REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2027/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. K. (OIB: ...) iz T., koju zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u S., protiv prvotuženice D. A. pok. P. (OIB: ...) iz Ž., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., drugotuženice P. B., rođene A. iz G., koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u K. K. i trećetuženice M. A. (OIB: ...), iz Ž., koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu prvo i treće tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 553/2018-3 od 9. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-779/14 od 30. ožujka 2015. u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tuženice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-553/2018-3 od 9. siječnja 2020., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-779/14 od 30. ožujka 2015.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se prvo naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije kojim se u bitnom pita je li pravomoćna presuda kojom se odbija stvarnopravni zahtjev parnične stranke za utvrđenjem prava vlasništva na određenoj nekretnini, ujedno čini neosnovan prigovor retencije, ne može smatrati važnim u smislu odredbe 385.a st. 1. ZPP, jer ono polazi od pogrešne pretpostavke o predmetu tužbenog zahtjeva. U ovom postupku predmet tužbenog zahtjeva je predaja u posjed nekretnine, a ne, kako iz pitanja proizlazi, utvrđenje prava vlasništva, pa stoga o odgovoru na tako postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora. Nadalje, ni drugo naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije kojim se pita je li je moguće odlučiti o reivindikacijskom zahtjevu vlasnika stvari za predaju u posjed stvari i iseljenje, bez da se odluči o postavljenom prigovoru retencije posjednika te stvari, ne može smatrati važnim u smislu odredbe 385.a st.
1. ZPP jer polazi od pogrešne pretpostavke da je u ovom postupku istaknut prigovor retencije. Naime, paušalni navodi prvotuženice tijekom postupka da je ulagala u kuću, bez da je istakla konkretno potraživanje visinom i kvalitetom, ne mogu se smatrati prigovorom retencije. Ujedno ni treće naznačeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije kojim se pita na koji način pošten posjednik može ostvarivati svoje pravo zadržanja stvari dok mu se ne naknade nužni i korisni troškovi, ako stvar mora predati odmah po pravomoćnosti presude kojom se nalaže predaja stvari vlasniku, ne može smatrati važnim u smislu odredbe 385.a st. 1. ZPP, jer o odgovoru na postavljeno pitanje također ne ovisi ishod spora iz razloga što ono polazi od pretpostavke da je pošten posjednik imao nužne i korisne troškove na nekretnini, a u konkretnom predmetu nema takvih utvrđenja nižestupanjskih sudova.
Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 2. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
