REPUBLIKA HRVATSKA TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, na prijedlog
sudskog savjetnika Marije Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja GRADNJA d.o.o.
(raniji naziv INGOTEH), Osijek, Ribarska 1, OIB: 80617411375, koga zastupa
punomoćnik Mihovil Grubišić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri
d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GIS Aqua Austria GmbH - Glavna podružnica Split,
Split, Put Supavla 1, OIB: 68501597558, koga zastupa punomoćnik Zoran Iviš,
odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene

13. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika
tuženika, objavljene 27. veljače 2024.

p r e s u d i o j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave donesen od strane javnog bilježnika Petra Žanka poslovni broj Ovrv-
186/2019 od 25. studenog 2019., u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da
u roku od 8 dana namiri novčanu tražbinu ovrhovoditelja sada tužitelja u iznosu od

20.895,26 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos:
-8.548,27 EUR od 30. kolovoza 2018.

-12.346,99 EUR od 30. rujna 2019. pa do isplate prema stopi određenoj člankom 29.
stavak 2. ZOO-a te troškove ovršnog postupka u iznosu od 741,53 EUR sa zateznim
kamatama koje na taj iznos teku od 08. siječnja 2021. do isplate pod stopi određenoj
člankom 29. stavak 2. ZOO-a i tužbeni zahtjev se u cijelosti odbija.

r i j e š i o je

I Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere koji glasi:

" Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja predlagatelja osiguranja prema tuženiku.
protivniku osiguranja iz Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Petra Žanka iz Trogira,
Ulica Matije Gupca 1. poslovni broj Ovrv-186/2019 od 25.11.2019., u iznosu od

20.895,26 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 8.548,27
EUR od dana 31. kolovoza 2018. pa do isplate, na iznos od 12.346,99 EUR od dana

1. listopada 2019. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. st. 2. Zakona

2 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i radi
osiguranja tražbine tužitelja predlagatelja osiguranja na temelju dosuđenog nastalog
ovršnog troška iz točke 3. predmetnog Rješenja o ovrsi u iznosu od 741,53 EUR sa
zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. 25.studenog

2019., pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. st. 2. Zakona o
obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

određuje se prethodna mjera

Zabranjuje se svim bankama kod kojih se vodi račun ili se nalaze novčana sredstva
protivnika osiguranja, a prema osobnom identifikacijskom broju protivnika osiguranja
GIS Aqua Austria GmbH - Glavna podružnica Split, Put Supavla 1, Split, OIB:
68501597558, da prema nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe isplate s bilo
kojeg računa protivnika osiguranja GIS Aqua Austria GmbH - Glavna podružnica
Split, Put Supavla 1, Split, OIB: 68501597558, iznos od 20.895,26 EUR sa
zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8.548,27 EUR od dana 31. kolovoza 2018. pa do isplate,
- na iznos od 12.346,99 EUR od dana 01. listopada 2019. pa do isplate,
po stopi koja se određuje prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN
35/05, 41/08, 125/11, 78/15) za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za pet postotnih poena, kao i iznos od 741,53 EUR sa zakonskom
zateznom kamatom od dana 25. studenog 2019. pa do isplate, po stopi koja se
određuje prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,
78/15) za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri poena, tako što se
nalaže Financijskoj agenciji da uputi nalog bankama za izvršenje ovog Rješenja o
prethodnoj mjeri, počevši od banke koja vodi najranije otvoreni račun, prema
podacima iz Jedinstvenog registra računa,

II. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena zabrana isplate
ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi
namirenja osigurane tražbine i troškova postupka.

III. Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na
novčanim sredstvima protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.
IV. Provedbu točke 1. izreke ovog Rješenja izvršit će Financijska agencija.
V. Zabrana iz točke 1. izreke ovog Rješenja trajat će najduže do proteka 15 dana
nakon nastupanja uvjeta za ovrhu."

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku
troškove parničnog postupka u iznosu od 8.250,00 EUR-a.

Obrazloženje

3 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 20. studenog 2019. javnom bilježniku Petru
Žanki iz Trogira podino prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv
tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 157.435,36 kn zajedno sa
zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Petra Žanka iz
Trogira poslovni broj Ovrv-186/2019 od 25. studenog 2019. određena je ovrha
općenito na imovini ovršenika.

