REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

K-1153/2017

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Vuki Adžiću Kataliniću, uz sudjelovanje zapisničarke Ana Čerkez, u kaznenom postupku protiv okrivljenog G. K., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11 i 144/12, dalje: KZ/11), u povodu optužnice ODO u S. br. K-DO-5010/2015 od

10. veljače 2015., nakon javno provedene rasprave 27. siječnja 2021., u prisutnosti okrivljenika, njegove braniteljice J. M. te zamjenice ODO-a u S. K. B., objavio je i

p r e s u d i o

OKRIVLJENI: G. K., OIB:…, sin M. i M. rođene

J., rođen …. u M., s prebivalištem u .

H.  D.,  U.  .,  državljanin  RH  sa

završenom  srednjom  stručnom  spremom,  bravar,  nezaposlen,  bez primanja, bez imovine, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog maloljetnog djeteta, protiv njega se vodi drugi kazneni postupak, osuđivan,

k r i v  j e

što je 19. kolovoza 2014., oko 20,00 sati, u M., prema prethodnom dogovoru s još jednom nepoznatom osobom, u nakani da se nepripadajuće okoristi, došao u ulicu V.. N. i kod stambene zgrade presreo M. D., vlasnika mjenjačnice "I.", koji se s pologom novca u najlonskoj vrećici kretao u pravcu kuće stanovanja, uhvatio ga za ruku u kojoj je držao dvije najlonske vrećice, s tim da je potonjem nepoznata osoba došla otraga te ga elektro- šokerom pogodila u podlakticu desne ruke, pri čemu je došlo do naguravanja između svih troje te je M. D. okrivljenika udario u predjelu glave, s koje mu je od tog udarca na tlo pala kapa „šilterica“, a tada je nepoznata osoba ponovno D. pogodila elektro-šokerom, da bi ga potom okrivljenik u više navrata udario u glavu, uslijed čega je savladao njegov otpor i kada je pao na tlo iz ruke su mu ispale dvije najlonske vrećice koje je uzela nepoznata osoba, i to jednu u kojoj se nalazila skripta, a u drugoj novac u raznim apoenima i to oko 1.000,00 €, 10.000,00 kn, 200 poljskih zlota i 200 australijskih dolara, ukupno najmanje 19.000,00 kn, nakon čega su se okrivljenik i nepoznata osoba trčeći udaljili u nepoznatom smjeru,

dakle, uporabom sile protiv neke osobe oduzeo tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoji,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo – djelo opisano i kažnjivo po čl. 230. st. 1. KZ/11.

Stoga se okrivljeni G. K., na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11,

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

Na temelju čl. 54. KZ/11, okrivljeniku se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. prosinca 2014. do 14. rujna 2015. te od 11. listopada 2015. od 30. studenog 2015.

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08), oštećenom M. D. djelomično se dosuđuje imovinskopravni zahtjev za naknadu štete počinjene kaznenim djelom u iznosu od 19.000,00 kn (devetnaest tisuća kuna), koji iznos mu je okrivljenik dužan isplatiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude, dok se za ostatak imenovani oštećenik upućuje u parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, okrivljenik je dužan snositi troškove postupka u ukupnom iznosu od 4881,00 kn (četiri tisuće osamsto osamdeset jednu kunu), od čega iznos od 200,00 kn predstavlja putne troškove za svjedoka R. D., iznos od 2785,00 kn trošak provođenja telekomunikacijskog vještačenja, iznos od 896,00 kn trošak provođenja traseološkog vještačenja, dok iznos od 1000,00 kn predstavlja sudski paušal.

Obrazloženje

ODO u M. podiglo je pred Općinskim sudom u

M. optužnicu br. K-DO-10/2015 od 10. veljače 2015. protiv okrivljenog G.

K., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11.

Rješenjem Vrhovnog suda RH br. Su-IV-272/2014-10 od 3. lipnja 2015., za postupanje u ovom predmetu, kao drugi stvarno nadležni sud, određen je Općinski sud u Splitu, pred kojim je zastupanje optužbe preuzelo ODO u S. pod br. K-DO-5010/2015.

Navedena optužnica je potvrđena rješenjem ovog suda br. Kov-103/15 od 17. travnja 2015.

Presudom Općinskog suda u Splitu br. K-315/2015 od 30. studenog 2015. (listovi 358- 366) imenovani okrivljenik je u bitnom proglašen krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci, a koja odluka je ukinuta rješenjem Županijskog suda u V. br. Kž-47/16-9 od 20. listopada 2017. (listovi 385-386) te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku rasprava od 27. siječnja 2021., koja je zbog proteka zakonskog roka od tri mjeseca počela iznova, održana je na temelju suglasnosti stranaka pred predsjednikom vijeća kao sucem pojedincem, u skladu s čl. 19.b st. 4. ZKP/08.

Na toj raspravi je okrivljenik prilikom očitovanja o optužbi izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te da će svoju obranu dati na kraju dokaznog postupka.

U nastavku postupka ispitan je vještak za biološka vještačenja M. K. A. te su pročitani iskazi osoba ispitanih pred istim sucem (čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08), i to svjedoka M. D. (listovi 270-271), R. D., I. M. (list 277),

D. G., V. G., J. K. (listovi 316-317), B. P. (listovi 433-

434), I. P. (listovi 437-438) te vještaka za telekomunikacije i informatiku P. J.

(list 351). Suglasnošću stranaka (čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08) pročitan je traseološki nalaz i mišljenje C. za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. (skraćeno: CIV) od 21. lipnja 2019. (listovi 412-427).

