Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 7 P-215/2020-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Mariji Levanić-Škerbić, u pravnoj stvari tužitelja S. T. iz Š., Š. 151, OIB: … . . , kojeg zastupa A. K.
R., o. iz Z., U. g. V. , protiv tuženika J.T. b. d.d.
V., A. K. Z. 1, OIB: … … , kojeg zastupa punomoćnica T.
K. M., o. u O. d. U. & P. d.o.o.
V., radi pobijanja odluke glavne skupštine (vps 10.000,01 kn), nakon zaključenja glavne rasprave na ročištu održanom 14. siječnja 2021., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 2. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja S. T. iz Š., Š. , OIB: …….. protiv tuženika J. .T. b. d.d. V., A. K. Z. 1,
OIB: ………, koji glasi:
„Utvrđuje se da je ništetna odluka Glavne skupštine društva J. T. b. d.d., A.
K. Z. 1, V., OIB: … … … donesena dana 29. lipnja 2020.
Godine pod točkom 9. dnevnog reda, koja glasi:
I. Na dan donošenja ove odluke temeljni kapital društva J. T. b. d.d. (MBS:-------, Trgovački sud u Varaždinu), sa sjedištem u V., A. k. Z. 1, OIB: … … … (u nastavku: Društvo), iznosi 307.085.400,00 kuna
(tristosedam milijuna osamdesetpet tisuća četiristo kuna) i podijeljen je na 30.708.540 (trideset milijuna sedamstoosam tisuća petstočetrdeset) redovnih dionica na ime, bez nominalnog iznosa, i to 1.787.111 (milijun sedamstoosamdesetsedam tisuća stojedanaest) redovnih dionica oznake … … i 28.921.429 (dvadesetosam milijuna devetstodvadesetjedna tisuća četristoodvadesetdevet) redovnih dionica oznake…….. 590.338 (petstodevedesettisuća tristotridesetosam) dionica oznake …… predstavljaju vlastite dionice iz kojih prava miruju, tako da je ukupni broj dionica s pravom glasa 30.118.202 (trideset milijuna stoosamnaest tisuća dvjestodvije). Sve dionice Društva su redovne dionice, sve glase na ime te su izdane u nematerijaliziranom obliku, od čega 1.787.111 (milijun sedamstoosamdesetsedam tisuća stojedanaest) redovnih dionica oznake … … (ISIN oznaka: ……) i 28.921.429 (dvadesetosam milijuna devetstodvadesetjedna tisuća četiristodvadesetdevet) redovnih dionica oznake … . . (ISIN oznaka: …….) i postoje u obliku elektroničkog zapisa na računima nematerijaliziranih vrijednosnih papira u računalnom sustavu središnjeg depozitorija koji vodi S. k. d. d. d.d. (u nastavku: SKDD). U odnosu
na Društvo, kao dioničar vrijedi vlasnik računa vrijednosnog papira otvorenog kod SKDD-a na čijem računu se nalaze dionice izdavatelja J.T b. d.d.
II. Utvrđuje se da dioničar J. T. b. a.s. sa sjedištem u Č. R., P,
P., OIB: … … . (u nastavku: Glavni dioničar) na dan donošenja ove odluke direktno drži 25.350.000 (dvadesetpet milijuna tristopedeset tisuća) dionica koje se odnose na 82,55% (osamdesetdva cijela pedesetpet posto) ukupnog temeljnog kapitala Društva, odnosno daju pravo na 84,17'% (osamdeseti četiri cijela sedamnaest posto) od ukupnog broja glasova u Glavnoj skupštini Društva. Nadalje, Glavni dioničar posredno, putem društva Alternative upravljanje d.o.o., čiji je 100% (sto posto) vlasnik, drži dodatnih 3.571.429 (tri milijuna petstosedamdesetjedna tisuća četiristodvadesetdevet) dionica, koje se odnose na 11,63% (jedanaest cijela šezdesttri posto) ukupnog temeljnog kapitala Društva, odnosno daju pravo na 11,86% (iedanaest cijela osamdesetšest posto) od ukupnog broja glasova u Glavnoj skupštini Društva. Na navedeni način Glavni dioničar sukladno članku 474. st.2. i st. 4. Zakona o trgovačkim društvima raspolaže s ukupno s 96,03% (devedesetšest cijela nula tri posto) od ukupnog broja glasova u Glavnoj Skupštini Društva.
III. Utvrđuje se da manjinski dioničari Društva, isključujući vlastite dionice, imaju ukupno 1.196.773 (milijun stodevedesetšest tisuća sedamstosedamdesčetiri) dionica Društva, koje se odnose na 3,89%, (tri cijela osamdesetdevet posto) temeljnog kapitala Društva i daju pravo na 3,97% (tri cijela devedesetsedam posto) od ukupnog broja glasova u Glavnoj skupštini Društva (u nastavku: Manjinski dioničari).
IV. U skladu s odredbama članka 300.f. - 300.j. Zakona o trgovačkim društvima i na temelju ove Odluke, 1.196.773 (milijun stodevedesetšest tisuća sedamstosedamdesttri) dionica Manjinskih dioničara, bez nominalne vrijednosti, oznake BPBA-R-A, koje se odnose na 3,89%, (tri cijela osamdesetdevet posto) temeljnog kapitala Društva i koje daju pravo na 3,97% (tri cijela devedesetsedam posto) od ukupnog broja glasova u Glavnoj skupštini Društva, prenose se na Glavnog dioničara na dan upisa ove odluke u sudski registar Trgovačkog suda u Varaždinu.