2. Nakon što je tuženik (ranije ovršenik) pravovremeno uložio prigovor, rješenje o
ovrsi donijeto od strane javnog bilježnika Petra Žanka iz Trogira poslovni broj Ovrv-
186/2019 od 25. studenog 2019., stavljeno je izvan snage i postupak je nastavljen
kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik (ranije ovršenik) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi naveo da pobija
rješenje u cijelosti, te da ne duguje tužitelju (ranije ovrhovoditelju) iznos naznačen u
rješenju o ovrsi. Navodi kako s tužiteljem nije u poslovnom odnosu, te da stoga ne
zna na što se odnosi navedena isprava koja je priložena uz prijedlog za ovrhu, a koja
da nosi naziv kartica partnera-otvorene stavke na dan 12. studenog 2019., a u kojoj
ispravi tužitelj citira dva računa koja nisu dostavljena uz prijedlog za ovrhu, te da iz
istog dokumenta nije razvidno na što se točno odnose, niti da je iz navedene isprave
jasno u kakvom su to odnosu stranke. Dodatno tuženik ističe da isprava koja je
priložena uz prijedlog za ovrhu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu članka

28. Ovršnog zakona, radi čega da je prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti. Osim toga
navodi da je i prijedlog za ovrhu neuredan, pa ga je stoga trebalo odbaciti iz razloga
što dio kojim se određuje ovrha općenito na imovini koja pripada ovršeniku nije
sastavljen u skladu sa zakonom, jer da nije predložena jedna od kumulativno
određenih ovršnih radnji. Tuženik također ulaže prigovor i na obistinjene troškove
postupka kao previsoke te predlaže da se predmetno rješenje o ovrsi stavi van
snage, a spis dostavi sudu na rješavanje.

4. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj se u podnesku od 30. ožujka 2020. u
cijelosti usprotivio svim navodima tuženika kao paušalnima i neutemeljenima te
naveo da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao izvođač 20. srpnja 2015. sklopili
Ugovor (br. 491/15) kojim se tuženik obvezao izvesti radove projektiranja i izgradnje
uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada Vukovara kojim su regulirana prava i
obveze ugovornih strana. Nadalje, da su ugovorne strane su na temelju citiranog
Ugovora sklopili I. Aneks Ugovoru br. 491/15 od 28. rujna 2015. (br. 498/14) kojim je
regulirano pitanje ugovorne kazne i naknade štete te također i II. Aneks Ugovoru br.
491/15 od 28. rujna 2015. (br. 498/14) kojim je predviđeno da će tužitelj sva plaćanja
vršiti na račun Glavne podružnice izvođača Ginzler Stahl- und Anlagebau GmbH u
Splitu, kao i da navedeni izvođač jamči za sve radove koje izvodi preko navedene
podružnice te da na sve takve radove primjenjuje garanciju za dobro izvršenje
ugovora. Nadalje, društvo GRADNJA d.o.o. Osijek, Osijek, Ribarska 1, OIB:
77971360833, kao naručitelj, rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Tt-
19/1263-14 od 3. lipnja 2019. pripojeno ovdje tužitelju, INGOTEH d.o.o., Osijek, OIB:
80617411375 pa je tužitelj, kao društvo preuzimatelj, upisom pripajanja u sudski
registar, postao univerzalni pravni sljednik pripojenog društva. Također, iz povijesnog
izvatka iz sudskog registra za tuženika, da je vidljivo da je tvrtka podružnice izvođača
Ginzler Stahl- u. Anlagebau GmbH - Glavna podružnica Split (OIB: 68501597558)
promijenila ime tvrtke podružnice u GIS Aqua Austria GmbH - Glavna podružnica

4 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

Split (OIB: 68501597558), upravo onako kako je tužitelj označio tuženika, te da su
tužitelj i tuženik u poslovnom odnosu, kako to proizlazi iz priložene dokumentacije.

5. Nadalje tužitelj navodi da se potraživanje tužitelja po vjerodostojnoj ispravi -
,,Kartica partnera - otvorene stavke na dan 12.11.2019." - odnosi na dva dospjela, a
nepodmirena računa tužitelja, i to račun br. 679/PP1/1 od 31. srpnja 2018. na iznos
od 64.406,95 kn, koji je dospio na naplatu dana 30. kolovoza 2018. te račun br.
43/PP1/1 od 01. rujna 2019. na iznos od 93.028,41 kn, koji je dospio na naplatu dana

30. rujna 2019.,što čini nedospjelo i nepodmireno potraživanje tužitelja prema
tuženiku, u ukupnom iznosu od 157.435,36 kn. Navedeni računi da su izdani
temeljem Ugovora sklopljenog među strankama te sadrže specifikaciju tražbine
tuženika koja se odnosi na naplatu organizacijskih troškova vođenja projekta koje je
sukladno Ugovoru tuženik bio dužan podmiriti tužitelju, a što isti nije učinio.

