REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-Us 5/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. N. Đ., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. N. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. prosinca 2020. godine, broj Kv I-Us-150/20-4, (K-Us-22/18-656), u sjednici održanoj 2. veljače 2021. godine,
r i j e š i o j e:
Žalba optuženog N. Đ. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju članka 557.a stavka 1. točaka c) i d) u vezi članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) produljena je privremena mjera određena rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 17. kolovoza 2020 broj Kv I-Us-88/20-2 (K-Us- 22/18.) pravomoćnim 21. rujna 2020., koja glasi:
„Na temelju čl. 557.a stavka 1. točke c) i d) i stavka 2. ZKP/08.:
1. Županijski sud u Rijeci, OIB ... , R., neće ispuniti dio obveze prema okrivljeniku N. Đ. iz M., V., i to u iznosu od 3.700,00 (tri tisuće i sedamsto) kuna od iznosa u visini od 80.000,00 (osamdeset tisuća) kuna, nastalu temeljem rješenjem poslovnog broja Kov-Us- 11/16., Kv I-Us-22/17. od 26. rujna 2017., na ime povrata uplaćene jamčevine.
2. Zabranjuje se okrivljeniku N. Đ. da primi dio ispunjenja obveze u iznosu 3.700,00 (tri tisuće i sedamsto) kuna od Županijskog suda u Rijeci, OIB ... , R., nastalu temeljem rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Kov-Us-11/16., Kv I-Us-22/17. od 26. rujna 2017., na ime povrata jamstva, te da u tom dijelu istom dalje raspolaže.
I Kž-Us 5/2021-4
3. Nalaže se računovodstvu Županijskog suda u Rijeci da od iznosa jamstva u visini 80.000,00 kuna, uplaćenog na ime okrivljenog N. Đ., po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15., iznos od 3.700,00 (tri tisuće i sedamsto) kuna s depozitnog računa Županijskog suda u Rijeci broj IBAN ... prenese u korist državnog proračuna na broj IBAN HR ... uz model: ... i poziv na broj: ... , na koji se polažu privremeno oduzeta novčana sredstva, a kojim upravlja Ministarstvo državne imovine.
4. Ova privremena mjera, sukladno čl. 557.e st. 2. ZKP/08. može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.
5. Ova privremena mjera donosi se u korist Republike Hrvatske.“
Žalbu protiv ovog rješenja podnio je optuženi N. Đ. po branitelju odvjetniku G. M., bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da se ukine određena privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, podredno da se pobijano rješenje ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Spis predmeta je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Kao i u odnosu na ranija rješenja kojima je određena, a potom i produljena privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi od optuženika, žalitelj ponovno iznosi sadržajno iste razloge zbog kojih pobija prvostupanjsko rješenje. Ponavlja tvrdnju da je novac u iznosu od 80.000,00 kuna koji je uplaćen kao jamstvo za optuženog N. Đ., vlasništvo oca optuženika, pa da prema tome ni iznos u visini od 3.700,00 kuna koji se uskraćuje od tog uplaćenog iznosa na ime privremene mjere, ne pripada optuženiku pa da zbog toga ne može biti predmet privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi od optuženika.
Suprotno ovakvom stavu žalitelja, a kako je već izneseno u ranijim rješenjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za upravo ovakvo određivanje privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi od optuženog N. Đ., te je za svoju odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio potpune, jasne i valjane razloge.
Naime, da su neprihvatljivi navodi optuženika da je novac u iznosu od 80.000,00 kuna koji su položeni na ime jamstva prilikom ukidanja istražnog zatvora protiv optuženog u vlasništvu optuženikovog oca, prvostupanjski sud ispravno temelji na činjenici da prilikom polaganja jamstva nije navedeno da ga daje neka druga osoba za optuženika, pa niti optuženikov otac, kako to zakon izričito predviđa. To posebice stoga što nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je otac optuženika i to upravo u vrijeme polaganja jamstva u siječnju 2016. prenio na optuženika iznos od 80.000,00 kuna, koje je položeno na ime jamstva. Pri tome, ovaj drugostupanjski sud ne dovodi u pitanje činjenicu da je optuženikov otac zaposlen u Njemačkoj te da ondje ostvaruje prihode, no ta okolnost nije od utjecaja na ispravnost zaključka prvostupanjskog suda da nema dokaza da bi novac položen
I Kž-Us 5/2021-4
na ime jamstva za optuženika bio novac koji bi pripadao ikome drugome osim optuženika osobno. Stoga nije osnovan žalbeni navod da je pobijanim rješenjem optuženikovom ocu povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01.,76/10., 85/10. i 5/14.).
Prema tome, žalbeni navodi optuženika nisu osnovani pa je pravilno i na zakonu osnovano prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za primjenu članka 557.a ZKP/08. za produljenje citirane privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, i to uskratom ispunjenja dijela obveze nastale prema optuženom N. Đ., i to u iznosu od 3.700,00 kuna od iznosa u visini od 80.000,00 kuna, nastalu temeljem rješenjem poslovnog broja Kov-Us-11/16., Kv I-Us-22/17. od 26. rujna 2017., na ime povrata uplaćenog jamstva.
Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 2. veljače 2021.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
