REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 25 Pr-2008/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice A.Š.N. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica E.K.J., odvjetnica u Z., protiv tuženika N.T. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S.P.M., odvjetnica u B. & P. o.d. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, utvrđenja da radni odnos kod poslodavca nije prestao, vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. prosinca 2020. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice T.C., odvjetnika i punomoćnice tuženika S.P.M., odvjetnice, te presude javno objavljene dana 1. veljače 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.04.2018. godine, slijedom čega radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove koje je obavljala temeljem Ugovora o radu, a ako takvih poslova nema, da ju vrati na druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parničnog troška, iznos od 2.500,00 kuna, u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je radila temeljem ugovora na neodređeno vrijeme od 18. travnja 2018. za poslove suradnika u razvoju humorističnih i zabavnih formata, da je tuženik dana 3. svibnja 2019. donio Odluku o redovito poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koja je tužiteljici uručena 6. svibnja 2019. te je protiv iste u zakonskom roku podnijela zahtjev za zaštitu prava. Navodi da tuženik u obrazloženju Odluke navodi da je ukinuto radno mjesto tužiteljice u Odijelu produkcije, a sve temeljem Odluke od 24. travnja 2019. kojem se predmetno radno mjesto ukida zbog reorganizacije poslovanja uslijed nepostojanja kontinuirane potrebe za predmetno radno mjesto i to na način da će se poslovi tog radnog mjesta rasporediti na dva druga postojeća radna mjesta. Navodi da je Odluka nezakonita, jer se tuženik nije savjetovao sa radničkim vijećem odnosno sindikalnim povjerenikom koji ima sva prava i ovlasti radničkog vijeća, a to je N.P.,

da se u Odluci netočno navodi da je prestala potreba za radom tužiteljice budući je nesporno da radna jedinica u kojoj je tužiteljica radila i dalje postoji, pa da je nejasno u čemu se konkretno sastoje organizacijski razlozi koji su doveli do otkaza ugovora o radu. Također navodi da je tuženik mogao zaposliti tužiteljicu na drugom radnom mjestu kao i da tuženik nije primijenio socijalne kriterije, a također ne navodi relevantne činjenice za ocjenu opravdanosti otkaza.

Slijedom navedenog predlaže da se utvrdi Odluka tuženika o otkazu nedopuštenom, da radni odnos nije prestao, te da vrati tužiteljicu na rad za obavljanje poslova radnog mjesta koje je obavljala temeljem ugovora o radu, odnosno druge odgovarajuće poslove, a sve uz naknadu parničnog troška.

Tuženiku u odgovoru na tužbu osporava da bi Odluka o redovnom poslovno uvjetovanom o otkazu bila ništetna ili nedopuštena, kao i što ističe da nije imao obvezu savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom iz razloga što se nisu ispunili uvjeti propisani odredbom članka 187. stavak 2. Zakona o radu. Naime da je N.P. jedini radnik tuženika koji je učlanjen u sindikat što proizlazi iz obavijesti sindikata pa je tuženik osporio valjanost imenovanja N.P. za sindikalnog povjerenika, sukladno citiranom članku. Nadalje ističe da je tuženik za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu imao opravdani razlog u vidu provedenih organizacijskih promjena. Tako je Odlukom od 24. travnja 2019. u Odjelu produkcije ukinuto radno mjesto suradnika u razvoju humorističnih i zabavnih formata jer je poslodavac ocijenio da ne postoji daljnja potreba za postojanjem istoga. Tužiteljica je na ukinutom radnom mjestu bila jedini izvršitelj zbog čega se u cijelosti neosnovani navodi tužiteljice o formalnim nedostacima Odluke o otkazu. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.04.2018. (stranice 6-8 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 19.7.2013. (stranice 9-11, 66-68 spisa), Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 03.05.2019. (stranice 12-13 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 17.05.2019. uz povratnicu i Odluku (stranice 14-17 spisa), Pravilnik o radu od 23.12.2014. (stranice 18-32 spisa), obavijest od 09. svibnja 2017. (stranica 33 spisa), povratnicu (stranica 34 spisa), dopisi od 09. svibnja 2017., Pristupnica od 8.5.2017. (stranice 41, 42, 43 spisa), dopis od 10.05.2017. (stranice 46-47 sisa), prijemnu knjigu (stranice 48-49 spisa), Pravilnik o radu od 10.05.2018. (stranice 50-65 spisa), mišljenje i tumačenje (stranica 69 spisa), e-mail poruke (stranica 70 spisa), ugovore o narudžbi autorskih djela od 01.08.2019., 01.11.2019., 01.09.2019. (stranice 76-81, 82-87, 92-97 spisa), Ugovor o osnivanju prava iskorištavanja od 01.11.2019. (stranice 88-91 spisa), saslušao svjedoke S.T.(stranice 112-113 spisa), N.B. (stranice 113-114 spisa), M.B. (stranica 114 spisa), tužiteljicu (stranica 115 spisa), te izvršio uvid u Odluku od 24.04.2019. (stranica 118 spisa).