6. Naime, čl. 11. Ugovora (br. 491/15) ugovorne strane da su utvrdile da će se
režijski i organizacijski troškovi (električna energija, voda, čuvarska služba i dr.)
obračunavati izvođaču Ginzleru (dakle, i njegovoj Glavnoj podružnici u Splitu koja
izvodi radove) sukladno stvarnim režijskim troškovima na način da tuženik snosi dio
režijskih i organizacijskih troškova u vrijeme izgradnje postrojenja proporcionalno
učešću u radovima te 100% režijskih i organizacijskih troškova gradilišta za vrijeme
probnog rada postrojenja. Nadalje, istim člankom da je ugovoreno da će se
organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati tuženiku u iznosu od 1,0 %
svake privremene i okončane situacije, a da će tužitelj u tu svrhu tuženiku izdati
poseban račun, što je isti i učinio, koji račun je tuženik dužan podmiriti u roku od 30
dana od dana ispostavljanja istog, a najkasnije do ispostavljanja okončane situacije
za izvršene radove po ovom ugovoru. Obzirom da su se ispunili uvjeti iz ugovora,
tužitelj je tuženiku izdao predmetne račune radi podmirenja organizacijskih troškova
vođenja projekta, kako je to i ugovoreno, no tuženik takve račune nije podmirio.
Naime, po predmetnom Ugovoru (br. 491/15), tuženik je tužitelju izdao i ovjerio
Okončanu situaciju na vrijednost radova u iznosu od 7.442.272,45 kn bez PDV-a.
Sukladno ugovornim odredbama, a temeljem navedene okončane situacije, tužitelj je
tuženiku obračunao organizacijske troškove vođenja projekta u iznosu od 1,0 %
vrijednosti navedene okončane situacije, što iznosi 74.422,73 kn, uvećano za 25%
PDV-a u iznosu od 18.605,68 kn, dakle u ukupnom iznosu od 93.028,41 kn, upravo
kako je to prikazano na računu br. 43/PP1/1. Nadalje, Privremena situacija br. 7, koja
prati priloženi račun br. 679/PP1/1, obračunata je na vrijednost radova u iznosu od

5.152.556,34 kn. Sukladno čl. 11. Predmetnog Ugovora, tužitelj je tuženiku
obračunao organizacijske troškove vođenja projekta u visini 1,0 % vrijednosti radova
po navedenoj privremenoj situaciji, što iznosi 51.525,56 kn, uvećano za 25% PDV-a
u iznosu od 12.881,39 kn, što ukupno iznosi 64.406,95 kn, upravo kako je to
prikazano na računu br. 679/PP1/1. Slijedom navedenog, potraživanje tužitelja po
navedenim računima da se ukazuju osnovanim i nespornim.

7. U odnosu na preostale prigovore tuženika, tužitelj ističe da predmetna
vjerodostojna isprava – kartica partnera - otvorene stavke na dan 12. studenog 2019.
sadrži sve uvjete za valjanost i podobnost za ovrhu sukladno članku 31. Ovršnog
Zakona, obzirom da su u istoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i
vrijeme ispunjenja novčane obveze, što je razvidno iz samog uvida u spis i priležeće
dokumentacije. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud održi na
snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, kao i da obveže tuženika da tužitelju

5 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, te zatražio je i donošenje
rješenja o osiguranju novčane tražbine određivanjem prethodne mjere temeljem
članka 501.a. Zakona o parničnom postupku.

8. U podnesku od 22. ožujka 2021. tuženik se u cijelosti usprotivio navodima
tužitelja te ističe kako se tužitelj kao temelj svog tužbenog traženja, poziva na članak

11. Ugovora br. 491/15 od 20.07.2015. kojim je regulirano da će se režijski i
organizacijski troškovi (električna energija, voda, čuvarska služba) obračunavati
tuženiku te da će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati tuženiku u
iznosu od 1,0% od svake privremene situacije i okončane situacije. Nadalje navodi
da tužitelj propušta navesti da je navedenim člankom propisano da će se režijski i
organizacijski troškovi obračunavati sukladno stvarnim režijskim troškovima, a tužitelj
da ničim ne dokazuje bilo kakav trošak koji je obračunao tuženiku. Tužitelj da
navedeno niti ne može dokazati obzirom je upravo zbog propusta samog tužitelja koji
nije izvršavao svoje ugovorom preuzete obveze došlo do raskida Glavnog Ugovora
(Ugovor o radovima br. 13-1463/15, sklopljen između Naručitelja Vodovoda grada
Vukovara d.o.o. i ZP Gradnja Sokol, a sve navedeno u članku 1. Ugovora), i to na
dan 31.10.2018. godine. Nadalje, tuženik navodi da je iz dostavljene Izjave o raskidu
jasno da Izvođač-društvo Gradnja d.o.o. koje je prednik tužitelja napustilo radove te
jasno dalo do znanja da nema namjeru nastaviti s izvođenjem svojih obveza iz
Glavnog Ugovora. Predniku tužitelja, društvu Gradnja d.o.o. su upućivani dopisi, kako
od strane Glavnog naručitelja, društva Vodovoda grada Vukovara d.o.o kojima je
tužitelj upozoravan na nedovoljnu angažiranost na izvođenju ugovornih radova kao i
na nepotpunu projektnu dokumentaciju. Isto tako, prednik tužitelja, društvo Gradnja
d.o.o., upozoravano je na činjenicu da na radnika tužitelja kao i na značajna
kašnjenja na svim pozicijama radova. Unatoč brojnim dopisima tužitelj da se nije se
očitovalo na niti jedan od dopisa, niti je bilo kojom radnjom udovoljio upozorenjima i
nalozima danim u tim dopisima pokazao namjeru da postupi makar i djelomično po
istima.

