Poslovni broj: Usž-359/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Sanja Štefan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice N. G.-K. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z,, radi naplate posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4301/19-8 od 23. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4301/19-8 od 23. studenog 2020.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj ponavlja tužbene navode. Ističe kako tuženik, odnosno porezna uprava, te sud nisu cijenili njezinu specifičnu invalidnost, odnosno okolnost da joj prilagodba vozila nije potrebna, a što je jasno naznačeno u njenoj vozačkoj dozvoli. Navodi da je osoba sa stopostotnim invaliditetom i ima sva prava koja iz toga proizlaze. Ističe da carinski službenik nije kompetentan za zdravstveni invaliditet, već je samo pogledao vozilo, te je utvrdio tehničku ispravnost. Smatra da ju je trebalo osloboditi od poreza na promet motornih vozila, budući da ima status povratnice, iako nikakva prava u tom smislu nikada nije koristila. Navodi da je visina poreza u apsolutnoj disproporciji s vrijednošću vozila, te da se ne poštuju utvrđene međunarodne norma i uvjeti Konvencije o privremenom uvozu.
Tuženik, iako uredno pozvan, nije se očitovao odgovorom na žalbu (članak 71. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS)).
Žalba nije osnovana.
Kako je u konkretnom slučaju sporna primjena materijalnog prava, a činjenice nisu sporne, te stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, sud je temeljem članak 36. točke 4. ZUS-a riješio bez održavanja rasprave.
U postupku nije sporno postojanje invalidnosti kod tužiteljice. Međutim, rješenje kojim se odbacuje zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izuzeću od plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, utemeljeno je na činjenici kako vozilo za kojeg se izuzimanje traži ne ispunjava uvjete iz članka 3. stavka 2. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Naime, u postupku nije sporna okolnost da vozilo za kojeg se traži izuzeće nije prilagođeno prijevozu invalidnih osoba.
Međutim, člankom 5. stavkom 1. točkom 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“, 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.) propisano je da su predmet oporezivanja na motorna vozila na koja nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući i motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaćih automobila iz tarifnih oznaka KN 870321, 870322, 870323, 870324, 870331, 870332, 870333 i 870390. osim sanitetskih vozila, dostavnih van vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.
Kako u konkretnom slučaju niti tužiteljica ne osporava da njeno vozilo nije posebno prilagođeno za prijevoz osoba s invaliditetom, prema ocjeni i ovoga Suda osporenom presudom kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje kako vozilo za koje se traži izuzeće od plaćanja poreza nije prilagođeno osobama s invaliditetom, iz kojeg razloga ne može biti izuzeto od plaćanja posebnog poreza, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
Stoga je pravilno odbijen tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja. Ovdje posebno valja navesti kako je tužiteljica tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticala iste prigovore na koje je odgovorilo tuženo tijelo, a potom i prvostupanjski sud.
Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članak 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 3. veljače 2021.
Predsjednica vijeća
Lidija Rostaš, v.r.
