Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 18 Gž-1606/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Gordane Hrastić, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o., P. Č., Z., OIB:... zastupanog po punomoćnici D. H. Ž., odvjetnici u O. društvu H. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženice M. K. iz Z. – S., OIB:... radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. listopada 2020., poslovni broj: Povrv-16410/15-31, dana 2. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. II izreke presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-16410/15-31 od 27. listopada 2020.

Nepobijana toč. I izreke navedene presude te nepobijano rješenje ostaju neizmijenjeni.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom toč. I izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj: Ovrv-11997/15 od 3. srpnja 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 587,94 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačno navedene iznose u toj točki izreke od dospijeća pa do isplate.

Istom presudom u toč. II izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. Š.-S. iz Z. poslovni broj: Ovrv-11997/15 od 3. srpnja 2015. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 665,19 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i utvrđeno je da je tužba u tom dijelu povučena.

Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija isključivo odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II izreke prvostupanjske presude, pa njegovu žalbu valja smatrati žalbom na rješenje u smislu odredbe čl. 167. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014; dalje: ZPP). Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud istu ukine i odluči u smislu žalbenih navoda.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužitelja nije osnovana.

Obrazlažući odluku o troškovima prvostupanjski sud je naveo da je ista donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a budući da je tužitelj povukao tužbu i tužbeni zahtjev za dio tražbine te je u tom dijelu uspijela tuženica, dok je s druge strane tužitelju vođenje parničnog postupka bilo potrebno da bi ostvario svoju tražbinu.

Tužitelj u žalbi navodi da je odluka o troškovima postupka u cijelosti neosnovana i proturječna s dokumentacijom u spisu, odnosno da prvostupanjski sud u obrazloženju iste nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, tj. da su ti razlozi nejasni i proturječni. Također navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primjenio odredbe čl. 151. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP- a jer je tuženica sve radnje u postupku poduzimala samostalno, te nije bila zastupana od strane odvjetnika, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenjući navedene zakonske odredbe dosudio tuženici trošak kao da je zastupana od strane odvjetnika i takav trošak oduzeo od troška koji pripada tužitelju, budući da je nesporno kako tuženica duguje tužitelju iznos koji je specificiran tužbenim zahtjevom i u tom dijelu spora da je tužitelj uspio u cijelosti.

Ispitujući odluku o troškovima parničnog postupka u smislu navedenog žalbenog razloga, valja tek kratko navesti da je ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tužitelja, utvrdio da pobijana odluka o troškovima postupka ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, a niti bilo koja druga bitna povreda odredba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Prije svega treba navesti da se u ovom slučaju sukladno čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine Republike Hrvatske broj 70/19) ima primijeniti čl. 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. (a odluka u ovoj pravnoj stvari donesena je 27. listopada 2020.).

Prema odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. tog Zakona.

Kako je prvotni tužbeni zahtjev glasio na iznos od 1.253,13 kn, dok je tužitelj uspio sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 587,94 kn, a u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva tužba tužitelja se smatra povučenom budući da je tužitelj nakon što je tuženica u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknula prigovor zastare, podneskom od 12. lipnja 2017. smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 665,19 kn, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Činjenica da je tužitelj zastupan po punomoćnicima, dok se tuženica zastupala u ovom parničnom postupku sama, protivno žalbi tužitelja, ne utječe na zakonitost i pravilnost odluke o troškovima postupka jer isto predstavlja samo diskreciono pravo svake stranke, ali ne i bezuvjetno pravo stranke koja angažira kvalificiranog punomoćnika da će u slučaju kao što je predmetni, imati pravo na naknadu troškova postupka kako to tvrdi tužitelj u žalbi.

Stoga je valjalo žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč.

2. ZPP-a potvrditi rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. II izreke prvostupanjske presude.

Nepobijana toč. I izreke navedene presude te nepobijano rješenje ostali su neizmijenjeni.

Kako tužitelj nije uspio sa žalbom to je istog valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

Varaždin, 2. veljače 2021.

Sutkinja

Nada Krnjak