9. Nadalje, tuženik navodi da se privremena situacija br. 7 od 31. srpnja 2018.
godine i okončana situacija od 10. prosinca 2018. godine, temeljem kojih je tužitelj
tuženiku izdao račune na temelju kojih je pokrenut ovaj postupak odnose na radove i
usluge u razdoblju u kojem je došlo do raskida Glavnog ugovora, između Naručitelja,
društva Vodovod grada Vukovara d.o.o. i prednika tuženik društva Gradnja d.o.o.,
odnosno na razdoblje od veljače 2018. godine pa sve do raskida glavnog ugovora.
Nadalje, da su radnici tuženika dana 24. kolovoza 2018. bili prisiljeni obustaviti
radove zbog nedovršenih građevinskih radova za koje nije odgovoran tuženik.

10. Tuženik navodi da je tužitelju dana 23. kolovoza 2018. uputio dopis u kojem ga
upozorava da je tuženik dostavio veliku količinu elektro i strojarske opreme, inox
cjevovoda, radne opreme i strojeva koji su izvan radnog vremena na otvorenom
prostoru bez kontrole i nadzora. U dopisu tuženika da je jasno navedeno da su
komadi opreme otuđeni sa gradilišta te je tuženik tužitelja jasno upozorio da je tužitelj
sukladno članku 11. Ugovora 491/15 dužan uključiti osiguranje čuvarske službe na
gradilištu zbog čega je tuženik zatražio od tužitelja postupanje po navedenom članku
i preuzetoj obvezi osiguravanja čuvarske službe u svrhu zaštite isporučene opreme
velike vrijednosti koja se nalazi na gradilištu bez ikakvog nadzora kao i mogućih
ozljeda neovlaštenih osoba koje se kreću po gradilištu izvan radnog vremena bez

6 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

ikakvog nadzora. Nadalje, obzirom da tužitelj nije postupio po preuzetoj obvezi i nije
ispoštovao članak 11. Ugovora tuženik je bio prisiljen unajmiti skladište u koje će
smjestiti dostavljenu opremu i strojeve. Iz navedenog da je razvidno je da je upravo
tuženik od veljače 2018. godine do kolovoza 2019. godine bio prisiljen sam snositi
sve troškove skladišta i čuvanja opreme, odnosno sve režijske troškove koje je
prednik tužitelja trebao snositi, a nije jer je Glavni ugovor, između Vodovoda grada
Vukovara d.o.o. i prednika tuženika, bio raskinut još u kolovozu 2018. godine, a sve
zbog neispunjavanja ugovorom preuzetih obveza od strane tužitelja, između ostalog i
onih obveza iz članka 11. Ugovora, što je razvidno iz svih službenih dopisa koje je
Nadzor uputio Gradnji.

11. Nadalje, ističe da računi koje je tužitelj izdao tuženiku ničim nisu specificirani i
ne zna se na što se odnose niti na koje razdoblje se odnose. Posebno ističe da je
okončana situacija datirana u prosincu 2018. godine, a tužitelj je račun broj 43/PP1/1
na iznos od 93.024,41 kuna izdao 01.09.2018, dakle dugo vremena nakon što je
tužitelj napustio gradilište. Također, da bi se utvrdila stvarna potrošnja temeljem
članka 11. Ugovora tužitelj da je u obvezi dostaviti sve vjerodostojne isprave iz kojih
je razvidno da je tužitelj navedene usluge stvarno i platio pa da bi mogao nešto
potraživati od tuženika. Nadalje da je dužan dostaviti dokaze da je navedene režijske
troškove stvarno i uplatio pa bi onda, eventualno, mogao potraživati od tuženika
refundaciju tih troškova, u skladu sa ugovorom. Zbog navedenog, predlaže se u
cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi troškove
parničnog postupka.

12. U podnesku od 01. travnja 2021. tuženik navodi da je dostavio dokaze o
plaćanju skladišta u koje je bio primoran dostavljenu opremu i strojeve velike
vrijednosti, zbog neispunjenja ugovornih obveza od strane tužitelja, snositi
organizacijske troškove skladišta. Nadalje navodi da je priložio Ugovore o zakupu
skladišta sklopljene društvom Bircuz j.d.o.o. i Hrvatskom bankom za obnovu i
razvitak te konto kartice iz kojih je razvidno da je na ime zakupnine za čuvanje
opreme koja je tužitelju isporučena na gradilište, koja nije nadzirana obzirom da
tužitelj nije sukladno svojim ugovornim obvezama angažirao zaštitarsku službu niti
vršio nadzor na gradilištu, platio iznos od 113.064,52 kuna.