U dokazne svrhe pročitani su i pregledani: zapisnici o pretrazi (listovi 25-42 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 43 i 44 spisa), izjava oštećenika o imovinskopravnom zahtjevu (list 53 spisa), zapisnik o očevidu (listovi 57-59 spisa), izvješće o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja (listovi 61-62 spisa), liječnički nalazi za oštećenika (listovi 72-74 spisa), službena zabilješka od 12. siječnja 2015. (list 133 spisa), uvid u zbirke i registre podataka telekomunikacijskih operatera (listovi 152-160 spisa), nalog za provođenje DNA vještačenja sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 3. rujna 2014. (listovi 390 do 391), dopis PP M. od 27. kolovoza 2014. kojim se traži izdavanje naloga za vještačenje (listovi 392 do 393), fotodokumentacija očevida od 14. studenoga 2018. sastavljena u PP M (listovi 396 do 401), dopis CIV-a od 29. siječnja 2019. (list 403) i posebno izvješće PP M. od 19. veljače 2019. u čijem privitku je dostavljena šilt kapa crveno-crne boje s natpisom M. pronađena na mjestu događaja (privitak spisu), koja je također pregledana.

Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (listovi 463-464), nakon čega je on ispitan.

Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljeni G. K. počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11, upravo na način opisan u izreci.

Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko uporabom sile protiv neke osobe ili prijetnjom da će izravno napasti na njezin život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji.

Tijekom postupka nije bilo sporno da je 19. kolovoza 2014., oko 20,00 sati, u M., u ulici V. N., kod stambene zgrade, počinjeno razbojništvo na štetu M.

D., vlasnika mjenjačnice "I.", koji se kretao u pravcu kuće stanovanja, s tim da je u ruci držao dvije najlonske vrećice, od kojih se u jednoj nalazila skripta, a u drugoj novac u raznim apoenima, i to oko 1.000,00 €, 10.000,00 kn, 200 poljskih zlota i 200 australijskih dolara, dakle, ukupno najmanje 19.000,00 kn, kada su ga napale dvije osobe, od kojih je jedna imala elektro- šoker, pri čemu je s njima došlo do naguravanja te razmjene udaraca, tako da je jednoj od tih osoba s glave na tlo pala kapa „šilterica“, nakon čega su te osobe savladale otpor oštećenika te su mu odnesene ove dvije najlonske vrećice, a ove su se osobe trčeći udaljile u nepoznatom smjeru. Navedena utvrđenja proizlaze iz iskaza oštećenog M. D. (listovi 127-131 i 270- 271), svjedoka R. D. (listovi 132-133 i 277) i I. M. (204-205 i 277),

zatim iz zapisnika o očevidu (listovi 57-59 spisa), izvješća o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja (listovi 61-62 spisa) te liječničkog nalaza za oštećenika (listovi 72-74 spisa). Što se tiče preciznog opisa događaja, oštećeni M. D. (listovi 127-131 i 270-271) u bitnom navodi kako je on vlasnik trgovačkog obrta "I." u M., u

sklopu kojeg se nalazi mjenjačnica i kopirnica. Kritične prigode oko 20,00 sati zatvorio je prostorije obrta te je sa sobom ponio dvije plastične vrećice, od kojih je u jednoj bila skripta, a u drugoj novac. U jednoj plastičnoj vrećici su se nalazile dvije platnene vrećice. U jednoj od tih platnenih vrećica nalazile su se kune, i to u iznosu od oko 10.000,00 u raznim apoenima, dok su se u drugoj platnenoj vrećici nalazile devize, i to iznosi od oko 1.000 €, 200 poljskih zlota i 200 australijskih dolara, također u raznim apoenima. U drugoj plastičnoj vrećici nalazile su se fotokopirane skripte. Iz mjenjačnice je krenuo u pravcu kuće stanovanja u ulici M. M.