V. Društvo će nakon upisa ove odluke u sudski registar bez odgode o ovoj odluci obavijestiti S. k. d. d. d.d. radi provedbe korporativne
akcije preknjižbe svih dionica s računa nematerijaliziranih vrijednosnih papira Manjinskih dioničara na račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira Glavnog dioničara, u skladu s rješenjem nadležnog trgovačkog suda i s ovom Odlukom.
VI. Glavni dioničar će za prenesene dionice Manjinskim dioničarima isplatiti otpremninu u novcu u iznosu od 3,31 kunu (tri kune i trideset jednu lipu) za jednu redovnu dionicu Društva na kojoj ne postoje upisani tereti. Za dionice Banke na kojima postoje upisani tereti, otpremnina koja se uplaćuje Manjinskom dioničaru umanjit će se za stvarni iznos tereta na dan prijenosa dionica, a prema podacima vjerovnika Manjinskog dioničara. Iznos za koji je otpremnina umanjena isplatit će se vjerovniku Manjinskog dioničara u čiju je korist u registru koji vodi SKDD upisan teret na dionici. U slučaju da vjerovnik Manjinskog dioničara ne dostavi Banci podatak o dugu Manjinskog dioničara, odnosno stvarnom iznosu tereta na dionici do dana prijenosa dionica, iznos otpremnine namijenjen takvim Manjinskim dioničarima prema popisu koji će SKDD-u dostaviti Uprava Društva, deponirat će se kod javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz Varaždina, s učinkom ispunjenja obveze plaćanja otpremnine.
VII. Otpremnina će se bez odgode nakon upisa ove odluke u sudski registar isplatiti svakom Manjinskom dioničaru na čijem se računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira kod SKDD-a dionice upisane na dan prijenosa, na njihove račune koji su poznati SKDD-u ili Društvu.
Otpremnina će se isplatiti zajedno s pripadajućim kamatama u visini eskontne stope H. n. b. uvećane za pet postotnih poena, koje teku od upisa ove
Odluke u sudski registar do dana isplate otpremnine.
VIII. U slučaju da Društvo ili S. k. d. d. ne raspolažu s podacima o bankovnim računima Manjinskih dioničara niti Manjinski dioničari na pisani poziv Društva odnosno SKDD-a ne dostave podatke o svom bankovnom računu u roku od osam dana od primitka takvog poziva, ili ako bude drugih prepreka u isplati, otpremnina će se deponirati kod SKDD-a s učinkom ispunjenja obveze plaćanja otpremnine. SKDD će Manjinskim dioničarima otpremiti izvješća o mogućnostima i načinu podizanja obračunatih sredstava.
IX. Izvješće ovlaštenog sudskog vještaka kojeg je imenovao Trgovački sud u Varaždinu, D.T.T.C. C. i r. d.o.o., V., A. M. 4
ovlašteni revizor, o primjerenosti utvrđene otpremnine sukladno članku 300.h stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima prilaže se u izvorniku Zapisniku s ove Glavne skupštine i čini njegov sastavni dio.
X. Za isplatu otpremnine bankarskim jamstvom br. … … jamči S. banka d.d., a spomenuto jamstvo prilaže se u izvorniku zapisniku s ove Glavne skupštine i čini njegov sastavni dio.
XI. Ova odluka stupa na snagu danom upisa u sudski registar.“
II Nalaže se tužitelju S. T. iz Š., Š. 151, OIB: … … . . ,
naknaditi tuženiku J.T. banka d.d., A. K. Z. 1, V., OIB: … .
trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od petnaest dana, dok se za iznos od 1.450,00 kn zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija.
Obrazloženje
Tužitelj je ovome sudu protiv tuženika podnio tužbu radi pobijanja odluke glavne skupštine.
U tužbi se navodi da je dana 29. lipnja 2020. održana glavna skupština tuženika na kojoj je između ostalih donesena odluka o prijenosu dionica manjinskih dioničara na glavnog dioničara (pod točkom 9. dnevnog reda). Tužitelj, koji je bio prisutan na predmetnoj Glavnoj skupštini u svojstvu dioničara, izjavio je prigovor na Odluku o prijenosu dionica manjinskih dioničara na glavnog dioničara iz razloga što je ista odluka protuzakonita. Prigovor tužitelja unesen je u zapisnik te je njegov prigovor u pisanom obliku priložen uz zapisnik kao prilog broj šest. Donesena odluka o prijenosu dionica manjinskih dioničara na glavnog dioničara nezakonita je iz razloga što glavni dioničar nije ispunio svoju obvezu propisanu člankom 300.g. stavkom 3. Zakona o trgovačkim društvima. U izjavi S. banke d.d. koja se nalazi u prilogu Zapisnika s Glavne skupštine naveden je niz odredbi kojima se ograničava pravo manjinskih dioničara te koje odredbe su u suprotnosti sa institutom solidarnog jamstva kojeg propisuje članak 300.g. Zakona o trgovačkim društvima. Cilj i ratio citirane odredbe jest da se manjinskim dioničarima pruži dodatna sigurnost kako će im biti isplaćena otpremnina u iznosu određenom odlukom glavne skupštine. U