13. Zbog navedenog, tuženik za slučaj da su nađe osnovanim tužbeni zahtjev
tužitelja, ističe procesnopravni prigovor prijeboja (prigovor radi prebijanja) na način
da se utvrdi postojanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju u iznosu od

113.064,52 kuna.

14. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem isprava koje se nalaze u spisu to:
kartice partnera – otvorene stavke na dan 12. studenog 2019., privremene situacije
br. 7. od 31. srpnja 2018.,I. aneks ugovoru od 07. listopada 2015., II. aneks ugovoru
od 28. rujna 2015., Ugovora br. 491/15 od 20. srpnja 2015., računa br. 679/PP1/1 od

31. srpnja 2018., računa br. 43/pp1/1 od 01. rujna 2019., okončane situacije od 10.
prosinca 2018., rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj Tt-19-1263-14 od 03. lipnja

2019.,dopisa od 31. listopada 2018., obavijesti o raskidu od 31. listopada 2018.,
dopisa od 24. srpnja 2018., 17. kolovoza 2018., 21. kolovoza 2018., 23. kolovoza

2018., 19. rujna 2018., 20. veljače 2018., aneksa sporazuma o zajedničkoj ponudi od

20. veljače 2018., dopisa od 23. kolovoza 2018., ugovora br. 1/2018 o zakupu
poslovnog prostora od 01. veljače 2018., ugovora o zakupu poslovnog prostora od

7 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

29. ožujka 2019., konto kartice od 31. prosinca 2018., 31. prosinca 2019., ugovora
od 31. listopada 2018., računa od 02. siječnja 2018., 13. prosinca 2016., 02. lipnja

2017., 06. travnja 2017., 16. siječnja 2017., dopisa porezne uprave od 13. srpnja

2021., saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, te putem zamoljenog suda
Trgovačkog suda u Osijeku saslušan svjedok Domagoj Batinić, putem Trgovačkog
suda u Zagrebu saslušani svjedoci Goran Klepac, Ivan Dorešić, Josip Žanko te
putem Općinskog suda u Vukovaru saslušan svjedok Dario Tišov. Sud je odustao od
izvođenja dokaza saslušanjem zakosnkog zastupnika tužitelja budući je tužitelj
povukao taj dokazni prijedlog, kao i provođenjem financijsko – knjigovodstvenog
vještačenja, budući je tuženik povukao taj dokazni prijedlog, pa je na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao
u izreci iz slijedećih razloga:

15. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od

20.895,26 EUR/157.435,36 kn temeljem izdanih računa broj 679/PP1/1 od 31. srpnja

2018. te računa broj 43/PP1/1 od 01. rujna 2019., a za organizacijske troškove
vođenja projekta.

16. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Dakle, riječ je o ugovoru o djelu kojim se prema odredbi članka 590. stavak 1.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05.,41/08., 125/11., 78/15.,
29/18. – u daljnjem tekstu ZOO) izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je
izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a
naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

18. Među strankama nije sporno da su Gradnja d.o.o. (kao naručitelj) i poslovna
udruga koju čine Ginzler Stahl – und Anlagebau GmbH i Hydro Ingeniueure,
Umweltechnik Gmbh, (kao izvođač), zaključili 20. srpnja 2015. Ugovor br. 491/15
kojim naručitelj naručuje, a izvođač radova se obvezuje za račun naručitelja izvesti
radove projektiranja i izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda grada
Vukovara.

19. Nadalje nije sporno da su Gradnja d.o.o. (kao naručitelj) i Ginzler Stahl – und
Anlagebau GmbH zaključili 7. listopada 2015. I. aneks Ugovoru br. 491/15, te II.
aneks Ugovoru br. 491/15 kojim se člankom II. izvođač Ginzler traži od naručitelja
Gradnje d.o.o. da sva plaćanja po ovjerenim situacijama, kao i plaćanje predujma, za
Ugovor iz čl. 1. Aneksa, budu izvršavana na bankovni račun podružnice izvođača,
odnosno na bankovni račun GINZLER Stahl- u. Anlagenbau GmbH, Gl. podružnica
Split, Put Supavla 1, Split, OIB: 68501597558.

20. Među strankama je sporno da li je tužitelj osnovano obračunao i ispostavio utužene račune tuženiku.

21. Uvidom u utužene račune broj 679/PP1/1 od 31. srpnja 2018. i broj 43/PP1/1
od 01. rujna 2019. ( list 51-52 spisa) utvrđeno je da se isti odnose na organizacijske
troškove vođenja projekta.

22. Uvidom u privremenu situaciju br. 7 od 31. srpnja 2018. ( list 32 spisa ) utvrđeno je da tuženik tužitelju obračunao vrijednost radova u iznosu od

8 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

4.637.300,71 kn, te okončanu situaciju od 10. prosinca 2018. ( list 53 spisa )
utvrđeno je da tuženik tužitelju obračunao vrijednost radova u iznosu od

7.442.272,45 kn.

