Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-11/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog H. O., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog H. O. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kov-2/2021-115. od 20. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog H. O. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kov-2/2021-115. od 20. siječnja 2021. u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog H. O., zbog dva kaznena djela iz članka 153. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 163. stavka 1. KZ/11, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog H. O. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koji istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.
Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni H. O. osobno i po branitelju, odvjetniku D. S., bez navođenja zakonske osnove pobijanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine ili preinači. S obzirom na to da se osobne žalbe okrivljenika i žalba okrivljenika po branitelju međusobno sadržajno nadopunjuju, razmatrat će se kao jedinstvena žalba okrivljenika.
Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
Žalba nije osnovana.
U žalbi je okrivljenik u bitnome osporio postojanje osnovane sumnje da bi počinio inkriminirana kaznena djela kao i postojanje posebne zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog H. O. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za to iznio jasne i valjane razloge, a koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
Prvostupanjski sud ispravno je utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, a koje dokaze je pobliže i naveo u pobijanom rješenju pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.
Postojanje osnovane sumnje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodima okrivljenog H. O. da je iskaz maloljetnog oštećenika proturječan i nevjerodostojan. Naime, okrivljenikova vlastita analiza i osobna ocjena značaja i vjerodostojnosti iskaza maloljetnog oštećenika pribavljenog tijekom istrage, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, s obzirom na to da je analizu i ocjenu dokaza, po provedenoj raspravi, ovlašteno dati raspravno vijeće pri odluci o kaznenoj odgovornosti okrivljenika. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju okrivljeniku terećenih kaznenih djela, koji ovdje svakako postoji i temelji se na dokazima koje prvostupanjski sud u dovoljnoj mjeri iznosi u razlozima pobijanog rješenja.
Nadalje, nasuprot žalbenim navodima okrivljenog H. O., prvostupanjski sud zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora s pravom temelji u činjenici da je okrivljenik, osnovano se sumnja, počinio čak tri kaznena djela u odnosu na maloljetnog oštećenika u razdoblju od studenog 2019. do srpnja 2020. u kojem razdoblju mu je neprekidno slao poruke seksualnog sadržaja i nakon što je promijenio telefonski broj, čime je okrivljenik pokazao izrazitu upornost i odlučnost u počinjenju predmetnih kaznenih djela u odnosu na maloljetnog oštećenika.
Unatoč žalbenim navodima okrivljenog H. O. da do sada nije bio osuđivan zbog kaznenih djela protiv spolne slobode, okrivljenik je višestruko osuđivana osoba te su mu izricane i bezuvjetne kazne zatvora što dodatno upućuje da do sada izricane kazne zatvora nisu postigle svoju svrhu, nisu odvratile okrivljenika od daljnjeg činjenja kaznenih djela te da je i nadalje sklon protuzakonitom postupanju.
Slijedom svega izloženog, težina kaznenih djela koja se okrivljenom H. O. stavljaju na teret, dosadašnja osuđivanost, kao i iskazani visok stupanj upornosti i kriminalne volje u načinu počinjenja predmetnih djela predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Stoga, prvostupanjski sud opravdano nalazi da na strani okrivljenog H. O. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istog ili istovrsnih kaznenih djela u odnosu na maloljetnog oštećenika, slijedom čega je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora, za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela.
Ispravnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima okrivljenika da nema potrebe za njegovim daljnjim zadržavanjem te da je šestomjesečni boravak u istražnom zatvoru dovoljan, čime upire na povredu načela razmjernosti. Međutim, takav je prigovor neosnovan jer ovaj sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se opasnost od ponavljanja kaznenih djela, za sada može prevenirati jedino mjerom istražnog zatvora jer ista svrha ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. veljače 2021.
Predsjednica vijeća:
dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.