Garanciji broj … … od dana 30. travnja 2020. godine, izdanoj od strane S. banke d.d. navedeno je između ostalog kako se banka obvezuje garantirani iznos isplatiti manjinskim dioničarima ako glavni dioničar ne ispuni svoju obvezu plaćanja otpremnine sukladno odluci glavne skupštine. Nastavno od dioničara se zahtjeva da u pisanom pozivu na plaćanje izrijekom izjavi da mu glavni dioničar nije ispunio svoju obvezu plaćanja otpremnine, da iznos čije se plaćanje zahtijeva nije drugačije plaćen, izravno i neizravno od strane glavnog dioničara, da taj iznos predstavlja plaćanje otpremnine sukladno odluci glavne skupštine društva te da uz poziv priloži potvrdu S. k. d. d. d.d. o vlasništvu nad dionicama, ne
stariju od 8 dana. Ovakvi uvjeti, a posebice obveza dioničara da uz poziv priloži potvrdu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva ne stariju od 8 dana, nespojivi su sa svrhom koju je zakonodavac htio postići odredbom članka 300.g., stavak 3. ZTD-a. Tužitelj smatra da solidarno jamstvo kakvog ima u vidu navedena zakonska odredba mora biti takvo da se dopušta postavljanje zahtjeva prema banci, a da nije potrebno prije toga zahtijevati plaćanje od glavnog dužnika. U izjavi banke ne bi se smjeli postavljati dodatni uvjeti koje bi trebalo ispuniti za plaćanje. Budući da je rok za plaćanje otpremnine dioničarima propisan navedenim Zakonom – bez odgađanja po upisu odluke glavne skupštine u sudski registar, znači da tražbina prema banci dospijeva idući dan po upisu spomenute odluke. Dakle bilo kakvo dodatno ograničenje ili uvjet nije u skladu s zakonom. Predmetna garancija također u točki 7. sadrži odredbu kako ista važi do 31. prosinca 2020. godine te da po isteku tog roka prestaje svaka obveza banke po garanciji, bez obzira je li original garancije vraćen banci ili ne. Dakle, u slučaju da prije isteka 2020. godine odluka o istiskivanju manjinskih dioničara ne bude upisana u sudski registar manjinski dioničari u slučaju kasnijeg upisa te odluke neće moći tražiti ispunjenje svojeg potraživanja od banke. Čak i ako navedena odluka bude upisana u sudski registar prije isteka 2020. godine manjinski dioničari vremenski su ograničeni glede mogućnosti postavljanja zahtjeva banci za isplatom dugovane otpremnine. Takvom odredbom povrijeđeni su mehanizmi predviđeni ZTD-om a kojima je cilj zaštita manjinskih dioničara kod donošenja odluke o prijenosu dionica manjinskih dioničara na glavnog dioničara. Tužitelj smatra da je iz svega gore navedenog razvidno da se garancija broj 35/04-2020 od dana 30. travnja 2020. godine, izdana od strane Slatinske banke d.d. ne može smatrati izjavom banke o solidarnom jamstvu iz članka 300.g., stavka 3. ZTD-a te da Glavni dioničar nije ispunio obveze propisane tim zakonom.
Nadalje se u tužbi navodi da je predmetna skupštinska odluka ništetna i iz razloga što za nju nije glasovala potrebna većina. Naime, za Glavnog dioničara, J.T. b. a.s. sa sjedištem u Č. R., P., P. 14, OIB: … … . , glasovala je
punomoćnica T. T., V. 182, K. G., V., OIB: i to
na temelju punomoći koja čini prilog 3A Zapisnika s glavne skupštine. U samoj Odluci o sazivanju glavne skupštine (prilog 1A Zapisnika), kod odredaba o pretpostavkama za sudjelovanje na glavnoj skupštini i korištenjem prava glasa navedeno je kako se iz pisane punomoći mora vidjeti tko je dao punomoć, kome je izdana, s imenom, prezimenom i adresom, u koju svrhu i s ovlaštenjem da opunomoćenik glasa na glavnoj skupštini. Ukoliko punomoćnik zastupa pravnu osobu uz punomoć se mora priložiti i dokaz iz kojeg je vidljivo ovlaštenje izdatnika punomoći da zastupa tu pravnu osobu (izvod iz sudskog registra). Iz predmetne punomoći, pored toga što je sastavljena na engleskom, a ne hrvatskom jeziku, nije vidljivo tko je punomoć izdao, odnosno ne može se utvrditi tko su odgovorne osobe Glavnog dioničara koje su predmetnu punomoć izdale budući da nedostaju njihova imena i ostali osobni podaci. Također, uz punomoć nedostaje dokaz (izvod iz sudskog registra) o ovlaštenju tih osoba da zastupaju Glavnog dioničara, odnosno da opunomoće drugu osobu za sudjelovanje i glasanje na glavnoj skupštini. Posljedično, nije smjelo biti dopušteno gospođi Tanji Tesli da pristupi glasanju, odnosno da uopće sudjeluje u radu Glavne skupštine te je svaka odluka za koju je kao punomoćnica Glavnog dioničara glasala ništetna.
Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud, na temelju članka 355. stavka 1. točka 5. Zakona o trgovačkim društvima, donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna predmetna odluka glavne skupštine tuženika.