23. Odredbom članka 11. Ugovora br. 491/15 od 20. srpnja 2015. ( list 38-50 spisa)
propisano je da ugovorne strane utvrđuju kako će se organizacijski troškovi vođenja
projekta obračunavati izvođaču Ginzleru i partneru Ginzlera u iznosu od 1,0 % svake
privremene i okončane situacije.

24. Iz dopisa Porezne uprave, područnog ureda Split, Ispostave Split od 13. srpnja

2021. (list 136 spisa) proizlazi da utuženi računi nisu knjiženi u poslovnim knjigama
tuženika te po istima nije korišteno pravo na odbitak pretporeza.

25. Prema odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i
80/22, dalje ZPP-a) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na
kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je člankom

221. a. ZPP-a propisano da će sud ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa
sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o
teretu dokazivanja.

26. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika Dražena Miličića u bitnom proizlazi da
je tuženik bio podizvođač za kompletan tehnološki i strojarski dio za tužitelja. Prema
planu izvođenja tuženik je nabavio opremu, koju je trebalo ugraditi, ali je nije imao
gdje ugraditi, niti je mogao isporučiti na gradilište, budući da radovi nisu bili dovršeni.
Radi navedenog istu robu tuženik je morao uskladištiti u Vukovaru, zbog čega je
imao dodatne troškove. Iskazao je da je krajem 2018. raskinut ugovor između
Gradnje d.o.o. i naručitelja radova, a automatski je time i raskinut ugovor s tuženikom
kao podizvođačem. Utuženi računi da se odnose na naplatu organizacije vođenja
projekta, a kojih od strane tužitelja da nije niti bilo tijekom 2018., pa mu navedeni
troškovi nisu ni mogli nastati. Naveo je da se račun koji je izdan u 2019. godini,
odnosi na završni račun za isporuku opreme te da isti nema nikakve veze sa
vođenjem projekta od strane Gradnje d.o.o.

27. Na okolnost izvođenja radova, odgovornosti tuženika i visine potraživanja
izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Domagoja Batinića pred zamoljenim
Trgovačkim sudom u Osijeku. U svom iskazu saslušani svjedok je naveo kako mu
poznato da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u vezi izgradnje postrojenja
za pročišćavanje otpadnih voda grada Vukovara, te da je on tada bio član uprave
tužitelja, a na navedenom projektu da je bio predstavnik izvođača radova. Naveo je
da je do siječnja 2019. bio zaposlenik tužitelja, te da je Ugovor sa tuženikom raskinut
iz razloga što je tužitelj bio u problemima i predstečajnoj nagodbi, kasnilo se sa
dinamikom izvođenja radova, te je investitor raskinuo ugovor. U odnosu na dva
utužena računa koji su predmet spora svjedok je iskazao da su računi ispostavljeni
na temelju članka 11. Ugovora između tužitelja i tuženika. Nadalje je naveo da je
račun br. 679/PP1/1 od 31. srpnja 2018. na iznos od 64.406,95 kn on supotpisao te
da se isti odnosi na organizacijske troškove vođenja projekta, a taj iznos bi trebao biti
1% od privremene situacije koju je tuženik ispostavio tužitelju, a da je prema iznosu
računa ta situacija trebala biti u iznosu od oko 5.500.000,00 kn. U odnosu na račun
br. 43/PP1/1 od 1. rujna 2019. na iznos od 93.028,41 kn svjedok se nije mogao

9 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

očitovati budući je isti ispostavljen u vrijeme kada više nije radio u Gradnji. Nadalje je
naveo da su organizacijski troškovi oni troškovi koje je tužitelj kao voditelj projekta
imao prilikom vođenja projekta (troškovi nastali kod odlazaka na sastanke, troškovi
bankarske garancije i sl.), da isti ne obuhvaćaju režijske troškove, već da su to bili
posebni troškovi. Također je iskazao je da je projekt započeo 2016. godine i da isti
nije završen, da je tužitelj bio u postupku predstečajne nagodbe 2018., da misli da je
u kolovozu 2018. bio blokiran, te da je to sigurno utjecalo na dinamiku izvođenja
radova i da na kraju Gradnja d.o.o. više nije izvodila radove u skladu sa dinamičkim
planom.

28. Svjedok Goran Klepac u svom iskazu u bitnom je naveo da je isti bio
predstavnik nadzora na projektu izgradnje uređaja za pročišćavanje otpadnih voda
Grada Vukovara kojim su izvođači bili Zajednica grada Osijek i Sokol Vinkovci. O
ugovoru koji je bio sklopljen između tužitelja i tuženika da nema saznanja. Naveo je
da je tužitelj izvodio dio građevinskih radova, a tuženik je obavljao poslove vezano uz
tehnologiju. Nadalje je naveo da da je ugovor raskinut zbog izostanka ispunjenja
obveza od strane tužitelja, da isti nije izvršavao obveze u skladu sa planom te da mu
je poznato da je investitor pozvao tužitelja na izvršenje obveze i otklanjanje
nedostataka. Tužitelj da je tražio produljenje roka koji nije bio odobren iz razloga što
isti nisu bili opravdani.