. Koliko se sjeća, nije još bila upaljena javna rasvjeta, jer se tek počeo spuštati sumrak. Na putu do kuće, došao je do stambene zgrade u ulici V.N. Osjetio je kako netko trči prema njemu. Ta je osoba bila obučena u crnu odjeću te je na sebi nosila crnu kapu "šiltericu", a na sebi je imala kratke hlače bermude i majicu kratkih rukava, dužina tih rukava je uobičajena, skoro do lakta, tako nešto, sve je to bilo crne boje. Ova osoba je bila jače tjelesne građe, visine oko 180 cm. Kada je oštećenik shvatio ova osoba ide na njega, instinktivno se okrenuo u namjeri da se udalji, ali u tom momentu primijetio je i drugu osobu koja je došla iza njega, s leđa trčeći. Ova osoba koja je bila obučena u crno i dolazila mu u susret, bila je bliža od one osobe koja mu je dolazila s leđa. Ova osoba u crnom mu je pristupila, više s lijeve strane te ga uhvatila za lijevu ruku u kojoj je držao kesu. Smatra da ga je ona tako uhvatila da ga zadrži do dolaska ove druge osobe. Ova druga osoba pristupila mu je s desne strane i ona je bila obučena u crne bermuda hlače i tanku majicu dugih rukava crne boje. Ta osoba je bila niža od oštećenika za glavu. Znači, visine od oko 165 cm i bila je puno krhkije građe od ove druge osobe, čak i od oštećenika. U ruci je držala elektro-šoker te je oštećenika pogodila u desnu ruku i to podlakticu. No oštećenik nije osjetio nekakve posljedice od tog djelovanja elektro-šokera. Vidio je blic kada se elektro-šoker aktivirao, ali nije osjetio nikakve efekte, niti je zadobio od toga kakvu ozljedu. Za cijelo vrijeme između oštećenika i ove dvije osobe bilo je naguravanja. Oštećnik je u ruci držao kese i nije ih ispuštao. Kod tog naguravanja oštećenik je slobodnom desnom rukom jedanput ili dvaput udario ovu drugu osobu bez elektro-šokera, koja mu je došla sprijeda, i tim udarcem joj je s glave skinuo kapu-šiltericu, koja je pala na tlo. Kad su ove osobe primijetile da elektro-šoker ne djeluje, ova krupnija osoba je u niz navrata počela udarati oštećenika u predjelu stražnjeg dijela glave. Nakon 6-7 udarca, oštećenik je malaksao i pao na pod u sjedećem položaju. U tom trenutku je iz lijeve ruke ispustio kese, koje je uzela ova druga osoba koja je u ruci imala elektro-šoker. Potonja osoba mu nije više uputila ni jedan udarac s elektro-šokerom, a niti ga je na bilo koji drugi način fizički napala. Zbog toga je oštećenik mišljenja da se radilo o vrlo mladoj muškoj osobi, ili pak ženskoj osobi. Kako je bio sumrak, njihov izgled nije mogao precizno uočiti. Međutim, siguran je da je ona druga krupnija osoba muškarac, koji mu je uputio više udaraca šakom u glavu. Od udaraca šakom u glavu izgubio je nakratko svijest, te je u području tjemena zadobio četiri posjekotine koje su mu šivane na Hitnom kirurškom prijemu KBC-a S., gdje je odvezen radi pružanja liječničke pomoći. Kada je ova niža osoba uzela kese iz oštećenikove ruke, obje su naglo otrčale od njega te kako je malo izgubio svijest od tih udaraca, nije primijetio gdje su pobjegle. Onu kapu „šiltericu“ koja je pala na pod s glave one krupnije muške osobe, on nije podigao s poda, najverojatnije zbog žurbe te su tu kapu prilikom očevida pronašli djelatnici policije, koja se od oštećenika nalazila udaljena od oko 1 m na mjestu gdje je bio pao. Ove osobe oštećenik ne bi mogao prepoznati po izgledu, jer ih, zbog prije opisanih okolnosti, nije mogao precizno uočiti. Tako na raspravi oštećenik nije okrivljenika prepoznao kao istu onu osobu koja bi ga kritične prilike između ostalog udarala, jer u inkriminirano vrijeme nije vidio njegovo lice, tako da ne može biti siguran da to nije on, ali po svojoj fizičkoj konstituciji bi to mogao biti on. Na ovoj osobi koja mu je dolazila sprijeda, oštećenik nije uočio bilo kakvih posebnosti ili obilježja (tetovaže i sl.) iz razloga što se slabo vidjelo, a ta je osoba bila obučena u crno. To nije uočio ni na njenim rukama. Također, ni nakon pada kape šilterice s glave napadača nije na njegovoj glavi uočio nikakve osobitosti po kojima bi ga zapamtio. Nakon što je napadača udario šakom, pa je njemu s glave pala kapa, njegovo lice nije vidio iz razloga što upravo tada je ova druga osoba na njega djelovala elektro-šokerom, tako da su se te dvije situacije poklopile, a i bio je mrak, s tim da je ova viša osoba tada oštećeniku prišla više s leđa da ga može udarati šakom u stražnji dio glave.

Sud je u cijelosti poklonio vjeru prethodno interpretiranom iskazu oštećenika D., jer je detaljan i uvjerljiv, s tim da on nema razloga bilo što neistinito iskazivati, a također je potkrijepljen i iskazima svjedoka očevidaca R. D. (listovi 132-133 i 277) i Ivana M. (204-205 i 277), kao i ostalim ranije spomenutim dokazima.

Naime, svjedok I. M. tako navodi da je čuo neku viku, pogledao je kroz prozor i vidio jednu osobu kako leži na podu i dvije osobe iznad nje kako je tuku. Te dvije osobe svjedok je vidio samo s leđa, bile su jače građe, odjevene u crno. Te dvije osobe bile su pognute prema ovoj koja je ležala na podu, točnije, nalazile su se iza glave te osobe, dakle, licem su bili okrenuti prema njenim nogama i udarali su je čini mu se negdje u predjelu rebara, to samo otprilike govori, jer je ovo sve vrlo kratko trajalo. Svjedok je gledao je sve s trećega kata. Oni su ovu osobu na podu udarali rukama, a nije vidio da bi bilo što u rukama držali, odnosno da bi tu osobu udarali nekim predmetom. Tada je svjedok povikao: "Što to radite, prestanite, zvat ću policiju" i u tom trenutku su se te osobe dale u bijeg trčeći u pravcu sjevera. Po načinu trčanja svjedok je zaključio da se radi o mlađim osobama, jer su bile dosta brze. Ova osoba koja je ležala na podu zapomagala je, pa je svjedok pozvao policiju. Kako je vidio da se ova osoba ne diže s poda, odlučio se spustiti ispred zgrade. Došavši na lice mjesta, osim oštećenika tu je bio još jedan susjed R., ali i neki drugi ljudi i oni su pozvali Hitnu pomoć. Ispod glave te osobe koja je ležala na tlu bila je velika lokva krvi i ona nije ustajala. Također je primijetio da je ovoj jednoj osobi koja je tukla ovog mladića na podu ispala šilterica, koja se nalazila u neposrednoj blizini ovog mladića koji je ležao na podu. Ustvari, zbog proteka vremena, a i te stresne situacije te brzog odvijanja događaja, nije siguran je li baš vidio ispadanje te kape s glave ove osobe, ali je siguran kad je došao na mjesto događaja da je vidio kako je kraj oštećenika na podu s njegove lijeve strane bila jedna kapa. Svjedok ništa nije dirao, pa tako ni tu kapu, ni od drugih prisutnih ovu kapu nitko nije dirao, jedino bi je možda oštećeni dodirivao jer je bila kraj njega. Svakako tu kapu su uzeli policajci kad su došli. I ova druga osoba koja je tukla tog mladića na podu također je u trenutku kada je svjedok pogledao kroz prozor imala šiltericu na glavi. Svjedok misli da su obojica napadača kad ih je prvi put ugledao imali na glavi kape, ali u to ne može biti siguran.

