REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1097/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. I. iz J., koju zastupaju punomoćnici M. H. i M. H., odvjetnici u O., protiv tuženika Z. I. iz I., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž - 3295/2013-2 od 15. listopada 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji broj 10 P - 259/2012-21 od 21. veljače 2013. ispravljena rješenjem istog suda broj P - 259/2012-28 od 6. svibnja 2013., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom označenom kao čest. zem. 537 z.u. 1544 k.o. J., sve kao osnov upisa stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici 7.802,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica je odgovorila na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik. Naime, suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja kao i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident ukazuje u reviziji. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (čl. 8. ZPP-a), kojima pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju revidenta, drugostupanjski sud nije ostvario povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

Revizijskim prigovorom tuženika istaknutom u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova, faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje stečenog prava vlasništva nad nekretninom, a sve kao osnov upisa stečenog prava u zemljišne knjige.

Pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev tužiteljice temeljem činjeničnih utvrđenja: - da je tužiteljica kćer tuženika, da su stranke živjele u zajedničkom domaćinstvu s djedom tužiteljice (ocem majke tužiteljice koja je umrla 1986. godine) F. B. koji je umro 21. siječnja 2002., - da je djed tužiteljice kao samostalan i pošten posjednik bio u posjedu predmetne nekretnine duže od 30. godina, - da je između djeda tužiteljice F. B. kao izvanknjižnog vlasnika predmetne nekretnine i tužiteljice 7. listopada 1999. sklopljen usmeni ugovor o darovanju kojim je djed tužiteljice darovao tužiteljici predmetnu nekretninu i koji ugovor je realiziran, - da je tako tužiteljica uvedena u posjed predmetne nekretnine za života svog djeda, dok je nakon smrti svog djeda 21. siječnja 2002. godine tužiteljica neprekidno nastavila posjed predmetne nekretnine kao samostalni, zakoniti, istinit i pošten posjednik na način da je do 9. svibnja 2012 (kada je podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari) isteklo razdoblje od 10. godina takvog kvalificiranog posjeda tužiteljice u kojem je tužiteljica stekla pravo vlasništva nad ovom nekretninom, te - da je suprotno navedenom stečenom stvarnopravnom ovlaštenju tužiteljice nad predmetnom nekretninom, tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju ugovora o darovanju sklopljenog s M. J. 22. srpnja 2009. i ugovora o darovanju sklopljenog s Z. S. 26. siječnja 2012.

Kako revident dijelom navoda iznesenih u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da shodno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidenta kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.

Temeljem prethodno utvrđenog činjeničnog stanja pobijanom presudom pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen zahtjev tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 159. st. 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Kako su prema utvrđenju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke u kojima je tužiteljica vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekla dosjelošću do trenutka podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, to je pravilnom primjenom odredbi čl. 159. st. 1. i 2. ZVDSP-a prihvaćen zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom.

Kod prethodno navedenog utvrđenja stečenog prava vlasništva nad nekretninom temeljem zakona, tužiteljica je ovlaštena i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi shodno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP-a, a kako je to pobijanom odlukom i prihvaćeno. S obzirom na daljnje revizijske navode tuženika koji se odnose na zakonitost posjeda tužiteljice nad predmetnoj nekretnini kod okolnosti da je ugovor sklopljen u usmenom obliku, treba reći da je prema pravnom shvaćanju sudske prakse u primjeni pravnog pravila paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika (u konkretnom slučaju u primjeni temeljem odredbe čl. 27. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" broj 53/91/) valjan usmeni ugovor o darovanju nekretnine kada je ostvaren (Rev – 880/89 od 11. listopada 1989.), a na kojem činjeničnom utvrđenju je pobijana odluka i donijeta.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 3. veljače 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.