Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 5 Gž-975/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta više sudske savjetnice - specijalista Renate Matković, u pravnoj stvari tužitelja A1 H. d.o.o. iz Z., OIB:…, kojega kao punomoćnica zastupa E. A. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. K., sada nepoznatog boravišta, OIB:…, kojega zastupa privremeni zastupnik B. D., odvjetnik u G., radi novčane tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv-4578/17-17 od 30. srpnja 2020., 3. veljače 2021.
r i j e š i o j e
Žalba se uvažuje, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Povrv- 4578/17-17 od 30. srpnja 2020. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. K. iz B. poslovni broj Ovrv-1349/16 od 2. lipnja 2016. u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju A1 H. d.o.o. nadoknaditi tuženiku M. K. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn, u roku od 15 dana."
Protiv navedene presude pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je tužiteljev zahtjev, kao pružatelja usluga, da mu tuženik plati uslugu za pružene ugovorene mobilne komunikacijske usluge, za razdoblje od kolovoza 2015. do ožujka 2016., u ukupnom iznosu od 13.020,78 kn sa zateznim kamatama.
Prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik s tužiteljem 19. kolovoza 2015. zasnovao pretplatnički odnos potpisivanjem dva Zahtjeva sa zasnivanje pretplatničkog odnosa (dalje: Zahtjevi) i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu za dva mobilna uređaja (dalje: Ugovori), prihvaćajući Opće uvjete poslovanja uz obvezno trajanje od 24 mjeseca. Budući tuženik nije uredno podmirivao račune ugovor je raskinut.
Tužitelj je nakon toga ispostavio tuženiku račune koji se odnose na pruženu uslugu u navedenom razdoblju, obračun preostalih mjesečnih naknada za prijevremeni raskid ugovora i preostali iznos kupoprodajne cijene mobilnih uređaja u ukupnom iznosu od 13.020,78 kn, koje dugovanje tuženik nije platio.
Tuženik je osporavao da je potpis na Zahtjevima i Ugovorima njegov, te je predložio grafološko vještačenje. Sud je naložio tuženiku uplatu predujam za provođenje grafološkog vještačenja, međutim, tuženik je predložio da predujam za vještačenje plati tužitelj, jer da je na njemu teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa.
Prvostupanjski sud smatra da je tužitelj sukladno odredbi članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) trebao dokazati da je potpis na Zahtjevima i Ugovorima tuženikov, pa kako tužitelj nije predložio nikakve dokaze, konkretno provođenje grafološkog vještačenja radi utvrđivanja da li je tuženik navedeno potpisao, to prema pravilu o teretu dokazivanja sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa između parničnih stranaka, te tužbeni zahtjev odbija.
Prvostupanjski je sud pravilno naložio tuženiku platiti predujam za provođenje grafološkog vještačenja, ali budući da tuženik nije uplatio predujam, odustao je od provođenja navedenog dokaza.
Međutim, u pobijanoj presudu prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je na tužitelju bio teret dokazivanja o vjerodostojnosti tuženikova potpisa. Pogrešnom primjenom pravila o teretu dokazivanja vjerodostojnosti tuženikovog potpisa, prvostupanjski je sud teret dokazivanja prebacio na tužitelja, a prema stajalištu ovoga suda na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenice da tuženik nije potpisao Zahtjeve i Ugovore.
Pravni stav je ovoga suda da u situaciji kada stranka osporava da je potpis na ispravi kojom raspolaže protivnik njezin potpis ona je dužna dokazati da potpis na ispravi nije njezin potpis predlaganjem odgovarajućih dokaza, što u konkretnom slučaju tuženik i učinio, ali je neplaćanjem predujama za vještačenja od njega odustao, zbog čega je sud pogrešno tu spornu činjenicu među strankama utvrđivao pogrešnom primjenom odredbe članka 221. a. ZPP-a (isti pravni stav izražen je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2410/2018). Naime, prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Kako je tužitelj raspolagao pismenim Zahtjevima i Ugovorima s ispunjenim osobnim podacima tuženika na kojem se nalazi njegov potpis, tuženik, koji je osporavao da je to njegov potpis, te da je u bilo kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem, tu činjenicu je bio dužan dokazati predlažući izvođenje dokaza kojima pobija tvrdnje tužitelja.
Kako je nepravilna primjena odredaba članka 7. stavka 1., 219. stavka 1. i 221. a. ZPP- a mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zbog čega je žalbu tužitelja trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.
Zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, te će u ponovnom postupku sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovom odlukom.
Potrebno je i ukazati na potraživanje koje se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora koji tužitelj potražuje u iznosu od 7.650,00 kn. Naime, pravo tužitelja zahtijevati naknadu za prijevremeni raskid ugovora proizlazi iz članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 70/08, 90/11 i 133/12, dalje: ZEK) kojim je propisano da nakon raskida ugovora pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.
Budući je tužitelj dostavio samo izračun naknade za prijevremeni raskid ugovora, u nastavku postupka prvostupanjski sud treba utvrditi da li tuženica treba platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta za proizvode ili usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.
Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude, temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a.
Dubrovnik, 3. veljače 2021.
Sudac:
Srđan Kuzmanić