90 Povrv-464/2019-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja P. s. d.o.o., sa sjedištem u N., …, OIB: …, kao upravitelj zgrade …, … svi zastupani po Dori Hanžeković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, …, OIB: …, protiv tuženika Z. B. iz D.M., …, OIB: …, zastupan po punomoćniku Marku Kuna, odvjetniku iz Valpova, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 12. siječnja 2021. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Petra Grgura, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri, Pisarnica Osijek i punomoćnika tuženika, dana 04. veljače 2021. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka pod poslovnim brojem:

Ovrv-8123/19 od 18. srpnja 2019. godine, u dijelu kojim se nalaže tuženiku Z. B.iz D. M., …, OIB: … da isplati tužitelju P. s. d.o.o., sa sjedištem u N., …, OIB: …, kao upravitelj zgrade …, …, novčanu tražbinu u iznosu od 11.284,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje se od 01. kolovoza 2015. godine određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na pojedine iznose od:

-529,47 kn od 31.08.2017. do isplate

-530,70 kn od 30.09.2017. do isplate

-530,70 kn od 30.10.2017. do isplate

-530,70 kn od 30.11.2017. do isplate

-530,70 kn od 31.12.2017. do isplate

-530,70 kn od 28.02.2018. do isplate

-530,70 kn od 31.03.2018. do isplate

-530,70 kn od 31.05.2018. do isplate

-141,15 kn od 30.06.2018. do isplate

-530,70 kn od 30.06.2018. do isplate

-530,70 kn od 31.07.2018. do isplate

-530,70 kn od 31.08.2018. do isplate

-530,70 kn od 30.09.2018. do isplate

-530,70 kn od 31.10.2018. do isplate

-530,70 kn od 30.11.2018. do isplate

-530,70 kn od 31.12.2018. do isplate

-530,70 kn od 31.01.2019. do isplate

-530,70 kn od 28.02.2019. do isplate

-530,70 kn od 31.03.2019. do isplate

-530,70 kn od 30.04.2019. do isplate

-530,70 kn od 31.05.2019. do isplate

-530,70 kn od 30.06.2019. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ U preostalom dijelu koji se odnosi na nastale i predvidive troškove ovršnog postupka ukida se platni nalog iz točke I/ izreke ove presude te se nalaže tuženiku Z. B. iz D. M., …, OIB: … da naknadi tužitelju P. s. d.o.o., sa sjedištem u N., …, OIB: …, kao upravitelj zgrade …., N. trošak parničnog postupka u iznosu od 6.162,50 kn (slovima:šesttisućastošezdesetdvijekune i pedesetlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. veljače 2021. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III/ U preostalom dijelu, odbija se kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka dana 18. srpnja 2019. godine ovršni prijedlog protiv tuženika, ranije ovršenika na temelju vjerodostojne isprave. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik donio je Rješenje o ovrsi broj Ovrv-8123/19 dana 18. srpnja 2019. godine kojim je naloženo ovršeniku, sada tuženiku, isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 11.284,62 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, nastalim troškovima postupka u iznosu od 1.700,00 kuna i predvidivim troškovima u iznosu od 1.347,50 kuna, sve u roku od 8 dana.

Tuženik je na predmetno rješenje o ovrsi pravovremeno izjavio prigovor u kojem je naveo da osporava prijedlog za ovrhu, jer prema njegovoj evidenciji ne postoji nikakvo dugovanje prema tužitelju.

Slijedom navedenog, a temeljem čl. 282. i 287. u vezi sa čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ) rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

Tijekom postupka tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva te je pojasnio svoje potraživanje. Naveo je da se potraživanje odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u N., …, površine 88,45 m2, koje je u utuženom razdoblju bio u vlasništvu tuženika. Nadalje, naveo je da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve u iznosu od 530,07 kn obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornom metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt te se dalje tako dobiveni iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima. Svoje navode temelji na dokumentaciji koju je dostavio na sudski spis. Budući su u međuvremenu suvlasnici zgrade …, N. promijenili upravitelja, na pripremnom ročištu održanom 18. rujna 2020. godine punomoćnik tužitelja ispravio je naziv tužitelja tako da umjesto prvobitnog tužitelja K. d.o.o. sa sjedištem u L., …., u predmetu kao novi tužitelj ujedno upravitelj predmetne zgrade nastupa P. s. d.o.o. sa sjedištem u N., ….