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužiteljica radila kod tuženika od 2013. godine, a temeljem ugovora o radu od travnja 2018. je obavljala poslove suradnika u razvoju humorističnih i zabavnih formata, da je dana 3. svibnja 2019. tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, da je tužiteljica uložila zahtjev za zaštitu prava na koju se tuženik nije očitovao.

Sporno je između stranaka da li je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu, da li kod tuženika djeluje sindikalni povjerenik N.P., te da li se tuženik prije donošenja Odluke o otkazu trebao savjetovati sa sindikalnim povjerenikom.

U pogledu savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom i u pogledu ispunjenja uvjeta za imenovanje sindikalnog povjerenika sukladno članku 187. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu: ZR) sud je izvršio uvid u dopis tuženika od 10.05.2017. upućen na sindikat kojim osporavaju valjanost imenovanja N.P. sindikalnom povjerenicom sindikata jer isto nije u skladu sa odredbom članka 187. stavak 2. ZR-a budući sindikat ima samo jednu članicu koja je zaposlenik tuženika slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz citiranog članka pa da N.P. ne ostvaruje prava iz članka 187., 188., te 153 ZR-a.

Iz dopisa sindikata od 25.10.2019. je utvrđeno da su imali 1 člana u travnju i svibnju 2019. koji je zaposlenik tuženika.

Sukladno odredbi članka 187. stavak 2. ZR-a kojom je propisano da sindikati koji imaju najmanje pet zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika. Obzirom da je u postupku utvrđeno da to kod tuženika nije slučaj i da tuženik nije prihvatio imenovanje sindikalnog povjerenika od strane sindikata to tuženik nije bio u obvezi savjetovanja jer je sud utvrdio da kod tuženika ne djeluje sindikalni povjerenik.

Uvidom u obrazloženje Odluke o otkazu Ugovora o radu od 03.05.2019. sud je utvrdio da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu od 18.04.2018. jer je uslijed provedenih organizacijskih promjena prestalo postojati radno mjesto Suradnika u razvoju humorističnih i zabavnih formata te je prestala potreba za radom tužiteljice.

U obrazloženju navedene Odluke se navodi da je organizacijskim promjenama provedenim kod poslodavca odlukom od 24.04.2019. ukinuto radno mjesto na kojem je tužiteljica radila , jer je poslodavac ocijenio da ne postoji daljnja potreba za postojanjem istog, da je tužiteljica bila jedini zaposleni radnik na navedenom radnom mjestu pa nije mogao vršiti usporedbu radnika sukladno kriterijima iz članka 115. stavak 2. Zakona o radu.

Uvidom u Odluku o reorganizaciji od 24.04.2019. sud je utvrdio da se u odjelu produkcije ukida radno mjesto Suradnik u razvoju humorističnih i zabavnih formata zbog reorganizacije poslovanja uslijed nepostojanja kontinuirane potrebe za predmetno radno mjesto i to na način da će dio poslova tog radnog mjesta preuzeti nadređeni voditelj, a dio poslova će ovisno o potrebi, biti povjeren vanjskom izvršitelju, slijedom čega prestaje potreba za postojanjem predmetnog radnog mjesta, te se u svim internim aktima briše predmetno radno mjesto te ukida opis poslova istog.