29. Svjedok Ivan Dorešić u svom iskazu u bitnom je naveo da je tijekom 2018.g. bio
voditelj radova za tuženika te da su se 2018. pojavili problemi. Naveo je da je tuženik
isporučio opremu u grad Vukovar i budući da gradilište nije bilo čuvano, tuženik da
nije mogao opremu dostaviti na samo gradilište zbog čega su morali unajmiti
skladište te su samim tim imali dodatne troškove skladištenja i transporta. Nadalje je
iskazao da su na gradilište dostavili samo sitne dijelove opreme koji su bili trenutno
za ugradnju, da su do 6. mjeseca 2018. mogli pristupiti radovima samo za jedan
objekt, da su u tom razdoblju radovi trajali oko mjesec dana, nakon čega da su zbog
nedovršenosti građevinskih objekata morali prekinuti rad. Naveo je da je sredinom

08. mjeseca tuženik uputio dopis tužitelju u kojem ga je upozorio na probleme, ali da
nije dobio nikakav odgovor. Također je iskazao da tužitelj nije izvodio radove s
dinamičkim planom, da je ugovor između naručitelja grada Vukovara i tužitelja
raskinut iz razloga što tužitelj nije ispunjavao svoje rokove.

30. Svjedok Josip Žanko, zaposlenik tuženika, u svom iskazu u bitnom je naveo da
je u Vukovaru bio inženjer gradilišta za strojarske radove, negdje od 6-9 mjeseca

2018. Naveo je da je da je puno strojarske opreme i materijala stiglo u Vukovar
prema terminskom planu izvođenja radova koji se nije mogao ugraditi jer stupanj
građevinskih radova to nije dozvoljavao, radi čega je tuženik morao dio opreme i
materijala deponirati u skladišta u okolici Vukovara. Nadalje je iskazao da su se
redovito održavali sastanci na kojima se zapisnički konstatirala situacija o kašnjenju
građevinskih radova i zahtijevalo se od Gradnje d.o.o. da se radovi ubrzaju. Naveo je
da se tužitelj nije očitovao na pozive investitora, ali da je mjesečnim potpisom
zapisnika prihvatio što je rečeno. Također je iskazao da mu je poznato da je raskinut
ugovor između Grada Vukovara i tužitelja te da je tada došlo do prekida radova.

31. Svjedok Dario Tišov u svom iskazu je naveo da su u trenutku kada je isti stupio na dužnost direktora Vodovoda d.o.o. 1. listopada 2017. postojali određeni problemi

10 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

vezano za dinamiku rada, odnosno kašnjenja u izvođenju radova i ispunjenju odredbi
ugovora, a koji ugovor je raskinut krajem 2018. te je naplaćena garancija od tužitelja.

32. Sud prihvaća iskaze svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika u dijelu u kojem
nisu međusobno proturječni i u kojem nisu proturječni s drugim spisu priloženim
ispravama. Tako iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka Domagoja
Batinića proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u vezi izgradnje
postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda grada Vukovara. Nadalje proizlazi da je
ugovor između stranaka raskinut iz razloga što je tužitelj bio u problemima i
predstečajnoj nagodbi, te da na kraju tužitelj više nije izvodio radove u skladu sa
dinamičkim planom.

33. Nadalje, iz dopisa koji prileže spisu od 24. srpnja 2018. i 17. kolovoza 2018.
upućenih tužitelju od strane nadzora ( list 83 i 84 spisa), kao i iz iskaza saslušanog
svjedoka Gorana Klepca proizlazi da tužitelj nije izvršavao obveze u skladu sa
planom, da na gradilištu nije bilo radnika tužitelja, te da su vidljivija značajna
zakašnjenja na svim pozicijama od strane tužitelja.

34. Također, iz Obavijesti o raskidu ur. broj: 13-3292/18 od 31. listopada 2018. ( list
spisa 80-82) kao i iskaza saslušanog svjedoka Daria Tišova, proizlazi kako je od
strane Vodovoda grada Vukovara d.o.o. došlo do jednostranog raskida Ugovora o
radovima 13-1483/15 od 12. svibnja 2015. iz razloga jer je tužitelj obustavio
izvođenje radova u kolovozu 2018., a u periodu koji je tome prethodio znatno smanjio
dinamiku radova.

