REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 34/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. 61/15. – ispravak, 110/17. i 118/18.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2020. broj Kov-Us-Iz-63/2020 (Kov-Us-30/2020) o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba okrivljenog Z. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. S. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog T. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te protiv okrivljenog Z. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom II./izreke okrivljenom T. S. i okrivljenom Z. B. u istražni zatvor uračunato je vrijeme lišenja slobode od 5. srpnja 2019. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. B. po braniteljici, odvjetnici M. H. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor protiv žalitelja ukine.
Žalba okrivljenog Z. B. nije osnovana.
II Kž 34/2021-4
Premda je okrivljeni Z. B. u pravu kada svojim vrlo opširnim žalbenim navodima upire na to da je ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru održano nakon proteka roka od dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ta okolnost nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja budući da rok iz članka 131. stavka 3. ZKP/08. nije prekluzivni rok, već je riječ o roku instruktivne naravi.
Osporavajući postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., okrivljeni Z. B. u svojoj žalbi ističe da prvostupanjski sud istu samo paušalno argumentira navodnom pripadnošću zločinačkoj organizaciji, uz evidentno zanemarivanje okolnosti da je neosuđivan. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom je za iste dao jasne, dostatne i valjane razloge, pri čemu argumentacija postojanja onih okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti na strani tog okrivljenika nikako nije paušalna, već je konkretna.
Prema činjeničnom opisu podignute optužnice okrivljeni Z. B. tereti se da je u sastavu zločinačkog udruženja, koje je djelovalo u razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2019., a koje su osnovali okrivljeni T. S.1 i okrivljeni T. S. radi nabave, prijevoza i preprodaje velikih količina droge marihuane i kokaina na području Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Albanije, pri čemu je droga marihuana kupovana na ilegalnom tržištu Albanije i Crne Gore te dopremana u Republiku Bosnu i Hercegovinu, na području ove potonje navedene države drogu preuzimao i skladištio te radi njezina prijevoza u Republiku Hrvatsku angažirao okrivljenu A. G., policijsku službenicu MUP-a zaduženu za graničnu kontrolu na graničnim prijelazima s Republikom Bosnom i Hercegovinom, a nakon što je droga prokrijumčarena na teritorij Republike Hrvatske, sukladno napucima okrivljenog T. S.1 i okrivljenog T. S.2 , zajedno s okrivljenom A. G. odvozio ju je do krajnjih kupaca i preprodavača na području D., V., Z. i Z. županije. Opisanim djelovanjem prokrijumčarena je izuzetno velika količina droge, i to najmanje 15.730 kilograma droge marihuane i najmanje 1.335 grama droge kokain, pri čemu se okrivljeni Z. B. tereti da je svojim inkriminiranim postupanjem pribavio imovinsku korist u iznosu od najmanje 61.650.000,00 eura odnosno oko 468.540,00 kuna.
Imajući u vidu duljinu inkriminiranog razdoblja, brojnost radnji počinjenja, inkriminiranu količinu i tržišnu vrijednost droge koja je predmetom inkriminacije, visinu pribavljene nepripadne imovinske koristi, okolnost da je kriminalnom aktivnošću okrivljenika bilo obuhvaćeno područje više država, zatim visok stupanj organiziranosti članova udruženja s prethodno podijeljenim ulogama svakog pojedinog sudionika, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da sve navedeno u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuje na iznimno visok stupanj upornosti i kriminalne volje na strani okrivljenog Z. B. kao člana tako ustrojenog zločinačkog udruženja.
Navedeno, a neovisno o činjenici da je riječ o neosuđivanoj osobi, koju okolnost je, a kako to jasno proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, imao u vidu i prvostupanjski sud, i po ocjeni ovoga suda predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će
II Kž 34/2021-4
okrivljeni Z. B., u slučaju da ga se pusti na slobodu, nastaviti s istovrsnom kriminalnom aktivnošću. Stoga je protiv njega i nadalje opravdana i nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08..
Imajući, nadalje, u vidu da okrivljeni Z. B., osim hrvatskog, ima i državljanstvo Bosne i Hercegovine, na području koje države posjeduje nekretnine koje su korištene u svrhu počinjenja ovdje mu terećenog kaznenog djela, a s obzirom na to da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su u njima skladištene i prepakiravane veće količine prokrijumčarene droge marihuane, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji realna opasnost da će on u slučaju puštanja na slobodu pobjeći iz Republike Hrvatske u Republiku Bosnu i Hercegovinu i tako postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske.