Između stranaka nije sporno da je tužiteljica bila jedina zaposlena na radnom mjestu Suradnik u razvoju humorističnih i zabavnih formata.

Radi utvrđivanja spornih činjenica, odnosno da li je kod tuženika došlo do organizacijskih promjena, sud je saslušao svjedoke i tužiteljicu. U svom iskazu svjedokinja S.T. navodi da je bila nadređena tužiteljici kao direktorica produkcije, da tuženik radi svoj dramski posao samostalno odnosno ne kupuju licence, da je tužiteljica zajedno sa N.B. radila na dramsko- humorističnom - zabavnom programu, ali da je efikasnost bila nedovoljna, te su tražili model boljeg razvoja. Tako su utvrdili će se veća efikasnost postići ukoliko angažiraju vanjske autore ovisno o projektu koji su namjeravali provoditi, pa su odlučili ukinuti radno mjesto tužiteljice te njoj kao i N. ponuditi rad temeljem autorskog ugovora, a što je tužiteljica odbila. Navodi da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu koje je ukinuto, a da se svi poslovi i dalje obavljaju, ali su raspoređeni na način da je dio poslova proslijeđen svjedokinji, te vanjskim autorima koji se onda pobrinu da angažiraju svoje pisce i ostale suradnike za izvođenje pojedinog projekta. Navodi da je N.B. bila angažirana temeljem autorskog ugovora kao glavni pisac na projektu " Č.lj.", i to u odjelu produkcije, da je počela suradnju s tuženikom 2016. i to kao vanjski

suradnik, te je čitavo vrijeme radila temeljem autorskih ugovora.

Nadalje navodi da je o reorganizaciji o ukidanju radnog mjesta tužiteljice donijela ona zajedno sa upravom radi efikasnosti poslovanja odjela. Ističe da trenutno nitko ne obavlja poslove tužiteljice jer nakon prvog mjeseca 2020. projekti izašao iz odjela razvoja i ušao u odjelu produkcije, pa da nemaju trenutno nikakvih poslova.

Svjedokinja N.B. iskazuje da kod tuženika nije nikada bila o radnom odnosu te isključivo radi temeljem autorskih ugovora koji uključuju raznovrsne poslove od pisanja scenarija, uredničkih poslova i slično, a od 16. ožujka 2020. ima sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji. Sa tužiteljicom je surađivala za vrijeme dok je bila autor novele „

Č.lj.“, a

poslije su bile zajedno na nekoliko sastanaka i radionici. Iskazuje da je od 2018. kada radila kao vanjski suradnik na poslovima drame jer je trebala donijeti neke nove projekte, odnosno revidirala je neke postojeće projekte , to je trajalo do svibnja 2019. kada je raskinut taj ugovor odnosno ukinuta ta pozicija, a njoj rečeno da odjel razvoja više ne postoji. Nastavila je za njih raditi kao vanjski suradnik 2019. , a između toga između toga nije ništa radila za njih.

Svjedok M.B. navodi da je kod tuženika radio isključivo temeljem autorskih ugovora, odnosno piše scenarije za projekte, da sa tužiteljicom nije surađivao. Trenutno ima autorski ugovor za seriju koji je potpisao u ožujku 2020. godine. Navodi da je od 2019. godine radio na seriji „N.g.“ ali zbog svog zdravstvenog stanja nije radio nekih desetak mjeseci. Kasnije je radio poslove istraživanja televizijskog tržišta temeljem kojeg se donosi odluka o nekom novom projektu.