Tijekom postupka tuženik je pojasnio svoj prigovor te je naveo da je na nekretnini tuženika koja se nalazi u predmetnoj zgradi došlo do velike materijalne štete nebrigom tužitelja koji je bio dužan kao upravitelj održavati zgradu, a koji se oglušio na upozorenja tuženika da je došlo do oštećenja na krovu zgrade te da oborinske vode ugrožavaju nekretninu tuženika, ali i nekretnine ostalih suvlasnika. Suvlasnici su vršili pritisak na tuženika koji je na kraju štetu sanirao o svome trošku, iako se ta sanacija trebala izvršiti iz zajedničke pričuve. Budući tužitelj nakon sanacije štete nije pristao da tuženiku iz pričuve podmiri troškove koje je imao za sanaciju, tuženik je smatrao da bi bilo nepošteno da doprinosi za pričuvu, jer mu tužitelj duguje preko iznosa njegovog potraživanja. Stoga nije doprinosio za zajedničku pričuvu, već je smatrao da će sa tužiteljem postići dogovor. Na kraju, tuženik je na glavnoj raspravi održanoj 12. siječnja 2021. godine izjavio prijeboj svoje tražbine koju navodno ima prema tužitelju, a koja iznosi 13.317,50 kn s tražbinom koju tužitelj utužuje u ovom predmetu.

U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koja prileži sudskom spisu i to: otvorene stavke po partnerima (str. 4 spisa), međuvlasnički ugovor (str. 18-27 spisa), odluke suvlasnika (str. 28-51), ugovor o upravljanju zgradom (str. 52-57), izvadak iz zemljišne knjige (str. 58-60 spisa), međuvlasnički ugovor (str. 61-66 spisa), prilog međuvlasničkom ugovoru, popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade (str. 67), suglasnosti dane predstavniku stanara od strane suvlasnika (str. 68-95 spisa), zapisnik sa sastanka suvlasnika (str. 96 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom (str. 97-100), odluka o povećanju uplate pričuve (str. 101 spisa), obračun izvedenih radova zajedno s troškovnikom sanacije datiranim s danom 20. studeni 2020. godine.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati neplaćene dospjele mjesečne iznose doprinosa za zajedničku pričuvu koji su dospjeli na naplatu krajem mjeseca za period od kolovoza 2017. do lipnja 2019. godine za nekretninu (apartman) kojeg je tuženik suvlasnik, a koji se nalazi u zgradi …, N.

Na temelju svih naprijed navedenih izvedenih dokaza, među strankama je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

-da je tuženik suvlasnik apartmana upisanog kao 45.-ti suvlasnički dio 341/10000, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-45), ukupne površine 88,45 m2, a što je razvidno i iz izvatka iz zemljišnih knjiga (str. 58-60 spisa),

- da su suvlasnici Međuvlasničkim ugovorom kojeg su sklopili 01. listopada 2016. godine (str. 61-67 spisa), upravljanje zgradom povjerili upravitelju K. d.o.o., …, L. koji je zgradom upravljao od 01. listopada 2016. godine pa do svibnja 2019. godine. Prema čl. 12. tog ugovora dogovorena su sredstva zajedničke pričuve koje je dužan uplaćivati svaki suvlasnik, a koja iznose 6,00 kn po m2, s tim da je čl. 13. za stambeni prostor ugovoren koeficijent 1,00,

- da su suvlasnici 13. svibnja 2019. godine sklopili novi Međuvlasnički ugovor (str. 18-27 spisa), te su člankom 10. istog upravljanje zgradom od svibnja 2019. godine povjerili upravitelju P.s. d.o.o. sa sjedištem u N., … koji sad nastupa u ime suvlasnika kao tužitelj jer su suvlasnici u članku 3. Ugovora o upravljanju zgradom (str. 52-57 spisa) ovlastili P. s. d.o.o. da kao upravitelj zgrade u ime i za račun suvlasnika organizira naplatu sredstava pričuve, uključujući i prinudnu naplatu, te da zastupa suvlasnike pred sudom i drugim tijelima,