Svjedok R. D. u bitnom navodi kako je s prozora zgrade čuo zapomaganje i vidio na ulici ispred zgrade dvije osobe kako trče, nakon čega je s druge strane zgrade vidio da se parkirano crno vozilo marke B. brzo udaljilo, premda nije vidio da bi se ove dvije osobe prethodno ukrcale u taj automobil. Te dvije osobe po ničemu specifičnom nije zapamtio, pa niti po spolu.

Prema tome, slijedom prihvaćenog iskaza oštećenika, trebalo je precizirati činjenični opis djela kako je naveden u optužnici na način da su navodi o dolaženju u ulicu gdje je kazneno djelo počinjeno, presretanju oštećenika te udaljavanju u nepoznatom smjeru formulirani u jednini (jer se ovom presudom ne proglašava krivim i drugi nepoznati supočinitelj), zatim je ispušteno da je nepoznata „muška“ osoba došla otraga, jer prema iskazu ispitanih svjedoka postoji mogućnost da se radilo i o ženskoj osobi, nadalje, navodi da je ta osoba oštećenika „elektro- šokrerom u par navrata udarila u predjelu boka, dok ga je okrivljenik udario šakom u glavu“ zamijenjeni su navodima da je ta osoba „elektro-šokerom pogodila u podlakticu desne ruke, pri čemu je došlo do naguravanja između svih troje“, ispušteno je da je okrivljenik oštećenika u više navrata udario „šakom“ u predjelu glave, zatim, umjesto navoda da je oštećenika nepoznati počinitelj ponovno „udarao elektro-šokerom“ uneseno je da je „nepoznata osoba ponovno D. pogodila elektro-šokerom“, pri čemu je napravljena inverzija redosljeda ove dvije posljednje radnje, umjesto ukupnog iznosa štete „oko 19.000,00 kn“ radi preciznosti navedeno je „najmanje 19.000,00 kn“ te je, konačno, umjesto teksta da su oštećeniku „istrgli“ iz ruke dvije najlonske kese, navedeno da su potonjem „kada je pao na tlo iz ruke ispale dvije najlonske vrećice koje je uzela nepoznata osoba“.

Međutim, u postupku je bilo sporno je li okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo, zajedno s još jednom nepoznatom osobom.

Naime, na raspravi od 30. studenog 2015. (listovi 350-351) okrivljeni G. K. je iznio svoju obranu (pred državnim odvjetništvom se branio šutnjom), navodeći kako nije počinio kazneno djelo za koje ga se tereti. Tvrdi da on nikada nije bio u M., pa tako ni onog dana za koji mu se stavlja na teret da bi počinio ovo djelo, a ove njegove navode da nije bio u M. da su potvrdili, kako vještak, tako i ispitani svjedoci, točnije osobe s kojima je u to vrijeme provodio vrijeme, i to u S.. Na spornoj kapi koja je glavni dokaz protiv njega pronađen je njegov djelomični DNA profil, ali je također pronađen i potpuni DNA profil jedne druge nepoznate osobe za kojom se na području SD županije traga od 2011.

godine. Zbog svega navedenog, predložio je sudu da ga se oslobodi od optužbe. Što se tiče njegovih osobnih prilika, on živi u izvanbračnoj zajednici, u kojoj je rođeno dijete, izvanbračna supruga mu je na porodnom dopustu, on je nezaposlen, roditelji su mu "socijalni slučajevi", a sestra mu je 100%-tni invalid, tako da može reći kako je lošeg imovnog stanja. On nikad ne nosi kape kao što je ova koja je pronađena na mjestu događaja. On ne može objasniti kako bi se na predmetnoj kapi našao njegov DNA, ako se uopće radi o njegovom DNA uzorku, jer se radi samo o djelomičnom uzorku, možda je on tu kapu negdje isprobao u dućanu, nije mu poznato da itko od njegovih poznanika nosi takvu kapu, pa da oni te kape izmjenjivali ili posuđivali, ali o tome ne može ništa detaljnije reći jer ne zna kako ta kapa izgleda. Ova dva telefonska broja u odnosu na koje je provedeno telekomunikacijsko vještačenje su jedini brojevi, odnosno mobiteli, koje je on u inkriminirano vrijeme koristio, točnije te je mobitele koristio kako u vrijeme inkriminiranog događaja, tako i u vrijeme kada su ti mobiteli od njega oduzeti. Okrivljenik je kod ove obrane ostao i na raspravi od 27. siječnja 2021. (list 463).