Tužiteljica u svom iskazu navodi da je kod tuženika počela raditi 2013. godine te je radila na svim samostalnim poslovima od pronalaska novih projekata do analize tržišta, a koji se i danas obavljaju, radila je na svim velikim projektima. Navodi da je radila i na istraživanju novih formata, istraživanju konkurencije, a između ostalog je bila zadužena za pregovaranje s vanjskim suradnicima o njihovim honorarima i projektima na kojima će se raditi. Nakon promjene strukture vlasništva došlo je do upitnosti njenog radnog mjesta, potpisala je čak ugovor za manju plaću na određeno vrijeme, za radno mjesto suradnika, no nakon povratka sa godišnjeg bio joj je ponuđen raskid ugovora i 6 mjeseci plaće dok se ne snađe na tržištu. Osporava da bi joj nudili autorski ugovor. Navodi da je otkaz nezakonit, jer nije bilo reorganizacije budući je ukinuto samo njeno radno mjesto, a tuženik zapošljava između 200- 300 radnika. Navodi da je nelogično njegovo objašnjenje da se radi o efikasnosti poslovanja kada se ukida njeno radno mjesto, a i dalje kontinuirano postoji potreba za opsegom njezinih poslova, budući se dramske serije i projekti i dalje rade, jer je to osnova televizijske kuće.

Odredba članka 115. Zakona o radu propisuje da poslodavac može otkazati Ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga.

U tijeku postupka sud je utvrdio da je tuženik donio odluku o ukidanju radnog mjesta tužiteljice, kako to navodi u Odluci od 24.04.2019. „zbog nepostojanja kontinuirane potrebe za predmetno radno mjesto“, međutim iz iskaza svjedoka i tužiteljice proizlazi da se obim poslova koje je obavljala tužiteljica nije smanjio, niti su ukinuti pojedini projekti, a vanjski suradnici su i dalje kontinuirano angažirani, kao i za vrijeme kada je tužiteljica obavljala poslove svog radnog mjesta. Tuženik nije dokazao u tijeku postupka svrsishodnost ukidanja radnog mjesta tužiteljice, a niti ekonomsku opravdanost.

Autonomno je pravo poslodavca da odlučuje o ustroju i rasporedu radnih mjesta, pa tako i da ukine pojedino radno mjesto za koje ocjeni da organizacijski nije opravdano i za kojeg nema objektivne potrebe, međutim organizacijska promjena nije sama po sebi opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz, naročito kada je utvrđeno da nije prestala potreba za obavljanjem određenog posla, a što je ovdje slučaj. Tako je sud u tijeku postupka utvrdio da se svi poslovi koje je obavljala tužiteljica obavljaju i nadalje, da se obim poslova nije smanjio, a poslodavac obavljanje tih poslova povjerava vanjskim suradnicima koji su i prije bili angažirani uz rad tužiteljice. Sud ne može ulaziti u poslovne odluke poslodavaca, ali odluka mora biti opravdana i transparentna, a što ovdje nije slučaj. Tako tuženik niti u Odluci o ukidanju tužiteljičinog radnog mjesta niti u Odluci o otkazu ne daje opravdane razloge za svoju odluku, već samo paušalno navodi da je prestala potreba za tužiteljičinim radnim mjestom. Kod tuženika nije došlo do smanjenja opsega poslova, što je sud utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice, a tuženik nije dokazao u kojem dijelu je prestala potreba upravo za radnim mjestom tužiteljice pa da bi to utjecalo na njegovo efikasnije poslovanje. Tuženik nije dokazao razloge za poslovno uvjetovani otkaz zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, pa obzirom se nisu ispunili uvjeti propisani člankom 115. stavak 1.točka 1. Zakona o radu, sud je utvrdio nedopuštenom odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu, te posljedično tome da radni odnos nije prestao. Obzirom na ovakav stav ovog suda tuženiku je naloženo tužiteljicu vratiti na poslove koje je obavljala prije otkaza, odnosno drugo odgovarajuće poslove.

Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a.

Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to kao jednokratna nagrada prema Tbr. 7. točka 2. u iznosu 200 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a prema Tbr. 42. u iznosu od 500,00 kuna, ukupno iznosi 2.500,00 kuna.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 1. veljače 2021.

Sutkinja:

Vesna Horvath, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku