Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-53/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Darka Krušlina, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.G., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 6. studenog 2020. poslovni broj K- 1189/2019-9, u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. M.G., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu proglašen je krivim opt. M.G. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ/97, te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 67. KZ/97 prema optuženiku je primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.875,00 kuna, od čega iznos od 1.875,00 kuna predstavlja trošak vještačenja, a iznos od 1.000,00 kuna paušalnu svotu.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o uvjetnoj osudi.

Protiv te presude žali se opt. M.G. po branitelju T.B., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet "vrati" na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije, kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

Žalbe nisu osnovane.

Opt. M.G. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, parafrazirajući zakonski tekst, te posebno navodeći u žalbi da o odlučnim činjenicama postoji znatno proturječje između razloga pobijane presude i sadržaja iskaza danih u postupku. Međutim, obrazlažući ovaj potonji žalbeni navod optuženik u suštini prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, o čemu će nastavno biti riječi.

Suprotno žalbenom navodu opt. G. pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, tako da nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje optuženik.

Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti da bi na štetu opt. G. bio povrijeđen kazneni zakon. Opt. G. se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Osporavajući u žalbi pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja opt. G. predlaže u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza.

Međutim, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i dovodeći ih u međusobnu vezu. Pravilnom ocjenom tih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je opt. G. u vrijeme i na mjestu pobliže navedenom u opisu djela iz izreke pobijane presude, s ciljem da teško tjelesno ozlijedi žrtvu A.B., više puta udario šakom u glavu, te mu na taj način uzrokovao subduralni hematom lijeve hemisfere mozga. Pri tome je za ukazati da prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tjelesnom ozljeđivanju žrtve prethodio verbalni sukob, da je žrtva polila benzinom optuženika, što predstavlja napad žrtve na optuženika, ali da je taj napad prestao, nakon čega je optuženik započeo i nastavio napadati žrtvu na način da ga je više puta udario šakom po glavi, tako da pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se optuženik neosnovano poziva na postupanje u nužnoj obrani jer je napad žrtve prestao, a onda nakon toga se ne može niti govoriti o nužnoj obrani, za koji je uvjet da napad mora biti aktualan, a obrana prijeko potrebna za odbijanje takvog napada.

O tome je prvostupanjski sud naveo izuzetno iscrpne, jasne i provjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Kraj takvog stanja stvari neosnovano u žalbi navodi opt. G. da bi na njegovu štetu bio povrijeđen kazneni zakon jer da bi prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije postupao u nužnoj obrani.

Pravilno je prvostupanjski sud djelo za koje je opt. M.G. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ/97. To zbog toga što je optuženik kao odrasla osoba bio svjestan da višestruki udarci šakom u glavu mogu uzrokovati tešku tjelesnu ozljedu, pa kada je kritične zgode žrtvu A.B. više puta udario šakom u glavu očito je htio žrtvu tako tjelesno ozlijediti, a višestruki udarci u glavu su u izravnoj uzročnoj vezi sa teškom tjelesnom ozljedom koju je tom prilikom zadobila žrtva A.B..

Pravilno je prvostupanjski sud prema opt. G. primijenio KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme ostvarenja kaznenog djela za koje je bio proglašen krivim, a obzirom da novi Kazneni zakon ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. održava pravni kontinuitet kaznenih djela u kaznenom djelu istog naziva iz čl. 118. st. 1. KZ/11, koje kazneno djelo obzirom na viši propisani posebni maksimum kazne zatvora nije blaži za počinitelja.

Žalba opt. G. zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi.

Nisu osnovane žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi. Naime, državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a podcijenio značaj otegotnih okolnosti. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je pravilno opt. M.G. za kazneno djelo iz čl. 99. st. 1. KZ/97 za koje je proglašen krivim izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a na temelju čl. 67. KZ/97 primijenio uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od tri godine.

Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznene sankcije je dostatna da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kaznena sankcija sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 50. i čl. 6. KZ/97).

Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 4. veljače 2021.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.