U tom smislu, svjedok D. G. (list 316) navodi da je okrivljenika upoznao dok su zajedno bili u zatvoru R., i to za vrijeme šetnje, a nakon toga su obojica premješteni u K. u L. i tamo su bili skupa u sobi. Poznato mu je da je okrivljenik prošlo ljeto,

dakle 2014. godine, negdje u sedmi ili osmi mjesec, datuma se točno ne sjeća, došao u S., svjedok ga je pokupio na kolodvoru i smjestio kod sebe i supruge kući, tu je boravio 2-3 dana. Tih dana stalno su bili zajedno, nisu se razdvajali, prvi dan su se išli kupati na Ž., poslije toga su otišli do grada, bili su na R. do oko 23 sata, a potom su otišli na večeru u restoran P.. Sutradan su se ustali oko 12 sati, išli su do kafića njegove supruge, zatim su oko 12- 13 sati opet zajedno išli na kupanje. Tu drugu ili možda treću večer išli su u S. u restoran na večeru, tamo su se zafrkavali, nešto su popili, navečer su s još jednim prijateljem otišli u O., tamo su stigli oko 23 sata ili oko ponoći, ostali su tamo do oko 3-4 sata ujutro te su iza toga otišli do kafića svjedokove supruge koji je na Ž. bio zatvoren, ali svjedok je imao ključ, tako da smo tu boravili još neko vrijeme. Sljedeći dan ga je svjedok odvezao na kolodvor i on je otputovao kući.

Svjedokinja V. G. (listovi 316-317) navodi kako poznaje okrivljenika, on je prošlo ljeto jedno 2-3 dana bio s njom i njenim suprugom, kod njih je prespavao u stanu, a bio je i u kafiću A., čija je ona vlasnica, a nalazi se na Ž.. Većinu vremena dok je okrivljenik boravio u Splitu bila je s njim i njenim suprugom D., s tim da su njih dvojica bili izlazili navečer vani, tada ona nije s njima išla, ali im je bila ostavila ključ od kafića. Ne može se točno sjetiti koji su to bili datumi. Ne sjeća se da je išta okrivljenik govorio kako će ići u nekakav kafić u M.. Okrivljenika je upoznala jednom prilikom u Z. kad su tamo ona i D. išli, poznaje ga osrednje.

Svjedok J. K. (list 317) navodi da poznaje okrivljenika, upoznali su se u Z. preko zajedničkog prijatelja D. G., zajedno su išli na utakmicu, bilo je finale kupa između D. i H., to je bilo prije prošlog ljeta. Sjeća se da je prošlo ljeto okrivljenik bio u S., u nekoliko navrata se vidio s njim i D., točnije bili su navečer vani izašli u O. oko 22-23 sata, isto tako su se bili kupati na Ž. te su jednom bili na ručku. Svake od ovih prilika bili su prisutni sva trojica, a bila je nekad i D. supruga V., to je sve bilo u roku od par dana, ali koji su to točni datumi ne može se sjetiti. Svjedok je bio posjetiti okrivljenika za vrijeme dok se on u ovom predmetu nalazio u istražnom zatvoru iz razloga što je okrivljenikova supruga bila zvala D. da ode u zatvor posjetiti okrivljenika kako bi mu se oprala roba i slične stvari, a kako je D. bio spriječen, umjesto njega otišao je svjedok.

Oštećeni D., kako je prije spomenuto, nije vidio lice okrivljenika, tako da ga ne može prepoznati, ali na raspravi dopušta mogućnost da to po svojoj fizičkoj konstituciji može biti on. Lice počinitelja također nisu vidjeli ni svjedoci M. i D..

Postupajući po nalogu iz rješenja ŽS u V. br. Kž-47/16-9 od 20.

listopada 2017. pribavljeni su nalog ŽDO u S. od 3. rujna 2014. za provođenje DNA vještačenja (listovi 390-391 spisa), fotodokumentacija očevida Policijske postaje M. od 14. studenog 2018. (listovi 396-401) te posebno izvješće iste policijske postaje od 19. veljače 2019. u čijem privitku je dostavljena šilt kapa crveno-crne boje s natpisom M.pronađena na mjestu događaja (privitak spisu).

Nakon toga je od strane CIV-a po nalogu ovog suda provedeno traseološko vještačenje (listovi 413-426), iz kojeg proizlazi da je prethodno navedena kapa šilterica identična kapi prikazanoj na fotodokumentaciji očevida (listovi 396-400), odnosno radi se o jednoj te istoj kapi. Naime, provedenim ispitivanjem utvrđena je podudarnost individualnih karakteristika uočenih na spornoj kapi u fotodokumentaciji očevida i individualnih karakteristika na samoj dostavljenoj kapi. Naizgled različite nijanse boja na fotografijama posljedica su različitih uvjeta fotografiranja odnosno činjenice da se u jednom slučaju radi o skeniranoj fotografiji, tako da se u biti radi o istim bojama. Sud u cijelosti prihvaća ovakve rezultate vještačenja, kao uvjerljive, argumentirane i logične.

Zatim su ispitani svjedoci – policijski službenici PP M B. P.

(list 433-434) i I. P. (listovi 437-438), koji su sudjelovali u obavljanju očevida u konkretnom predmetu.

Tako svjedok P. navodi da je obavio očevid zajedno s kolegom kriminalističkim tehničarom I. P., na mjestu događaja pronašli su između ostalog jednu kapu šiltericu. Ne sjeća se da je bilo eventualno više kapa. Ta kapa na sebi imala natpis čini mu se M., što se tiče boje moguće da je bila crna, ali se zbog proteka vremena to točno ne sjeća. Također se prisjeća da je navedena kapa imala na sebi neki znak. Predmetna kapa je poslana na vještačenje, a pakiranje je izvršio njegov prije imenovani kolega.