Stoga je, i prema ocjeni ovoga suda, u odnosu na okrivljenog Z. B. i nadalje nužna i primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a pravilnost prethodno izloženog zaključka nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima tog okrivljenika da činjenica njegovog dvojnog državljanstva sama po sebi nije dostatna za zaključak da će on pobjeći u slučaju da ga se pusti na slobodu. Ovo time više kada se ima u vidu da, kako to jasno proizlazi iz prethodno izloženoga, okrivljeni Z. B. uz područje Bosne i Hercegovine nije vezan samo državljanstvom.
Na pravilnost takvog zaključka nije od utjecaja ni pozivanje okrivljenog Z. B. na potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Županije zapadnohercegovačke Federacije Bosne i Hercegovine broj 02-3/5-1-52/20 od 25. rujna 2020. iz koje da proizlazi da je on još 7. siječnja 2014. odjavljen za Republiku Hrvatsku te da ne posjeduje ni važeću osobnu iskaznicu niti putovnicu Bosne i Hercegovine. Navedene okolnosti, koje, doduše, doista proizlaze iz preslike potvrde na koju se poziva ovaj žalitelj, a koja se nalazi na listu 19366 spisa predmeta, ne znače da je on time otpušten iz državljanstva Bosne i Hercegovine, kako to on očito nastoji prikazati i time negirati ili barem umanjiti svoju povezanost s tom državom.
Imajući, dakle, na umu značaj prethodno istaknutih okolnosti koje upućuju na to da je primjena istražnozatvorske mjere protiv okrivljenog Z. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. i nadalje jedina prikladna za otklanjanje iteracijske opasnosti i opasnosti od bijega, na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja ni navodi žalbe tog okrivljenika da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega dostatno utjecao na način da ga odvrati od činjenja kaznenih djela, da je vlasnik OPG-a u kojemu namjerava nastaviti raditi i po izlasku na slobodu te da su osobe s kojima je dovođena u vezu njegova kriminalna aktivnost u istražnom zatvoru.
Što se tiče žalbenih navoda okrivljenog Z. B. da se okrivljena A. G., čija se kriminalna djelatnost kvalitativno može okarakterizirati kao teža u odnosu na njegovu, već odavno nalazi na slobodi, što da upućuje na nužnost razmatranja povrede načela razmjernosti u odnosu na njega, prije svega valja reći da se ocjena o opravdanosti i potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, kao i drugih mjera kojima se kao blažima postiže ista svrha, donosi uzimanjem u obzir i dovođenjem u međusobnu vezu svih za to odlučnih okolnosti na strani svakog pojedinog okrivljenika ponaosob.
Imajući, nadalje, u vidu vrijeme koje je okrivljeni Z. B. do sada proveo u istražnom zatvoru, vrijeme najduljeg mogućeg trajanja istražnog zatvora do izricanja nepravomoćne
II Kž 34/2021-4
presude za kazneno djelo za koje se on ovdje tereti te visinu kazne zatvora na koje može biti osuđen u slučaju osuđujuće presude, ocjena je ovoga suda da u odnosu na njega za sada nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08.
Pravilnost i zakonitost pobijane odluke nije dovedena u pitanje ni žalbenim tvrdnjama okrivljenog Z. B. da je zbog trenutačne situacije izazvane pandemijom virusa COVID-19 otežano funkcioniranje zatvorskog sustava, pri čemu su i uvjeti života zatvorenika znatno otežani u odnosu na redovne prilike.
Naime, općepoznata je činjenica da se radi o izvanrednom stanju zbog kojeg su pojedina prava i slobode čovjeka, bilo privremeno ograničena, bilo da je onemogućena njihova realizacija, a to jednako vrijedi i za istražne zatvorenike i za građane čiji se život odvija izvan kaznenih tijela, i to kako u Republici Hrvatskoj, tako i u velikom dijelu svijeta. Prema tome, trenutačna situacija izazvana pandemijom virusa COVID-19 nije nešto što pogađa samo i isključivo prava istražnih zatvorenika, a u okviru hrvatskog sustava zatvora i istražnog zatvora se kontinuirano i sustavno poduzimaju mjere usmjerene očuvanju i zaštiti života i tijela zatvorenika i istražnih zatvorenika.
Pobijano je rješenje ispitano i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., no kako ni pri tome nije utvrđeno da bi bila ostvarena koja od povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