-da su suvlasnici potpisom odluke suvlasnika (str. 28-51 spisa), među kojima se nalazi i odluka tuženika (str. 49 spisa), suglasno dogovorili da visina zajedničke pričuve po m2 i dalje iznosi 6,00 kuna, a ujedno su potpisom odluke dali suglasnost da usluge upravljanja i održavanja predmetne zgrade obavlja P. s. d.o.o..

Sporno je među strankama ima li tuženik prema tužitelju potraživanje u iznosu od 13.317,50 kn s PDV-om koje se odnosi na navodnu sanaciju štete koja je nastala zbog oštećenja krova zgrade, a koju je prema navodima tuženika sanirao upravo tuženik o svom trošku umjesto tužitelj iz sredstava zajedničke pričuve. To stoga što tuženik navedeni iznos prebija s potraživanjem koje tužitelj ima prema njemu po osnovi neplaćene pričuve.

Dakle, tuženik ne spori da nije plaćao pričuvu za vremenski period koji tužitelj utužuje u ovom predmetu, a ne spori niti obračun i visinu pričuve.

Iz članka 3. Međuvlasničkog ugovora (str. 61-67 spisa), koji je bio na snazi za vrijeme koje tužitelj utužuje, utvrđeno je da u okviru redovnog upravljanja zgradom suvlasnici donose između ostalog odluke o programu održavanja zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade i to na način da se odluka smatra usvojenom ako istu prihvate suvlasnici čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova. Za odlučivanje o pitanjima koja prelaze okvire redovnog upravljanja, a koji podrazumijevaju i radove na zajedničkim dijelovima, koji povećavaju vrijednost stvari, potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

Iz Priloga 1. Međuvlasničkom ugovoru (str. 67 spisa) utvrđeno je da su između ostalog, zajednički dijelovi konstruktivni vanjski dijelovi zgrade u koji spada krovna konstrukcija s pokrovom.

Iz ugovora o upravljanju predmetnom zgradom (str. 97-100 spisa) kojeg su suvlasnici sklopili sa upraviteljem K. d.o.o. koji je upravljao zgradom od 01. listopada 2016. godine pa do sklapanja novog Međuvlasničkog ugovora (list 18-26 spisa), utvrđeno je da je prema čl. 2. ugovora K. d.o.o. imao ovlasti da u ime i za račun suvlasnika organizira redovno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju.

Iz troškovnika sanacije zidova, dimnjaka, stropa i poda lođe apartmana (str. 129 spisa), utvrđeno je da je tuženik u svojstvu naručitelja od pravne osobe Z.-Z. d.o.o. zatražio troškovnik u kojem su kao radovi naznačeni struganje boje sa stropa i zidova stana ispod i stana Babić, gletanje zidova i stropova i bojanje poludisperzivnom bojom u količini od 156 m2, demontaža keramičkih pločica, čišćenje i odvoz šute na gradsku deponiju u količini od 14 m2, dobava materijala i izrada hidroizolacije poda u količini od 14 m2 te dobava materijala i postavljanje podnih keramičkih pločica u količini od 14 m2. Ukupna vrijednost navedenih radova naznačena je u iznosu od 10.654,00 kn bez PDV-a, odnosno 13.317,50 kn s PDV-om. Troškovnik je datiran s danom 20. studeni 2020. godine te se isti nalazi u prilogu obračuna (str. 128 spisa) kojeg je tvrtka Z.-Z. d.o.o. za gradnju sa sjedištem u D. M., … naslovila na Z. B., s tim da je na obračunu kao broj naznačen 81/20 te je isti ovjeren pečatom pravne osobe i potpisom prokuriste D. B..

Temeljem čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Sukladno čl. 195. ZOO-a dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

Čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Prema čl. 89. st. 2. ZV-a doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drugačije određeno.

Čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), propisano je da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Čl. 219. st. 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a čl. 221. a. istog Zakona propisano je da će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP, sud je odlučio kao u izreci ove presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP, odnosno djelomično je održao na snazi platni nalog kako je to navedeno u točki I/ izreke, dok je u preostalom dijelu u odnosu na nastale i predvidive troškove ovršnog postupka ukinuo platni nalog te je o troškovima postupka odlučio kako je to pobliže opisano u točki II/ i III/.

Budući tuženik ne spori da nije plaćao pričuvu koju tužitelj utužuje, u ovom postupku trebalo je utvrditi samo navode tuženika koji se odnose na razlog zbog kojeg isti nije plaćao pričuvu, odnosno činjenicu je li tuženik ima dospjelu tražbinu prema tužitelju i je li su ispunjene ostale pretpostavke za prijeboj tražbina. Naime, tuženik je u podnesku od 02. listopada 2020. godine (stranica 111-112 spisa) naveo da pričuvu nije plaćao zbog štete koju je on sanirao umjesto tužiteljevog prednika koji je upravljao zgradom, a koju je isti bio dužan sanirati iz sredstava pričuve. Zbog toga je smatrao da ne mora plaćati pričuvu, jer to nije pravedno sve dok ne postigne dogovor sa prednikom tužitelja koji je ranije upravljao zgradom, odnosno sa sadašnjim upraviteljem i to zbog toga što je iznos sanirane štete veći od pričuve koju duguje. Na kraju je izjavio prijeboj svoje tražbine prema tužitelju s osnove štete koju je sanirao umjesto tužitelja, a koju je tužitelj trebao sanirati iz zajedničke pričuve s tužiteljevom tražbinom koja se odnosi na neplaćenu pričuvu. Međutim, tuženik tijekom ovog postupka, po zaključku ovog suda, nije uspio dokazati da ima dospjelu tražbinu prema tužitelju pa zbog toga nisu ispunjene pretpostavke za prijeboj.

Kako je to naprijed navedeno, iz Međuvlasničkog ugovora koji je bio na snazi u vrijeme koje tužitelj utužuje (str. 61-67 spisa), utvrđeno je da suvlasnici donose odluke koje se odnose na redovno upravljanje većinom koja odgovara većini koja prelazi 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova, dok o pitanjima koja prelaze okvire redovnog upravljanja odlučuju uz suglasnost svih suvlasnika. Prema tome, ako je na zajedničkim dijelovima, odnosno krovištu zgrade nastala šteta zbog koje su oborinske vode ugrožavale apartman tuženika, te nekretnine ostalih suvlasnika, kako to u podnesku koji je sud zaprimio 05. listopada 2020. godine tvrdi tuženik, tad je tuženik trebao zapisnicima sa sastanka suvlasnika, pisanim dopisima ili drugom odgovarajućom dokumentacijom dokazati da su suvlasnici u okviru redovitog ili izvanrednog upravljanja o sanaciji te štete raspravljali i donijeli odgovarajuću odluku. Međutim, isti to nije dokazao, a štoviše tijekom cijelog postupka nije niti dokazao da je uopće nastala konkretna šteta na zajedničkim dijelovima zgrade (krovištu) i da je on tu štetu sanirao po svom trošku Proturječni su navodi koje je tuženik naveo u podnesku zaprimljenom 05. listopada 2020. godine iz kojeg proizlazi da je on sanirao štetu na krovu i tako spriječio nastanak daljnje štete kako za svoju nekretninu tako i za nekretnine ostalih suvlasnika u zgradi s navodima iz obračuna odnosno troškovnika (str. 128 i 129 spisa). Naime, u troškovniku se pod opisom stavki radova uopće ne navodi sanacija štete na krovu, već se navode samo unutarnji radovi na stropu, zidovima i podu unutar objekta. Iako bi ti radovi mogli biti posljedica oštećenja na krovu zgrade nejasno je zbog čega tuženik nije dostavio troškovnik, račun ili bilo koju drugu ispravu iz kojeg bi bili razvidni njegovi navodi da je upravo on sanirao štetu na krovu, kako to tvrdi u podnesku od 05. listopada 2020. godine. Nadalje, iz troškovnika je vidljivo da je isti sastavljen tek 20. studenog 2020. godine pa je životno nelogično da su radovi koji su opisani u troškovniku napravljeni u vrijeme kad je tuženik prestao plaćati pričuvu. Prvi utuženi iznos pričuve u ovom predmetu dospio je na naplatu 31. kolovoza 2017. godine, dakle, prije više od tri godine od dana sastavljanja troškovnika. Osim toga tuženik nije dostavio račun ili drugi dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je platio ili da je dužan platiti iznos koji je naveden u troškovniku. Stoga je sud zaključio da je tuženik predmetni troškovnik pribavio naknadno s ciljem da pokuša u ovom predmetu polučiti uspjeh te učiniti vjerojatnim da ima potraživanje prema tužitelju, a koje potraživanje nije dokazao. Zbog svega navedenog, sud je odbio prijedlog tuženika da se u svojstvu svjedoka saslušaju suvlasnici I. V., M. K. i M. R. na okolnosti izvedenih radova, jer tuženik odgovarajućom dokumentaciju nije učinio uopće vjerojatnom da su radovi ikada napravljeni pa je zbog toga taj prijedlog, po ocjeni suda, bio usmjeren na odugovlačenje postupka.

Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, s tim da je visina zakonske zatezne kamate utvrđena čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14 i 118/14, dalje Tarifa). Također je potrebno naglasiti da sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nije razdvajao troškove ovršnog postupka od troškova parničnog postupka, već je o svim troškovima odlučio zajedno, a što je u skladu s Zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 02. lipnja 2017. godine broj: Su-IV-204/17. Zatezna kamata na dosuđene troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude također sukladno citiranom Zaključku.

Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kuna s PDV-om (Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), javnobilježničke nagrade u iznosu od 412,50 kuna s PDV-om (čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku "Narodne novine" broj: 8/11., 112/12. i 114/12., dalje: Pravilnik), kao i materijalni trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 37,50 kuna (čl. 6. st. 1. Pravilnika), troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 18. rujna 2020. u iznosu od 312,50 kuna s PDV-om (Tbr. 9. t. 5. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife) i na ročištu održanom 12. studenog 2020. godine u iznosu od 1.250,00 kuna s PDV-om (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife), kao i troškovi sastava obrazloženih podneska od 20. srpnja 2020. i 06. listopada 2020. godine po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2 x 1.250,00 kn s PDV-om (Tbr. 7.1. Tarfe). Također, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn koju pristojbu je isti dužan platiti sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi u naznačenom iznosu, a ako istu ne plati u roku koji sud odredi, ista će se naplatiti prisilno. Pri tome je potrebno naglasiti da je u konkretnom slučaju u odnosu na plaćanje sudske pristojbe na presudu nije moguće primijeniti čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama koji se odnosi na mogućnost plaćanja polovice sudske pristojbe u roku od 3 dana, jer se u konkretnom slučaju presuda tužitelju ne dostavlja u elektroničkom obliku i to iz razloga što je isti bio prisutan na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava te je isti upoznat s odredbom čl. 335. st. 8. i 9. ZPP-a. Također je potrebno naglasiti da su tužitelju dosuđeni naprijed navedeni javnobilježnički troškovi, jer su isti bili nužni u smislu čl. 14. st. 4. OZ za pokretanje ovršnog postupka, budući javni bilježnik temeljem članka 5. Pravilnika nije dužan postupati po prijedlogu ovrhovoditelja sve dok ovrhovoditelj ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove.

Tužitelj je odbijen sa preostalim zahtjevom za naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 18. rujna 2020. godine iznad naprijed dosuđenog, odnosno istome je priznato 25% troškova, budući je to ročište odgođeno te se na istome nije raspravljalo niti su se izvodili dokazi.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 04. veljače 2021. godine

SUTKINJA:

TATJANA VARŽIĆ

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Tuženiku po punomoćniku