Svjedok P. u ovom kontekstu navodi da je kao kriminalistički tehničar PP M. vršio očevid na mjestu događaja. S njim je bio kolega B. P. u svojstvu istražitelja operativca (policijski detektiv). Po dolasku na mjesto događaja obavio je fiksiranje, obilježavanje brojevima, fotografiranje tragova te izuzimanje pronađenih predmeta. Drugi su policijski službenici do njihovog dolaska osiguravali mjesto događaja. Na mjestu događaja je uočio jednu kapu šiltericu, misli da je bila marke A. i jedan drveni štap na kojem je jedan kraj bio omotan crveno-crnom izolir-trakom. Kapa je izvana bila crne boje te je imala šilt koji je također bio crni ali je na sebi imao tri pruge misli sive boje, s unutarnje strane je ovaj šilt bio crvene boje, a također se sjeća da je na sebi ta kapa imala natpis M.. U unutrašnjosti kape se vidio prošiveni dio vanjskog natpisa kape kao i etiketa i natpisi koji se na njemu nalaze. Nije pronađena još neka druga kapa. Ova dva predmeta su izuzeta te je izvršeno njihovo pakiranje u odgovarajuće omote koji se uvijek koriste pri vršenju ovih radnji. Nakon toga su ih pohranili u službene prostorije PP M. i to u spremište corpora delicti, potom su čekali nalog državnog odvjetništva te su nakon toga ti predmeti dostavljeni na vještačenje CIV-u. Dakle svjedok je izvršio pakiranje ovih predmeta i to u pojedinačne omote, koliko se sjeća ova kapa je bila upakirana u omot broj 2, a prilikom slanja na vještačenje u istom tom omotu je poslana. To slanje je također obavio svjedok. Tijekom obavljanja očevida je koristio lateks rukavice. Do kraja očevida ih nije skidao. Koristio je samo jedan par rukavica. Tijekom očevida nisu pomicali zatečene stvari sve do trenutka spremanja predmeta u omote. Nakon što su mu predočene fotografije kape na listovima 399 i 400 spisa odgovorio je kako je ta kapa zaista okrenuta i svjedok je to učinio ali ju je nakon okretanja vratio na isto mjesto na tlu, pa je zato izjavio da je nije bio pomicao. Ovo okretanje je bilo nužno izvršiti da bi se ona fotografirala na način da se vidi natpis na unutrašnjoj strani kape. Rukavice od lateksa je koristio i prilikom okretanja kape ali ih nije poslao na vještačenje.

Dakle, prema svemu prethodno navedenom, kod ovako jasnih i kompementarnih dokaza, sud bez ikakve dvojbe zaključuje da je upravo ona kapa koja je pronađena na mjestu događaja, uprakirana u omot br. 2 i dostavljena CIV-u na vještačenje te se na nju odnosi nalaz i mišljenje tog tijela koji će u nastavku biti elaboriran. Ovo bez obzira na činjenicu što vještakinji P. U. na raspravi nije bilo moguće predočiti predmetnu kapu, i to zbog teškog zdravstvenog stanja imenovane vještakinje (izvješće o tome: list 440, što potvrđuje i vještak M. K. A. također zaposlen u CIV-u: list 461). Naravno vještak A. koji je ispitan na zadnjoj raspravi nije mogao opisati predmetnu kapu, jer je on nije vještačio. Dakle, iz biološkog nalaza i mišljenja izrađenog po CIV-u (listovi 15-22, 276-277, 285, 410 i 461-462 spisa) u osnovi proizlazi da je u brisu unutarnje strane šilt kape (omot br. 2) pronađene na mjestu događaja identificiran djelomičan miješani DNA profil, u kojem dominira

DNA profil koji potječe od osobe muškog spola. Provjerom u bazi podataka prikupljenih molekularno–genetskom analizom utvrđena je podudarnost spornog dominantnog DNA profila s

DNA profilom okrivljenog G. K. (rođenog 16. listopada 1980.), čiji je nesporni uzorak brisa bukalnog epitela dostavljen uz nalog za vještačenje Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Odjela kriminalističke policije, broj: 511-19-15/1-32-K-224/09. od 17. travnja 2009. (mišljenje i zapisnik o vještačenju vještaka Centra broj: 511-01-113/1-3570/09. NO, od 1. lipnja 2009.), dok ostali aleli nisu dostatni za identifikaciju. Vjerojatnost da nasumično odabrana osoba u hrvatskoj populaciji ima DNA profil identičan dominantnom DNA profilu utvrđenom u brisu unutarnje strane šilt kape je 3,432 x10[-18] . Vezano za činjenicu da okrivljenik ima porijeklo iz BIH prilikom statističkog izračuna može postojati manja razlika, međutim ona u konačnici neće imati velikog utjecaja na izračun konačne vrijednosti. U brisu bjelkastih tragova u području čela vanjske strane iste šilt kape identificiran je DNA profil koji potječe od osobe muškog spola. Provjerom u bazi podataka prikupljenih molekularno-genetskom analizom utvrđena je potpuna podudarnost tog DNA profila s DNA profilom nepoznate muške osobe B. Ovaj DNA profil je pohranjen u zbirku podataka prikupljenih molekularno-genetskom analizom te će se automatski pretraživati sa svim naknadno pohranjenim DNA profilima te će o eventualnim budućim podudarnostima biti obaviješten tražitelj vještačenja. Ranije spomenuti izraz „djelomičan