U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno smatra da se navodi tužitelja na kojima se tužba zasniva uopće ne mogu kvalificirati kao razlozi za pobijanje skupštinske odluke koji su propisani odredbom čl. 360. Zakona o trgovačkim društvima (dalje u tekstu: ZTD). Tuženik ističe da je glavni dioničar u potpunosti ispunio uvjet iz čl. 300.g. st. 3. ZTD-a predajom bankarske garancije Slatinske banke d.d. broj … … od 30.4.2020. Bankarska garancija na poziv je jedini bankarski proizvod koji udovoljava uvjetima navedenog članka ZTD-a, ni u jednoj banci u Republici Hrvatskoj ne postoji bankarski proizvod pod nazivom „izjava banke o solidarnom jamstvu“, a bankarska garancija već svojom definicijom predstavlja pravno jači vid osiguranja plaćanja od solidarnog jamstva. Za razliku od jamstva koje je po svojoj pravnoj prirodi akcesorno u odnosu na obavezu glavnog dužnika, sukladno čl. 1039. st. 2. Zakona o obveznim odnosima bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje. Predmetna Garancija već u točci 1. izričito navodi da se „ovom garancijom banka neopozivo i bezuvjetno obvezuje da će na prvi poziv Manjinskih dioničara i bez prigovora platiti ....“, što su sve pravni termini koji nedvojbeno upućuju na samostalnost i neuvjetovanost obveze na plaćanja banke-garanta, već se dodatno i u točci 3. Garancije banka „obvezuje garantirani iznos platiti.....bez bilo kakvih dodatnih uvjeta, nakon primitka pisanog poziva na plaćanje....“. Spominjanje u pozivu na plaćanje da Glavni dioničar nije ispunio svoju obvezu plaćanja ni u kom slučaju ne predstavlja nikakav uvjet Garanciji, s obzirom da banka-garant za navedeno ne traži nikakav dokaz, niti je u mogućnosti plaćanje otkloniti, već je jednostavno riječ o uputi korisniku garancije na koji način se legitimira kao vjerovnik prema banci-garantu, što je apsolutno općeprihvaćena procedura u bankarskom poslovanju. U istom smislu dostavljanje potvrde SKDD-a o vlasništvu nad dionicama, kako je i izrijekom navedeno u samoj Garanciji, služi identifikaciji Korisnika, s obzirom da korisnici nisu mogli biti unaprijed poimence određeni. U protivnom bi se doslovce svaka osoba mogla pojaviti u Banci sa zahtjevom za plaćanje, što je apsurdno i neživotno. Što se tiče roka važenja Garancije, prema bankarskim pravilima, garancije moraju biti izdane na točno određeni rok, odnosno nije moguće već u trenutku izdavanja garancije, istu definirati na neodređeni rok važenja, kako zbog knjiženja dospijeća potencijalne obveze banke-garanta, tako i zbog regulatornog izvještavanja prema Hrvatskoj narodnoj banci. U trenutku kada budu ispunjeni zakonski uvjeti za upis skupštinske odluke u sudski registar, a ukoliko to bude po proteku roka važenja garancije Slatinske banke, glavni dioničar će osigurati dodatak predmetne garancije kojom se produžuje rok važenja garancije, a na navedeno će paziti i registarski sud koji provodi upis. Slatinska banka d.d. kao banka garant već je izdala Pismo namjere kojim je spremna produljiti rok važenja garancije sukladno zahtjevu Glavnog dioničara.
U odnosu na drugi razlog zbog kojeg tužitelj traži utvrđenje ništetnosti skupštinske odluke odnosno osporavanje valjanosti punomoći za zastupanje na predmetnoj skupštini, koju je glavni dioničar izdao prokuristu banke – gospođi T. T. u pisanom obliku, na engleskom jeziku, tuženik navodi da je odredbom čl. 291. st. 6. ZTD-a propisano da dioničar može pravo glasa u skupštini ostvarivati i preko punomoćnika, za davanje punomoći, njezin opoziv i dokazivanje da je dana u odnosu na društvo potreban je pisani oblik, ako statutom za to nije predviđen usmeni oblik. Punomoć treba predati na čuvanje društvu i ono je zadržava na čuvanju najmanje tri godine. Glavni dioničar društva – J. T. b. a.s. P. je dao punomoć za zastupanje na skupštini tuženika prokuristu društva, u pisanom obliku, što je jedini uvjet za valjanost punomoći propisan zakonom. Tuženik ističe i pitanje legitimacije i pravnog interesa tužitelja za osporavanje valjanosti punomoći, a time i skupštinske odluke, navodeći da punomoć predstavlja odnos između opunomoćitelja i punomoćnika za poduzimanje aktivnosti prema trećoj strani – tuženiku. Osim toga tuženik ističe da je većinski dioničar, prije skupštine tuženiku dostavio i izvadak iz sudskog registra iz kojeg su vidljive osobe ovlaštene za zastupanje opunomoćitelja. Nastavno na sve navedeno, tuženik ističe apsolutni nedostatak stvarnog pravnog interesa tužitelja za pobijanje predmetne skupštinske odluke, jer izdavanjem bankarske garancije koja u sebi sadrži više prava za dioničare kojima se ima isplatiti otpremnina od „izjave banke o solidarnom jamstvu“ tužitelj ima potpunu sigurnost da će mu otpremnina biti isplaćena, kao i jer je punomoć izdana u pisanom obliku sukladno zakonu, uz predočenje tuženiku izvatka iz sudskog registra.
Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, te obveže tužitelja na naknadu nastalih troškova.
