REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 366/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. H. OIB …, vlasnika obrta građevinska mehanizacija, prijevoz, trgovina, vađenje kamena i gline H. iz Ž., L. odvojak 3, S., zastupanog po punomoćniku D. C. odvjetniku u V., protiv tuženice Republike Hrvatske OIB …, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-998/2019-5 od 01. listopada 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-334/2015 od 12. prosinca 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-334/2015 od 13. prosinca 2018., a ono ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-334/2015 od 31. siječnja 2019, u sjednici održanoj 02. veljače 2021.
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-998/2019-5 od 01. listopada 2020., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-334/2015 od 12. prosinca 2018., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-334/2015 od 13. prosinca 2018., a ono ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-334/2015 od 31. siječnja 2019., naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
1. smatra li se nezakonitim radom u smislu odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave pogrešna primjena materijalnog prava ako je ista rezultat pogrešno ili drugačijeg pravnog shvaćanja odnosno drugačije interpretacije propisa?,
2. da li je rudarski subjekt mogao steći pravo na eksploataciju u određenom opsegu (količinama) i roku na temelju rješenja kojim se odobrava eksploatacijsko polje iz čl. 30. st. 2. toč. 1. Zakona o rudarstvu ili tek na temelju odobrenja za izvođenje rudarskih radova iz čl. 30. st. 3. toč. 2. Zakona o rudarstvu,
3. je li sud ovlašten temeljem odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku utemeljiti svoju odluku na tumačenju odredbi Ugovora o koncesiji kao klasičnog ugovora građanskog prava ili ga je trebao tumačiti kao javno pravni ugovor u kontekstu prisilnih odredbi Zakona o rudarstvu i Zakona o koncesijama?,
4. je li sud pogrešno pravno kvalificirao institut izmakle koristi iz čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima kada je izračun visine štete povjerio vještaku rudarske, a ne vještaku financijske struke?.
Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava dopuštenost tog prijedloga.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno pravno pitanje pod rednim brojem 1 nije određeno naznačeno pravno pitanje, jer na njega nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u ostalim slučajevima. Odgovor na ovako naznačeno pravno pitanje ovisi o daljnjim okolnostima određenog slučaja. Stoga, ovdje je za ukazati, a obzirom da tuženica to ispušta iz vida, da je drugostupanjski sud u predmetnom slučaju utvrdio i ocijenio slijedeće: "Ovako izloženo postupanje tijela za koje odgovara tuženica, poglavito Ministarstva gospodarstva, naročito zbog dugotrajnosti i ustrajnosti takvog protupravnog postupanja obilježenog povredom načela obveznosti presude Upravnog suda (čl. 4. Zakona o upravnim sporovima) i očitim odstupanjem od obveze pridržavanja upravno sudskih uputa sadržanih u presudi (čl. 62. Zakona o upravnim sporovima) ovaj sud ne prihvaća, kao što to nije ni prvostupanjski sud, kao posljedicu uvjerenja u ispravnost određenog pravnog tumačenja, već ga vidi kao odraz izrazite samovolje i proizvoljnosti u primjeni prava koje kao takvo ima i sve elemente nepravilnog i nezakonitog rada".
Glede pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojem 2, 3 i 4, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih tužena smatra da su ta pitanja važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 02. veljače 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