35. Nadalje iz Dopisa tuženika upućenog tužitelju od 23. kolovoza 2018. ( list 96-97
spisa) kao i iskaza saslušanih svjedoka Ivana Dorešića i Josipa Žanka proizlazi da
tuženik zbog nedovršenosti radova od strane tužitelja nije mogao ugraditi opremu
zbog čega su istome nastali i dodatni troškovi skladištenja opreme.

36. Iz sadržaja teksta članka 11. Ugovora br. 491/15 od 20. srpnja 2015. ( list 38-50
spisa) proizlazi kako će se organizacijski troškovi vođenja projekta obračunavati
izvođaču u iznosu od 1,0 % svake privremene i okončane situacije. Na tužitelju je bio
teret predočiti ili ponuditi sudu dokaze na odlučne činjenice i to da su mu zaista
nastali organizacijski troškovi vođenja projekta, te da sukladno tome ima pravo tražiti
ispunjenje tuženikove činidbe, a što isti nije učinio.

37. Tužitelj je trebao navesti koji su to organizacijski troškovi, dokazati da su isti
nastali te da su i pruženi. Saznanje o organizacijskim troškovima sud izvodi iz iskaza
saslušanog svjedoka Domagoja Batinića, iz kojeg proizlazi da su organizacijski
troškovi oni troškovi koje je tužitelj kao voditelj projekta imao prilikom vođenja
projekta ( troškovi nastali kod odlazaka na sastanke, troškovi bankarske garancije i
sl.). Međutim, tužitelj nije priložio sudu dokaze iz kojih bi se mogao izvesti zaključak
da su mu isti zaista i nastali.

38. Naime, iz iskaza saslušanih svjedoka, kao i isprava koje prileže spisu, u bitnom
proizlazi kako tužitelj nije izvršavao svoje ugovorom preuzete obveze zbog čega je i
došlo do raskida ugovora između tužitelja i tuženika. Tužitelj, na kojem je teret
dokaza, nije dokazao postojanje i visinu svoje tražbine budući da iz svih izvedenih
dokaza ne proizlazi da je tužitelj zaista i imao organizacijske troškove vođenja

11 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

projekta, u visini iznosa utuženog u ovom postupku, u vrijeme kada su izdani utuženi računi.

39. Na temelju naprijed iznesenih utvrđenja proizlazi kako tužitelj u ovom postupku
nije dokazao da je imao organizacijske troškove vođenja projekta koji su naznačeni u
utuženim računima, a što je bila njegova obveza u smislu odredbe članka 219. ZPP-
a, odnosno nije dokazao osnovanim svoje potraživanje iz nepravomoćnog rješenja o
ovrsi donesenog pred javnim bilježnikom Petrom Žankom sa sjedištem u Trogiru
poslovni broj Ovrv-186/2019 od 25. studenog 2019., to je ovaj sud temeljem odredbe
članka 451. stavak 3. ZPP- a odlučio kao u izreci presude.

40. Propisano je člankom 501.a ZPP-a da će u postupku koji se pred trgovačkim
sudovima vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne
isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do
zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja-protutuženika, neovisno o uvjetima
za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi,
po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena
prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i
spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

41. Kako tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom budući je platni nalog sadržan u
rješenju o ovrsi u cijelosti ukinut, to sud u smislu članka 501.a ZPP-a nije odredio
prethodnu mjeru kako je to predložio tužitelj već je isti prijedlog tužitelja za
određivanje prethodne mjere odbio i riješio kao pod točkom I. izreke rješenja.

42. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a uz primjenu
važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je kao
trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava prigovora iz dosadašnjeg
ovršnog postupka ( TBR 8. toč. 1. OT-a) u iznosu od 500,00 EUR-a uz pripadajući
PDV od 25%, trošak zastupanja na ročištima od 02. travnja 2021., 25. svibnja 2021.,

03. listopada 2022, 13. ožujka 2023., 22. svibnja 2023., 13. lipnja 2023., 14. rujna

2023., 27. rujna 2023. i 13. prosinca 2023. (TBR 9. toč. 1. OT-a) u iznosu od po
500,00 EUR-a uz pripadajući PDV od 25%, trošak zastupanja na ročištu za objavu
presude u iznosu od 100,00 EUR-a uz pripadajući PDV od 25 %, troškovi sastava
podnesaka od 26. ožujka 2021., 01. travnja 2021. i 14. svibnja 2021. u iznosu od
500,00 EUR uz pripadajući PDV od 25%, što sveukupno iznosi 8.250,00 EUR-a.

Radi navedenog o troškovima postupka odlučeno je kao u točci II. izreke rješenja.

U Splitu 27. veljače 2024.

Sudac

Ivana Madunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana računajući od dana
primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud
Republike Hrvatske.

12 Poslovni broj: 21. Povrv-179/2021-32

Dna:

- tužitelju po punomoćniku Mihovilu Grubišiću, OD Župić i partneri, Pisarnica Split,
- tuženiku po punomoćniku Zoranu Ivišu, odvjetniku u Splitu,
- u spis