iskazu spominjući okrivljenu iskazuje da bi informaciju o njenoj umiješanosti u počinjenje ovog kaznenog djela dobio od okrivljenika i to je jedini dokaz kojega on može podastrijeti.

Posebno se ističe da je iskaz svjedoka D. D., a na kojemu se defakto i temelji ova optužnica proturječan i protivan drugim izvedenim dokazima prvenstveno iskazu svjedoka B. B. koji izričito tvrdi da je D. isplatio naknadu za zemlju koju mu je ovaj prodao dijelom u novcu djelom u automobilima dok D. tvrdi da ista naknada nikada nije isplaćena.

Proturječnosti u iskazima između svjedoka D. i B. sud pronalazi i u dijelu u kojem B. ističe da je na ime kupoprodajne cijene za prvu zemlju koju je kod D. kupio istome predao automobil marke "Pontiac" , a kojeg je koristila isključivo okrivljena L. R. dok svjedok D. negira bilo kakvu naplatu od strane B., potvrđuje da je L. R. vozila Pontiac ali tvrdi da je istoga on dao na ime njenih usluga krivotvorenja isprava.

Sud nije mogao kao ozbiljnu prihvatiti činjenicu koju navodi ODO u Splitu da bi se iz iskaza B. B. moglo tvrditi da je L. R. postupala pri činjenju ovog kaznenog djela zajednički i dogovorno s D. D. i to temeljem činjenice da u dva navrata kada su se D. i B. sreli u društvu D. bila je L. R. , a to naročito kada se u obzir uzme da je nesporno da su u to vrijeme njih dvoje bili u ljubavnoj vezi te je prirodno i logično da zajedno izlaze i odlaze na različita mjesta.

Sud tijekom cijelog dokaznog postupka, niti jednom dokaznom radnjom koju je poduzeo nije uspio utvrditi involviranost L. R. u kaznena djela koja joj se optužnicom stavljaju na teret, ne postoji nikakav dokaz temeljem kojeg bi se moglo tvrditi da je upravo ona krivotvorila ove isprave osim iskaza D. D. koji tvrdi da je ona to učinila. Nasuprot njegovu iskazu postoji obrana okrivljene koja izričito negira počinjenje kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret, a koja obrana je u cijelosti uvjerljiva, životna i logična, spisu ne prileži niti jedan materijalni dokaz da bi od okrivljene bilo oduzeto ili kod nje pronađeno bilo kakvo sredstvo ili oruđe podobno za izvršenje kaznenog djela krivotvorenja, niti je jasno na koji način i kojim sredstvom bi okrivljena provela krivotvorenje isprava na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnice.

Slijedom iznijetog, potrebno je istaknuti da sud na temelju izvedenih dokaza, a za osudu u kaznenom postupku nedvojbenim treba utvrditi da je okrivljena počinila kazneno djelo za koje je optužena. To je najviši dokazni standard označava potrebu da krivnja okrivljene mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu. Upravo iz tog razloga za izricanje osuđujuće presude moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljena počinila kazneno djelo za koje je optužena. Čim postoji sumnja u odnosu na činjenice koje idu na štetu okrivljene one se ne mogu smatrati utvrđenima već se primjenjuje pravno pravilo in dubio pro reo. Stoga, sud u konkretnom slučaju, a s obzirom da nije našao odlučnu činjenicu koju bi mogao smatrati utvrđenom kao dokaz da bi okrivljena L. R. počinila kaznena djela za koja je se tereti u ovom postupku, prema okrivljenoj primijenio pravno pravilo in dubio pro reo te istu temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

Temeljem odredbe čl. 149. st. l. ZKP/08 trošak postupka je, a u skladu s vrstom donesene odluke pao na teret proračunskih sredstava.

U Splitu, 4. veljače 2021. g.

SUDAC:

Marisa Matić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stanke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.