U podnesku tuženika od 7. siječnja 2021. tuženik prigovara vrijednosti predmeta spora u visini od 10.000,01 kn koju je tužitelj naznačio u tužbi. Ističe da je većinski dioničar za potrebe provođenja korporativne akcije istiskivanja manjinskih dioničara, sukladno odredbi čl. 300.g. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima, ishodio bankarsku garanciju na ukupan iznos pravične naknade, određen prema relevantnoj procjeni, i to na iznos od 3.961.318,63 kuna, pri čemu je većinski dioničar, kao osiguranje S. banci d.d. za izdavanje bankarske garancije morao uplatiti novčani depozit koji u cijelosti pokriva iznos garancije, te je dodatno i uvećan za pripadajuću ugovornu kamatu i troškove obrade kreditnog zahtjeva i jednokratne naknade izdavatelju garancije. Osim toga, radi vođenja ovog postupka, rok važenja originalno izdane garancije je u međuvremenu istekao, slijedom čega je većinski dioničar morao ishoditi produljenje roka važenja garancije, što je također prouzročilo dodatne troškove, te u ovom trenutku ukupni iznos novčanog depozita koji je blokiran u S. banci i to najmanje do
31.12.2021.g. (ovisno o vremenu pravomoćnog okončanja ovog spora) iznosi 4.278.221,75 kn. Već u ovom trenutku većinski dioničar radi odgađanja provedbe postupka istiskivanja manjinskih dioničara trpi štetu u visini od 348.989,78 kuna, a krajnji iznos troška koji će većinski dioničar morati podmiriti izdavatelju garancije će biti obračunat tek na kraju, po upisu odluke i sudski registar i isplate pravične naknade manjinskim dioničarima. Budući da je pobijana skupštinska odluka donijeta dana 29.06.2020.g., te bi ista prema redovnom tijeku stvari, odnosno da nije bila bez stvarne pravne osnove pobijana od strane tužitelja, bila upisana u sudskom registru najkasnije do 05. kolovoza 2020.g., uslijed čega bi sve dionice bile prenesene na manjinskog dioničara, čime bi se već tada zaustavio daljnji tijek kamate na iznos bankarske garancije- što znači da bi trošak za 2020.g. bio manji za dodatnih 105.634,37 kuna, te s druge strane, imajući u vidu da nije izvjesno da ovaj parnični postupak, u redovnom tijeku stvari, može biti pravomoćno okončan u ovoj kalendarskoj godini, što znači ponovno produljenje roka trajanja garancije i daljnje uvećanje troškova za većinskog dioničara, pa tuženik predlaže da odredi vrijednost predmeta spora u visini od 803.613,93 kn (trošak produljenja garancije, koja se mora produljivati isključivo iz razloga vođenja ovo postupka).
Tužitelj je u podnesku od 13.1.2021., kao i na ročištu 14.1.2021. naveo da je vrijednost predmeta spora od 10.001,00 kn u tužbi naznačio budući da se radi o tužbenom zahtjevu koji ne predstavlja novčanu tražbinu. Tužitelj spori da po navedenoj osnovi glavnom dioničaru nastaje ikakva šteta jer se radi o zakonskoj obvezi iz čl. 300.g st.3. ZTD-a, a da osim toga glavni dioničar nije stranka u ovome sporu, pa da po tuženiku predloženi kriterij da se kao vrijednost predmeta spora uzme zbroj vrijednosti troška produljenja bankarske garancije i navodne štete koju glavni dioničar trpi radi produljenja postupka istiskivanja manjinskih dioničara ne može biti uzet kao temelj za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora u ovome predmetu.
Na ročištu 14. siječnja 2021. sud je odbio prigovor tuženika o prenisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora, jer se po stavu suda ovdje ne radi o prenisko naznačenoj vrijednosti predmeta spora u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a, odnosno čl. 363.a st. 2. ZTD-a te je stoga za ovaj spor mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, što je sukladno čl. 40. st. 2. ZPP-a, čl. 363.a st. 1. ZTD-a, kao i čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama.
Tužitelj podnesku od 13.1.2021., kao i na ročištu 14.1.2021. dopunjuje svoje obrazloženje razloga za ništetnost na koje se poziva i tvrdi da je osnovni smisao solidarnog jamstva, u smislu čl. 43. ZOO-a, pravo vjerovnika da svoju tražbinu naplati bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca, sve dok ona nije u cijelosti ispunjena. U tom smislu, uvjetovanje isplate po dostavljenoj garanciji izjavom da glavni dužnik nije ispunio svoju obvezu, predstavlja odstupanje od pojma solidarnosti ove obveze kako je definirana u čl. 300.g st. 3. ZTD-a. Pored navedenog, tužitelj smatra da ovdje veći problem predstavlja rok na koji je garancija izdana, jer je točkom 7. Garancije definirano kako ista važi do 31.12.2020. i kako svaki zahtjev za plaćanje po istoj mora biti dostavljen banci do tog datuma, a nakon kojeg datuma prestaje svaka obveza banke po garanciji. U konkretnom slučaju tražbina manjinskih dioničara dospijeva danom upisa odluke o prijenosu dionica u sudski registar, dok obveza glavnog dužnika po istoj ovoj osnovi prestaje ili ispunjenjem ili zastarom potraživanja. Kako je ovdje zastarni rok 5 godina od upisa dionica u sudski registar, predmetna Garancija je, da bi ispunila zakonsku svrhu solidarnog jamstva, trebala biti izdana na rok od minimalno pet godina, jer bi se time obveza banke po izdanoj Garanciji u cijelosti izjednačila s obvezom glavnog dioničara na ime isplate dužne otpremnine manjinskim dioničarima. Kako je predmetna bankarska garancija izdana na rok od svega šest mjeseci od dana održavanja skupštine na kojoj je donesena odluka o prijenosu dionica manjinskih dioničara, s time da obveza po istoj dospijeva tek po upisu odluke u sudski registar, tuženik smatra da takva Garancija nije ispunila svoju zakonsku svrhu. U odnosu na spornu punomoć tužitelj dodatno ističe da je ista sastavljena na engleskom jeziku, a da je skupština vođena na hrvatskom jeziku, te da u zapisniku nije vidljivo da je skupštini prisustvovao ovlašteni sudski tumač za engleski jezik, niti su se sudionici skupštine usuglasili kako se i na istoj može koristiti engleski jezik, pa da je time evidentno da ovlaštenje za zastupanje većinskog dioničara nije adekvatno dokazano. U odnosu na tijekom postupka od strane tuženika dostavljen izvadak iz sudskog registra za J.T. b. a.s. P., tužitelj osporava njegovu dokaznu snagu u ovome postupku jer je na češkom jeziku, a uz to ističe da je takav izvadak i preveden na hrvatski jezik ne bi bio dovoljan dokaz za valjanost punomoći, s obzirom da se na punomoći nalaze samo dva nečitka potpisa bez navođenja imena i prezimena te funkcije potpisnika.
Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to u zapisnik glavne skupštine od 29.6.2020. (list 10-17 spisa), Odluku o sazivanju glavne skupštine od 7.5.2020. (list 18-26 spisa), popis prisutnih dioničara na skupštini (list 29), punomoć od 19.5.2020. (list 30), izvješće neovisnog revizora (list 31-34), bankarsku garanciju (list 35-38), prigovor tužitelja na odluku pod točkom 9. glavne skupštine (list 39), izvadak iz Odluke za statističko i nadzorno izvješće kreditne institucije (list 103), pismo namjere S. banke od 13.10.2020. (list 104) i izvadak iz sudskog registra za J. T. b. a.s. P. (list 105-115), Aneks broj 1. Ugovora o izdavanju garancije od 22.11.2020. (listovi 131-133), Aneks broj 1. Ugovora o namjenski oročenom depozitu od 22.12.2020. (list 134-135), zapisnik sa skupštine od 15.12. 2020. uz priloge, e-mail tužitelja od 20. listopada 2020. (list 137-147), zapisnik glavne skupštine od 29.6.2020. (list 10-17 spisa), Odluku o sazivanju glavne skupštine od 7.5.2020. (list 18-26 spisa), popis prisutnih dioničara na skupštini (list 29), punomoć od 19.5.2020. (list 30), izvješće neovisnog revizora (list 31-34), bankarsku garanciju (list 35-38), prigovor tužitelja na odluku pod točkom 9. glavne skupštine (list 39), izvadak iz Odluke za statističko i nadzorno izvješće kreditne institucije (list 103), pismo namjere S. banke od 13.10.2020. (list 104) i izvadak iz sudskog registra za J.T. b. a.s. P. (list 105-115),
Aneks broj 1. Ugovora o izdavanju garancije od 22.11.2020. (listovi 131-133), Aneks broj 1. Ugovora o namjenski oročenom depozitu od 22.12.2020. (list 134-135), zapisnik sa skupštine od 15.12. 2020. uz priloge (list 137-147), te e-mail tužitelja od 20. listopada 2020.
Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo te su se stranke složile da se radi o pravnom pitanju.
Predmet spora je pitanje valjanosti odluke glavne skupštine društva tuženika od 29. lipnja 2020. o prijenosu dionica manjinskih dioničara na glavnog dioničara.
Pravo prijenosa dionica manjinskih dioničara (squeeze out) je pravo većinskoga dioničara zahtijevati od manjinskih dioničara prijenos njihovih dionica, čime prestaje članstvo manjinskih dioničara u društvu. Institut squeeze out uređen je odredbama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 , 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 dalje u tekstu: ZTD) i odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine" 9/07, 36/09, 108/12 i 99/13).
Odredbama članka 300.f - 300.k ZTD-a propisana je mogućnost da većinski dioničar isključi manjinske dioničare prema precizno zakonom reguliranim uvjetima radi sprječavanja mogućih zloporaba. Naime, glavna skupština može na zahtjev dioničara koji ima dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala društva (glavnog dioničara) donijeti odluku na temelju koje mu se prenose dionice manjinskih dioničara uz plaćanje tim dioničarima primjerene otpremnine u novcu. Dakle, da bi se primijenila navedena zakonska mogućnost potrebno je ispuniti sljedeće uvjete: - dionice koje se odnose na najmanje 95% temeljnog kapitala društva isključivo moraju pripadati glavnom dioničaru, - može biti jedan ili više manjinskih dioničara s tim da ukupno imaju dionice koje se odnose na najviše 5% temeljnog kapitala društva, - odluku o prijenosu dionica manjinskih dioničara donosi glavna skupština društva. Ako su ispunjene navedene zakonske kondicije, manjinski dioničari nisu u situaciji određivati se prema odluci većinskog dioničara, s obzirom na to da u tom slučaju njihove dionice automatski pripisuju većinskom dioničaru. Glavni dioničar određuje iznos otpremnine u novcu koji treba isplatiti manjinskim dioničarima i pritom mora uzeti u obzir prilike društva u vrijeme donošenja odluke glavne skupštine. Uprava, odnosno izvršni direktori društva mu moraju pritom dati na uvid svu potrebnu dokumentaciju i pružiti potrebna obavještenja. Na iznos otpremnine obračunava se kamata u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena za vrijeme od upisa odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar pa do isplate manjinskim dioničarima. Time se ne isključuje odgovornost za eventualnu drugu štetu. Prije nego što uprava društva sazove glavnu skupštinu glavni dioničar joj je dužan predati izjavu banke kojom ona solidarno jamči da će glavni dioničar manjinskim dioničarima isplatiti otpremninu uvećanu za pripadajuće kamate bez odgađanja po upisu odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar. Manjinski dioničari na temelju članka 362. i 363. ZTD-a imaju pravo pobijati odluke glavne skupštine dioničkog društva. Razlozi pobijanja regulirani su odredbama čl. 360. ZTD- a te se prema st. 1. navedenog članka odluka glavne skupštine može pobijati tužbom ako je donesena protivno zakonu ili statutu.