DNA profil“ znači da unutar tog profila nisu amplificirani aleli u svim genskim lokusima, a „miješani“ znači da osim dominantnog DNA profila postoje još neki aleli koji nisu dostatni za identifikaciju. Dakle, radi se o prisutnosti genetičkog materijala koji pripada i drugim osobama, ali je takve naravi da nije dostatan za identifikaciju. Zbog oskudnosti materijala vještak se ne može očitovati o kojem broju osoba bi se prema profilu radilo, osim ove osobe dominantnog DNA profila. Što se tiče dominantnog DNA profila radi se o jednoj osobi i ne dopušta se mogućnost da bi taj dominantni DNA profil bio kontaminiran drugim prisutnim genetskim materijalom ili bilo kojim drugim supstancama. Ne može se isključiti mogućnost da je prilikom očevida došlo do kontaminacije kape šilterice iz omota br. 2 pri dodirivanju lateks rukavicama od strane krim. tehničra koji je kapu pomicao nakon što je istim rukavicama dirao fotoaparat, međutim, to je vrlo malo vjerojatno. Može biti podudarnosti spornog DNA profila s DNA profilom okrivljenikovih rođaka ali i ne mora, što ovisi od slučaja do slučaja. Imajući u vidu da se inkriminirani događaj zbio u vrijeme ljeta u turističkom mjestu, ne može se isključiti da se sporni DNA profil utvrđen iz brisa s unutarnje strane šilt kape iz omota 2 može podudarati s nekim od DNA profila iz svjetske populacije. Dakle, vještak se s apsolutnom sigurnošću o ničemu ne može izjasniti, kako inače u životu, tako i u ovom predmetu.

Sud u cijelosti prihvaća ovakav biološki nalaz i mišljenje, kao uvjerljiv, detaljan i logičan, prema kojem je, dakle, utvrđena podudarnost okrivljenikovog DNA profila, koji je od prije postojao pohranjen u bazi podataka prikupljenih molekularno–genetskom analizom, s DNA profilom pronađenim u brisu unutarnje strane predmetne šilt kape. Vjerojatnost da se taj DNA profil podudara s nekom drugom osobom je, s obzirom na statističke vrijednosti dobivene od vještaka, toliko mala da je zanemariva. Vezano za to da je na vanjskoj strani iste kape pronađen i

DNA profil još jedne druge neidentificirane osobe, ne dovodi u pitanje činjenicu da je okrivljenik ovu kapu nosio, imajući u vidu da je djelo počinio zajednički s još jednom nepoznatom osobom, od koje ovaj potonji profil može potjecati ako je ona vanjski dio te kape u bilo kojem trenutku bila dodirnula (tijekom napada na oštećenika ili ranije).

Stoga je obrana okrivljenika, kada poriče počinjenje kaznenog djela, neuvjerljiva i očito usmjerena na njegovu ekskulpaciju, iz razloga što je biološkim vještačenjem utvrđena prisutnost njegovog DNA profila na unutrašnjosti kape koja je ispala jednom od napadača, i to onome koji nije imao elekro-šoker, a po oštećenikovom opisu visine i fizičke konstitucije odgovara okrivljeniku. Ovo tim više što okrivljenik ne daje uvjerljivo objašnjenje o tome kako bi se njegov

DNA profil našao na predmetnoj kapi, jer ako već tvrdi da takve kape ni inače ne nosi, onda nema logike ni da ih eventualno isprobava u trgovini, a dalje sam navodi da mu nije poznato da itko od njegovih poznanika nosi takvu kapu, pa da bi oni te kape eventualno izmjenjivali ili posuđivali. Vezano za iskaze svjedoka G. i K., oni okrivljeniku nisu dali alibi, jer se nisu mogli izjasniti o točnim datumima kada je okrivljenik s njima bio u Splitu, osim navoda da je to bilo onog ljeta kad se zbio predmetni događaj.

Ovdje je za napomenuti kako je u postupku provedeno i telekomunikacijsko-informatičko vještačenje po stalnom sudskom vještaku P. J. (listovi 341-346 i 350) iz kojeg u osnovi proizlazi da je na mobitelima privremeno oduzetim od okrivljenika (potvrda: list 50 spisa), kritičnog dana zabilježeno više dolaznih i odlaznih poziva na područjima koje pokrivaju bazne stanice S., S. i P., pri čemu su neki od njih ostvareni baš u vrijeme kada je počinjeno predmetno kazneno djelo (od 19,31-20,26 sati), i to na područjima baznih stanica S. i S.. S obzirom na područje koje pokrivaju bazne stanice, a to je od 3 do 12 km, ne postoji tehnička mogućnost da bazne stanice S. i S. budu evidentirane u M., odnosno te bazne stanice nisu mogle dati uslugu korisniku telekomunikacijske usluge u M. ni u dolaznom ni u odlaznom pozivu.