Na temelju u tužbi iznijetog činjeničnog stanja, pažljivom analizom cjelokupne dokumentacije u spisu te vodeći računa o tome da u konkretnoj parnici sud nije vezan kvalifikacijom tužitelja te je dužan sam ocijeniti postoji li razlog za utvrđenje odluke ništetnom (jer je krajnji cilj tužitelja uklanjanje odluke glavne skupštine, a na sudu je ocjena hoće li to biti učinjeno zbog njezine ništetnosti ili pobojnosti iako je riječ o istom petitu tužbe), sud nije našao da bi predmetna odluka glavne skupštine tuženika od 29.6.2020. o prijenosu dionica manjinskih dioničara na glavnog dioničara bila ništetna.
Uvidom u Zapisnik o održanoj glavnoj skupštini društva tuženika od 29. lipnja 2020. (listovi 10-17 spisa) i popis prisutnih dioničara (prilog zapisniku – list 29 spisa) sud je utvrdio:
- da je temeljni kapital društva tuženika od 307.085.400,00 kn podijeljen na 30.708.540 redovnih dionica od kojih 590.338 dionica predstavljaju vlastite dionice, tako da je ukupni broj dionica s pravom glasa 30.118.202,
- da su na skupštini bili prisutni dioničari koji drže ukupno 28.985.911 dionica što čini 96,2405% u ukupnom temeljnom kapitalu društva (izuzev vlastitih dionica),
- da je dioničar J.T. b. a.s. sa sjedištem u Č. R., P. na dan
donošenja predmetne skupštinske odluke imao ukupno 28.921.429 dionica koje se odnose na 96,026 % temeljnog kapitala društva (od čega 25.350.000 dionica glavni dioničar drži direktno, a 3.571.429 dionica glavni dioničar ima u smislu čl. 474. st. 4. ZTD-a posredno putem društva Alternative upravljanje d.o.o. čiji je 100% vlasnik),
- da je predmetna skupštinska odluka o istiskivanju manjinskih dioničara donijeta sa glasovima koji predstavljaju 96,053% temeljnog kapitala,
- da je protiv navedene odluke glasovao jedino ovdje tužitelj kao manjinski dioničar te je njegov prigovor u pisanom obliku unijet u zapisnik.
Tužitelj navodi dva razloga za ništetnost predmetne skupštinske odluke:
1.
da glavni dioničar nije ispunio svoju obvezu propisanu člankom 300.g. stavkom 3. ZTD-a jer da bankarska garancija S. B. d.d. ima nedostataka zbog kojih ne ispunjava zakonsku svrhu solidarnog jamstva,
2.
da za odluku glavne skupštine nije glasovala potrebna većina, jer glavni dioničar J.T. b. a.s. Prag nije valjano zastupan (osporava se valjanost punomoći kuju je glavni dioničar izdao gospođi T. T, prokuristu tuženika za zastupanje na skupštini).
Odredbom čl. 300.g st. 3. ZTD-a je propisano da je prije nego što uprava društva sazove glavnu skupštinu glavni dioničar dužan predati izjavu banke kojom ona solidarno jamči da će glavni dioničar manjinskim dioničarima isplatiti otpremninu uvećanu za pripadajuće kamate bez odgađanja po upisu odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar.
Uvidom u bankarsku garanciju broj 35/04-2020 od 30. travnja 2020. (listovi 36-38 spisa) i njenom detaljnom analizom sud je utvrdio da je glavni dioničar ispunio zakonsku obvezu iz čl. 300.g st. 3. ZTD-a. Naime, iz odredbi bankarske garancije, kada se one analiziraju pojedinačno i u cjelini, ne proizlazi da bi bilo ograničeno pravo manjinskih dioničara niti da bi odredbe garancije bile u suprotnosti sa institutom solidarnog jamstva kojeg propisuje citirani čl. 300.g st. 3. ZTD-a. Ispravno smatra tužitelj da je cilj i ratio citirane odredbe da se manjinskim dioničarima pruži dodatna sigurnost kako će im biti isplaćena otpremnina u iznosu određenom odlukom Glavne skupštine te je takva dodatna sigurnost ovom garancijom i postignuta.
Naime, bankarska garancija predstavlja pravno jači vid osiguranja plaćanja od solidarnog jamstva. Za razliku od jamstva koje je po svojoj pravnoj prirodi akcesorno u odnosu na obavezu glavnog dužnika, sukladno čl. 1039. st. 2. ZOO-a bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana. U u točci 1. predmetne garancije izričito se navodi da se „ovom garancijom banka neopozivo i bezuvjetno obvezuje da će na prvi poziv manjinskih dioničara i bez prigovora platiti ....“, a u točci 3. se banka „obvezuje garantirani iznos platiti.....bez bilo kakvih dodatnih uvjeta, nakon primitka pisanog poziva na plaćanje....“. Iz sadržaja garancije dalje proizlazi da spominjanje u pozivu na plaćanje da glavni dioničar nije ispunio svoju obvezu plaćanja ne predstavlja nikakav uvjet za plaćanje po garanciji, budući da banka za navedeno ne traži nikakav dokaz, niti je u mogućnosti plaćanje otkloniti. Očigledno je riječ o uputi korisniku garancije na koji način se legitimira kao vjerovnik prema banci-garantu. U istom smislu dostavljanje potvrde SKDD-a o vlasništvu nad dionicama, kako je i izrijekom navedeno u samoj garanciji, služi identifikaciji korisnika, s obzirom da korisnici nisu mogli biti unaprijed poimence određeni.
Što se tiče roka važenja garancije do 31.12.2020. (točka 7. garancije) isto nije od utjecaja na valjanost predmetne skupštinske odluke, tim više što je tuženik tijekom ovog postupka dostavio pismo namjere S. b. od 13.10.2020. (list 104) iz kojeg je vidljivo da je banka spremna na zahtjev glavnog dioničara produljiti rok važenja garancije , kao i Aneks broj 1. Ugovora o izdavanju garancije od 22.11.2020. (listovi 131-133) kojim je produžen rok važenja garancije do 31.12.2021. Ovdje treba dodati da u trenutku kada budu ispunjeni zakonski uvjeti za upis skupštinske odluke u sudski registar, a ukoliko to bude po proteku roka važenja bankarske garancije, glavni dioničar će morati osigurati daljnji produžetak roka važenja garancije, a na navedeno će paziti i registarski sud koji provodi upis.
U odnosu na drugi razlog zbog kojeg tužitelj smatra da je predmetna skupštinska odluka ništetna, a koji se tiče pitanja valjanosti punomoći izdane od strane glavnog dioničara društva tuženika za zastupanje na skupštini, isto nije od utjecaja na valjanost predmetne skupštinske odluke iz razloga kako slijedi.
U parnicama o pobijanju odluka glavne skupštine vrijedi opće pravilo o teretu dokaza, tj. da svaka strana mora dokazati ono što tvrdi. Tužitelj mora iznijeti tvrdnju i dokazati svoju ovlast za podizanje tužbe (konkretno svojstvo dioničara, kao i da je protivljenje izjavljeno u zapisnik na glavnoj skupštini), i činjenice na kojima temelji svoj zahtjev (odluku koja je donesena i u čemu je pogreška u postupanju koja je uzrok postojanju razloga za pobijanje odluke, u čemu je protivnost sadržaja odluke zakonu ili statutu, činjenice vezane uz pokušaj da se odlukom postigne posebna korist). Kad je riječ o sadržajnim povredama zakona i statuta, teret dokaza je na tužitelju.
Tužitelj prilikom problematiziranja valjanosti predmetne punomoći za zastupanje glavnog dioničara (izdane T. T.) nije niti naveo da bi punomoć bila protivna zakonu ili statutu društva tuženika.
Uvidom u punomoć od 19.5.2020. (list 30) utvrđeno je da nije protivna odredbi čl. 291. st. 6. ZTD-a (kojom je regulirano pravo dioničara ostvariti svoje pravo glasa na skupštini preko punomoćnika), jer je izdana u pisanom obliku i predana je uredno društvu. Pri tome se navodi da ukoliko bi se statutom društva i propisivao poseban oblik punomoći, to bi moglo biti samo u blažem obliku od obične pisane punomoći – na primjer davanje usmene punomoći, budući da se dioničaru ne smije otežati ostvarenje njegovih prava na glavnoj skupštini (kako to ispravno navodi tuženik u odgovoru na tužbu).
U odnosu na primjedbe tužitelja da je sporna punomoć sastavljena na engleskom jeziku, a da je skupština vođena na hrvatskom jeziku, pa da zbog toga ovlaštenje za zastupanje većinskog dioničara nije valjano dokazano, kao i da je priloženi izvadak iz sudskog registra za glavnog dioničara na češkom jeziku, valja istaknuti da je ovlaštenje za zastupanje glavnog dioničara na skupštini utvrđeno od strane javnog bilježnika koji je vodio zapisnik, da iz zapisnika proizlazi da ni na koji način nije bilo problematizirano to što je punomoć na engleskom jeziku (tim više što je glavni dioničar trgovačko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske), niti je bilo sporno da je punomoć potpisana od strane osobe ovlaštene za zastupanje glavnog dioničara, a konačno, sama punomoć predstavlja odnos između opunomoćitelja i punomoćnika za poduzimanje aktivnosti prema trećoj strani – tuženiku. Sve su to razlozi zbog kojih nije dovedena u pitanje činjenica da je glavnog dioničara na glavnoj skupštini valjano zastupala punomoćnica T. T. te posljedično tome nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđivanja rezultata glasovanja na skupštini, pa time niti pitanje valjanosti skupštinske odluke
Temeljem svega navedenog, ovaj sud nije našao da bi razlozi na koje se tužitelj u ovome postupku poziva bili razlozi za ništetnost predmetne skupštinske odluke, odnosno nije utvrdio da bi predmetna skupštinska odluka bila donesena protivno zakonu ili statutu, niti da je dioničar glasovanjem na glavnoj skupštini pokušao za sebe ili za nekoga drugoga postići korist na štetu društva ili drugih dioničara, a niti je utvrđeno da postoji koji drugi od zakonom propisanih razloga za ništetnost iz čl. 355. ZTD-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I izreke).
Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II izreke presude, temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a po visini na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09 i 142/12, 103/2014, 118/2014 i 107/15 dalje u tekstu: Tarife).
Tuženik ima pravo na naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8./1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 14. siječnja 2021. iznos od 1.000,00 kuna (Tbr. 9./1. Tarife), čemu se pribraja PDV od 25%, što ukupno iznosi 2.500,00 kn.
Tuženik nema pravo na trošak sastava podneska od 8. siječnja 2021. u iznosu od 1.250,00 kn, primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer je sve navode iz podneska punomoćnica tuženika imala prilike iznijeti na ročištu 14. siječnja 2021., kao niti na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 kn, jer ova pristojbena obveza nije nastala za tuženika (čl.4.toč.2. Zakona o sudskim pristojbama).
U Varaždinu 2. veljače 2021.
Sudac:
Marija Levanić-Škerbić,v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, a putem ovog suda u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu je presuda objavljena, u tri primjerka.
DNA:
1. za tužitelja – pun. A. K. R. o. iz Z., U. g. V.
2. za tuženika – pun. T. K. M., o. u OD U. & P. iz
V.