Sud i ovaj nalaz i mišljenje prihvaća kao uvjerljiv i argumentiran, ali on ne dovodi u pitanje prijašnje utvrđenje suda da je upravo okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo. Naime, iako iz rezultata vještačenja proizlazi da mobiteli koji su od okrivljenika oduzeti nisu u inkriminirano vrijeme bili u M., već u S. i S., moguće je da okrivljenik, otišavši u M., te mobitele nije ponio sa sobom, tako da se netko drugi mogao njima poslužiti za obavljanje razgovora. Osim toga, ovi su mobiteli su od okrivljenika oduzeti tek 16. prosinca 2014., dakle, gotovo 3 mjeseca nakon počinjenja kaznenog djela, pa postoji i mogućnost da ih je on tek u međuvremenu nabavio baš zbog mogućnosti da bude otkriven. Ovo iz razloga što nije neuobičajeno je da osobe koje se bave kriminalnim radnjama često mijenjaju mobitele i SIM kartice, a okrivljenik je do sada bio osuđivan zbog kaznenih djela prebacivanja osoba preko državne granice u pokušaju, razbojništva, zlouporabe čeka i kreditne kartice, o čemu će u nastavku još biti riječi.

Prema svemu navedenom, sud izvan svake razumne sumnje zaključuje da je upravo okrivljenik, zajedno s još jednom nepoznatom osobom, počinio predmetno kazneno djelo razbojništva na štetu M.D.

Prilikom razmatranja subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom djelu, sud je zaključio da je on kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, jer je bio svjestan svojih čina i posljedica koje mogu nastupiti, pa je ipak, zajednički i prema prethodnom dogovoru s još jednom nepoznatom osobom, poduzeo radnju opisanu u izreci, i to s ciljem da se nepripadajuće okoristi.

Što se tiče ubrojivosti okrivljenika, ona tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje pa sud smatra da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv.

Stoga je okrivljeni G. K. kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.

Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela – KZ/11, s tim da izmjene i dopune tog zakona koje su naknadno stupile na snagu nisu blaže za njega, pa ih nije trebalo primjenjivati.

Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku cijenio njegovo primjereno držanje na raspravi, činjenicu da je on otac jednog maloljetnog djeteta te protek vremena od dana počinjenja kaznenog djela (od gotovo šest i pol godina).

S druge strane okrivljeniku je u otegotnom smislu cijenjena njegova dosadašnja višestruka osuđivanost prema izvatku iz kaznene evidencije (list 459), i to zbog kaznenih djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti (presuda Općinskog suda u H. K. broj K–56/03 od 8. ožujka 2004.), zlouporabe čeka i kreditne kartice (presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Ko–3596/03 od 6. rujna 2004.), uništenja i oštećenja tuđe stvari (presuda Općinskog suda u Hrvatskoj Kostajnici broj K–50/05 od 9. prosinca 2005.), protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice u pokušaju u dva navrata (presude O. suda u De. broj K–154/05-43 od 19. prosinca 2007. i Općinskog suda u S. broj K–10/05 od 14. studenog 2007.), razbojništva (presuda Županijskog suda u Z. br. K-108/09 od 1. rujna 2009. - čl. 218. st. 2. i dr. Kaznenog zakona - Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11) te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama (presuda Općinskog kaznenog suda u Z. broj K–1071/18 od 24. srpnja 2018. – čl. 190. st. 2. i dr. KZ/11).

Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od 1-10 godina), a posebno imajući u vidu da zatvorske kazne, koje su okrivljeniku do sada u više navrata izricane (neke od njih kroz opoziv uvjetne osude i kroz zamjenu neplaćene novčane kazne zatvorom), evidentno nisu polučile željeni specijalnopreventivni učinak, pri čemu je on već bio osuđen zbog kvalificiranog oblika istog kaznenog djela, sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na njega može postići samo osudom na kaznu zatvora.

Stoga je okrivljenik, na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, jer je uvjerenje suda kako će upravo navedena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

U skladu s čl. 54. KZ/11, okrivljeniku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. prosinca 2014. do 14. rujna 2015. te od 11. listopada 2015. od 30. studenog 2015.

Oštećenik M. D. je u svom svjedočenju postavio imovinskopravni zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 19.000,00 kuna te je dodatno zatražio da mu se naknadi šteta zbog nanesenih tjelesnih ozljeda u iznosu od 5.000,00 kuna, jer je trpio kako fizičke, tako i psihičke bolove zbog straha koji mu je nanesen, nesanice i tjeskobe. Budući da je, dakle, u postupku utvrđeno da je oštećeniku nanesena šteta u iznosu od najmanje 19.000,00 kn, trebalo mu je, na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, djelomično dosuditi imovinskopravni zahtjev za naknadu štete počinjene kaznenim djelom upravo u tom iznosu, koji mu je okrivljenik dužan isplatiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude. Za ostatak je imenovani oštećenik upućen u parnicu, jer bi, imajući u vidu sadržaj optužnog akta, dosuđenjem većeg iznosa sud prekoračio optužbu, a podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje u tom smislu, dok bi se utvrđivanjem točne visine neimovinske štete znatno odugovlačio kazneni postupak (čl. 153. st. 1. ZKP/08).

Konačno, kako je okrivljenik proglašen krivim i radno je sposoban, sud ga je, na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 4881,00 kn. Od toga iznos od 200,00 kn predstavlja putne troškove za svjedoka R. D., iznos od 2785,00 kn trošak provođenja telekomunikacijskog vještačenja, iznos od 896,00 kn trošak provođenja traseološkog vještačenja, dok iznos od 1000,00 kn predstavlja sudski paušal, koji je određen uzevši u obzir trajanje i složenost sudskog postupka te broj poduzetih radnji. Po pravomoćnosti ove presude okrivljeniku će posebnim podneskom biti dostavljene instrukcije za plaćanje navedenog troška.

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 1. veljače 2021.

S U D A C

Vuko Adžić

Katalinić,v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Vukovaru.